felipe kajetano wrote:@osa
Mozda je to djelotvorna taktika...al' ovdje nista nije isto,niti ima slicnosti izmedju ABiH i HV niti izmedju SVK i VRS na Ozrenu i oko Doboja..i teren je mislim dosta drugaciji...nikakav blitzkreig oni nisu mogli izvesti jer smo bili spremni na sve.U reonu Doboja ABiH ni jedan jedini pedalj nije mogla zauzeti za 3,5 godine rata..sem jednog probijanja linije na samom pocetku rata sto se isti dan vratilo i pokusaja u oktobru ili novembru '94 da nesto bitnije naprave sto je ostalo samo u pokusaju nista se nije dogadjalo.Oko Doboja su cijelo vrijeme rata bio stacionirane jedinice 16.krajiske brigade uz jos oko 10 brigada VRS sa tog dijela RS-a,CSB Doboj sasvim dovoljno za one koji su bili preko puta livade
...to sve je jos pojacano pri kraju rata jednim brojem "crvenih beretki" i masom ljudi koji su pohapšseni u Srbiji i dovedeni najvecim djelom na Ozren.
@bosnolog
jaSta radi..samo naprijed
evo felipe, malo stručnije napisamo o bljesku, ali u principu isto ono što sam ja rekao, ovo ja armija trebala proučiti i na ozrenu pokušati provesti, ma operacija se maltene u taktici mogla kopirati, samo je trebalo uporabiti jače snage, a oni su ljudstva imali....
Tijek operacije
Napad je uspio preko svih očekivanja. Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je Hrvatski radio javio da je oslobođen Jasenovac nacijom se prolomio uzvik oduševljenja - bilo je jasno da se operacija dobro odvija.
U enklavi se branio 18. korpus SVK sastava tri lake brigade (s četvrtom na desnoj obali Save), jačine oko 4000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške; prvog dana u Bosnu je prešao i zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo, kojih 18.000 ljudi.
Drugoga dana operacije zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslije podne Hrvati u to područje desantiraju jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske pobune, Veljko Džakula. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba.
Uzroci srpskog poraza
Srpska katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka. HV je operaciju pripravila na vrijeme i pomnije nego ranije operacije. Izabrani su pogodni smjerovi i promišljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se težište djelovanja stavi na južni i središnji dio enklave, čime su srpske snage na sjeveru ostale odsječene i dovedene u bezizlazni položaj.
U cijelom ratu to je bilo prvi put da se napad ne izvodi frontalnim udarom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji postići prodorima na izabranim smjerovima (napad JNA na Vukovar kao i maslenička operacija HV primjeri su tome suprotnih rješenja). To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omogućilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male žrtve. U operaciji su prvi put korišteni i masivniji udari zrakoplovstva, čime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju vidova vojske. Na vanjskopolitičkom planu Hrvatska je operaciju također dobro pripravila. Međunarodna zajednica, obaviještena o hrvatskim namjerama, prešutno je prihvatila situaciju.
Srbi su pokazali da nisu dorasli svojem cilju stvaranja vlastite države. Odvojena od Hrvatske, zapadnoslavonska srpska enklava (površine oko 500 km2) nije se mogla održati ni gospodarski ni vojno. Tijekom rata prostor se praznio pa ga je osim prognanog hrvatskog napuštalo i srpsko stanovništvo. Čini se da ni vlasti RSK nisu odviše marile za ovaj prostor, smatrajući ga razmjerno nebitnim. Brzi poraz 18. korpusa pokazao je sve slabosti srpskog sustava obrane. Iako su postojali jasni nagovještaji da će doći do napada i iako je zapadnoslavonska enklava bila logičan cilj, obrambene priprave bile su manjkave, a i sam početak napada potpuno je iznenadio srpsko zapovjedništvo. Zapovjednik SVK general Čeleketić ranije je bio zapovjednik 18. korpusa, a i 1991. godine sa svojom se tenkovskom postrojbom JNA borio u zapadnoj Slavoniji pa je morao poznavati teren, ali nije učinio gotovo ništa da se obrana čvršće organizira.
Sastavi su bili demoralizirani i čim bi vidjeli da su im ugrožene porodice ostavljali su položaje i hrlili da svoje bližnje izvedu iz ratne zone. Zapovijedanje je potpuno zakazalo, kako pokazuje i sraman bijeg zapovjednika korpusa. Martićeva odluka da raketira Zagreb, donesena u skladu s problematičnom idejom da se Hrvatsku odvraća realnom prijetnjom napada na objekte infrastrukture i masovnom odmazdom, bila je nerazumna i posve kontraproduktivna te je pokazala da srpsko vodstvo nije kadro strategijski razmišljati. Na desnoj obali Save nisu zamijećeni nikakvi pokreti koji bi pokazali makar simboličnu spremnost VRS da pomogne; nije djelovalo ni topništvo VRS koje je u dometu imalo hrvatske glavne snage u njihovom nastupu autocestom prema Okučanima. Vlasti u Srbiji također su indiferentno gledale na sudbinu enklave što svjedoči i podatak da je 1. svibnja predvečernji dnevnik srbijanske televizije vijest o napadu objavio tek u 18. minuti. Milošević je osudio napad, ali i raketiranje Zagreba.
Kakva te bolan ista konfiguracija terena spopala
Ozren ti je planina, sve brdo do brda na svakom se moze postaviti linija . I na sve to se se naslanja Doboj i siri rejon koridora gdje su drzali najopremljenije jedinice. I tebi to isto kao Okucani
da jesu.. 
...Rudanka je dio srpskog sela Vel.Bukovica,tebe je vjerovatno zbunilo sto je u Maloj Bukovici selu koje se nalazi blizu zivio jedan broj bosnjackih porodica.Tamo nikakvih ZNG-ovaca nije bilo niti drugih oruzanih formacija jer je to bilo prosto nemoguce i za tih par kuca ravno samoubistvu,jos u gorem polozaju nego Civcije jer su otuda neki bar mogli preko rijeke Bosne doci do Grapske.Naravno da ima sela srpskih sela na tom potezu,nisam ni rekao da ih nema,desno su sve srpska sela..Podnovlje,Majevac itd..prema Modrici.Mi smo pricali o blizini ZNG i HVO-a gradu Doboju sa te posavske strane.Najbolje bi bilo da ih nije ni bilo jer nisu nista mogli napraviti,sem sto su jos vise zasrali sa onom otmicom seljaka sa njive blizu Osjecana,upadom u Ritesic 6.maja '92 i paljenjem svih kuca do kojih su mogli doci,i Bosnjacima iz Kotorskog nije koliko znam bilo sjajno sa njima...srecom nisu dugo tu orgijali 
