Vlaisavljevići - ALL ABOUT

[tranquil]

Imamo situaciju da jedna gospođa koja je glavni urednik na jednom našem javnom servisu, koja nije Bošnjakinja, radi taj posao. Vjerujte, nama je drago da smo multietnička zemlja i da je jedini slučaj u zemljama regiona – da neko ko nije Srbin, nije Hrvat, ko nije, ne znam, Crnogorac, može uređivati javni servis u zemlji gdje je pripadnik manjeg naroda. Ali, ne možemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici. Mi te stvari nazivamo, kao politička stranka, pravim imenima – je li to islamofobija, antibošnjaštvo… reći ćemo kad se odnosi na konkretne osobe

Nije mi jasno sta je pisac ovim htio da kaze? Da ne smije kritikovati IZ? Da ne moze da uredjuje FTV ako napada IZ? Da osoba koja nije musliman ne moze kritikovati IZ? Koliko vidim, nije bas receno da osoba koja nije Bosnjak ne bi trebala da uredjuje javni servis.

Mislim da se u lokalnim medijima, na celu sa Avazom, svakodnevno moze procitati puno gorih sranja od ovoga.

Reći da neko ne smije kritikovati IZ je gušenje prava na izražavanje mišljenja, jer niko, pa ni vjerske zajednice, ne bi smjele biti "iznad ostalih". Vjerske zajednice imaju pravo da učestvuju u javnom životu, da kritikuju ali i da budu kritikovane. To gušenje prava na izražavanje imamo u ovom slučaju, ali to je toliko uobičajeno da smo već oguglali.

Ali pored toga reći da neko ne smije da kritikuje vjersku zajednicu samo zbog svoje nacionalnosti je rasizam, 1/1. I to opet imamo u ovom slučaju (podebljano gore).

U društvu koje sebe naziva demokratskim i slobodnim, i u kom su svi navodno jednaki, jedan Bakir ili Fahrudin ne bi smjeli da imaju uskraćeno pravo da kritikuju kardinale i patrijarhe, ako to pravo već imaju Tomislav i Duška, isto kao što jedna Duška ne smije da ima uskraćeno pravo da kritikuje rijaset, ako na to pravo već, po Fahrudinu, imaju on i Bakir.

Ako se pravo na kritiku vjerske institucije stiče rođenjem u porodici odgovarajuće vjeroispovijesti, i nekima je nešto dozvoljeno što drugima nije samo zbog gena i vjerske grupe kojoj pripada, ja to nazivam rasizmom.

[softly]

@tranquil

pozdravljam tvoj jezik britkih argumenta jer se sluzis britkim argumentima a to spada u britku argumentaciju!

[Abacija]

Konacno sam poceo sa citanjem teme (ovog puta od pocetka) i dosao sam do ovog posta na 4. stranici.

...no, možda će za koji mjesec pući tikva, kao što je bilo sa svim fahrinim...

Ja sam u to sasvim siguran. Vec vidim na naslovnoj stranici Avaza, tamo negdje u novembru ( )

"Bivsi kolumnista Globala i propali profesor (sh)Ugo VLAHisavljevic, sada pise za Selimovicevo Oslobodjenje..."

Usput da te pohvalim na otvaranju teme i uvodnom postu.

[Abacija]

tekstove Sanje Vlaisavljević nikad nisam čitao ni zapazio pa se ne bih osvrćao na tu temu. Ali tekstove Uge Vlaisavljevića sam rado čitao i to ne samo u bh magazinima, nego i u stručnim časopisima. Držim da mu u komentiranju društvenih pojava i analizi političkih fenomena teško u Sarajevu možete naći ravnog.

Vidim da mu se zamjera pisanje za Radončićeve medije i da je to glavni krimen u svim ovim napadima na njega zadnjih dana.
Osobno mi je to radončićevo novinarstvo odvratno a on kao neka tajkunska pojava sa svojim svilenim šalovima i glumatanjem nekakvog bosanskog Berluskonija smiješan.
Nisam dio tih sarajevskih intelektualnih krugova pa ne znam što stoji iza ove polarizacije "svi neovisni intelektualci okupljeni oko neradončićevih medija na jednu stranu a Ugo i gospoja mu na drugu stranu " ali se se odavno već moglo primijetiti da Ugo Vlaisavljević počinje odstupati od klasičnih premisa sarajevskog lijevog intelektualnog kruga koji se stalno iz godine u godinu ponavlja u svojim mantrama.
Kao oni predstavljaju najbolje od ovoga društva,oni su kozmopoliti, savjest bh društva, uzor obrazovanja i kulture a sve na drugim stranama je mrak, guslanje, nacionalizam, fašizam itd. Veći dio toga kruga je blizak SDP-u ali se u javnosti predstavljaju kao neovisni intelektualci. Uglavnom mantraju već 15 godina istu priču. Zli političari su zavadili narod i urušili sve vrijednosti bh društva i još samo još oni kao skupina kolumnista bh magazina i komentatora federalne televizije spašava da se svijetlo skroz ugasi.

Problem je vjerojatno nastao jer Ugo već dulje vrijeme uočava i piše daje ta kritika nacionalizma s lijevim političkim predznakom jalova i kontraproduktivna i u smislu razvoja normalnog građanskog društva u BiH više šteti nego pomaže. Da postaje sama sebi svrha ili posredno ima za svrhu veličanje Zlatka Lagumdžije kao spasitelja drutva i države.
Primitivniji oblik te društvene kritike nacionalizma imate ponedjeljkom u 20 sati na FTV.

Pretpostavljam da je zbog toga što to piše, a što je još gore za ove Kazaze i slične čuvare građanskih vrednota u Bh društvu, to vrlo uvjerljivo argumentira i dokazuje lagano prokazan kao neki "element" pa je ili gurnut ili se sam zbog svog ega sam gurnuo u Radončićeve medije. Počinio je za te likove okupljene oko neradončićevih medija bliskih drugu Zlatku neki oblik izdaje.
Mislim da je zbog toga Senad Avdić, kao jedina osoba koja je u krugu neradončićevih medija zadržao neki objektivni odmak od ovog tabora i ima svoj stav, u emisiji Pošteno povukao ručnu jer zna da nije baš Ugo zlo kakim ga žele predstaviti a nisu ovi što tamburaju po njemu takvo cvijeće.

sad možemo očekivati prilog o Ugi u 60 minuta....nešto kao medijski ađutant laktaškog bandita i slično....

Problem je u tome sto je Ugina kritika lijevih političkih snaga jalova i kontraproduktivna i u smislu razvoja normalnog građanskog društva u BiH više šteti nego pomaže.

[Abacija]

@Abacija,
da te ne citiram, ispisala sam tekst i procitala.

Mene zanima na koji on nacin smatra da je produktivan i sta on to nudi akademskoj zajednici i sire time sto sa jedne strane prica o vaznosti gradjanstva a sa druge strane se spusta na taj nivo da pise za Avaz? Pa zar ta dnevna kuca nije produkt ratne stvarnosti protiv kojoj se on suprostavlja? (Moj politicki angazman suprostavlja se politickoj stvarnosti koja je izgradzena na ratu) Ispade da se nekako opire toj stvarnosti time sto zauzime druge vrijednosti (ne pise tacno koje) a otisao je toliko daleko da se prodao za par tekstova ..i jos tu ima par kontradikcija, napisanih filozofski konstatacija koje nisu na nivou razuma male rulje ali i po opcem balkanskom obicaju, nek ih je rekao neki uvazeni profesor i ne treba postavljati upitnike.

Ako se njemu od jutra do sutra sjedi i traze razlozi rata, pa to je ono super..to ce nam svima pomoci da ostanemo u zacaranom krugu u kojem se nalazimo zadnjih 20 godina. Ali od necega se mora i zivjeti. Shvatila bih ja profesora da je tek novokomponovani na svojoj katedri pa se prodao za par tekstova, ali on je ipak od ugleda, tu je malo duze pa vjerujem da mu je i plata redovna...sta mu je ovo baljezganje trebalo nek ostane misterija. Mozda se boji zene...ali to je vec za LJubav&Sex pa necemo

Meni njih dvoje sve vise lice na Slobodana M. i Mirjanu Markovic aka Julka. Volu se bre kao niko na svetu. Sanji jos samo fali da pocne nosati plasticni cvijet u kosi.

[amrica]

oslobodjenje

"Profesor je, dakle, priznao taj jedan, jedincati slučaj mizoginije u novini u kojoj kolumnistički saučestvuje i čiji ga izdavač, kako reče, dobro plaća. Baš me zanima šta je profesor Vlaisavljević, kao savjesni univerzitetski radnik, predavač na rodnim studijama, učinio kada je uočio taj slučaj mizoginije?

Kada se, početkom sada već davnih devedesetih, tadašnja prva demokratska vlada u BiH trebala uhvatiti ukoštac sa visokom stopom nezaposlenosti, definitivno najzanimljiviji prijedlog čuo se iz ministarstva poljoprivrede (da ne bude zabune među mlađim svijetom: tadašnji su stranački dužnosnici, bez obzira na formacijski raspored, smatrali da ih resori ničim ne obavezuju, te da su bogom dati da svoje raskošne ideje pljusnu kao šamare u javnost). Dakle, jednog lijepog proljetnog dana pozvao je prvi SDA-ov poljoprivrednik novinare s najavom da je u pripremi za narednu sjednicu vlade njegov prijedlog koji će zaposliti BiH. Valja priznati: nemalo smo bili iznenađeni kada nam je nesretnik punovažno obrazložio svoju ingenioznu ideju - muškarci će raditi, a žene ostati kod kuće! I svi će biti sretni i zadovoljni.

Sve dok ga s naslovnica novina nije skinuo tada već ozbiljno nadolazeći rat, ovaj se nesretnik smorio objašnjavajući kako on iznimno poštuje žene, podržava njihovu nezavisnost, redovito gurajući kao ključni argument svoj sretni brak. Ovog sam se SDA-ovog kadra živo sjetila gledajući u prof. dr. Ugu Vlaisavljevića kako umno, naučno i punih pluća brani ni od koga napadnutu voljenu suprugu u studiju Federalne televizije prošlog četvrtka. U emisiji Pošteno samo je prof. dr. Vlaisavljević čuo fašističke objede iz usta Emira Suljagića u emitiranom prilogu. Uzalud su ostali prisutni ponavljali kako optužbi nema, profesor je dirljivo ustrajavao odbijajući čak i prijedlog voditeljice da se prilog ponovi. Zna profesor šta je Suljagić htio reći i zato mu je - valjda preventive radi - u ime svih brižnih supruga domaćeg dunjaluka poručio da kad je već živ (i traumatiziran, naglasio je Profesor) izašao iz Srebrenice, više nigdje ne bi trebao govoriti?! Baš zato što je traumatizirana srebrenička žrtva!

Pošteno je profesor nastupio iste noći u više navrata, negirajući pritom elementarno i ljudsko i intelektualno poštenje. Citirajući, tobože, Gojka Berića, opanjkao ga je da je njegova izdavača Radončića (kojim se uzgred pohvalio da ga iznimno dobro plaća, valjda očekujući da njegovi studenti konačno nauče da si onoliko veliki intelektualac koliko ti je velika sinekura), kolumnista Oslobođenja nazvao kurvinim sinom. Tačan citat, a profesori bi morali na tačnost citata po opisu svojih temeljnih zanimanja obraćati pažnju, glasi: "Na Radončićevu šovinističku diskvalifikaciju novinarke Duške Jurišić, sa ove časnije strane sarajevske intelektualne scene uzvraćeno mu je da je tajkunski kurvin sin i fašista." Nećemo sad ulaziti u motive profesora Vlaisavljevića zbog kojih se odlučio na pogrešno citiranje - da li zato što se prepoznao na toj manje časnoj strani sarajevske intelektualne scene ili pak zato što je i te noći svoj profesorski i intelektualni autoritet iskoristio da se ne izjasni o šovenskim i demonizirajućim diskvalifikacijama upućenim u Avazu Radončićevim kritičarima, a koje su bile tema emisije. Zanimljivijim se čini, iz pozicije gledatelja, primijetiti da je tu profesor zaboravio i pridjev tajkunski i imenicu fašista, kojima se - u slučaju svoje supruge - obilato razbacivao. Pravo je pitanje, zapravo, šta je to u tekstu Gojka Berića toliko zaslijepilo profesora, naučnika i intelektualca da nije prepoznao ni tako čestu metaforu kojom se majstor metafore Berić u ovom tekstu poigrao?

Kako se i profesor Vlaisavljević opredijelio za naučnu metodu koju je Senad Avdić lijepo opisao svak se češe tamo gdje ga svrbi, đavo mi ne da mira: profesor je priznao mizoginiju u samo jednom tekstu Avazovog magazina kome kao kolumnista daje svoj naučnički, PEN-ovski i profesorski doprinos. To je tekst u kome sam i sama pomenuta, skupa sa Duškom Jurišić i Borkom Rudić. Da bi nas se opisalo nisu korištene metafore već ilustracije, pa je autor tog tekstualnog mizoginizma suvereno ustvrdio kako je Dubravka Kenić (opet zbog mlađih čitatelja: novinarka nekadašnje TV Sarajevo) "kad je radila intervju s Alijom Izetbegovićem, obukla veoma kratku suknju i tako gol-golcata, izvaljena u fotelji, isturila gole fudbalerske noge i postavljala jetka i cinična pitanja Izetbegoviću o 'religiji' i 'zatvoru'".

Ne znam kako profesor zove ostale "ilustracije" korištene u Radončićevim izdanjima na moj račun (u njegovom sam magazinu, nekoliko stranica prije njegove kolumne bivala i "za prsa bolja od Mensura Osmovića" i "Hilmina mala", da ne pominjem "Mujinu kerušu", "prepoznati okot" ili "mafijašku urednicu"), no živo me zanima koliko bi profesor prostora u medijima poželio, kako elektronskim tako i tiskanim, da recimo odbrani svoju suprugu da je - hipotetski naravno - reis Cerić za njega rekao kao za Raffija Gregoriana: "Mi znamo da je on oženjen Sanjom, mi njima želimo sretan brak..." Pošteno, profesore, tada bi zaista vrijedilo pitanje nekoliko puta postavljeno u emisiji: Zašto ja nemam komentar na FTV-u?

No, vratimo se stvarnosti: profesor je, dakle, priznao taj jedan, jedincati slučaj mizoginije u novini u kojoj kolumnistički saučestvuje i čiji ga izdavač, kako reče, dobro plaća. Baš me zanima šta je profesor Vlaisavljević, kao savjesni univerzitetski radnik, predavač na rodnim studijama, učinio kada je uočio taj slučaj mizoginije? Skrenuo pažnju urednici? Na redakcijskom sastanku iskoristio priliku za blic upute zarad potrebe povećane senzibilnosti za rodna pitanja? Iskoristio priliku da na svojim predavanjima studente upozori na zablude svojih redakcijskih kolega? Ili je pak jednostavno odlučio da svoje znanje, pamet i obrazovanje svede na kolumnistički prostor neophodan za obračun sa neistomišljenicima, makar to bile njegove kolege iz PEN Centra, koji su javno i kritički progovorili o njegovu izdavaču?

Što se žena tiče, važno je braniti svoju, čak i kada je niko ne napada.

[tranquil]

tranquilje napisao/la:Pročitaj još jednom njegov citat - nema tamo nikakve supstance, nema "Dizdarević nije u pravu, sada ću vam reći zašto Radončićev jezik NIJE jezik mržnje" - osim ako se ne računaju dvije zadnje rečenice gdje kaže "ubjedljiv" argument kako to što je rekao Radončić, "da se nebo i zemlja okrene, nije jezik mržnje"

Vlaisavljević je u svojoj kolumni analizirao osudu koju je izrekao Dizdarevic.U prve dvije recenice koje je Dizdarevic rekao je iznesena presuda,jer u njoj nisu navedeni nikakvi agrumenti.U trećoj rečenici,nazire se i takvo nešto. Radončić je kriv zbog svog „insistiranja na tome da bi samo pripadnici jednog naroda u Bosni i Hercegovini trebali imati monopol na urednička mjesta u javnim informativnim kućama“. Eto, to je jedino nešto što liči na argument koji je, eto, naveo Dizdarevic. I to je to! I to je sve?Radončić je ustvrdio da mu je drago da „pripadnik manjeg naroda“ „može uređivati javni servis“. A šta ne može taj pripadnik, pogotovo ako je to činio na način Duške Jurišić? Odgovor je: „ne može imati ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici“
Na Televiziji Beograd u Srbiji Bošnjak ne može biti glavni urednik, ne može biti novinar u političkoj rubrici, a kamoli urednik. Ista je situacija je u Hrvatskoj,Crnoj Gori,Makedoniji.Sta bi se dogodilo da je Bošnjak kojim slučajem urednik RTS-a i da krene u najstrašniju kampanju protiv srpskog patrijarha ili SPC, i bi li mogao Bošnjak, kao glavni urednik programa na Hrvatskoj televiziji da vodi kampanju protiv Katoličke crkve.

tranquilje napisao/la:Radončićeve tirade o neprijateljima bošnjačkog naroda i Islama ostaju neobjašnjene i neodbranjene,

Srđan Dizdarević i njegov privatni Helsinški komitet obznanili da u Sarajevu djeluje tzv. Muslimanski omladinski pokret, kao teroristička organizacija koja premlaćuje sarajevske Srbe i vrši etničko čišćenje Sarajeva. Povod za ovu obznanu, bez ikakvih dokaza, bilo je premlaćivanje dvojice pravoslavnih sveštenika. E sad se zvanično ispostavilo da je mladić koji je nasrnuo na popove duhovno poremećen, te da se ovaj incident ne može dovesti ni u kakvu vezu sa svjesnom namjerom, a kamo li sa organiziranim djelovanjem.Ovaj slucaj se desio 2005 godine.

Da li stvarno moram crtati Dizdarevićeve argumente?

Imamo situaciju da jedna gospođa koja je glavni urednik na jednom našem javnom servisu, koja nije Bošnjakinja, radi taj posao. Vjerujte, nama je drago da smo multietnička zemlja i da je jedini slučaj u zemljama regiona – da neko ko nije Srbin, nije Hrvat, ko nije, ne znam, Crnogorac, može uređivati javni servis u zemlji gdje je pripadnik manjeg naroda. Ali, ne možemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici. Mi te stvari nazivamo, kao politička stranka, pravim imenima – je li to islamofobija, antibošnjaštvo… reći ćemo kad se odnosi na konkretne osobe

Duška nije "uređivala IZ", nego je medij čiji je ona urednik kritikovala IZ. A ovo je veto na to Duška kritikuje IZ samo zato što je Duška, kao što je veto i da Fahro i Bakir kritikuju npr. Kačavendu, samo na osnovu pripadnosti nekoj etničkoj ili vjerskoj grupi. Razdvajanje ko šta smije a ko ne smije na osnovu gena i vjere u civilnom društvu jednostavno nije prihvatljivo i u oštroj suprotnosti je sa svime za šta se profesor Vlaisavljević, nominalno, zalaže. Pogotovo ako je isti u ranijem tekstu dao za pravo vjerskim institucijama da učestvuju u javnom životu, što i nije sporno.

Sloboda kritike je stub civilnog društva. Radončić ju je osporio na primitivan i brutalan način, jezik mržnje začinjen uvredama, Helsinški komitet je skrenuo pažnju na to, a Vlaisavljević je rekao "Radončić nije sporan, on samo izražava mišljenje, nego su sporni ovi što talasaju". Njegovom logikom, i oni su izražavali mišljenje i to na mnogo civiliziraniji način nego Radončić, ali eto profesor je postao slijep za neke pojave a neke vidi i previše dobro.

I onda se upušta u elaborat o Dizdarevićevim definicijama koje su skoro infantilne za intelektualca njegovog kapaciteta. Zamislite da se nakon Zolion "J'accuse" javio neki nadobudni filozof i analazirao ga u stilu:

Pođimo od Zolinog naslova. On piše da nekog optužuje, ali iz naslova se ne može vidjeti o kome se to radi. Ne može se vidjeti ni zašto optužuje. Uopće, konstrukcija naslova od jedne riječi s uskličnikom i tri tačke je krajnje otvorena za široke interpretacije. Nije li tako preširoko određenje naslova pomalo opasno za čitaoca koji pristupa tekstu, i koji je time preplašen u samom početku.

U tekstu on govori kako je vlada Francuske antisemitiska i da je uradila mnoge loše stvari. Ali šta je, zapravo, antisemitizam? I šta su to te "loše stvari" koje su, priznaćete, jako širok pojam.

....

Bojim se da se Zola gubi u preširokim i previše generalnim definicijama. On samo nekog optužuje da je antisemita zato što je antisemita jer je to jako antisemitski.

...

P.S. jah, i da se nebo i zemlja okrenu, francuska vlada je čista kao suza

Eto Uge i njegove kritike Dizdarevića, šuplje da šupljije ne može biti. Nema se tu više šta pričati o borbi za civilno društvo, čovjek je pogazio sve što je ikada napisao na tu temu.

E, da, u prvom postu na ovoj temi, prije samo dva dana, rekoh ovo:

Ako smijem da špekulišem, ovo je tek početak. Ugo je izabrao stranu i još uvijek se drži svog elokventnog stila, bez teških riječi, ali ako njegov izbor i dalje ostane da bude vojnik u ovoj borbi, i to na Avazovoj strani, vjerujem da ćemo vidjeti kako mu se lagano mijenja i stil i vokabular, jer će se, kako se budu približavali izbori, karte sve više otvoreno stavljati na sto. Pa ćemo onda, ponovo pred izbore, da pričamo o njegovoj "kulturi dijaloga".

Nisam mogao ni pretpostaviti da će se najavljeni dalji pad desiti nevjerovatno brzo - već u današnjem Avazu on koristi mediju prikladnu terminologiju kao "Crvene brigade", "stranački bilten", "jurišnici u interventnim vodovima nekakve policije koja treba da bdije nad javnim mnijenjem".

Dakle riječnik se polako prilagođava, i od Uge koji je već izgubio suštinu, neće ostati ništa jer polako nestaje i forma.

A da pomenem i ovo jer teksta nema online - profesor je zapjenio zato što su se neki tamo bivši studenti drznuli da napišu kritiku o njemu i gospođi. Samo to je bilo dovoljno da tako zapjeni. Sreća niko ga nije optužio za silovanje i ubistvo djevojke ometene u razvoju, ko zna kakva bi mu tek tada bila reakcija.

[VjecitiStudent]

Ivan Sarcevic se dotakao i Huge i Avaza, tekst vrijedi u cjelosti prenijeti:

Čitajući tekstove u Dnevnom avazu i Globalu, koji izmiču stvarnoj analizi Radončićeve izjave a ustaju u njegovu obranu skrivajući ga iza lika najvećega uspješnika među Bošnjacima, nameće se zaključak da se radi o onome što bi klasična teologija nazvala najgorim grijehom, grijehom oholosti iz kojeg proistječu sva druga zla, osobito zla diskriminacije

Izjava Fahrudina Radončića, predsjednika stranke SBB, da Duška Jurišić kao nebošnjakinja ne bi smjela biti urednicom na Federalnoj televiziji i uređivati odnose u Islamskoj zajednici, s pravom je izazvala negodovanje i kritiku ali tek maloga broja pojedinaca i pokoje udruge. U isti kontekst ulazi i krajnje opako ocrnjivanje dosljednog i časnog novinara Gojka Berića. Nažalost, kao da smo sve imuniji i pripitomljeniji na izjave kojima u podnožju stoji nacionalizam i deklarativna religioznost kao sredstvo za drugi cilj: ušutkavanje i osvajanje medija a preko medija političke moći, dakle vlasti, u ovom slučaju za mjesto prvoga među Bošnjacima.

Manipulirajući nacionalnom i religijskom podobnošću, u obranu vulgarnoga makijavelizma, "postmoderne diktature" (H. M. Enzensberger) koja se "temelji na sprezi politike i kriminala" (M. Kovač) stali su Radončićevi novinari najamnici. Njima je osnovni zadatak da s argumenta o stvari, izopačeno i bez zadrške, prebace problem na nategnuta osobna neslaganja sa svojim kritičarima, da eminentno politički i u biti nevjernički iskaz prenesu u područje (rat!) medija, da relativiziraju problem postavljajući na jednaku razinu nacionalnu isključivost i tobožnje pravo na slobodu govora svakoga o svemu i svačemu, da Radončićevu izjavu vežu za navodni jednaki rasistički govor njegovih kritičara, da pseudodekonstrukcijom i disperzijom značenja zamagle i obesmisle činjenice te time omalovaže stvarni kontekst međuljudskih odnosa i unutar njih konkretne, žive ljude.

Čitajući tekstove u Dnevnom avazu i Globalu, koji izmiču stvarnoj analizi Radončićeve izjave a ustaju u njegovu obranu skrivajući ga iza lika najvećega uspješnika među Bošnjacima, nameće se zaključak da se radi o onome što bi klasična teologija nazvala najgorim grijehom, grijehom oholosti iz kojeg proistječu sva druga zla, osobito zla diskriminacije. Riječ je o taštini koja ujedinjuje razne i različite ljude u lošem, a koja opet proizlazi iz osjećaja nadmoći nad drugima kako u materijalnom tako i intelektualnom smislu. U pozadini tih Radončićevih obrana ne stoji pitanje istine, pa ni legitimnosti njegove političke borbe, nego nekarakternost koju pokreće volja za moć i strah od slobode. Jer sloboda bi se i karakter u ovom slučaju očitovali u tome da se Radončićeva izjava imenuje "barem" nehumanom, a ne da se za nju traže neki nategnuti "ali" s krivcima na krivoj strani, da se sofisterijom i mistificiranjem činjenica ljudski razum srozava na instrument tržišta i dobre plaće, da se umjesto rasprave argumentima semantičkim smicalicama ljude zavodi, da se koristi društveni položaj moći, osobito položaj najprosvjetljenijeg dijela javnosti kako bi se ta ista javnost uspavala za moralnost a zagrijala za ugroženost od drugih, kako bi se sve "odvuklo u katastrofu zvanu opća potpora besmisla" (V. Havel).

Priznanje vlastite (ili tuđe) pogreške, zle riječi ili čina, vrhunski je čin slobodna čovjeka koji time pokazuje da može biti veći od onoga što je učinio i priznaje da se moglo postupiti drugačije, bolje. Nažalost, to je izostalo. Izostalo je jer i Radončiću i njegovim advokatima izmiče veće dobro (u ovom slučaju najveće: integritet osobe drugoga) pred kojim se jedino može priznati i imenovati Radončićev čin njegovim pravim imenom: da je krajnje nehuman.

U obrušavanju na kritičare Radončićeve izjave zastrašujuće djeluju i oni novinarski napisi koji najrigidnijom udbaškom metodom, a sve u tobožnjoj borbi protiv komunizma, samo dijaboliziraju prošla vremena njuškajući čak po intimama i familijarnim odnosima, a sve s ciljem da se odredi tko je za što "podoban". Posebno su se okomili na - kako uskislo od stare gorčine kažu - "komunističku dinastiju Dizdarevića" zato što je Srđan Dizdarević, kao predsjednik Helsinškog komiteta, u ime toga tijela zadužena za obranu ljudskih prava, izričito i jasno osudio Radončićevu izjavu.

Činilo se da ćemo prelaskom na "demokraciju" okončati s "podobnošću" ili će barem biti manje korištena, a evo čitavih dvadeset godina time se mračnjački licitira i podvaljuje. Kako kome treba i uvijek za sve niže ciljeve, pod maskom koristoljubiva patriotizma i licemjerne vjere jednima se prošlost glorificira, druge se ponižava i optužuje i za ono što nisu krivi. Kao da nikada nije kazano da je svatko pojedinačno odgovoran i kao da u svetim knjigama ne stoji da "djeci ne smiju trnuti zubi zbog grijehâ njihovih otaca".

Adorno je još davno nazvao našu kulturu, kulturom bez oca. Potraga za ocem i onima koji su njegov nadomjestak - moćni gazda, pokrovitelj, uspješni vođa - određuje najčešće i političke borbe i svrstavanja. I Radončić je, razumljivo, jedan u tom nizu. Nije zato čudno da ovaj "snalažljivi bogataš" gotovo hipnotički uz sebe veže one koji traže novog, snažnog, beskrupuloznog vođu, te da mu njegova hipnoza nacionalno svjesnog Bošnjaka i pravog muslimana, uspješnoga građevinara i medijskoga magnata, priskrbljuje kult ličnosti kako potkupljivih intelektualaca, tako i izmanipuliranih vjernika, željnih prije svega materijalne i socijalne sigurnosti. Mnogi su vjernici zaspale ili umirene savjesti uklizali u Radončićev zagrljaj, jer prigovor savjesti mogu imati samo oni koji prepoznaju moralnu razdjelnicu između vjere i neutemeljene osude ljudi samo zbog toga što su drugačiji, koji u konačnici prave jasnu razliku između Boga i bogatstva (monoteizma i moneyteizma).

Intelektualci i vjernici - svjedoči to i daljnja i bliža povijest mržnje i ratova - vrlo su zavodljivi materijal: i kad ne žele, potvrđuju Marxovu riječ o "opijumu naroda". Jedini bog u kojeg se gotovo nepogrešivo vjeruje jest bog Uspjeha, iako - stara misao kaže - među mnogim Božjim imenima, uspjeh nije njegovo ime. Trebaju li se onda Duška Jurišić, Gojko Berić, Srđan Dizdarević, druge i drugi, strašiti tuđih bogova uspjeha?
http://www.oslobodjenje.ba/index.php?id=5267

[VjecitiStudent]

Slazem se sa tobom tranquil da je kritika zasnovana na argumentima stub civilnog drustva.Ali mi nije jasno zasto borci za ljudska prava pocev od printanih medija(FTV, „Oslobođenje", SAN, „Dani", „Slobodna Bo­sna"),pa preko pojedinaca(Srđan Dizdare­vić, Zija Dizdarević, Sead Fetahagić, Senad Avdić, Senad Pećanin, Enver Ka­zaz, Dino Mustafić, Ferida Duraković, Tarik Haverić, Ahmed Burić, Vildana Selimbegović, Muharem Bazdulj, Bakir Hadžiomerović),te mnoge nevladine ogrqanizacije,ne reaguju kada Dizdarevic javno kaze(i poslije se uspostavi da je slagao)da u Sarajevu djeluje tzv. Muslimanski omladinski pokret, kao teroristička organizacija.Drugi slucaj je kada je Dizdarević optužio dr. Safeta Cibu za nasilno obrezivanje (sunećenje) djece.Pa onda imamo da je u ''Oslobođenju'' od 13. februara 2009. godine,je nacrtana karikatura gdje se vide da mala djeca koja pod rukom nose knjige na kojima piše ''Kujan'' umjesto Kur'an. Ovakav način ismijavanja sa Allahovom Knjigom još nije zabilježen u našoj zemlji.U emisiji ''60 minuta''izjavljeno da je reis Ceric zastitnik pedofila,te Cericevo pedofilsko preduzece. i jos mnogo takvih uvreda na racun Islama i muslimana.Dobije se utisak da se pljuvanje po Islamu i muslimanima smatra drustvenom vrlinom.

Na upit "Muslimanski omladinski pokret helsinski komitet" google vraca samo Fatmirove tekstove.
Imas li neki kredibilan izvor?

[Control panel]

Duboko si me razocarao (J)(H)Ugo. ili kako se vec zoves.

[pici]

Jad i bijeda Radončića i Vlaisavljević

Piše: Prof. dr. Slavo Kukić

Sve češće mi se, priznajem, nameće pitanje što se sve može izroditi iz političkih trendova po kojima je BiH sve prepoznatljivija. Iz, pojasnimo, trendova novog političkog radikaliziranja s etničkim predznakom. Već nekoliko dana se, u vezi s jednim od njih - onim kojeg simboliziraju kojekakvi, duhovni i svjetovni instrumentalizatori srebreničkih majki, štitonoše svih bh. Maoča, jurišnici na ljudske glave zbog njihovih krvnih zrnaca, mnogi drugi - pripremam i javno progovoriti.

Tom tipu analize se, nažalost, ni ovom zgodom ne mogu posvetiti. To, doduše, ne znači da sam od „vrućeg krumpira" namjerno pobjegao. I da mu se uopće ne kanim vraćati. Naprotiv. U pitanju su trendovi preko kojih se ne smije preći. I o kojima se, svatko tko želi dobro bh. državi i društvu, mora gotovo pa svakodnevno javno očitovati.

Alkaponeovska družina

Zašto sam, dakle, vlastito pozicioniranje u vezi s jednim od opakih virusa privremeno odgodio? Da bih, pojednostavljeno, progovorio o moralnom posrnuću, čak i zaglibljivanju, pripadnika bh. intelektualne kaste za koje se, sve donedavno, vjerovalo kako su neupitne moralne vertikale. I kako mogu poslužiti kao neka vrsta svjetionika na putu moralne katarze na prostorima između Une na zapadu i Drine na istoku, te Save na sjeveru i mora na jugu. Pa, budimo pošteni, i izvan tih okvira.

O čemu se radi? O činjenici, među inim, da je posljednjih godina, pored nacionalističkog sve indikativniji i mafijaški juriš na BiH. A cilj mu je prisvojiti najznačajnije društvene resurse kojima zemlja raspolaže. No, to nije sve. Alkaponeovska družina se, narodu bosanskom i hercegovačkom, istodobno želi prikazati i kao „božja ruka spasa".. A sve one, koji joj se na tom putu ispriječe, prikazujući je u svijetlu kakvim je stvarno obasjana, izdići na pijedestal neprijatelja „numero uno" i pošasti koju na sve moguće načine treba eliminirati.

Primjer Fahrudina Radončića, vlasnika „Dnevnog avaza" i utemeljitelja nove bh. političke stranke - iako on nije i jedini - zorniji je nego mnogi drugi. Novinar, koji prije dvadesetak godina nije mogao osigurati ni dvije jake za vratom, danas je gospodarski, medijski i politički magnat. I čovjek kojem se nije pametno usprotiviti. Iskustva onih koji su se drznuli u prilog tome dosta slikovito svjedoče. Neprospavane noći su, primjerice, iza svih koji su odlučili javno progovoriti o izvlačenju kapitala iz Razvojne banke Federacije, o dealovima s reisom, o radikaliziranju Bošnjaka zarad ambicije da se na državu stavi i politička šapa. I tko zna što sve još ne.

U sferi interesa je čak i najutjecajniji javni servis - Federalna televizija. I opet se ne biraju sredstva. Uprava federalne policije, uostalom - angažirajući svoje ljude na osiguranju novinara ove kuće - to najbolje zna. A znaju, što jes'-jes', i novinari Federalne televizije u čijoj su krvi rendgeni „Avazova" magnata prepoznali pogrešna krvna zrnca. I zatražili da ih se, jer nisu arijevci, skloni zarad interesa plemena koje na nju, na FTV - tako nedavno poruči vlasnik „Avazova" tornja - ima ekskluzivno pravo.

Samo po sebi, vlasnik „Avaza" i ne bi trebao biti osobit problem. Takvih, uostalom, operiran nije ni ostatak svijeta. Brine, međutim, svijest da u funkciju svoga nauma bivši gologuzi novinar stavlja sve veći dio onih čiji bi društveni utjecaj krajnje pogrešno bilo ignorirati. Dapače. Na popisu lobista su mu prva pera svih „Avazovih" izdanja. U istoj funkciji je čak i prva glava Islamske zajednice. Reis Cerić osobno. Odvratiti ga uspjele nisu ni sve informacije o djelovanju trenutnog mu pulena, usprkos činjenici da one baš i nemaju nekakve veze sa zakonima Božjim.

U kolo ostvarenja vlastitog đavoljeg plana je, nažalost, upleo i neke od najprepoznatljivijih bh. intelektualaca. Na potrebu javnog očitovanja me je, naime, i prisililo javno prostituiranje jednog od njih. Ovaj tekst, još konkretnije, nastaje neposredno nakon emisije „Pošteno" Federalne televizije. U kojoj je ugledni sarajevski profesor Ugo Vlaisavljević pristao - nikada takvo što nisam ni u snu mogao pretpostaviti - „skinuti gaće" kako bi pokazao svoju vjernost gazdi. Ironizirajući kako, eto, to čini zbog velike love koju od gazde dobiva. Što, usput, ne znači kako ironija i ne bi mogla biti blizu istine.

Odbrana neodbranjivog

U čemu je, zapravo, javnosti pokazana bijeda Vlaisavljevićeve životne filozofije? U jednom, ovako ograničenom tekstu na tu vrstu pitanja je teško dati iole zaokružen odgovor. No, moralni sunovrat, čak zaglibljivanje, nije upitno. Nekad veliki Ugo se , pojednostavljeno, u samo jednoj noći srozao na razinu palanke. Ni jednom riječju, primjerice - treba priznati - ova intelektualna „gromada" nije imala hrabrosti osuditi fašizam onoga koji ga plaća. I ne samo to. Provokacijama sugovornika je, istina neuspješno, pokušao bježati prozivajući druge - Oslobođenje, Dane, FTV, Slobodnu Bosnu, Svevišnjega. I vokabular u njima - koji je, tako misli Ugo, netolerantan, neprofesionalan, nema kakav nije.

Ni na kraj pameti mi, dakako, nije braniti prozvane medije. Dapače. O profesionalizmu bi se, priznajem, moglo ponešto i kod njih. No, to je potpuno druga priča. Koja pod znak pitanja uopće ne dovodi ono što je predmet ove. Šutnju intelektualca u vezi s jednim od medija. U vezi s, recimo, fašističkim iživljavanjem vlasnika „Avaza" na novinarki FTV-a? E, tu je „veliki" Ugo zanijemio. Pomogla nije ni prisutnost gospođe čije je podrijetlo Radončić tretirao.

Ali, zato je, prvi put otkad ga poznajem, „veliki" Ugo pokazao jednu novu osobinu - aroganciju, upadanje u riječ, nepoštivanje sugovornika i njihovog prava na drugost. Sve, dakle, ono što pripada arsenalu antiintelektualizma. I sve to iz, očito je, samo jednog razloga. Kako bi - koristeći, kako se i sam legitimirao, znanja iz područja psihoanalize - branio neobranjivo. Vlasnika. I, očito, dobrog platišu poslušnosti.

Što ovaj individualni, intelektualni i moralni sunovrat znači? Može li se u njemu iščitavati početak definitivnog kraja bh. intelektualca? Pad i one šačice koja je - što se intelektualne kaste tiče - odolijevala svih prethodnih godina? Znači li Ugino podvijanje repa definitivan poraz intelektualca Manheimova kova? Znači li Ugino zaglibljivanje definitivno intelektualno srozavanje, pa i onih koji su se sve ove godine tome otimali, na razinu društvene prosječnosti? Dopustite mi da u to i dalje ne vjerujem. Iako, Ugina osobna intelektualna i moralna kalvarija opominje. I to, ozbiljnije nego mnoge druge.

Nove elite, koje se u doba postkomunističkog etno-nacionalizma ponajprije pojavljuju kao nacionalne elite, predstavljaju svojevrsnu mutaciju elita prethodnog doba. O opravdanosti ovog pojma možda dovoljno govori uvid u iznenadnost promjene režima, “neočekivani” pad komunizma, i “neočekivani” kontinuitet ljudi na vlasti usprkos “dubokim” političkim promjenama
Ugo Vlaisavljević

šHo bi znaČilo da su ovi kasniji elitaneri kao neki poluMUTANTI

[tranquil]

Slazem se sa tobom tranquil da je kritika zasnovana na argumentima stub civilnog drustva.Ali mi nije jasno zasto borci za ljudska prava pocev od printanih medija(FTV, „Oslobođenje", SAN, „Dani", „Slobodna Bo­sna"),pa preko pojedinaca(Srđan Dizdare­vić, Zija Dizdarević, Sead Fetahagić, Senad Avdić, Senad Pećanin, Enver Ka­zaz, Dino Mustafić, Ferida Duraković, Tarik Haverić, Ahmed Burić, Vildana Selimbegović, Muharem Bazdulj, Bakir Hadžiomerović),te mnoge nevladine ogrqanizacije,ne reaguju kada Dizdarevic javno kaze(i poslije se uspostavi da je slagao)da u Sarajevu djeluje tzv. Muslimanski omladinski pokret, kao teroristička organizacija.Drugi slucaj je kada je Dizdarević optužio dr. Safeta Cibu za nasilno obrezivanje (sunećenje) djece.Pa onda imamo da je u ''Oslobođenju'' od 13. februara 2009. godine,je nacrtana karikatura gdje se vide da mala djeca koja pod rukom nose knjige na kojima piše ''Kujan'' umjesto Kur'an. Ovakav način ismijavanja sa Allahovom Knjigom još nije zabilježen u našoj zemlji.U emisiji ''60 minuta''izjavljeno da je reis Ceric zastitnik pedofila,te Cericevo pedofilsko preduzece. i jos mnogo takvih uvreda na racun Islama i muslimana.Dobije se utisak da se pljuvanje po Islamu i muslimanima smatra drustvenom vrlinom.

Mislio sam opet dati neki svoj odgovor, ali evo poslužiću se riječima profesora Kukića - o kojem ćemo, ne sumnjam, sutra - prekosutra čitati na trećoj strani Avaza kako je ustaša, tuđmanovac, srušio most, krao muslimanskim bebama mlijeko itd. itd.

Ni na kraj pameti mi, dakako, nije braniti prozvane medije. Dapače. O profesionalizmu bi se, priznajem, moglo ponešto i kod njih. No, to je potpuno druga priča. Koja pod znak pitanja uopće ne dovodi ono što je predmet ove. Šutnju intelektualca u vezi s jednim od medija. U vezi s, recimo, fašističkim iživljavanjem vlasnika „Avaza" na novinarki FTV-a? E, tu je „veliki" Ugo zanijemio. Pomogla nije ni prisutnost gospođe čije je podrijetlo Radončić tretirao.

[dr.Gonzo]

Moze li mi neko objasniti u cemu se ogleda fasizam u izjavi da osoba koja nije musliman ne bi trebala da "uredjuje" u islamskoj zajednici? Ili rasizam?

Da se razumijemo, ja se sa ovom tvrdnjom ne slazem, ali ne mislim da se moze kvalifikovati kao "fasisticko izivljavanje", kao sto je to napisao Slavo Kukic. Valjda bi barem intelektualci trebali da vladaju odgovarajucom terminologijom.

[nikad_izvini]

Moze li mi neko objasniti u cemu se ogleda fasizam u izjavi da osoba koja nije musliman ne bi trebala da "uredjuje" u islamskoj zajednici? Ili rasizam?

Da se razumijemo, ja se sa ovom tvrdnjom ne slazem, ali ne mislim da se moze kvalifikovati kao "fasisticko izivljavanje", kao sto je to napisao Slavo Kukic. Valjda bi barem intelektualci trebali da vladaju odgovarajucom terminologijom.

Imamo situaciju da jedna gospođa koja je glavni urednik na jednom našem javnom servisu, koja nije Bošnjakinja, radi taj posao. Vjerujte, nama je drago da smo multietnička zemlja i da je jedini slučaj u zemljama regiona – da neko ko nije Srbin, nije Hrvat, ko nije, ne znam, Crnogorac, može uređivati javni servis u zemlji gdje je pripadnik manjeg naroda. Ali, ne možemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici. Mi te stvari nazivamo, kao politička stranka, pravim imenima – je li to islamofobija, antibošnjaštvo… reći ćemo kad se odnosi na konkretne osobe

"Zagovarajući nacionalizam, rasizam, a osobito antisemitizam, fašisti pripadnike manjinskih nacija
prokazuju kao glavne krivce za krizu poretka".

"Zajednica prethodi pojedincu, te ima pravo pojedinca ili pojedine društvene grupe podvrgnuti
svojoj volji. Jedinstvo zajednice je uvjet duhovnog, socijalnog, političkog i ekonomskog preporoda, a
iskazuje se u jedinstvenoj volji zajednice".

Njegova izjava nije fašistička, ona je malo fašistička

Ako uzmemo u obzir sa su Srbi manjina u Federaciji i da se ovaj poziva na IZ i zajedništvo, ne treba biti previše pametan pa shvatiti šta je pisac htio da kaže

Jel treba još nešto pojašnjavati

[dr.Gonzo]

Po mom misljenju, fasizam je najvece politicko i drustveno zlo, i reci za nekoga da je fasista je najgora moguca kvalifikacija koju bih mogao izreci. Zato je i cuvam za posebne prilike.

U navedenoj izjavi postoje elementi pravljenja razlika medju ljudima na osnovu pripadnosti odredjenoj skupini, koji se mogu pronaci kod vise ideologija, ukljucujuci i fasizam. Ali i dalje smatram da se na osnovu jedne takve recenice ne moze izreci optuzba za fasizam. Cak naprotiv, takva optuzba moze biti kontraproduktivna. Ako se pocnemo igrati sa rijecima kao sto su fasizam, nacizam, genocid itd. mozemo ih samo uciniti manje snaznim i manje vaznim. To sve nije problem u govoru obicnih ljudi, ali barem bi ovi silni doktori nauka koji se oglasavaju trebali obracati paznju na takve stvari.

[arzuhal]

Ali, ne možemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici.

Prvo, ova izjava nije fašistička nego je suvišna, neozbiljna, nepametna. Jer, sasvim realno, u IZ-u ne mogu stvari, prečesto, da uređuju neki ljudi koji su u samim strukturama IZ i koji u njoj nešto znače, a kamoli neko drugi, neko ko još nije ni musliman.
Drugo, više me je strah njegovog uređenja IZ-a, nego Duškinog ili Bakirovog. Tanki su oni igrači za to.
Treće, hajmo osmotriti malko izmjenjenu izjavu, e da bismo došli do nekih poimanja i one originalne:

Ali, mi sebi trebamo dozvoliti da neka osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici.

[nikad_izvini]

Ali, ne možemo sebi dozvoliti da ta osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici.

Prvo, ova izjava nije fašistička nego je suvišna, neozbiljna, nepametna. Jer, sasvim realno, u IZ-u ne mogu stvari, prečesto, da uređuju neki ljudi koji su u samim strukturama IZ i koji u njoj nešto znače, a kamoli neko drugi, neko ko još nije ni musliman.
Drugo, više me je strah njegovog uređenja IZ-a, nego Duškinog ili Bakirovog. Tanki su oni igrači za to.
Treće, hajmo osmotriti malko izmjenjenu izjavu, e da bismo došli do nekih poimanja i one originalne:

Ali, mi sebi trebamo dozvoliti da neka osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici.

Samo mi reci, šta podrazumijevaš pod "uređivanjem u našoj islamskoj zajednici" da bih mogao odgovoriti.

[nikad_izvini]

Po mom misljenju, fasizam je najvece politicko i drustveno zlo, i reci za nekoga da je fasista je najgora moguca kvalifikacija koju bih mogao izreci. Zato je i cuvam za posebne prilike.

U navedenoj izjavi postoje elementi pravljenja razlika medju ljudima na osnovu pripadnosti odredjenoj skupini, koji se mogu pronaci kod vise ideologija, ukljucujuci i fasizam. Ali i dalje smatram da se na osnovu jedne takve recenice ne moze izreci optuzba za fasizam. Cak naprotiv, takva optuzba moze biti kontraproduktivna. Ako se pocnemo igrati sa rijecima kao sto su fasizam, nacizam, genocid itd. mozemo ih samo uciniti manje snaznim i manje vaznim. To sve nije problem u govoru obicnih ljudi, ali barem bi ovi silni doktori nauka koji se oglasavaju trebali obracati paznju na takve stvari.

Meša kaže a ja se slažem da je vlast najgori porok. Daj čovjeku malo vlasti i vidjećeš kakav je. Ovaj je još uvijek nema, barem ne u onoj mjeri koliko bi želio, "dovoljno". Znači, priča mu tukne. Šta bi radio kada bi imao apsolutnu vlast je šbb-kbb, opet, gledajući šta piše
Za mene, likova ala Fahro su veliko zlo ovog naroda. Preko leševa do uspjeha, to je neki moj sud utemeljen na činjeničnom stanju.

[arzuhal]

Samo mi reci, šta podrazumijevaš pod "uređivanjem u našoj islamskoj zajednici" da bih mogao odgovoriti.

Ne znam, vala, na šta je Fahro mislio I ne zanima me šta je mislio, pravo da ti kažem. Jedino što znam, a što se tiče odnosa u IZ-u, da postoje, kako to Karić reče, različiti stilovi mišljenja, pa jedan stil ušutka drugi.

[tranquil]

Treće, hajmo osmotriti malko izmjenjenu izjavu, e da bismo došli do nekih poimanja i one originalne:

Ali, mi sebi trebamo dozvoliti da neka osoba, koja nije musliman, ima ambiciju da uređuje u našoj Islamskoj zajednici.

Nemojte molim vas da se ovdje pravimo naivni.

Duška niti bilo ko iz FTV nisu ništa "uređivali" u IZ, kako je to tvrdio Radončić. Evo ovdje ne znate tačno ni šta misli pod "uređivati".

Zna se tačno o čemu se ovdje radi - IZ je već izdala par saopćenja vezanih za interakciju sa FTV-om, iz kojih se može vidjeti da je njima najveći problem to što FTV KOMENTARIŠE rad IZ, na šta vjerovatno ne bi smjeli imati pravo, jer sebe izgleda smatraju "iznad kritike". Znamo da je FTV više puta komentarisao rad IZ, ali ako pregledamo o čemu se radi, to su bile ISKLJUČIVO REAKCIJE NA IZ-OVE JAVNE AKTIVNOSTI - saopćenja, kukanje zbog "islamofobije", kukanje zbog proglašavanja njihovih članova pedofilima i slično. Dakle u svakom slučaju se radilo o javnom istupu, a svaki javni istup može dobiti javni odgovor. Ili ne smije?

FTV nikada nije pokušavala da napravi puč u IZ-u, da im izmijeni način rada, da postavi paralelni rijaset ili bilo šta slično. Nisu im čak nikada ni osporili pravo da se oglase. Možda su nekada upotrijebili prejak rječnik - a možda taj rječnik, kada bolje razmislimo, i nije bio prejak.

Zamislimo da se npr. učitelju sudi zog pedofilije i da ga društvo učitelja uporno brani i kroz optužbu, i suđenje, i POSLIJE PRVOSTEPENE PRESUDE, sve do kraja žalbenog postupka. Rekli bi, naravno, "vidi ovih, umjesto da se ograde oni još štite hajvana".

To je isto radila IZ u slučaju "Gluha Bukovica" u svojim tadašnjim javnim istupima i javnost je imala pravo da ih kritikuje. To što se nekome sviđa - žao mi je, ali ogledalo nije krivo zato što je lice ružno. Ono što je naročito "fuj" sa strane IZ je bilo da te kvalifikacije o njihovom članu predstavi kao napad na Islam - što je grozno poistovjećivanje i vjerovatno uvredljivije za Islam nego hiljadu FTV-ovih emisija. Mogli su barem sakupiti malo obraza, ako im je šta preostalo, pa se ograditi od (valjda bivšeg) člana pedofila nakon pravomoćne presude.

Prema tome, bilo kakva interakcija FTV-a sa IZ-om nije bila nikakvo "uređivanje" nego najobičnija javna kritika - i da, korištene su teške kvalifikacije za teška djela koja te kvalifikacije s punim pravom zaslužuju.

Sada kada smo to razjasnili mogu dati i odgovor dr.Gonzu

Moze li mi neko objasniti u cemu se ogleda fasizam u izjavi da osoba koja nije musliman ne bi trebala da "uredjuje" u islamskoj zajednici? Ili rasizam?

Da se razumijemo, ja se sa ovom tvrdnjom ne slazem, ali ne mislim da se moze kvalifikovati kao "fasisticko izivljavanje", kao sto je to napisao Slavo Kukic. Valjda bi barem intelektualci trebali da vladaju odgovarajucom terminologijom.

Sada kada smo objasnili da nije u pitanju nikakvo "uređivanje" nego validna javna kritika, samo razmislimo o tome šta znači izjava prema kojoj:

1. Fahro može komentarisati rad IZ jer je musliman. Duška je srpkinja i ona samim tim NEMA to pravo
2. Duška zato može komentarisati rad Kačavende. Međutim, Fahro je musliman i kada prozbori o Kačavendi to radi bespravno i treba mu zapušiti usta.

Ne, nije bitna demokratija i pravo izražavanja mišljenje, ovdje je gen presudan da odredi ko šta smije a ko ne smije da kaže.

Taj princip po kojem jedni imaju pravo na nešto a drugi ne samo na osnovu gena koji im je dodijeljen, e to je, druže, rasizam.



I da, to jeste rasizam bez obzira na to što se Fahro upinje da taj princip postavi recipročno - kao, mi nećemo praviti hajku na patrijarha i vladike. Ono što je skoro pa smiješno je to što on licemjerno krši vlastiti maloprije izneseni aparthejdski princip jer su se njegovi novinari često osvrtali na kardinala Puljića, a o osoblju SPC-a da ne pričamo. I da se razumijemo, po meni, oni su imali apsolutno pravo na to bez obzira na to što njihov šef misli da bi to trebalo biti zabranjeno, jer sve ružne pojave se moraju kritikovati bez obzira koje nacionalnosti ili vjere bio onaj ko ih iznosi. Nacionalnost kritičara ne mijenja validnost kritike.

Sada čekam da SPC zabrani Avazu pisanje o "đavoljem vladiki" jer, zaboga, musliman je urednik Avaza tako da bi trebali da začepe usta kada govore o SPC-u. Neće oni, na kraju krajeva, dozvoliti da osoba koja nije pravoslavac uređuje u SPC, ha ja.

[dr.gog]

Ne znam, vala, na šta je Fahro mislio

...

Znaju svi na šta se misli i šta to znači, samo je krasno vrijeme za šamaranje i dizanje frke nastupilo, pa ih se podosta prave ludi, od Tornja do Sivoga Doma..

Ne govore u kameru i ne pišu na papir ono što im je posao, već pišu tirade bljuvotina(Mandal i co.) i licemjerja (profesorski Trio Fantastikus- Vlaisavljevići, Filipović), i izgovaraju u kameru vlastita politička ubjeđenja,nazore i liječe profesionalnu sujetu uz strah od mafijaških batina ( Jurišić, Hadžiomerović ).

Duška Jurišić nije osoba koja može da javno presuđuje Islamskoj zajednici, kao što to nije ni Bakir Hadžiomerović.Nemogu secirati IZ kao što se u zapadnim uzorima njihovim secira Vatikan ili Anglikanska Crkva(što smisleno i mudro rade Pythonovci ili cinični britanski i njemački novinari).
Nije IZ Cerić, jer cijenjeni profesor teologije, građanin Mustafa Cerić, nije Papa, Namjesnik Sina Božijeg, Petrov nasljednik Svetac na zemlji za milijardu i kusur ljudi.
I zaista, o Ceriću mogu da govore koliko hoće ili kako hoće dok imaju argumente, a imaju ih ,tvrde kao beton.

O islamu i vjeri, o duhovnom životu i teologiji, o pitanjima zajednice, zaista nije potrebno da se sipa otrov ni podsmijavanje kojem su ljevičarske glave Šehera strašno sklone.A znam da su sklone, mada bih za veliki broj njih sutra dao ruku u vatru da nikome ne misle zlo, pa ni Bakir , ni Duška.

Pogrešan čovjek je izgovorio ono što se obično govori iza četiri zida, i što je još od Andrićevskih opisa "naših poslova" nepobitna istina.Ne petljaj se gdje ti nije mjesto, ma koliko pametan bio.Trpanje one izjave iznad, ako je potpuno tačno prenesena, u nacizam i fašizam, je infantilno i netačno koliko god nekom na jetru išao paranoični i pohlepni crnogorski novinar koji čuči na vrhu staklenog tornja, 1/1 njegovog u gruntu, stečenog kako god.
Taj paranoik želi biti političar a ima sve predispozicije kao i njegovi protivnici na lEvoj sceni, ni manje ni više, samo što su ovi foleri odavno namazani svim bojama, pa im se pravo lice odavno i ne vidi.Od crvenih buržuja gradonačelničkih dinastija do uličnih vođa na Biberovoj kasi.

Isti otrov meni lično "bližih" likova , počinje da se prosipa i na Ugu Vlaisavljevića, sarajevskog profesora od ugleda.
Bojim se da je on pogrešna meta za otrovne strijele, prije svega jer odlično zna šta priča i još bolje da opiše situaciju.

To što je hladan i racionalan, i odvojen od smisla za zajedništvo sa ostalim intelektualcima u nezgodnim momentima, ne čini ga lošim čovjekom, posebno ne propalicom.Ima ljudi koji se uvijek znaju odvojiti od masovne histerije i ludila u društvu, pa njihovo pisanje najviše smeta onima koji vole da galame i polemišu.

Sama atmosfera okretanja sarajevskih novinara u tabore, gdje je jedan Ugo Vlaisavljević meta zbog odbijanja da se galamom pridruži jednima(" sama činjenica da pišete tamo je užasna" parafraziram), je gadan trend linča koji mi je odvratan.
Dakle, govorim o njemu kao pojedincu, uz hladno "zaboli me" glede priče o Mandalovim i Fahrinim idiotlucima, od čijih ga sranja dijeli list -dva dnevnog lista Avaz. Činjenica je i da se na njegovu osobu i profesuru nadodala nebulozna i razvučena priča o njegovoj ženi, autorici zaista dosadnih kolumni, ali čije trunjenje o ničemu nema veze sa likom i dijelom njenog supruga, ma koliko oni dijelili krevet i honorare bilo koje medijske kuće.

Isto licemjerstvo u Sarajevu postoji odkako je modernih novina i tv-voditelja (računam vrijeme od prvih brojeva Slobodne i Dana, Avaza i Oslobođenja, Ftv i sl- od misterija Avdića i Pećanina, do dignute obrve Hadžifejsa), a ovo je vrijeme kad su dupla dna svih njih konačno popustila pod teretom svih onih spamova i konstrukcija koje su godinama škrabali i prodavali.

[dr.Gonzo]

Taj princip po kojem jedni imaju pravo na nešto a drugi ne samo na osnovu gena koji im je dodijeljen, e to je, druže, rasizam.

To jeste rasizam. Samo sto, druze, nacionalnost i vjerska pripadnost nisu stvar gena, tako da se ovdje radi o necem drugom. Da je Radoncic rekao da ona za poziciju urednika nije pogodna radi svoje nacionalnosti (a nije to rekao), moglo bi se pricati o etnickoj diskriminaciji, koja je, vjerujem, zakonom zabranjena. Zabranjena su djela, a ne prica. Prica se jedino moze, i treba osuditi. Znaci, da je rekao to sto nije rekao, mogli bi ga optuziti za podsticanje etnicke diskriminacije, ali ne i za rasizam i fasizam.

Kritike na Vlaisavljevicev racun ce ostati suplje, sve dok se ne pocne kritikovati ono sto je napisao. Ne ono sto nije, ne ono sto je trebao, nego ono sto jeste napisao.

[softly]

dvije teme spojene u jednu ALL ABOUT jedna dosta, o kome je i previshe je

Trebao si jos pridruziti i ovu temu o Batku pa bi dobio:

Ugo seres dugo, a Batko kratko, all about !

[samo gost]

Ne mislim da je 'trpanje Fahrine izjave u fašizam' infantilno, to mi je nekako naivno. Meni poslije Radovana s početka 90-tih više ništa ovako nije ni infantilno niti smiješno, već me odmah jeza podilazi. F.R. kaže:

nama je drago da smo multietnička zemlja i da je jedini slučaj u zemljama regiona – da neko ko nije Srbin, nije Hrvat, ko nije, ne znam, Crnogorac, može uređivati javni servis u zemlji gdje je pripadnik manjeg naroda

zaboravljajući da Srbi (u ovom slučaju D. Jurišić) nisu nikakav manji narod, već konstitutivni kao i F.R. Ovako on (da sad i njegove izjave 'profesorski' seciramo) pokazuje vlastitu i 'našu' širinu: jer 'nama je to drago'. Čuj: drago 'nam' što neko ko se zove Duška može biti urednica u javnom servisu?! Ovo je tek uvod u prebrojavanje krvnih zrnaca, jer odmah zatim slijedi i šta 'nam' nije drago - da uređuje u IZ. O ovome drugom @tranquil je već sve napisao pa ću samo citirati

ali ako pregledamo o čemu se radi, to su bile ISKLJUČIVO REAKCIJE NA IZ-OVE JAVNE AKTIVNOSTI - saopćenja, kukanje zbog "islamofobije", kukanje zbog proglašavanja njihovih članova pedofilima i slično. Dakle u svakom slučaju se radilo o javnom istupu, a svaki javni istup može dobiti javni odgovor. Ili ne smije?

Smije, kadgod se javno očituju o pitanjima koja nisu isključivo vjerska već politička ili društvena, inače neka pričaju samo hamunama kod kuće. Kad IZ tumači vjerske propise tu niko nema pravo da joj se petlja. Kad brani pedofile, onda svi imaju pravo reći šta o tome misle.

Još nešto, U.V. možda jeste 'meta' kritike (za mene opravdane) ali ne zato što piše za pištolj-zeitung već zato što je osjetio neodoljivu potrebu da brani F.R. od kritike i da javno docira svima kojima se izjava F.R. nije svidjela i koji su je nazvali fašističkom, rasističkom i sl. Ako je meta, sam se namjestio. Zašto se namjestio - zna on. Meni se čini da je F.R. jako zadovoljan tim angažmanom jer umjesto o njegovim rasističkim izjavama kritika se okrenula prema 'meti' - zato mete i postoje. Ipak, mislim da je malo izgubio kompas u svemu tome, pa je i on odapeo linč-strelice na POLIS.

A što se kvalifikacija o fašizmu tiče, mislim da u ovo i ovakvo naše doba nije čudo što se visokoparno naprđuje o tome je li baš ovo što F.R. još uvija (a U.V. umiva) fašizam, rasizam ili nešto slično, jer ovo jeste vrijeme licemjera ( za mene su licemjeri npr. i oni koji fašizam i rasizam vagaju na grame umjesto da svaki milimikron tih i takvih '-izama' nazovu pravim imenom).

[dr.gog]

Vidjeće se sve vrlo brzo...

Nego šta veli prof.Enver Kazaz u zadnjoj kolumni u Danima, na ovu temu? Da iščitamo...

"...U povelji P.E.N.-a nedvosmisleno je istaknuta obaveza svih članova da urade sve što mogu kako bi se iskorijenile rasne, klasne i nacionalne mržnje.

Povelja, također, traži od svakog člana P.E.N.-a da se suprotstavi svakom obliku pritiska na slobodu izražavanja u zemlji čiji je građanin.

Temeljno pitanje na koje se čeka odgovor glasi: je li Ugo Vlaisavljević, kao predsjednik P.E.N-a, koji se svojim članstvom u ovoj organizaciji obavezao da će poštovati načela koja su navedena u njenom ključnom dokumentu - zauzeo precizan i nedvosmislen stav o Radončićevom napadu na Dušku Jurišić.

Ili takav stav Vlaisavljević nije zauzeo, zaklanjajući se u javnosti iza nezgrapnih formulacija o "živoj raspravi" koja se vodi među članovima Upravnog odbora P.E.N.-a u povodu moje inicijative? Je li u Radončićevom istupu bilo šovenstva ili nije, da li je išta upućivalo na rasistički stav, ili nije? Je li Radončić danima u svojoj medijskoj mašineriji satirao Dušku Jurišić na etničkoj, spolnoj, rodnoj i profesionalnoj osnovi, ili nije? O tome se Enver Kazaz precizno i nedvosmisleno očitovao, ne samo pokretanjem inicijative prema P.E.N.-u, već i u izjavi datoj dnevnom listu Oslobođenje.
Dakle, u Radončićevom istupu na Radio Kalmanu bilo je očitog jezika mržnje. Radončić je širio mržnju prema Duški Jurišić na nacionalnoj osnovi, a svakodnevno je prije toga u svojim glasilima provodio ne samo linč nad ovom novinarkom, nego je nju i njene kolegice Global napao i na spolnoj osnovi.

O tome se Ugo Vlaisavljević, profesor, filozof, predsjednik P.E.N.-a, očitovao - NIJE. Zaključak se nameće sam od sebe. Prema Vlaisavljeviću nema, dakle, ničeg spornog u Radončićevom napadu na Dušku Jurišić. Zato i ne treba da se oglašava. Radončićeva izjava je njemu prihvatljiva i ni po čemu ne dovodi u pitanje načela iz Povelje međunarodnog P.E.N-a. Zaklonjen iza kolektivnog stava, on će ushićeno u svojoj kolumni zakliktati u prošlonedjeljnom Globalu: "Upravni odbor nije podržao inicijativu profesora Kazaza, a za to je trebala jednoglasna podrška svih njegovih članova."

Ali, Radončić svom kolumnisti postavlja novo u nizu teških iskušenja. Jer, sad pitanje glasi: da li će Vlaisavljević poduzeti išta kao P.E.N.ov predsjednik povodom Radončićevih prijetnji novinarki Nadini Malićbegović? Tom se pitanju pridodaje još jedno: hoće li se profesor Vlaisavljević, predavač na Rodnim studijama ovdašnjeg uglednog Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije, oglasiti povodom mizoginih napada na Vildanu Selimbegović, Dušku Jurišić, Borku Rudić i Dubravku Kenjić iskazanih u magazinu čiji je kolumnista? Ili, možda, za sve to on nema ni vremena ni energije, jer mu ih oduzima opsesivna potreba da me napada na svim medijima do kojih može doći.

No, nužno je pobliže razmotriti Vlaisavljevićevu kvaziargumentaciju u napadima na mene i osvijetliti njegove različite uloge u ovdašnjem javnom prostoru.

Znajući da ne može pronaći niti jedan ozbiljan argument kojim bi osporio moju inicijativu P.E.N.-u, on, tipično za strategiju avazovske medijske mašine u kojoj je postao jedan od ključnih aktera, stvari prebacuje na personalnu ravan, pa pseudologicira o tobožnjem mom pokušaju da se u javnom prostoru postavim kao moralno superiorna osoba.
Evo šta o meni kaže: "Riječ je o čovjeku koji ne može trpjeti nepravdu i zlo. Tu mu nema pomoći, naprosto je takav. Zato je on pravi ljevičar u politici, jer takva politika u sebi nema ništa političko, nego je sva podređena najvišim moralnim svrhama. Nije onda čudo da protivnici takve politike nemaju pravo na vjerodostojan moral, pa tako ni na ljudsku čast i dostojanstvo."

Nužno je ispitati implikacije ovog galimatijasa, koji se htio ostvariti kao ironija i igra paradoksima, i prevesti ih u kauzalan jezički poredak.

Vlaisavljević, ustvari, tvrdi sljedeće: Enver Kazaz je političar dogmatik koji se zaklanja iza morala, i kao svaki dogmatik on je moralno radikalan, a kao moralno radikalan nužno svoje oponente dehumanizira i dijabolizira, te na koncu postaje neka vrsta psihičkog bolesnika.

Luđak kojemu se ne može pomoći, karikaturalni moralni inkvizitor. Ali, nije samo Enver Kazaz takav. Takvi su prema Vlaisavljeviću i svi drugi koji mu se usude oponirati. Takav je i Srđan Dizdarević, jer je osudio jezik mržnje u Radončićevom napadu na Dušku Jurišić, takav je i Hadžem Hajdarević zato što se usprotivio Radončićevom šovinističkom stavu, takvi su tobožnji ljevičari uopće, takvi su svi lijevo orijentirani humanistički intelektualci, a pogotovo su takvi novinari, jer su oni, tvrdi sarajevski filozof, "najradikalniji ljevičari" stoga što se bave politikom.

Dosljedno izvedene implikacije iz Vlaisavljevićevog napada na mene ukazuju da on pakuje optužnicu ne samo meni, nego i svima onima koji su osudili Radončićev jezik mržnje. I to optužnicu po tri osnove: moralnoj, psihološkoj i ideološkoj. Vlaisavljević, dakle, tvrdi da su svi oni koji su se kao tobožnji moralizatori drznuli usprotiviti njegovom poslodavcu, ustvari, moralne nakaze, da su svi oni psihološki poremećeni, te da su svi oni ideološki dogmatici.

Potom slijedi Vlaisavljevićev zaključak: "Ne čudi stoga da ljevičare mori velika nostalgija za jednopartijskim političkim poretkom i da su višestranačje doživjeli kao prodor sila zla u političko polje."

Ne potkrepljujući svoj zaključak niti jednim argumentom, jasno je da je Vlaisavljević iz domena logike otišao u prostor privida i manipulacija, te da svaku ideologiju opozicionu Radnočićevom rasizmu nastoji prokazati kao demonski komunizam. Evo ga, hoće reći Vlaisavljević, komunizam je još živ i opasan, i sve će nas vratiti u jednopartijski sistem. Uplašen od tog demonskog komunizma, kolumnista Radončićevog Globala, izvodi najrigidniju ideološku gestu nastojeći da u javnost ubaci fobiju od komunizma i na taj način pribavi svom poslodavcu u borbi za vlast moralni i ideološki legitimitet. Jednostavno rečeno, Radončićev kolumnista je postao ideolog Radončićevog SBB-a.

Ali, tu se ne zaustavlja novopečeni ideolog Radončićeve stranke. U svoj ideološki rad upregao je i čitav P.E.N. tako što manipulira mojom inicijativom podmećući joj da je politički motivirana i odričući joj svaku mogućnost principijelnog zalaganja za vrijednosti koje promovira i za koje se zalaže povelja na kojoj je utemeljena ova međunarodna organizacija. I uspio je u tome. Uspio, jer je iskoristio predsjedničku poziciju kao čist oblik političke moći. A ova je organizacija preko Vlaisavljevićevog teksta u Globalu postala talac svoga predsjednika i ideološka filijala Radončićeve stranke. To potvrđuje i činjenica da smo preko predsjednikove kolumne u Radončićevom glasilu saznali kako glasi konačan stav Upravnog odbora o mojoj inicijativi, a ne redovnim putem - internom komunikacijom ili saopćenjem za javnost.
Predsjednik je prisvojio sebi pravo da jedino u svojoj kolumni informira javnost o stavu Upravnog odbora. Pritom, znakovito je da predsjednik P.E.N.-a informira javnost o stajalištima njegovog Upravnog odbora u svojoj kolumni u magazinu čiji je vlasnik predsjednik političke partije koji je trebao biti predmetom P.E.N.-ove reakcije. Novo pitanje glasi: je li Global glasilo P.E.N.-a ili Radončićevog SBB-a? Ili, možda, nema razlike između ovog dvoga?

Znakovit je i Vlaisavljevićev napad na medije koji su u skladu sa svojom uredničkom politikom prenijeli stajališta s tribine o ateizmu održane prošlog mjeseca u sarajevskom Media Centru.

Evo šta kaže Radončićev kolumnist: "Najprije smo ovih dana u javnosti Sarajevske kotline morali danima slušati kako se profesor Kazaz deklarirao kao ateist... Najprije je ushitio većinu slušatelja na skupu o ateistima, a onda i određene medije koji su skloni obračunu s tzv. 'kleronacionalistima'. Sarajevski Dani su mu napravili pravu odu, a radio Slobodna Evropa i TV Liberty umnožavaju njegovo prisustvo na skupu, dok istovremeno brišu prisustvo uvodničara koji im ne odgovara (poznata praksa, zar ne?) i dodaju još, kao da je bio uvodničar, jednog ideologa iz Naše stranke. Tako se ljevičarski oblikuje javno mnijenje: uvećavate i umnožavate ono što je dobro, a brišete i eleminirate ono što je loše. Tako je sam profesor Kazaz postao velik i umnožen, prevelik za tako tijesnu kotlinu."

Nije predsjedniku P.E.N.-a dovoljno to što napada mene i sve one koji su osudili Radončićev šovenski gest, već se obrušava i na medije propisujući im kriterije prema kojima će djelovati u javnosti. Tu se Vlaisavljević pridružuje svom poslodavcu.
I Radončiću i Vlaisavljeviću prešlo je u radosnu naviku obrušiti se na medije. Radončić to, kao političar, čini otvorenim prijetnjama, ucjenama i najgorim mogućim rječnikom, a Vlaisavljević, kao ideolog, propisivanjem normativa proizašlih iz njegovih ideologemskih mjerila. Nisu li ovako žestoko napadali medije jedino ideološki slugerani vlastodržaca u totalitarnim sistemima i nisu li samo totalitarni moćnici na ovaj način držali medijima lekcije?

Neću ovdje komentirati Vlaisavljevićevu jezičku nezgrapnost, kao npr. onu da "smo ovih dana ... danima morali slušati". Za takvo što će, vjerujem, biti prilike. Ali, ne zahtijeva li Vlaisavljević svojim napadom na medije od ukupne javnosti da počne misliti njegovom glavom. Kritikujući tobožnje ljevičare, predsjednik P.E.N.-a im podmeće nostalgiju za ideološkim jednoumljem. A nije li njegov napad na medije izraz novog oblika ideološkog jednoumlja - UGOUMLJA.
Nećemo li od sada uz teror avazovštine morati podnositi i UGOUMLJE kao nov sistem ideoloških fantazmi u službi Fahrudina Radončića? Da je predsjednik P.E.N.-a zapao u UGOUMLJE svjedoči i činjenica da me je prijavio Sudu časti ove organizacije, zbog toga što sam javno iznio svoj stav o Radončićevom napadu na Dušku Jurišić. Time sam se, po njemu, ogriješio o, kako naglašava u pismu upućenom meni i predsjedniku Suda časti, lojalnost udruženju. Kao i svako jednoumlje i predsjednikovo je u konačnici karikaturalno, da ne kažem groteskno.

A radilo se samo o tome da se Upravni odbor P.E.N.-a BiH trebao očitovati, pozitivno ili negativno, o mojoj inicijativi. Samo o tome."