Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
koji ste vi licemjeri
Kakvim se vi metodama služite, postavite lijepe naslove, Ebu Bekr prvi halifa, Omer drugi.....
a tekst pun skrivenih potvora protiv ashaba
pripremate bosanske muslimane, pomalo ocrnjujete pravedne halife, da bi ih na kraju kad budemo spremni počeli proklinjat
- Šiijski hadisi nisu argument.
- Zašto ih drugi nisu bilježili?
- Ovi hadisi nisu dokaz za sunije, jer kod njih nisu pouzdani.
- Ili zašto ih ne bilježe ukoliko su pouzdani?
itd,itd
- Dovoljan argument protiv njih su njihove sahih predaje koje šije citiraju.
- A to što drugi nisu bilježili ove predaje, to je zbog mentalnog sklopa kojeg prepoznajemo kod neprijatelja Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta, u čijim prsima tinja mržnja, dolazeći u prvom redu iz faraonske partije, koji se dodvoravaju kraljevima i dominantnim ljudima, koji čine sve što je u njihovoj moći koristeći se svim mogućim sredstvima da sakriju vrijednosti Ehli bejta, i da utrnu njihovo svjetlo potičući ljude obećanjima i prijetnjama da fabrikuju hadise o njihovim vrlinama. Nekada to čine zlatom i srebrom, nekada dodjelom mjesta i položaja, a nekada pak svojim bičevima i sabljama. Ko bi na njih lagao postao bi im blizak, ko bi ih pak priznao udaljavali su ga od sebe, nijekali bi ga ili pak likvidirali.
Tebi je poznato da su predaje o Imametu i imenovanju hilafeta ono od čega nasilnici strijepe, da im ne bi srušile tron i poljuljale temelje carstva.
Ostajanje očuvanim od njih i njihovih prijatelja koji im se dodvoravaju, i stizanje istih od nas posredstvom brojnih lanaca prenosilaca i različitim putevima, jedan je od znakova istinitosti, i svojevrsna je mudžiza istine. Jer ko god je priznavao pravo Ehli bejta i položaj koji im je dao Uzvišeni Allah, bio bi izlagan oštrim kaznama, brijali su mu bradu i tako ga vodili tržnicama, na taj način bio bi ponižen, gubio bi vrijednost u očima ljudi, lišen svakog prava, da bi gubio nadu u pravednost vladara i u pomoć običnog naroda.
Dovoljno bi bilo da neko spomene Alija u pozitivnom kontekstu, da njegova krv bude prolivena i da se na njega sruči nevolja, da mu se oduzme imetak i da mu odsijeku glavu.
Koliko je jezika, koji su o Aliju lijepo govorili, iščupano!? A koliko očiju koje su iz poštovanja prema njemu plakale, izvađeno?! Koliko je ruku, koje su na njegov položaj pokazivale, odsječeno?! Koliko je nogu koje su s ljubavlju prema njemu koračale, testerom prerezano?! Koliko je kuća njegovih prijatelja, spaljeno?! I palminjaka opustošeno?! Da bi ih na granama istih razapeli, ili da bi ih sa njihovih ognjišta protjerali. Pa bijahu razasuti na sve strane.
Među onima koji su nosili hadise i čuvali baštinu, bijahu ljudi koji su umjesto Allaha obožavali te tiranske kraljeve i moćnike, žudeći da im budu što bliži, ne žaleći truda u iskrivljavanju, izvrtanju, prepravljanju, falsificiranju. Poput ovih koje gledamo u naše vrijeme, od servilnih šejhova do režimske uleme i zlih sudaca, koji se natječu u zadovoljavanju vladara, potvrđujući njihovu politiku, bila ona pravedna ili ne, odobravajući njihove zakone, bili ispravni ili ne. Kada god vladar od njih zatraži fetvu koja potvrđuje njegov sud ili koja će ugušiti opoziciju, oni im izlaze u susret na način kako to oni požele, potvrđujući njihovu politiku. Bez obzira što se na taj način suprotstavljaju Kur'anu i Sunnetu i što time vrijeđaju kompletan ummet, sve zbog položaja, iz straha da ne budu smjenjeni sa njega ili iz želje da stignu do njega.
Kolika je razlika između ovih i onih, jer zbilja ovi nemaju nikakve vrijednosti kod svojih vlastodržaca. Dok oni su takvi da kraljevi imaju veliku potrebu za njima, jer s njima se bore protiv Allaha i Allahovog Poslanika, i na taj način su kod svojih kraljeva i vladara postizali cijenjene i visoke položaje, njihova riječ je bila cijenjena. Zbog toga su oni dobivali moć i utjecaj, bili su fanatični prema vjerodostojnim predajama koje su govorile o Alijevim vrlinama ili bilo kome od članova Ehli bejta. Takve bi hadise ogorčeno odbijali, svim silama ih obarali, pripisujući te hadise rafidijama – a rafidija to je kod njih najprljavija stvar. To je njihova praksa sa hadisima koji govore o Aliju, posebno ukoliko su se za njega vezale šiije.
Grupa tih podatnih robova, su na svakom mjestu imali svoje ljude, koji su njihova imena uzdizali na velike visine. Bilo je među njima svjetovnih učenjaka, zahida, pobožnjaka, licemjera, poglavara i vođa plemena. Imali su dakle ljude koji su širili njihove stavove.
Samo što bi čuli njihove riječi kojima odbijaju te vjerodostojne hadise, odmah bi njihove riječi uzimali za neprikosnoveni dokaz, šireći ga među masom i prostim ljudima. Širili su te vijesti gdje god su mogli. Čineći ih principom koji se slijedi u svakom vremenu.
Bilo je i drugih ljudi, u to vrijeme, koji su čuvali i pamtili hadise. Primoravao ih je strah da ne šire hadise koji govore o vrlinama hazreti Alija i Ehli bejta. Kada bi ti nesretnici bili pitani o tome što šire ovi dunjalučari odbijajući vjerodostojne hadise o Aliju i Ehli bejtu, plašili su se govoriti ljudima suprotno od onoga što vjeruju, da ne bi izazvali veliku smutnju.
Strah je bio taj koji ih je primoravao da odgovaraju u skladu sa suprotnim mišljenjem, dakle plašeći se dunjalučara i onih koji su ih podržavali od bliskih prijatelja, i mase običnih ljudi, oni su ponavljali ono što su drugi željeli čuti.
Vladari i čelnici su primoravali masu da proklinju Emiru-l-mu'minina, a.s. U tome su bili veoma rigorozni. Primoravali su ih novcem, vojskom, obećanjima i prijetnjama, samo da ga omalovaže, vrijeđaju, da ga predstave na najgori mogući način u knjigama za učenike kako bi se duše na to gnušale, govoreći o njemu na način da je to u ušima odzvanjalo, čineći njegovo proklinjanje sa minbera, petkom i bajramima, sunnetom.
Tako da ukoliko ne bi bilo nemoguće utrnuti Allahovo svjetlo, i da se vrline Allahovih evlija ne mogu sakriti, do nas ne bi stigli vjerodostojni hadisi putem obaju mezheba koji očito govore o njegovom hilafetu. Niti bi hadisi o njegovim vrlinama bili mutevatir.
Tako mi Allaha, ne mogu se načuditi toj otvorenoj Božijoj milosti koju On poklanja svome robu i Poslanikovom bratu, Ali Ibn Ebi Talibu. Tome na koji način njegova svjetlost para sve te guste zastore i uzburkane talase tame. Pa je zasjao svijetu poput Sunca u zenitu.
koji ste vi licemjeri
Kakvim se vi metodama služite, postavite lijepe naslove, Ebu Bekr prvi halifa, Omer drugi.....
a tekst pun skrivenih potvora protiv ashaba
pripremate bosanske muslimane, pomalo ocrnjujete pravedne halife, da bi ih na kraju kad budemo spremni počeli proklinjat[/quote
Kriticharu kod Buharija možeš nači hadis gde poslanik pije vino
U “Knjizi o braku” u “Poglavlju o ženi koja stoji i uslužuje ljude na svadbenom veselju” i u “Knjizi o sušenom voću i pijenju onoga što ne opija na svadbi”, Buhari prenosi od Ebu Hazina, a ovaj od Sehla:
“Kada je se Ebu Usejd el-Sa'idi oženio, on je pozvao Poslanika, s.a.v.a., i njegove ashabe. Niko nije pripremio i servirao im hranu do lično njegova žena Umm Usajd. Ona je pokiselila nekoliko datula u vodu u zemljeni lonac preko noći. Kada je Božiji Poslanik završio sa jelom ona ga je poslužila s tim pićem.”
Jasno je iz ovog da su oni namjeravali s ovim pokazati kako je Božiji Poslanik pio “nabiz”. Moguće je da nabiz označava arapski običaj potapanja hurmi u vodu radi otklanjanja neprijatnih mirisa. Međutim, ovdje nije u pitanju taj nabiz. Muslim prenosi predaju u “Knjizi o pićima” u “Poglavalju o dozvoljenosti pijenja nabiza koje nije fermentirao niti poprimilo oblik alkohola”. Odavde, dakle, nabiz počinje da se koristi kao piće, pa su tako vladari i halife počeli da piju vino tvrdeći da je ono dozvoljeno sve dok ne opija.
Odakle ideja da svaki musliman koji nije siit jeste neprijatelj Ehli bejta? Koji je motiv za iskrenog suni muslimana da mrzi pravednog halifu ili Poslanikovu saws cerku? To je neprihvatljivo.
U “Knjizi o hadžu” u “Poglavlju o povjesti na dan kurban-bajrama” Buhari prenosi u svom Sahihu da je Aiša kazala: “Mi smo učinili hadž s Poslanikom i krenuli smo u skupinama na dan bajrama. Safiju je snašla menstruacija i Poslanik je želio od nje što čovjek poželi od svoje žene, tako da sam mu rekla: ‘Božiji Poslaniče ona ima mestruaciju.’
Kako je čudno to da Božiji Poslanik želi da ima spolni odnos sa svojom ženom i da to obznjanjuje svojoj ženi, a da ga ova druga informiše da ona prva (Safija) ima menstruaciju, dok ona s kojom je treba spavati nema ni habera o tome.
Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vrlinama” u “Poglavlju o vrlinama Osman ibn Affana”, od Aiše i od Osmana da su oboje kazali:
“Ebu Bekr je tražio dozvolu da uđe kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je on ležao u svom krevetu, a na sebe je navukao Aišin ogrtač. Dozvolio mu je da uđe, a on (Poslanik) je ostao u istom položaju. Ebu Bekr je završio svoj posao i izašao.” Osman kaže: “Omer je tada zatražio dozvolu i ušao, a Poslanik je i dalje ostao u istom položaju. On je zavrsio svoj posao s Poslanikom i otišao.” Osman kaže: “Tada sam ja zatražio dozvolu da uđem, na što je on sjeo i rekao Aiši: ‘Omotaj svoju odjeću oko sebe!’ Ja sam završio svoj posao sa njim i otišao. Aiša je kazala: ‘O Božiji Poslaniče, kako to da te ne vidim da se stidiš Ebu Bekru i Omera, a stidiš se Osmana?’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na to rekao: ‘Uistinu Osman je sramežljiv čovjek i ja sam se bojao ako bih mu dao dozvolu da uđe i zatekne me u ovom stanju da mi on ne bi kazao razlog svog dolaska.’
Kakav je to Poslanik koji dočekuje svoje ashabe ležeći u svome krevetu prekriven odjećom svoje žene, sa njom pored sebe i koja je u raskopčanoj odjeći i to tako da je ustao tek kada je Osman ušao, i tek tada joj je naredio da se zaodjene kako treba?!
Još ovo i bit če dovoljno,mada ih ima na hiljadu sličnih sramnih hadisa:
Poslanik pokazuje svoje intimne organe
U “Knjizi o namazu” u “Poglavlju o preziranju namaza razodjeven”, Buhari u svom Sahihu prenosi hadis koji je Muslim, također, prenosi u “Knjizi o menstraciji” u “Poglavlju o vođenju računa o pokrivanju svojih stidnih mjesta”, od Džabir ibn Abdullaha: “Božiji Poslanik je nosio kamenje za gradnju Kjabe odjeven u ‘izar’, dugačka košulja. Njegov amidža Abbas mu je kazao: ‘O moj bratiću! Bilo bi ti bolje ako skineš ‘izar’ i staviš je na svoje rame ispod kamena.’ Tako je on skinuo svoju dugu košulju i stavio je pod kamen, ali je osjetio nesvjest i više nikada nije viđen go.”
Pogledaj dragi čitaoče ove podmetnute navode o Božijem Poslaniku, onome koji je stid i sramežljivost postavio temljom vjere. On je bio više stidan nego djevica u svojoj skrovitoj odaji. Nisu se zadovoljili svojim predajama o njegovoj bestidnosti i izlaganju svojih butina pred ashabima, pa ga sada optužuju u ovom falsifikovanom hadisu za pokazivanje njegovih stidnih mjesta pred drugima. U njihovim očima Poslanik je bio umno nestabilan pa je imao potrebu da ga savjetuje njegov amidža i da slušajući ga prikaže svoje stidne organe pred drugima?
Tražim utočište kod Allaha Uzvišenog od ovih satanskih kleveta i laži protiv Božijeg Poslanika. Čak ni pred njegovim najbližima ni pred njegovim ženama on nije pokazivao svoje intimne dijelove tijela iako to tada dozvoljeno. Štaviše, prenosi se od Ummul-mu'minin Aiše da je kazala: “Ja nikada nisam pogledala niti vidjela stidne organe Božijeg Poslanika.”
Ako je Poslanik imao ovakvo ponašanje sa svojim ženama koje bi se kupale s njim u istoj posudi gdje bi on skrivao stidna mjesta i one ga nikad nisu vidjele gola kako je onda mogao da se tako ponaša u prisustvu svojih ashaba i običnog svijeta? Posigurno, sve su ovo Umjadske bezočne izmišljotine kojima ništa nije prijeporno.
Njihove unutarnje boleštine su se raširile tako da je postala normalna stvar danas među ljudima od ugleda da ne vode nikakva računa o moralu, stidu, i ćudoređu. Danas se to izrodilo u tako odrvatne stvari da na svakom mjestu imamo tkz. nudističke skupove gdje se zajedno okupljaju goli muškarci i žene. O Bože, ti si nas stvorio kao ljude, a dokle smo dogurali!
mirsad61 wrote:Evo još primjera od čuvene zbirke hadisa:
Poslanik se ne stidi
Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vrlinama” u “Poglavlju o vrlinama Osman ibn Affana”, od Aiše i od Osmana da su oboje kazali:
“Ebu Bekr je tražio dozvolu da uđe kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je on ležao u svom krevetu, a na sebe je navukao Aišin ogrtač. Dozvolio mu je da uđe, a on (Poslanik) je ostao u istom položaju. Ebu Bekr je završio svoj posao i izašao.” Osman kaže: “Omer je tada zatražio dozvolu i ušao, a Poslanik je i dalje ostao u istom položaju. On je zavrsio svoj posao s Poslanikom i otišao.” Osman kaže: “Tada sam ja zatražio dozvolu da uđem, na što je on sjeo i rekao Aiši: ‘Omotaj svoju odjeću oko sebe!’ Ja sam završio svoj posao sa njim i otišao. Aiša je kazala: ‘O Božiji Poslaniče, kako to da te ne vidim da se stidiš Ebu Bekru i Omera, a stidiš se Osmana?’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na to rekao: ‘Uistinu Osman je sramežljiv čovjek i ja sam se bojao ako bih mu dao dozvolu da uđe i zatekne me u ovom stanju da mi on ne bi kazao razlog svog dolaska.’
Kakav je to Poslanik koji dočekuje svoje ashabe ležeći u svome krevetu prekriven odjećom svoje žene, sa njom pored sebe i koja je u raskopčanoj odjeći i to tako da je ustao tek kada je Osman ušao, i tek tada joj je naredio da se zaodjene kako treba?!
Ne vidim problem sa hadisom... ali vidim sa tvojim naizgled impliciranim zaključcima izvedenim iz hadisa.
Towelie wrote:Odakle ideja da svaki musliman koji nije siit jeste neprijatelj Ehli bejta? Koji je motiv za iskrenog suni muslimana da mrzi pravednog halifu ili Poslanikovu saws cerku? To je neprihvatljivo.
mirsad61 wrote:Evo još primjera od čuvene zbirke hadisa:
Poslanik se ne stidi
Muslim prenosi u svom Sahihu u “Knjizi o vrlinama” u “Poglavlju o vrlinama Osman ibn Affana”, od Aiše i od Osmana da su oboje kazali:
“Ebu Bekr je tražio dozvolu da uđe kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., dok je on ležao u svom krevetu, a na sebe je navukao Aišin ogrtač. Dozvolio mu je da uđe, a on (Poslanik) je ostao u istom položaju. Ebu Bekr je završio svoj posao i izašao.” Osman kaže: “Omer je tada zatražio dozvolu i ušao, a Poslanik je i dalje ostao u istom položaju. On je zavrsio svoj posao s Poslanikom i otišao.” Osman kaže: “Tada sam ja zatražio dozvolu da uđem, na što je on sjeo i rekao Aiši: ‘Omotaj svoju odjeću oko sebe!’ Ja sam završio svoj posao sa njim i otišao. Aiša je kazala: ‘O Božiji Poslaniče, kako to da te ne vidim da se stidiš Ebu Bekru i Omera, a stidiš se Osmana?’ Božiji Poslanik, s.a.v.a., je na to rekao: ‘Uistinu Osman je sramežljiv čovjek i ja sam se bojao ako bih mu dao dozvolu da uđe i zatekne me u ovom stanju da mi on ne bi kazao razlog svog dolaska.’
Kakav je to Poslanik koji dočekuje svoje ashabe ležeći u svome krevetu prekriven odjećom svoje žene, sa njom pored sebe i koja je u raskopčanoj odjeći i to tako da je ustao tek kada je Osman ušao, i tek tada joj je naredio da se zaodjene kako treba?!
Ne vidim problem sa hadisom... ali vidim sa tvojim naizgled impliciranim zaključcima izvedenim iz hadisa.
Trebaš znati razliku vjerovanja izmedžu sunija i šija.
U “Knjizi o braku” u “Poglavlju o ženi koja stoji i uslužuje ljude na svadbenom veselju” i u “Knjizi o sušenom voću i pijenju onoga što ne opija na svadbi”, Buhari prenosi od Ebu Hazina, a ovaj od Sehla:
“Kada je se Ebu Usejd el-Sa'idi oženio, on je pozvao Poslanika, s.a.v.a., i njegove ashabe. Niko nije pripremio i servirao im hranu do lično njegova žena Umm Usajd. Ona je pokiselila nekoliko datula u vodu u zemljeni lonac preko noći. Kada je Božiji Poslanik završio sa jelom ona ga je poslužila s tim pićem.”
Jasno je iz ovog da su oni namjeravali s ovim pokazati kako je Božiji Poslanik pio “nabiz”. Moguće je da nabiz označava arapski običaj potapanja hurmi u vodu radi otklanjanja neprijatnih mirisa. Međutim, ovdje nije u pitanju taj nabiz. Muslim prenosi predaju u “Knjizi o pićima” u “Poglavalju o dozvoljenosti pijenja nabiza koje nije fermentirao niti poprimilo oblik alkohola”. Odavde, dakle, nabiz počinje da se koristi kao piće, pa su tako vladari i halife počeli da piju vino tvrdeći da je ono dozvoljeno sve dok ne opija.
Šta su kasniji vladari radili i kako su to pravdali je njihova stvar, a ne stvar Poslanika a.s. koji je radio nešto drugo. Mala razlika je velika razlika...
U “Knjizi o hadžu” u “Poglavlju o povjesti na dan kurban-bajrama” Buhari prenosi u svom Sahihu da je Aiša kazala: “Mi smo učinili hadž s Poslanikom i krenuli smo u skupinama na dan bajrama. Safiju je snašla menstruacija i Poslanik je želio od nje što čovjek poželi od svoje žene, tako da sam mu rekla: ‘Božiji Poslaniče ona ima mestruaciju.’
Kako je čudno to da Božiji Poslanik želi da ima spolni odnos sa svojom ženom i da to obznjanjuje svojoj ženi, a da ga ova druga informiše da ona prva (Safija) ima menstruaciju, dok ona s kojom je treba spavati nema ni habera o tome.
Ponovo, zaključci koje si ti izveo iz navodnog hadisa (ne mogu sad da provjeravam, navedi broj hadisa pa da ga lako i brzo mogu naći) su tvoji - a ne moraju biti tačni. Meni ništa čudno nije u ovom hadisu. Niti imaš dokaza da "prva" (Safija) nije imala habera o tome. Niti imaš dokaza da je Poslanik a.s. išta Aiši rekao. Možda je Aiša, intuicijom, to vidjela kod Poslanika a.s., bez da je išta rekao, a ti ovdje - bez dokaza - navodiš kao da je On a.s. nešto rekao (spominje se želja, ne govor Muhammeda a.s.).
mirsad61 wrote:Žalim te kako si opčijen lažima.Istina je tu,jedino ti preostaje da sam provjeriš.
Ne žali me brate... Ne držim Buharijinu zbirku kao "zbirku samo vjerodostojnih hadisa", niti držim Poslanika a.s. kao čovjeka bez greške. Ali isto tako, jasno bi ti trebalo biti da mnogi od hadisa koje si naveo nemaju veze sa zaključcima koje si ti iz njih izveo. Mnogi, ne kažem svi...
Evo ti još jedan primjer kako mržnja Muavije prema Emirul-Mummininu Imamu Aliju a.s. je bila toliko velika da je uticala i na druge ljude, koji su bili spremni da prestanu da praktikuju izuzetno pohvalan sunnet Allahova Poslanika s.a.v.a. za vrijeme obavljanja Hadža, poznatiji kao Telbija, iz straha prema Muaviji. Da li su se ti ljudi više plašili Muavije ili Allaha Uzvišenog???
Protivnici sljedbenika Ehli Bejta a.s., a i neki od sljedbenika Ehli Bejta a.s., vjeruju da je Emirul.Mumminin Imam Ali a.s. Majku vjernika Aišu, na najljepši način ispratio sa bitke oko Deve, i da joj je ukazao krajnje poštovanje. Možda je to djelimično tačno, ali šta se desilo prije toga. Ovdje ču predstavili jedan hadis iz jedne od vaših priznatih knjiga, i vidimo jednu veoma bolnu Istinu.
Tarihu-Bagdad, Hatib Bagdadi, tom 8, Bejat Omerov na Gadiru...
"A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji – njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!" (Ar-Rad:25)
Ebul-Feredž Isfahani, sunnijski učenjak, bio je izravni potomak Mervana II, umejadskog halife, u svojoj knjizi Makatilu-TTabiin, prenosi da je Aiša učinila sedždu kad je čula da je Emirul-Mumminin Ali a.s. postao šehid.
mirsad61 wrote:Šarh ibn Tejmijinog djela "El-akidetu-vasatije" od šejha Musejmina, tom 2, strana 292...
"Da li su svi ashabi pravedni i jel svi idu u Džennet???
...
To ni ti niti bilo ko drugi, osim Jednog, ne zna i ne može da zna.
