Mizanfil wrote:
И у граду гдје ја живим нико ме није битно ко је шта по националности све док се не прича о политици исто као и у Сарајеву. А највећи проблем и јесте лажна мултиетничност тог Сарајева јер мислите да та ријеч значи да ти је свеједно како се ко зове. Да, то је тачно да је у Са мање битно него другим дијеловима БиХ и то је тако до тренутка кад Хрват не каже да је незадовољан или Србин из Удружења сарајевских Срба не каже да они немају једнаке шансе за посао или док се тај исти Србин или Хрват не прима на посао или се поставља директор неке установе... у тим случајевима одједном постаје битно како се ко зове, зар не?
Srećom nisi upravu

Što se tiče zapošljavanja problem je skroz drugog karaktera, ne zapošljava se po nacionalnosti nego po tetkama i stričevima. Znači zapošljava se šira i uža familija, a kako su Sarajevo iza rata masovno naselili papci protjerani sa brda Istočne Bosne, oni su se infiltrirali u institucije i tamo zapošljavaju svoje rođake. Da su ovi slučajno Srpske ili Hrvatske nacionalnosti, tako bi zapošljavali i svoje rođake te nacionalnosti...
Svakako se slažem da demografski Sarajevo nije ono što je bilo prije rata. Nije čak ni duhovno ono što je bilo prije rata i nije ta multietničnost tolika kao prije. Ali to nije do netrepeljivosti Sarajlija nego do papanskih manira koje su ovi slučajevi donjeli sa sobom. Vjerujem da nije puno drugačije ni u mjestimima u RS-u gdje su se masovno naselili Srbi sa sela iz Federacije, zar ne?
A tamo gdje se papci nisu mogli infiltrirati, situacija još uvijek nije ni blizu takva.
Evo ti primjer - Dekani fakulteta i direktori univerzitetskih ustanova:
Ekonomski fakultet - Prof. dr. Veljko Trivun,
Političke nauke - Prof. dr. Mirko Pejanović,
Filozofski fakultet - Prof. dr. Ivo Komšić,
Muzička akademija - Prof. dr. Ivan Čavlović,
Pravni fakultet - Prof. dr. Borislav Petrović,
Studentski radio - Urednik: Zoran Čatić,
Univerzitetsko sportsko društvo "Bosna" - Direktor: Slaven Kovačević ,
Centar za ljudska prava pri UNSA (HRC) - Direktor: Saša Madacki
Eto tu su recimo zastupljena četiri najutjecajnija fakulteta na Univerzitetu (Političke, Ekonomski, Filozofija i Pravo). Doduše, ruku na srce, i u fakultete su se počeli zavlačiti papci, polahko ali sigurno.
Ipak i pored papaka, mislim da ako pogledaš trenutni procenat etničke naseljenosti Sarajeva, nećeš naći veliko odstupanje od broja zaposlenih po etničkom principu. Mada to ne treba biti utjeha jer su papci alarmantna pojava.
A evo da se ja pitam uveo bih neophodnu etničku kvotu od 20% uposlenih u svim državnim institucijama - od škola i policije do opštinske administracije. Nažalost mnogi na forumu su rekli da je ovo previše ekstremno jer ima skoro potpuno monolitinih krajeva u BiH tako da bih se zadovoljio i sa kvotom procentualno srazmjernom predratnom popisu stanovništva. Mislim da bi to bio strašan poticaj za povratak.