babo_reuf wrote:
Ženi sa finansijskom zaleđinom je svjedeno ko će da plaća za dijete, jal ja, jal ona, jal popola, to je stvar emocija prema djetetu, a ne potrebe i nevolje. Eto ja ću da plaćam, jer volim dijete... Nebitno ...
Isto je i za plaću - kad imaš - plaća ti dođe ko džeparac - pa ako ne kane otamo - kanuće s druge strane
Žene koje su finansijski potkovane ne išću od muževa pare, jer im uopće ne trebaju...
Za godišnjicu braka i rođendan dobiju poklon u zlatu, kao i dijete ako je žensko, za 8.mart najskuplji parfem po izboru, izvodiš ih ponekad u restorane na muziku, Nova godina, putovanja na egzotične destinacije, nekad ona tebe počasti...
Muškarčeva jedina obaveza je da ponekad skuha ručak i pripremi roštilj. Muškarci idu u mesaru po teleće šnicle, i po faširano za burek i ćevape, dok žene obavljaju kupovinu na zelenoj pijaci ...
Ima i varijanta da je žena kokuz, što je prije često bio običaj, ali onda gleda u muža kao u Boga. Ne može se babi vratiti, nema škole, zavisna potpuno... Isto i kad je muško kokuz, kud žena okom, on skokom (tzv. priženjeni uljezi). Nisu prije žene skakale sa stola kad im se požališ da je grah nedovoljno skuhan i nisu mogle na konto djeteta da ti klepe stan ili kuću.
Da su ta vremena ne bi mi ovdje o ovome ni pričali. Prije su žene slušale muškarce, rijetko je ko žene mariso. Od babe i matere su dolazile abrihtovane ko bela lala. Kad muž malo glas podigne, to sve prašti okolo
Ja se sjećam starijih ljudi, kucala žena na vrata da mu uđe i posluži ga kafom. Oslobođenje prvo u rerni zagrije, pa ga mužu dadne da mu prsti ne ozebu
Tiho govori, ne prekida muža dok on govori...
Nema glasnog govora i muzike dok muž spava popodne, nema izlazaka sa kolegicama, nema gnjavaže oko djece i ko će na roditeljski...
Jednom sedmično akšamluk i sijelo... U ruke šargiju ili harmoniku, u novije vrijeme gitaru, žene se sastanu u kuhinji pa se ispričaju, a muški sevdalinke i litar dva rakije ko mlijeko... Idila ...
Ja se stvarno trudim da ti nađem manu, ali ne uspijevam u tome
Pored toga što si s parama, što si jak karakterno, što se ne kolebaš jer znaš šta si, koliko vrijediš i šta hoćeš od života, eto sad si nam otkrio i tu ranjivu, umjetničku stranu tvoje ličnosti, sviraš i pjevaš uz šargiju, harmoniku i gitaru. Ako još kažeš da sam pišeš tekstove i komponuješ muziku za umjetnička djela koja ćeš izvodit' svojoj nevjestici, tj. i njoj i njenim konama koje sjede u kuhinji i pričaju, dok ti i jarani sjedite u dnevnom boravku, svirate šargije, harmonike i gitare, ljuštite rakiju ko mlijeko i pjevate iz sveg glasa, i iz srca radosnog, onda nije ni čudo što praviš lom po forumu, što su se sve forumašice u tebe zaljubile.
Znači, tvoja mlada neće morati paziti na to koliko će dijete pojest smokija, čokoladnih bananica, miješane marmelade ili sladoleda, ona to neće morati plaćati iz svog džepa, njeno je samo da ti pokaže račun svega što je dijete pojelo i ti ćeš to sve platiti, zato što voliš djecu.
Pored toga, svake godine će za godišnjicu dobiti zlatni lančić, minđuše ili prsten, a za 8. mart najskuplji parfem u državi.
Tvoja mlada ima pravo da od svoje plate kupuje sebi odjeću, obuću, kozmetiku, jer nećeš joj valjda ti to kupovati iz svog džepa, a ako te počasti egzotičnim putovanjem ti ćeš joj sljedeće godine uzvratiti istom mjerom, uplatićeš i ti njoj neko egzotično putovanje, pretpostavljam, koje će koštati isto kao ono kojim je ona tebe počastila.
Moram ti nešto priznati, al' me malo stid, čitajući ovaj tvoj opis rahatluka u kojem su naši djedovi nekad živjeli, jedva sam se suzdržao da ne zaplačem
Neće moj Reufe nikad više biti tog rahatluka, neće nikad biti takvih žena kao što su naši djedovi imali. Moj Reufe, danas se sve izokrenulo, muškarcima je svakim danom sve teže, neki spas traže u povratku roditeljima, ali tamo nailze na zid odbijanja i nerazumjevanja patnje koju proživljavaju, kad se ocu požale on kaže " Nećeš se vala meni vraćat' pa da pukne bruka po selu, trpi, i ja sam trpio, i mene je moja tukla
Eto tako, ostani takav kakav jesi, nemoj se mijenjati, sigurno ćeš i ti naći svoju srodnu dušu, to se dešava, kažu, kad se najmanje nadaš
