dragan.s wrote:¤ jelena ¤ wrote:
O čemu se radi?
Radi se o tome da enovine odavno (maltene od kada je dobio izbore) podržavaju Vučića i Nikolića i da se o njima dvojici i trenutnoj političkoj situaciji u Srbiji na portalu ne može naći ništa kritički nastrojeno.
Ali se zato može naći masa tekstova o pojedincima iz stare vlasti (iz DS-a najviše) makar oni odavno u Srbiji ne igrali nikakvu ulogu. Da Koštunicu i ne pominjem. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv da on piše o Tadiću, Koštunici i inima, ali oni su odavno u Srbiji politički mrtvi.
O cenzuri medija koja je očito na djelu u Srbiji, ni riječi. O izborima koji ne služe ničemu sem da Veliki Vođa počisti opoziciju iz svake mjesne zajednice takođe ni riječi.
Posebna je priča ljubakanje sa Stankom Canetom Subotićem, jednim od mutnih likova 90-tih (pogledati Insajder seriju o švercu cigara).
Enovine su pale na najniže grane od kad postoje.
Da li je sada jasnije?
OK, ovo je tvoje mišljenje o e-novinama i ja ga poštujem, kao što poštujem i mišljenje glavnog urednika e-novina o tim ljudima koje ti u svom postu navodiš. A ovo moje ''poštujem'', zapravo znači: ''to je vaše pravo da tako mislite i pišete, ali mene to uopšte ne zanima'', jer taj Subotić, Vučić, Nikolić, dragan s.+ Škobo Habu meni ništa u životu ne znače, za razliku od e-novina koje mi itekako znače jer ih čitam skoro svakodnevno - godinama.
E-novine čine i književna kritika Vladimira Arsenića, koju ja lično ne propuštam, a koliko mi je poznato Arsenić piše samo za taj portal. E-novine su i kolumne Faruka Šehića, jednog od meni najznačajnijih naših savremenih pisaca, gotovo nigdje zastupljenog u medijima danas. E-novine su i tekstovi o gomili kulturnih dešavanja koja nisu mejnstrim i u drugim medijima se uopšte ne spominju. E-novine su članci i poezija Tomislava Markovića, takođe jednog od meni najznačajnijih naših mladih pisaca skoro pa nigdje zastupljenog, osim u e-novinama. E-novine su i izbor iz svjetske književnosti 20. vijeka, meni veoma bitne, kao i srpske avangardne poezije i proze, a to je, po mom mišljenju, jedan hermetički zatvoren fenomen, nikad dovoljno istražen ni adekvatno tretiran u javnosti, za koji prosječni Srbin, a srpski patriJota & velikosrbin pogotovo, nikad nije čuo a kamoli čitao ta književna djela u cjelini.
I pored svega toga, e-novine su ogroman broj članaka o raznoraznim aktuelnim dešavanjima iz svakodnevnog života, napisanih stilom koji je specifičan, anacionalan, obiluje oštrom kolektivnom samokritikom i kao takav ima svoje stalne čitaoce, a ne podilazi ukusu širokih narodnih masa pa samim tim ni interesu gore navedenih političara - dakle, interesu koji bi eventualno mogao biti unovčen - čemu svjedoči i teška materijalna situacija sa kojom se već godinama suočavaju članovi redakcije.
Prema tome, redukovati pojam e-novine samo na tekstove o tom Vučiću, Nikoliću, Subotiću i ostalim političarima
za mene je, najljepše rečeno - besmisleno, a najružnije: ograničeno, politički zaslijepljeno, ideološki zatrovano i maliciozno.
Mogućnost izbora kao i sloboda mišljenja mora da postoji, a izbora ima; u medijskom prostoru mora biti mjesta za e-novine, kao i za sve moguće portale i TV kuće koje mene lično ne zanimaju ili mi se ne sviđaju;
sve ostalo je stvar selektivne percepcije zasnovane na ličnim afinitetima o kojima se može raspravljati, ali i ne mora.
U skladu s gore navedenim i ujedno ovom temom, ponoviću:
24. marta u CD Senada Hadžifejzovića gost Petar Luković.