Cybernetic wrote:UnscarD wrote:
Ne trebaju mi vijesti. Bio sam i pricao sam sa ljudima. Imaju izraz za GENOCID koji su USA napravile nad Kubanskim narodom implmentirajuci sankcije i politicku i ekonomsku izolaciju zemlje 50 godina. Stariji se jos uvijek zivo sjecaju vremena Fulgencia Batiste. Ne znam da li si znao ali socijalizam uospte nije bio cilj revolucije niti je postao zvanicna drzavna politika sve dok USA nisu odbile Kubu za bilo kakv oblik saradnje, i dok nisu blokirale izvoz cigara i secerne trske koje su bile jedini ivor primanja. Tek tada se Kuba okrece SSSR-u. Uz to da dodam da je Batista zemlju napustio sa preko 400 miliona USD odnosno sa kompletnim kapitalom cijele zemlje.
Zvanicna politika USA prema Kubi je sazeta u ovome ispod :
"To bring about hunger, desperation and overthrow of government"
State Department, April 6, 1960
Ovo je analilza napravljena 6. Aprila 1960 godine od strane tadasnjeg asistenta drzavnog sekretara USA Roya Rubottoma:
"The majority of Cubans support Castro.The only foreseeable means of alienating internal support is through disenchantment and disaffection based on economic dissatisfaction and hardshipit follows that every possible means should be undertaken promptly to weaken the economic life of Cuba it should be the result of a positive decision which would call forth a line of action while as adroit and inconspicuous as possible, makes the greatest inroads in denying money and supplies to Cuba, to decrease monetary and real wages, to bring about hunger, desperation and overthrow of government".
Svaka politika koja za cilj ima nanosenje totalne ili djelimicne stete kompletnoj populaciji neke zemlje ili odredjenoj grupaciji ljudi je GENOCID. Ovo je vjerovatno najduzi GENOCID u istoriji svijeta.
Ali eto, glavno je ismijavati njih sto nemaju pelene.
http://www.ratb.org.uk/news/cuba/353-us ... d-genocide
Rijeci kojima se "humanist" John F. Kennedy posluzio su
"to bring the terrors of the earth to Cuba." To je zabiljezio njegov biograf Arthur Schlesinger. Pola stoljeca vode teroristicku kampanju protiv jedne suverene zemlje, clanice UN-a, uvode joj embargo i blokiraju je sa svih strana i onda vele kako je americki kapitalizam superioran, te kako je za bijedu na Kubi kriva vrsta socijalizma koju su samo uveli.
Mislim da je zanimljivo da predjemo malo na detalje. Batista je srusen u sijecnju 1959. Americki
National Security Council je vec u ozujku poceo sa pripremama za rusenje nove vlasti, a u svibnju pocinju naoruzavati "pobunjenike" na Kubi. Zima 59/60 je obiljezena bombaskim napadima koje su pocinili Kubanci u egzilu, ali pod nadzorom CIA. Kuba nije uzvracala istim mjerama nego je ovaj problem pokusala rijesiti diplomatskim putem tako sto se obratila Vijecu sigurnosti UN-a, dostavljajuci im sve dostupne podatke o pociniocima i zrtvama. Tadasnji americki ambasador pri UN-u naravno negira svaku umijesanost SAD u ove napade.
Eisenhower u ozujku 1960 priprema plan za rusenje Castra intervencijom paravojnih formacija, sa ciljem da uspostavi vlast koja sluzi "stvarnim interesima kubanskog naroda". Njegova sopstvena tajna sluzba mu donosi izvjestaj u kojem jasno stoji da Castro ima potpunu podrsku Kubanaca, ali Eisenhower zna bolje sto su njihovi stvarni interesi. Treba napomenuti da je u Washingtonu vladala prava histerija oko Kube. Pravi teror protiv Kube pocinje tek nakon sto je Kennedy dosao u Bijelu kucu. On u 17 travnja 1961 lansira vojnu operaciju, poznatu kao Invazija u Zaljevu svinja. Porazeni su vec dva dana kasnije. Vecina pripadnika "Brigade 2506" koja se sastojala od Kubanaca u egzilu je pokokana ili zarobljena, tako da je Kennedy bio prisiljen pregovarati za njihovo pustanje. Pusteni su nakon blizu dvije godine. Za to su Kubancima morali isporuciti hrane i lijekova u vrijednosti od 53 milijuna dolara. Kennedy je priznao svoj poraz, nesto u stilu "jebiga, pogrijesili smo i neka nam ovo bude pouka", no vec krajem 1961 pocinje
Operation Mongoose. Plan ove operacije je predvidjao rusenje Castra svim sredstvima, od ekonomske sabotaze, teroristickih napada pa do trovanja. Tadasnji sef CIA Allan Dulles je cak angazirao Cosa Nostru da ga otruju.
Mislim da je Lyndon Johnson okoncao ovaj projekt 1965. godine. Ali embargo koji je uveo jos Kennedy je do dan danas na snazi, iako u nesto blazoj verziji od prosle godine.
Rusenje Castra je tada bio apsolutni prioritet Kennedyjeve vlade. Amerikanci su se nadali vojnoj reakciji Kube da bi dobili povod za direktnu vojnu intervenciju. Ocekivali su da ce intervencija biti moguca u listopadu '62, ali im se desi "Kubanska kriza". Castro se u pravo vrijeme okrenuo Sovjetima. Medjutim, to nije sprijecilo dalje teroristicke napade iz SAD. Osmog studenog iste godine teroristicka grupa koja je doputavala iz SAD dize u zrak industrijsku plantazu. Poginulo je 400 radnika. Deset dana prije nego sto je roknut, Kennedy daje zeleno svjetlo planu CIA-e za napade na naftne rafinerije, elektrane, luke, skladista, zeljeznicke mostove, brodove itd. Jos na sami dan kada je ubijen Kennedy je izveden pokusaj atentata na Castra. Koja ironija.
Kao sto sam rekao, operacija "Mongoose" je okoncana 1965, ali se nastavlja 1969 nakon sto preuzima Nixon. Sve ovo nije nikakva tajna. Dokumenti iz tog vremena su javno dostupni, ali to korporacijske i rezimske medije ne zanima. Iz tih dokumenata saznajemo da si akteri ovih dogadjaja nikada nisu postavili pitanje, da li je to sto rade Kubancima recimo moralno opravdano. Jedina njihova briga je bila "negativna stampa u prijateljskim zemljama". Tako je recimo bilo i sa Vijetnamom kada su priznali da je njihova intervencija bila greska. Ne sto ih je grizla savjest zbog agresije i katastrofe koju su iza sebe ostavili nego sto su pocinili ogromne strateske greske. U politici velikih sila nema morala.
Razni teroristicki napadi i sabotaze su tekli dalje. Vrhunac tih napada je bio sredinom 70ih kada je izvrsen napad i na jedan kubanski putnicki avion u kojem su poginuli svi putnici, njih 73. Za ovaj cin je optuzen Luis Posada Carriles koji je zbog toga lezao u zatvoru u Venecueli. Uspio je pobjeci, zahvaljujuci Jorge Mas Canosi, biznismenu iz Miamija i celniku
Cuban-American National Foundation. Posada je otisao u El Salvador odakle je opet organizirao teroristicke napade, samo sto je meta ovaj put bila Nikaragua. Iza svega je opet stajala CIA. Posada se zadnji put "proslavio" bombaskim napadom na jednu turisticku zonu u Havani 1997. godine gdje je poginuo jedan Talijan. Konacno je uhapsen 2000. godine kada je pripremao atentat na Fidela Castra u Panami. Prema izvjestajima FBI-a, lik je odgovoran za 30 teroristickih napada.
Daleko brutalniji je bio americki ekonomski rat protiv Kube koji je nekoliko puta zamalo izazvao humanitarnu katastrofu. Samo je efikasni kubanski zdravstveni sistem uspio sprijeciti da dodje to toga. Cak i najblizi saveznici SAD su osudili ove americke sankcije, medju njima i EU. Kritika je dosla do izrazaja i u samim SAD, ali ne zbog stete koju su nanijeli Kubancima nego americkim eksportima i investicijama.
Kennedy je Kubu svojevremeno stavio na listu zemalja koje su prijetnja nacionalnoj bezbjednosti SAD. Kada je od Meksika trazio da isto ucini, tamo neki njihov predstavnik mu je odgovorio, da ako to ucine, "41 milijun Meksikanaca je umrijeti od smijeha".
Kuba je jos za doba Klintona bila "opasnost po nacionalnu sigurnost SAD", a jos uvijek se, pored Irana, Sudana i Sirije, nalazi na listi drzava koje "sponzorisu terorizam".
Sto su decenijama cinili Kubancima, danas rade Venecueli koju je Obama neki dan proglasio prijetnjom za americku nacionanu bezbjednost. Koga vise zanima, prije dvije godine je izasla vrlo dobra knjiga na temu pod naslovom
The Economic War Against Cuba: A Historical and Legal Perspective on the U.S. Blockade. Autor je profesor na Sorboni, Salim Lamrani.
.