Dio prihoda s jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje raspodjeljuje se na dva entiteta i Brčko distrikt. Iz dijela koji dobije Federacija BiH najveći postotak, 51,48 posto, transferira se za kantone. Nešto manji dio, 36,2 posto, ide na funkcioniranje Federacije BiH. Mnogo manji procent od kantona dobiju jedinice lokalne samouprave, kojima pripada ukupno 8,42 posto prihoda. Direkciji za ceste transferira se preostali dio sredstava, a to je, procentualno, 3,9 posto.
Pojedinačna raspodjela s federalnog na kantonalni nivo vrši se na osnovu četiri parametra. Tu je, prije svega, broj stanovnika koji nosi 57 posto, zatim broj učenika u osnovnom obrazovanju s udjelom od 24 posto, broj učenika u srednjem obrazovanju nosi 13 posto, a površina kantona uzima se u obzir u preostalih 6 posto. Dakle, na osnovu ovih parametara utvrđuju se koeficijenti za isplatu prema kantonima. Međutim, četiri nabrojana parametra u prilično bi isti položaj stavila Sarajevski, Zeničko-dobojski i Tuzlanski kanton. No, Kantonu Sarajevo dodijeljen je i poseban status, pri čemu mu je dat koeficijent 2. Slična situacija je i s Bosanskopodrinjskim kantonom koji zbog slabijih ekonomskih prilika ima koeficijent 1,8.
Iz pojedinih Kantona smatraju da nije realno da se novac dijeli bez uzimanja u obzir ekonomskih parametara. U Zeničko-dobojskom kantonu, odakle je i potekla inicijativa za preinaku Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, smatraju da su oštećeni upravo iz tog razloga.
Zahvaljujući zakonom reguliranim ‘posebnim potrebama’, KS je zajedničkim obračunom za godinu dobio oko 463 miliona KM. ZDK, koji ima približan broj stanovnika kao i KS, ostvario je dobit od 208 miliona KM. Tuzlanski kanton, koji ima više stanovnika od Kantona Sarajevo, dobio je 280 miliona KM. Dakle, dva kantona, Zeničko-dobojski i Tuzlanski, ukupno imaju gotovo iste prihode kao sam Kanton Sarajevo. Od svih kantona Zeničko-dobojski je onaj koji najviše radi a ima najmanji povrat PDV-a.
Usporedbe radi, analiza koja je rađena 2009. godine pokazala je da povrat novca po glavi stanovnika u KS iznosi 909 KM, u ZDK 463 KM, a u TK 506 KM.
I iz Hercegovine su odaslane poruke da trenutni put nije dobar. Delegat SDP-a u Domu naroda FBiH Aner Žuljević smatra da se moraju sačekati rezultati popisa pa tek onda ići dalje. Raditi bilo šta bez toga je, po njegovom mišljenju, iluzorno, a rezultat toga bit će samo gubitak vremena.
Jasmin Duvnjak iz SDA, zastupnik u Federalnom parlamentu, smatra da je uz pitanje Ustava ovo pitanje možda jedno od najvažnijih pitanja u državi, a posebno naglašava njegovu važnost u zemlji kakva je naša.
“Raspodjela ovih javnih prihoda je, uz Ustav, možda i najvažnija stvar u jednoj državi. Što se toga tiče, kanton iz kojeg dolazim, Zeničko-dobojski, diskriminiran je. Trenutni koeficijent je nepravedan, neekonomski. ZDK-u se, kao jednom od ekonomski najrazvijenijih kantona, po ovim kriterijima vraća najmanje sredstava po glavi stanovnika. Ja smatram da se ove stvari moraju mijenjati. Povrat sredstava mora se dovesti u direktnu vezu s industrijom. Mi u ZDK-u imamo jaku industriju, jak izvoz, ali jedan od najtanjih budžeta”, kaže Duvnjak. On ipak ističe da razumije poziciju glavnog grada i smatra da ona u nekom dijelu može biti povlaštena, ali da to ipak treba ostati u okvirima realnog.
“Ja sam zagovornik ove inicijative i smatram da se uz postojeće moraju dodati još neki. Međutim, naš kanton, a vjerujem i Tuzlanski, razumiju poziciju glavnog grada. Mi smatramo da bi Sarajevo trebalo imati povlašten status, ali ne dvostruko povlašten. Treba donijeti zakon koji će biti u interesu svih građana BiH. Nije uredu da se onome ko da najviše vrati najmanje. To nije fer, nije politički korektno, pošteno niti moralno. Nije uredu da je dječiji doplatak u ZDK-u 11, a u KS-u 55 KM”, kategoričan je Duvnjak.
Politika i struka složni su da će se o ovom problemu moći ozbiljnije razgovarati tek nakon rezultata popisa stanovništva. Politički konsenzus najteže je postići tamo gdje su ulozi najveći, što je ovdje slučaj. Politička kriza u Federaciji još nije razriješena, a hoće li prilikom izglasavanja ovog zakona doći do dodatnog produbljenja te krize ostaje da se vidi. Prognoze ne mogu biti optimistične, budući da kantoni traže novac kojeg u kasama nema. Neki rješenja vide u preustroju Federacije u kojem bi općine dobile mnogo veći dio kolača nego je to slučaj sada. Drugi odbijaju bilo kakvu mogućnost ukidanja kantona. Logika kaže da se novac kojeg nema ne može ni dijeliti. Dakle, dijelit će se samo ono što je već tu. A toga je vrlo malo.