Forum Klix.ba

Vitezanin wrote:Btw, prilično jeftin populistički govor. Josipović je tijekom ove kampanje isto radio samo puno blaže.

Je li ono rekla da će Hrvatska sad postati najrazvijenija zemlja svijeta, Unije itd? Ili sam ja prolupao?

sinuhe wrote:Cijenim što su glasali za ženu.

Bodkin wrote:bar ce ovih par dsnicara sa foruma iz hr biti zadovoljno

iscrtani čovek wrote:Ne čudi poraz Ive. To je jedan amorfni beskičmenjak, šminker i pozer bez stava, hrvatska varijanta Tadića.
Samo takve luzere mogu poraziti HDZ i Tomo Nikolić.

dobar osjecaj wrote:

Bodkin wrote:bar ce ovih par dsnicara sa foruma iz hr biti zadovoljno

Samo trolovi i forumski i zivotni mogu biti zadovoljni bilo cim sto se danas desava u Hrvatskoj u tom smislu.

pici wrote:a viĐŽaj BAJe kod KITAroviČke

dobar osjecaj wrote:

sinuhe wrote:Cijenim što su glasali za ženu.

Meni kao zeni je to potpuno svejedno. Kad sam je gledala u onoj debati u petak navece i vidjela koliko se gubi, koliko joj malo treba da joj pozli vidjela sam da bez obzira na ono stalno stiskanje vilice i glumu ostre i odlucne osobe koja zna o cemu prica ta zena nije dovoljno dobar materijal da se bavi tim poslom, bez obzira koliko je predsjednicka uloga dekorativne prirode. Ali eto neka zene. Sljedeci put moze i neki predstavnik nacionalnih manjina. EU jos rado finansira takve magicne poteze koji govore o jednakosti, ljudskim pravima i slicno.

dalmatinka wrote:Banksy - u pravu si. Karamarko je preuzeo iz prve.

senej wrote:

It_is_a_Leclerc wrote:

dobar osjecaj wrote:

Bodkin wrote:bar ce ovih par dsnicara sa foruma iz hr biti zadovoljno

Samo trolovi i forumski i zivotni mogu biti zadovoljni bilo cim sto se danas desava u Hrvatskoj u tom smislu.

Zašto ?!
Kolinda Grabar Kitarović je svojim ličnim angažmanom utjecala da BiH dobije akcioni plan za NATO. To je posvjedočio i Zlatko Lagumdžija. Šta je radio Josipović osim što se vaćario za ručice sa Dodikom i šta ti ja znam ?!

Kolinda je, po mom mišljenju, loše krenula. Previše gura Tuđmana pod nos ljudima, šopa hrvatsku naciju esencijom rigidnom nacionalizma čiji je Franjo bio pristaša, obilazi one pantelije u Savskoj, i radi ostale nedržavničke poteze. Nadam se da će se pribrati i da će mandat da provede u ozbiljnijim rabotama.

Banksy wrote:

dalmatinka wrote:Banksy - u pravu si. Karamarko je preuzeo iz prve.

Pobjednik izbora i nije Kolinda već HDZ. I to ne Sanaderov HDZ koji je Hrvatsku uveo u EU, uhapsio Gotovinu, prvi otišao u srpsku zajednicu na Božić, i najvažnije, očistio sopstvenu stranku od crnokošuljaškog ološa.
Ovaj HDZ, Karamarkov i Kolindin, je Tuđmanov HDZ devedesetih, HDZ Pašalića, Rojsa, Thompsona, ''generala'' s mirovinom od 25000 kuna i ''umjetnika'' poput Bože Alića koji sinoć kaže: ''pobijedili smo srbofile, komuniste i četnike''. To je i biće vokabular, to je svjetonazor, politički i društveni koncept pobjednika koji u punom kapacitetu stiže tek krajem godine, na parlamentarnim izborima, a stiže, sigurno - ako je i upitno stiže li ili ne, Milanović će učiniti sve da stigne - to je Hrvatska narednih nekoliko godina.
Daleko je godina, biće gužve i tumbanja i u HDZ-u i u SDP-u, ali sigurno je, ova pobjeda vraća Hrvatsku unazad, a retrogradne snage u susjedstvu ne mogu, a da se bar ne očešu i o nas.

stiv33 wrote:

Banksy wrote:

bilo bi sad šteta da Kolinda ne nastavi njegovati neke pozitivne vrednote josipovićevog madata, kao antifašizam npr.
Ipak Božo Alić se malo zaletio s ovom izjavom, iako čovjek ima pravo na svoje mišljenje.

U nedjelju izabrana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović rođena je u Rijeci 29. aprila 1968. godine, a potječe iz mjesta Lubarska na Grobniku

Kako je napisala u biografiji na svojim službenim stranicama, prve godine njenog života obilježila su 'prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće'.

KORIJENI
Potječem iz skromnog mjesta Lubarska na Grobniku, u zaleđu Rijeke u kojoj sam i rođena 1968. godine. Tata je želio sina i zbog toga nije pripremio žensko ime. Mama mi je iz inata dala ime Kolinda, po pjesmi koju je pjevušio dok ju je vozio na putu do bolnice.

Prva uspomena iz mojeg djetinjstva bile su stepenice. Stare, trošne drvene stepenice koje su vodile do prvog kata kuće u Martinovom Selu, na kojem se nalazio naš skromni jednosobni stan. Uspomena na te stepenice obilježit će cijeli moj život, pun izazova, uspona, a ponekad i posrtanja, ali neprestanog uspinjanja. Ponekad lagano, ponekad uz poteškoće, unatoč svim preprekama, unatoč kamenju na putu, bio je to neprestani i kontinuirani uspon. To je postala i moja životna filozofija: svaki je pad novi uspon, nova stepenica.

Te prve godine mojega života obilježila su prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće. Zarumenjeno nebo u smiraj Sunca ili u praskozorje, kada bih bosonoga istrčala u vrt. Mir i tišina staroga bunara. Misterij povijesti stare frankopanske kule u Gradu Grobniku. Povijest koju sam obožavala. Povijesne knjige koje sam upijala do ranih jutarnjih sati. Šum vjetra na vrhuncima planina koje okružuju Grobničko polje. U toj zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala sam se slobodnom poput ptice.

Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku.

Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija.

muzicar_iz_parka wrote:


Kada budemo imali ovakvog kandidata za preCedništvo neka se javimo.

Za noćnu moru, zamislite Dušanku Majkić i Željku Cvijanović u ovom izdanju.

pici wrote:

U nedjelju izabrana predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović rođena je u Rijeci 29. aprila 1968. godine, a potječe iz mjesta Lubarska na Grobniku

Kako je napisala u biografiji na svojim službenim stranicama, prve godine njenog života obilježila su 'prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće'.

KORIJENI
Potječem iz skromnog mjesta Lubarska na Grobniku, u zaleđu Rijeke u kojoj sam i rođena 1968. godine. Tata je želio sina i zbog toga nije pripremio žensko ime. Mama mi je iz inata dala ime Kolinda, po pjesmi koju je pjevušio dok ju je vozio na putu do bolnice.

Prva uspomena iz mojeg djetinjstva bile su stepenice. Stare, trošne drvene stepenice koje su vodile do prvog kata kuće u Martinovom Selu, na kojem se nalazio naš skromni jednosobni stan. Uspomena na te stepenice obilježit će cijeli moj život, pun izazova, uspona, a ponekad i posrtanja, ali neprestanog uspinjanja. Ponekad lagano, ponekad uz poteškoće, unatoč svim preprekama, unatoč kamenju na putu, bio je to neprestani i kontinuirani uspon. To je postala i moja životna filozofija: svaki je pad novi uspon, nova stepenica.

Te prve godine mojega života obilježila su prostrana polja, široke ravnice, beskrajno plavo nebo i šum Rječine, neprestani, nepresušni, uporni šum slapa podno naše kuće. Zarumenjeno nebo u smiraj Sunca ili u praskozorje, kada bih bosonoga istrčala u vrt. Mir i tišina staroga bunara. Misterij povijesti stare frankopanske kule u Gradu Grobniku. Povijest koju sam obožavala. Povijesne knjige koje sam upijala do ranih jutarnjih sati. Šum vjetra na vrhuncima planina koje okružuju Grobničko polje. U toj zaglušujućoj tišini s pogledom na zelenilo bora, smreke i jele, i plavetnilo neba, mora i otoka u daljini, osjećala sam se slobodnom poput ptice.

Bila sam dijete prirode. Vješto se penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima dok je vjetar šibao moje lice, uvijek zarumenjeno od sunca ili vjetra. Pomalo dječački mogla sam se popeti na svako stablo, ljuljajući se nad bistrinom Rječine, puštajući se bez straha u hladnu, duboku vodu, izranjajući i hvatajući zrak u plućima i plavetnilo neba u oku.

Odrastala sam u toj slobodi prostora, pjevu ptica, šumu vjetra i beskraju neba. Užasavala sam se jedino poskoka i koprive. Često sam upadala u grmlje kopriva, vidajući plikove, a i susreti s poskocima nisu bili rijetki, no na sreću uvijek su završavali dobro. Uvijek sam instinktivno znala kako se ponašati u blizini zmija.