Ja ne sumnjam da on cita knjige vjerske sadrzine. Samo kazem da je izvjesno je zagovornik ideologije koja da ima vlast vjerovatno bi palila sve knjige koje bi oni proglasili "bogohulnim", a takvih bi bilo mnogo.
Ja ne mogu vjerovati ljudima koji zive oko mene ako ih ima toliko koji posjecuju njegova predavanja i vjerovatno podrzavaju tu ideologiju
Iz ovog teksta se cini da je i za onog koji ne klanja noz pod vrat jedna od mogucih sankcija
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Nijedan praktični ibadet u islamu ne može se uporediti sa namazom koji je temelj naše uzvišene vjere, odmah nakon dva šehadeta, bez kojih nema islama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najvrednija stvar je islam, a namaz je njegov stub, dok je džihad na Allahovom putu vrhunac islama.”
(Ahmed, 7/349-350/22366, Tirmizi, 3/328-329/2110, Abdur-Rezzak, 11/193-194/20302. Imam Tirmizi i šejh Albani ovaj hadis su ocijenili vjerodostojnim. Imam Hejsemi ga smatra dobrim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 2/21.) U drugoj predaji stoji da je namaz najbolje djelo koje se može učiniti. (Ibn Madže, 1/105/278, Ahmed, 5/276-277/22737, Bejheki, 1/670/2150, Taberani, 2/98/1444 i u Es-Sagiru, 2/88, Hakim, 1/221/449. Imam Hakim i Zehebi kažu da ovaj hadis ispunjava Buharijine i Muslimove kriterije. Hafiz Munziri i šejh Albani, takoðer, smatraju ga vjerodostojnim. Vidjeti: Sahihut-tergib, 1/86 i Irvaul-galil, 2/136.)
Namaz je jedini ibadet koji Uzvišeni Allah nije propisao ovome ummetu preko Džibrila, a.s., nego je Sebi uzdigao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te mu iznad sedam nebesa, gdje nijedno stvorenje nikada nije dospjelo, propisao namaz. (Hadis o propisivanju namaza tokom noći El-Isra bilježe: Buharija, str. 90-91/349, Muslim, 2/170-174/162, Tirmizi, 1/552-553/213 i Ahmed, 4/415/12669.)
Pored ovih činjenica, islamski učenjaci imaju podijeljene stavove kada je u pitanju propis ostavljača namaza, iako se slažu da ostavljanje namaza spada meðu najveće grijehe. Imam Ibn Hazm rekao je: "Nakon širka nema većeg grijeha od ostavljanja namaza dok ne proðe njegovo vrijeme." (El-Kebair, str. 37, od imama Zehebija.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Onaj ko ostavi namaz gori je od kradljivca, bludnika i onoga koji konzumira alkohol i drogu.” (Medžmu‘ul-fetava, 22/34) Imam Zehebi kaže: “Ko klanja namaz poslije njegovog vremena, počinio je veliki grijeh. Ko ga uopće ne klanja, on je kao kradljivac i bludničar. Ko ostavi namaz u potpunosti, on je najveća propalica, nesretnik i zločinac.” (El-Kebair, str. 39) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Ko ne klanja dnevni namaz do zalaska sunca, bilo zbog zauzetosti na radnom mjestu, lova ili hizmeta učitelju i odbije se za to pokajati, ubija se po mišljenju većine islamskih učenjaka.” (Medžmu‘ul-fetava, 22/23.)
Drugom prilikom šejhul-islam je rekao: "Nema razilaženja meðu muslimanima da je ostavljanje propisanih namaza od najvećih grijeha. To je kod Allaha teži grijeh od ubistva nevine osobe, pljačkanja imetka, nemorala, kraðe, konzumiranja alkohola. Takav sebe izlaže Allahovoj srdžbi, kazni i poniženju na oba svijeta." (Vidjeti: Hukmu tarikis-slah, od Ibn Kajjima, str. 7) Ostavljanje namaza može biti popraćeno poricanjem njegove obaveze ili potvrðivanjem. Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da je nevjernik onaj ko ostavi (ili ne ostavi) namaz ako porekne njegovu obavezu. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 2/525, El-Muhalla, 2/228, Et-Temhid, 14/126, El-Mugni, 2/297, Medžmu'ul-fetava, 22/28, Šerhu Fethil-kadir, 1/217 i Nejlul-evtar, 1/361.) Meðutim, ako obavezu namaza porekne onaj koji je skoro prihvatio islam ili je odrastao u zabačenim predjelima i nije mogao saznati istinu po ovom pitanju, neće se proglasiti nevjernikom dok mu se prethodno ne pojasni propis. (Vidjeti: El-Mugni, 2/297i Medžmu'ul-fetava, 7/371 i Nejlul-evtar, 1/361.) Imam Nevevi tvrdi da nema razilaženja da se ovakva osoba ne proglašava nevjernikom. (Vidjeti: El-Medžmua, 3/16.) Što se tiče onoga ko ostavi namaz priznajući njegovu obavezu, učenjaci pravnih škola imaju dva mišljenja. Prvo mišljenje, da takva osoba nije nevjernik, već je teški grješnik i prijestupnik. Ovo je stav učenjaka hanefijske, izrazite većine učenjaka šafijske i malikijske pravne škole i mišljenje imama Ahmeda po jednoj verziji. (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 2/8 (Ibn Abidin), Hašijetut-Tahtavi, str. 373, Ez-Zehire, 2/305, od imama Karafija, El-Havil-kebir, 2/525, Šerhus-sunne, 2/180, El-Medžmua, 3/16, El-Mugni, 2/299, Medžmu'ul-fetava, 7/371, od Ibn Tejmijje, Hukmu tarikis-slah, str. 20, Šerhu Sahihil-Buhari, 8/577, od Ibn Bettala, El-Ialam, 9/51-54, od Ibn Mulekkina i Nejlul-evtar, 1/361.) Od hanbelijskih učenjaka ovo mišljenje odabrali su: Ibn Bettah, Ibn Kudame, Ibn Abdus, Ibn Abdus el-Mutekaddim, El-Medžd, Ibn Rezin i brojni drugi. (Vidjeti: El-Mugni, 2/300, Hukmu tarikis-slah, str. 20, El-Insaf, 1/404-405.)
Drugo mišljenje, da onaj ko ostavi namaz, iako potvrðivao njegovu obavezu, izlazi iz okvira islama (tj. biva otpadnik). Ovo je stav imama Ahmeda (po drugoj verziji) i velikog broja hanbelijskih učenjaka, Ishaka, Ibn Mubareka, Ejjuba Sihtijanija, Ibrahima, El-Hakema b. Utejbe, Ibn Hazma i većine hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/225, El-Muhalla, 2/242 Fethul-Bari, 1/25, od Ibn Redžeba, El-Insaf, 1/40-405.)
Ovo mišljenje, takoðer, zastupaju: Omer b. el-Hattab, Alija b. Ebi Talib, Ibn Abbas, Džabir, Ebu Derda, Muaz, Ebu Hurejre, Abdur-Rahman b. Avf, Sa’d i drugi. (Vidjeti: Et-temhid, 4/225, El-muhalla, 2/242 Fethul-Bari, 1/25, od Ibn-Redžeba, Medžmu'ul-fetava, 7/371, El-Insaf, 1/40-405, Nejlul-evtar, 1/361.)
Imam Ahmed b. Hanbel rekao je: “Ko kaže: ‘neću klanjati’, on je nevjernik.” (Adžurri u Eš-šeriah, 1/293/296, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Imam Ishak b. Rahevej zapaža: “Islamski učenjaci od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do današnjih dana smatraju da se tretira nevjernikom onaj ko ostavi namaz namjerno, bez opravdanja, i odbije naklanjati ga.” (Et-Temhid, 4/225-226 od Ibn Abdil-Berra) Vidimo da ehli-sunnet ima podijeljene stavove kada je u pitanju propis osobe koja ostavi namaz. Oba mišljenja imaju autentične argumente na koje se pozivaju i nije dozvoljeno ni jednoj skupini da smatra suprotno mišljenje ništavnim. Dozvoljeno je preferirati jedno mišljenje s mogućnošću njegove slabosti i smatrati suprotno mišljenje slabim s mogućnošću njegove autentičnosti, a Allah najbolje zna
Zato ja svakoj normalnoj osobi predlazem da ode daleko od BiH i zaboravi da je ikad i postojala, a BiH ostavimo sljedbenicima ove ideologije. Posteno od mene, zar ne?
"
