Mister Yes wrote:Iz kolumne Borislava Ristića. Djelovi sa kojima se 100% slažem:
To je institut kome od 2009. godine predsjedava bivša glavna tužiteljica Haškog suda, Louise Arbour, a čija su se izvješća u kuloarima lokalnih vladara nekada pomno studirala, slovo po slovo, slog po slog, poput Pitijinih proročanstava, ne bi li se kako saznalo što je odlučeno u svjetskim centrima moći. Upitno je da li ovaj institut i danas ima taj utjecaj na lokalne moćnike, koji često znaju koristiti Odisejevo lukavstvo pred pjevom muza i držati vosak u ušima, ali da smo dobili dokument koji nam navješćuje budući razvoj događaju u BiH, u to nema sumnje. I to kakav!
Najtočnije bi bilo reći da u izvještaju nema ništa spektakularno novoga, osim promjene stava samog izvjestitelja, a onda i slušatelja – ako bi imao tko čuti, naravno. Vosak u ušima bi se, ipak, mogao polako početi topiti, jer je upravo izdana dozvola za razmišljanje i pričanje o nečemu što smo ionako svi sve vrijeme znali, samo nismo smjeli to dosada izreći. Da je Dayton stvar prošlosti i da Bosna i Hercegovina, kako je definirana članom 4. Daytonskog sporazuma, nefunkcionalna država koja nema budućnost u postojećem institucionalnom aranžmanu, i nije neka vijest.
Ali, sve se mijenja kada to kaže organizacija čiji su nastanak i djelovanje usko povezani sa samim Daytonskim sporazumom, koja je tijekom svog dosadašnjeg rada bila najupornija u zagovaranju i traganju za kakvim-takvim unirarističkim rješenjem za Bosnu i Hercegovinu, i čiji stavovi su generalno odražavali politički stav međunarodne zajednice prema BiH. Da je ovo zadnje izvješće ICG-a o BiH, te da se ona Bosnom i Hercegovinom neće više baviti, već će odsada djelovati pod nazivom "The Balkans Policy Research Group", izgleda samo da dodatno podvlači konačnost ovog najnovijeg stava ICG o Bosni i Hercegovini kao zaključak čitave njegove misije.
Stoga i nije čudno da je ovo izvješće pobudilo veliku pažnju, dosad prilično indolentne hrvatske javnosti glede Bosne i Hercegovine, koja se uglavnom ponašala kao da BiH nije i država hrvatskoga naroda, a hrvatska zvanična politika je u svemu slijedila naputke međunarodne zajednice. Oni pak koji bi se usudili o tome drukčije pisati i govoriti i dovoditi u pitanje postojeći ustroj BiH (točnije, Dayton), automatski bi bili proglašeni opakim nacionalistima koji žele dijeliti Bosnu po etničkim granicama.
Sada se smjer mijenja, jer su najjači zagovornici unitarizacije i stvaranja građanske države u BiH, što će reći administracija SAD, čije stavove najčešće izražava ICG, očito odustali od te ideje. U hrvatskim medjima su, koliko znam, o ovoj temi već pisali Denis Kuljiš na portalu "Žurnalisti", te Snježana Pavić i Davor Butković u "Jutarnjem listu", dok je najiscrpniju analizu ICG-ova dokumenta zasad dao mostarski Institut za društveno-politička istraživanja. Koliko se može prosuditi, veliki značaj dokumentu se pridaje i u srpskim medijima, dok bošnjački mediji zasad uglavnom ignoriraju ovo izvješće, a kada o tome i pišu, uglavnom potcjenjuju njegov značaj.
Najveću pažnju je izazvao stav ICG-a glede osnivanja hrvatskog entiteta u BiH. "Nema ničeg nužno pogrešnog u vezi s hrvatskim entitetom. On bi mogao riješiti mnoge probleme: ne bi bilo više potrebe za kantonima i odnosi između države i entiteta, kao i između entiteta i općina, mogli bi biti konzistentni u cijeloj Bosni." Dalje se dodaje da je ta ideja neprihvatljiva Bošnjacima, ali i da je njihovo protivljenje ovoj ideji neutemeljeno, a argumenti koje pritom daju "zvuče prazno", jer, prema sastavljačima izvješća, nema nikakve opasnosti da bi stvaranje hrvatskog entiteta vodilo otcjepljenju od BiH, budući se to dosad nije desilo ni sa srpskim entitetom.
Pažnju pobuđuje ne samo rezolutnost ovakvog stava, donedavno potpuno nezamislivim za zapadne političke krugove, već i ležernost kojim je izrečen, koja kao da otklanja svaku nedoumicu oko potrebe – preciznije, ozbiljne namjere međunarodne zajednice – za osnivanjem trećeg entiteta. Treći entitet se u izvještaju tretira kao realističko "konceptualiziranje političke stvarnosti", nasuprot dosadašnjem "ideološki motiviranom negiranju" političke realnosti u Bosni i Hercegovini.
Ako imamo na umu da je, najkasnije počevši od američkog preuzimanja inicijative u strategiji međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, ono što se sada u izvješću naziva "ideološki motiviranim negiranjem" političke stvarnosti u BiH – a to je, ukratko, ideja stvaranja unitarne Bosne i Hercegovine – sve do jučer bila glavna strateška orijentacija međunarodne zajednice, u čiju realizaciju je ona upregla sve svoje umijeće i resurse, onda ove riječi tim više dobivaju na snazi.
Poglavito ako imamo na umu da dolaze od instituta koji održava jako bliske kontakte s administracijom SAD, koja je dosad bila najžešći zagovornik unitarnog uređenja BiH i ukidanja entiteta. Da li to znači da je međunarodna zajednica napravila radikalni zaokret u politici prema BiH? Mislim da se treba složiti s ocjenom mostarskoga IDPI-ja, prema kojoj je riječ o promjeni odnosa moći na međunarodnoj sceni, konkretno, europskom preuzimanju inicijative u vezi BiH od SAD, čije su odluke dosad imale najveći utjecaj na situaciju u Bosni i Hercegovini. No, svakako treba dodati i da je u pitanju i razborita odluka da se prihvati realnost i shvaćanje o zastarjelosti i nefunkcionalnosti stare ideje građanske države kao prihvatljivog rješenja za multinacionalne političke zajednice.
Nakon oko stotinu milijardi dolara uloženih u projekt Bosne i Hercegovine, neuspjelog pokušaja osnivanje i promoviranja jedne nadnacionalne stranke, koja je, izgleda, iznevjerila sva očekivanja, gotovo nevjerojatni političkih i parapolitičkih aranžmana, nerijetko uz ignoriranje demokratske volje građana, kako bi se održao privid funkcionalnosti unitarističke ideje, konačno, nakon neuspjelog, gotovo očajničkog poteza sa zimušnjim pučem, kada se unitaristička ideja pokušala spasiti "narodnim buntom odozdo" – međunarodna zajednica, uključujući ovaj put i SAD, konačno je, čini se, odustala od pokušaja stvaranja "građanske i jedinstvene Bosne".
Čak i alternativno rješenje koje se u izvješću ICG-a predlaže umjesto direktnog stvaranja hrvatskog entiteta, sada ide na ukidanje Federacije, a ne županija (obrnuto je, ako se sjetimo, bio motto prosvjeda u veljači, kada su paljena sjedišta kantonalnih vlada). Naime, po tom prijedlogu sadašnje bi županije dobile entetski status kao i RS, a Federacija bi bila ukinuta. Ovi entiteti bi se kasnije mogli udružiti u veće političke jedinice, što bi opet vodilo ka entitetskom razdvajanju po nacionalnom ključu. "Čist građanski koncept" se u izvješću izričito odbacuje kao "neprimjenjiv" i "neprimjeren".
Najveći problem sa prihvaćanjem prijedloga ICG-a, međutim, imat će Bošnjaci. Politički gledano, ovime najviše gubi Lagumdžijin SDP, koji je bio politički projekt koji je trebao podržati nastojanja međunarodne zajednice oko stvaranja unitarne građanske BiH. Stoga će najveći teret pasti na Izetbegovićevu SDA, glavnu nacionalnu stranku Bošnjaka, koja bi trebala Bošnjacima objasniti da je s idejom unitarne Bosne i Hercegovine završeno, za koju su Bošnjaci emotivno vezani, kao što su, recimo, Srbi bili emotivno vezani za projekat bivše Jugoslavije.
Da su oni najizgledniji za tu operaciju, pokazuje i primjer Srbije, gdje se nacionalistička SNS pokazala kao najučinkovitijom za objašnjavanje Srbima da je potrebno normalizirati odnose sa Kosovom. Ako je Vučić uspio u tom naumu, i to bez značajnije političke štete po svoju stranku, ne vidim zašto ne bi uspjelo i Bakiru Izetbegoviću objasniti da je za nacionalni interes i demokratsku budućnost bošnjačkog naroda dobro osloboditi se iluzije o stvaranju građanske Bosne i Hercegovine i posvetiti se svojoj budućnosti u okviru bošnjačkog nacionalnog entiteta?
Glede političke situacije, moguće je da bismo uskoro mogli imati pokušaj reprize prosvjeda iz veljače, koji bi imali jako građansko i unitarističko obilježje, ali ako SDA ne bi podržala takve prosvjede, oni bi vrlo brzo utihnuli, kao što je bilo i zimus.
U svakom slučaju, najnoviji izvještaj ICG o Bosni i Hercegovini donosi jedan sasvim novi kvalitet razmišljanja o budućnosti Bosne i Hercegovine i otvara neka ključna pitanja njenog opstanka, koja su dosad bila blokirana.nerazumnim inzistiranjem Međunarodne zajednice na konceptu građanske država, koji koncept je bio kompatibilan jedino s bošnjačkim nacionalističkim osjećajima, dok je ignorirao nacionalne osjećčaje i interese Hrvata i Srba. Kao što smo vidjeli, dugoročno taj koncept nije bio ni u interesu Bošnjaka, jer je Bosnu i Hercegovinu držao zacementiranu i institucionalno paraliziranu zbog nepostojanja elementarnog konsenzusa svih treiju nacija oko zajedničkih interesa.
Priznavanje interesa svih triju nacija, poglavito Hrvata, koji se navješćuje ovim zadnjim izvješćem, mogao bi konačno dovesti do deblokade institucija BiH i njenom okretanju demokratizaciji društva i stvaranju normalne i funkcionalne BiH, zasnovane na federalističkim a ne unitarističkim principima.