Bosna-Palestina-connection i licemjerje Bosnjaka?
Posto sam na ovoj temi bezbroj puta i od raznih forumasa cuo ovu tezu, da su Bosnjaci licemjeri jer se suosjecaju sa sudbinom palestinskog naroda, zelio bih da je ogolim, jer je smatram laznom i prema Bosnjacima izuzetno agresivnom.
Dakle, neki od cijenjenih forumasa (interesantno - ljudima sa kojima u principu dijelim i dosta zajednickih pogleda) smatraju da je empatija koju Bosnjaci pokazuju prema Palestini licemjerna.
Prvo cu da duboko uzdahnem i onda napisem...dakle, imati suosjecaj prema (zadnjih 60-70 godina) vjerovatno najnesretnijem narodu ove planete je
LICEMJERNO. Posto tako inteligentno zvuci, da jos jednom ovu konstataciju "celebriram": Imati suosjecaj je
l i c e m j e r n o.
U daljem izlaganju se uglavnom dva argumenta (zapravo pretpostavke) koriste kao potvrda te teze:
- da time zapravo prikrivaju svoju mrznju prema Izraelu
- da su ravnodusni prema drugim stratistima na ovoj planeti
OK...
Ja argumentujem da Izrael svojim djelima navlaci bijes, prezir ili mrznju na sebe (a to su i cijenjeni forumasi ustanovili) i ne bih isao dublje u tu tematiku. Potreban je intelektualni kapacitet, kako bi covjek te negativne osjecaje u sebi drzao pod kontrolom i pristupio objektivno problemu.
Bosnjaci da su rasisti i mrzitelji, oni jevreje ne bi prihvatili nakon njihovog protjerivanja iz Spanije i jos uz to se ponosili sa tim! I, ne bi narode susjednih drzava a kasnije i sumnjivih namjera - Srbe i Hrvate - tako dugo gotivili a pomalo to i dan danas rade....i cak je genocid bio potreban da ta gotiva prestane?
Dakle niko ne prezire Bjelorusiju, Kazahstan, Peru tek tako.....razumijemo li se? Entiendes? Bы понимаете? Jasno, nije jasno???? Da opet objasnim, ili?
Dalje, ravnodusnost prema drugim stratistima...Ja kazem da empatican covjek nije ravnodusan ni prema jednom stratistu. Koliko cemo se suosjecati sa nekom grupom nesretnih ljudi, zavisi uglavnom od toga koliko nam je ta nesreca bliska, a koliko ti je nesreca drugih ljudi bliska zavisi od tri komponente:
- od intenziteta i trajanja medijske prezentnosti i medijske pedagogije = prisutnost tog dogadjaja u medijima i njegovo tumacenje od strane medija
- od komponenti tvoga identiteta i svjetonazora
- od tvoje sposobnosti da se postavis u poziciju drugoga
A, koliko ces se angazovati protiv neke nepravde zavisi od tvoje svijesti, tvoje civilne kuraze, od tvoje licne situacije i od tvoje volje da ostavis svojoj djeci lijepo i pravedno mjesto za zivot. Ali, angazman je ipak druga tema, ovdje obradjujem empatiju. Empatija nije = angazman, ali je jedan vazan preduslov.
Zakljucak: Dakle ako neka tema nije medijski prezentna onda ne znam nista o njoj....Ja licno npr. znam malo o jebenom Myanmaru ili o Darfuru ili....nastavite...Postavlja se pitanje jesam li to ja zbog toga neki djubro? Ha? Znaci li to da mi je svejedno, da mi to odgovara, da se slazem sa patnjom necijom? - Ne znaci! Znaci da manje informacije dopire do mene....
Razmislite, sta bi bio 11 Septembar u New Yorku bez kamera, tamo neke 1840. godine? Nista, samo jedna fusnota u istoriji...A danas odredjuje brzinu geopolitickih previranja. Medijska prezentnost = najvazniji preduslov. Tacka.
Bosnjaci se vise suosjecaju sa Palestincima jer je njihova patnja medijski omniprezentna i trajna i jer se identificiraju najvise sa njima. Koje su to paralele izmedju ta dva naroda navescu u nastavku.Cinjenica da se evropljani nisu masivno suosjecali sa nasim stradanjima u proslom ratu je uzeta kao dokaz za to da su Evropljani nedobronamjerni ili cak zli. Ali naravno da nisu. Mozda su ignoranti ili su se mozda osjecali nemocnima kao sto se i mi osjecamo nemocnima u slucaju Sirije, ali nije nam svejedno.
Na kraju, nije pravo pitanje zasto se Bosnjaci suosjecaju sa palestinskom tragedijom, nego zasto se oni, koji ih optuzuju , manje ili pak uopste ne suosjecaju??? Shvatate li, ovdje se radi o pervertiranju sistema vrijednosti. Onaj, sto mu je manje-vise svejedno, optuzuje onoga kojemu nije svejedno - da je licemjer
Dakle, koja je to veza ili paralela koja postoji izmedju Bosnjaka i Palestine?
Postoje dva nivoa, dvije fundamentalne veze koje njihovu empatiju prema Palestincima pojacavaju:
- Vjera
- slicna sudbina
Prva veza je vjera. Kakve veze ima vjera sa empatijom? Da bih to povezao moram par recenica o ljudskom identitetu zboriti.
Identitet, dakle onaj fiktivni osjecaj "JA" je sastavljen iz - povrsno receno - cetiri komponente:
JA =
sta mislim, svjetonazor
sta posjedujem
sta volim / sta ne volim
moja vjera / nevjera
Vjera je dakle jedan bitan dio ljudskog identiteta. Ljudi iste vjere se dozivljavaju bliskijima jer u jednom konkretnom podrucju vide dodirnu tacku – zajednicku vjeru, a Palestinci su vecinski muslimansko stanovnistvo.
Prirodno je da prema ljudima sa kojima se, radi dodirnih tacaka lakse identificiras, imas snazniji osjecaj empatije. Brze prepoznajes ljudska bica u njima. To je jednostavno tako.
Covjecanstvo generalno pati od manjka empatije, ali kada se prepoznamo u drugom, kada vidimo covjeka u drugoj osobi - onda je brze i jace tu.
Prije petnaestak godina sam gledao jedan njemacki dokumentarac o ratu u BiH i percepciji rata u njemackoj javnosti. U tom dokumentarcu je postavljena teza, koja je pokusala da da odgovor za pocetnu nezainteresovanost javnosti za rat i koju nisam mogao dugo da prihvatim.
Dakle,znate li sta je na zapadu preokrenulo misljenje dominantno hriscanske javnosti o ratu u BiH ?
Mrtvi Muslimani?
Ne, nisu to bili mrtvi Muslimani. Barem ne na pocetku....Da bi mrtav musliman evropskom covjeku postao mrtav covjek, bila je, u moru stravicnih slika, neophodna i jedna modna revija.
Dobro cujete – modna revija iz opkoljenog Sarajeva kao jedna od vaznijih inicijalnih kapsula.
Ne znam, mislim da se radilo o 93´ godini, kada su sarajevski modni dizajneri odlucili da od vreca humanitarne pomoci, naprave haljine za lijepe zene....To je bila jedna od signifikantnijih preokretnica javnog mnijenja. Televizijske postaje sirom Evrope su izvjestavale o tom „eventu“.
Tu su evropski konzumenti, sjedeci punih usta kraj svojih televizora, u svojim toplim bezbjednim domovima shvatili da djele nesto sa nama – interes za modu. To je bio momenat kada je Martina, shvatila da dijeli nesto sa Merimom. Ljubav za lijepom odjecom, za lijepom modom,
kao Ahaaa-efekt: „Pa ona je kao i ja!“ a haljina od vrece humanitarne pomoci je samo dodatno pojacao osjecaj krivice...
Nazalost to nije bilo dovoljno da ipak budemo prihvaceni kao ravnopravni ljudi ciji zivoti imaju isti status kao i njihovi. Tako da je pritisak javnog mnijenja na vlade svojih drzava bio dugo relativno slab a interes vlada da intervenira nije postojao.
Eh sad, zamislite sebi obrnutu situaciju, jednostavno okreniti BiH-rat naglavacke....

ucmekali bi nas u galopu

Kad vlade imaju veliki interes da negdje vojno intervenisu, one bi propagandom izmanipulisale javnost i time postavile osnovu za rat, a kada se narod identificira sa patnjama zrtava, e onda ne treba ni propaganda, nego samo objektivan izvjestaj sa ratista.
Druga veza izmedju Palestine i Bosnjaka u konkretnom slucaju je slicnost sudbina.
Bosnjacima, kao i Palestincima se pokusava oduzeti zemlja, zivotni prostor. Bosnjaci i Palestinci su zrtve ratnih zlocina, sa razlikom da je kod nas rat bio otvoreniji, "kratak" i intenzivan a kod Palestinaca dugorocan, manje intenzivan, takoreci sa prigusivacem. Cilj agresora u oba slucaja je osvajanje teritorija i „odstranjivanje“ nezeljenog stanovnistva sa sporne teritorije. To je drugi kolosjek intenzivnije identifikacije Bosnjaka sa sudbinom palestinskog naroda. I njih i nas se ne podnosi jer smo na pogresnom mjestu i pogresne vjere. Bosnjaci znaju kakav je to osjecaj kad stojis pred bioloskim i politickim unistenjem i to masivno pojacava njihovu empatiju. Dugorocnost i perfidnost sprovodjenja strukturalnog drzavnog terorizma nad palestinskim narodom, zajedno sa skandalozno bezobraznim tolerisanjem istoga od strane zapadnih vlada, podsjeca Bosnju na beskonacnost licemjerja tog istog zapada u njegovom sopstvenom slucaju....
Zakljucak: Ono sto me maksimalno iritira je to vec dvadeset petogodisnje permanentno pisanje Bosnjaka. Iz istog pravca. U medijima...po forumima.
Ne, nemam problema sa kritikom. Ja sam Bosnjak, a "jebem" svom sopstvenom narodu sve po spisku radi hiljadu stvari. Nekada moja kritika ima smisla a nekada fulam totalno.
Ali nemoguce je ne primjetiti da odredjeni krugovi samo pisaju i pisaju i pisaju.....Pa odakle toliki rezervoar. Odakle toliko averzije prema Bosnji.
Odakle toliko nehtijenja da se Bosnjaku oda priznanje, da ga se barem saslusa, razumije? Odakle?
Mislim koji je to kurac, cemu to vodi no radikalizaciji Bosnjaka. Ako hoces da se Bosnjak radikalizuje, ignorisi perfidno i namjerno njegove kvalitete istakni cinjenicne i dodaj fiktivne mane i onda pisaj jednostavno po njemu i ophodi kao prema pavijanu. Vidjet´ces sta ce biti rezultat.
Hajde da napravimo jedno malo poredjenje....
Ako je srpski narod
dobar(uprkos svom - svakakvom samo ne latentnom - problemu rasizma i organizaciji agresije i genocida) kako @Skijas, meni jedan od najcjenjenijih, ponekad kaze, ali nazalost izmanipulisan (sa cime se slazem),
onda je po toj logici bosnjacki narod
izvanredan 
a znamo da nije .... Ali, slazete li se sa konkluzijom? Da? Ja se ne slazem jer premisa ne valja. Ako narodima pridajemo epitet dobar onda to neminovno namece i epitet
zao narod. Slijedeci toj logici postavlja se legitimno pitanje da ako je srpski narod uprkos svim zlodjelima u proslom ratu i posleratnoj dobi dobar, koji je onda zao? Ha, mozete li da pratite? Pa ako je tako, zasto se onda tako zestoko udara bas po Bosnjaku? Ovo sam ubacio, jer imam odredjenu bojazan da taj problem pisanja iz jednog interesantnog pravca dolazi...ali to je samo pretpostavka....
Dakle, Bosnjak nije licemjeran jer se suosjeca sa palestincima, nego su oni, koji mu licemjerje imputiraju - nepromisljeni!
PS. Ako nekog interesuje: Ja sam Bosanac, etnicki Bosnjak, ateista.
Jbt. ovo ispade feljton.....ma kakav feljton, traktat
