selam alejkum.....
Evo, nešto prebirem po glavi....odlazi ramazan polahko....već izvjestan period , vrijeme računam od ramazana do ramazana....baš danas pravim planove, slažem obaveze koje me čekaju odmah nakon Bajrama....
Zadnju heftu ramazana, postajem tužniji nego inače. A i generalno sam, iako to najčešće ne pokazujem, prilično tužan lik

Nije to ona fatalistička tuga, već više neka vrsta sjete, pomiješana sa trenucima radosti, nekad kraćim, nekad dužim....
Zadnju se heftu ramazana preispitujem....O poukama i porukama koje sam izvukao prethodnih dana....uvijek ih bude....Molim Boga dž.š., da , tih pouka i poruka, što manje zabacim, zaturim u iskušenjima koja vrebaju na svakom ćošku....
razmišljam o Bosni....O nama u Bosni.....O budućnosti....Šta li nas čeka, šta li nam vrijeme nosi? Hoćemo li znati, htjeti i umjeti, mnogo više i mnogo bolje negoli do sad? Hoćemo li ovo bosansko umijeće življenja ili preživljavanja, konačno uspjeti smjestiti u sistem? Sistem u kojem ćemo i znati i htjeti i moći , bolje i više....
Ih, što se rasfilozofirah, u ovaj sitni sat
