Objektivno, opste stanje opremljenosti, da ne spominjem bilo koji oblik borbene gotovosti Oruzanih Snaga BiH je, da nije tuzno, bilo najbolje opisati izrazom - Smijesno.
BiH nema Armiju, Oruzane Snage su izraz koji vise upotpunjuje jedan od osnovnih preduslova suverenosti drzave, kontrolu vlastite teritorije i sposobnost odbrane, mada u situaciji kada bi se dvocifreni (i to solidan) procent stanovnistva stavio na stranu agresora (vrlo dobro znamo ko bi to bio), nepotrebno je pominjati bilo kakvu odbranu.
Opremljenost pripadnika OS BiH na svim nivoima je losa. Sveukupni trenutni kapaciteti OS BiH bi se mogli "strpati" u ojacanu kombinovanu diviziju (daBogda, ali eto narodski receno, preko patriotske stele).
Postojanje OS BiH je opravdano jedino radnim mjestima sa solidnim platama, povecanjem procenta ucesca medjunarodnih vojnih trupa u americkim vojnim operacijama na Bliskom Istoku/Aziji, i nekada u buducnosti (akobogda) clanstvu u NATO-u.
Politicka klima, dugorocni ciljevi te nacionalni (???) interesi diktiraju snagu i razvoj OS-a svake zemlje, a kod nas se ne mogu dogovoriti ni oko rasporeda trafika oko Vijeca Ministara, a kamoli spomenuti da velik procenat stanovnika i drzavljana ove zemlje se ne smatra Bosancima, vec daje sebi prefiks nacionalno-religioznog tora kojem pripada.
BH vojna industrija ima mogucnost obnove i razvoja, u to nema sumnje. Nasi industrijski kapaciteti se moraju osloboditi okova uskokutne miopie vlastodrzaca i dugogodisnjih monopolistickih funcionera, otvoriti vrata stranim ulaganjima, partnerstvima i investiciji u nove tehnologije. Trziste postoji, zahtjeva ima na sve strane, ali bez gore navedenog, sve ce se svoditi na subcontracting Srbiji (koja razvaljuje stranim trzistima) i povremenim ugovorima.
Kada bi sve bilo kako treba (kad bi baba imala testise i bila pilot), nase OS bi trebale biti zasnovane na malim, izrazito mobilnim, kombinovanim jedinicama, pored onih osnovnih/konvencionalnih, takodjer i onim osposobljenim za vodjenje asimetricnog ratovanja najmodernijim sredstvima protivoklopne, protivvazdusne i protivelektronske borbe u svim vremenskim uslovima na izrazito teskim terenima. Akcenat na formiranju specijalnih jedinica sa karakteristikama mogucnosti kontantnog vrsenja dubinskih, nasilnih izvidjanja te definisanog diverzijskog djelovanja prema strateskim objektima (ocekivanog) neprijatelja (brane, mostovi, elektro-energetska postrojenja, komunikacijska cvorista, itd.), neutralizaciji izrazitih licnosti unutar sistema upravljanja, rukovodjenja i komandovanja agresora u dubini neprijateljske pozadine...to bi trebale biti osnovne odlike nasih Oruzanih Snaga. Mi smo mala zemlja ogranicenih mogucnosti, i uvijek smo se morali osloniti prvenstveno na ljudski faktor, a tek onda na tehnicku opremljenost. U takvim slucajevima, metode specijalnog rata i organizovanog asimetrijskog djelovanja prema operativnim i strateskim ciljevima je od sustinske vaznosti i predstavlja okosnicu djelovanja spram agresora, i donosi rat, nemir, nesigurnost i nestabilnost pred njihova vrata.
Danas, iskustva najvecih sila na planeti koje raspolazu kapacitetima i resursima koje prevazilaze mastu vecine populacije planete, dokazuju da su male, jedinice specijalne namjene, potpomognute kombinovanim visoko-mobilnim jedinicama podrske (bliska vatrena podrska, obavjestajno/izvidzacko/komunikacijsko/borbeni integrisani sistemi na vazdusnim i kopnenim platformama) su kicma efikasnog djelovanja modernog ratovanja.
Ali mi smo trenutno osudjeni na pasivnost, ublehu i suplju.
Valjda, dok se neko od ovih preko bare ne smiluje, dok se nesto golemo ne desi, valjda dok ne dodje pravi Walter...
