Raspad Jugoslavije u svim je novonastalim nezavisnim državama bio praćen pokušajima zaboravljanja nedavne historije, spomenika i institucija bivše države, te negiranja svega onog što je ona napravila u nekoliko decenija svog postojanja. Mnoge su muzejske kolekcije, spomenici i biblioteke prezrene i ostavljene da propadaju. Upravo protiv jednog takvog propadanja pobunila se grupa studenata i umjetnika koji su odlučili spasiti dio fonda biblioteke nekadašnje Političke škole SKJ Josip Broz Tito u Kumrovcu.
Ismetova djela i kolekciju o Titu proglasiti kulturnim dobrima
Međunarodna galerija portreta Tuzla uputila je aplikaciju Komisiji za nacionalne spomenike, kojom traže da se kolekcija "Ismet Mujezinović" i kolekcija "Tito u djelima likovnih umjetnika" uvrste na listu pokretnih kulturnih dobara Bosne i Hercegovine.Aplikacione pripreme trajale su godinu i po, a direktor Galerije, Dženan Jusufović, napominje kako su se stekli uslovi da pomenute kolekcije budu pod zaštitom države. "Zaista mi nije jasno kako ove kolekcije ranije nisu proglašene našim nacionalnim blagom. Nakon apliciranja nas očekuje veliki posao, a kompletan proces trajat će još godinu dana. Članovi Komisije za nacionalne spomenike će pregledati predložene kolekcije, a onda donijeti odluku", kaže Jusufović.
Kenan je odmah iskazao svoje pozitivno mišljenje o Titu: „Tito je vrlo humana osoba. On je stari, žilavi revolucionar koji je bio na neverovatnim iskušenjima, ali ih je sva prebrodio sa izuzetnim uspehom. Kao da je bogomdan vojno-politički vođa sa svim manama i vrlinama. Kad donese odluku odvažno dela na njenom sprovođenju. Ljude procenjuje spremno, na prvi pogled. Nije uvek u pravu ali oštroumnost mu ne nedostaje. Kad nekog prepozna kao svog neprijatelja nemilosrdan je i istrajan dok ga ne pobedi, ali nije osvetoljubiv. Na sličan način dosledan je i kad je reč o prijateljstvu – nikad ne bi izdao prijatelja; niti bi se lako okrenuo protiv nekog ko mu je jednom bio odan i podržao njegov pokret. Ume da bude prepreden kad je potrebno, ali nema ni trunke prefinjenog Staljinovog licemerja niti je okrutan kao on.“
Emitiranje nakon 30 godina poslije premijernog prikazivanja u povodu obilježavanja 50. godišnjice TV Sarajevo. Zajednički projekt svih članica tadašnje Jugoslavenske radio-televizije snimljen 1981. godine. Urednik TV Sarajevo :Vojo Babić. U dvadeset epizoda režisera: Ratko Ilić, Stanko Majnarić, Jože Pogačnik, Fatmir Lama, Zvonko Kolar, Veselin Ljumović, Branko Savić, Skender Kuli, Sejfudin Tanović, Svetislav Štetin i Fran Žižek prikazan je period Kraljevine SHS 1918.godine, period od 1937. godine (dolazak Josipa Broza na čelo KPJ), do 1945. godine (proglašenje Republike – FNRJ)..
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija nesumnjivo je bila jedna od najuglednijih članica Pokreta nesvrstanih. Točnije bi bilo reći da je slovila za jednu od tehnološki i znanstveno naprednijih zemalja čiji su se stručnjaci i sveučilišta tražila u pola svijeta. Stoga nije začuđujuće što je SFRJ u dva navrata imala i program nuklearnog naoružavanja.
Sahrana Josipa Broza Tita/Funeral of Josip Broz Tito
Sahrani Josipa Broza Tita prisustvovalo je 209 delegacija iz 128 zemalja, 31 predsjednik republike, 4 kralja, 6 prinčeva, 22 predsjednika vlada, 11 predsjednika nacionalnih parlamenata.
Josip Broz's funeral was attending by 209 delegations from 128 countries, 31 president of republics, 4 kings, 6 princes, 22 prime ministers and 11 speakers of national parliaments.
Svako bavljenje historijskom ulogom Josipa Broza Tita ne može zaobići antifašistički ustanak 1941. i otpor staljinizmu koji je započeo 1948. Ipak, Četrdesetiprva i Četrdesetiosma ne daju odgovor na pitanje po čemu je Broz bio doista velik. Odluka o antifašističkom ustanku je bila hrabra, ali je bila i posljedica jedne strašne historijske situacije koja je nametala radikalne odluke. Valjalo je stati na stranu čovječanstva i civilizacije ili se predati nacističkom zločinu i ludilu. Utoliko 1941. izbora i nije bilo. Izbor nije postojao ni 1948. Zaboravlja se da je sukob inicirao Staljin. Titu nije preostalo ništa drugo nego da svoju državu, partiju i vlast očuva svim sredstvima i pod svaku cijenu, a nije bila riječ samo o vlasti nego, kao i 1941., o fizičkom opstanku. Utoliko su mitske 1941. i 1948. i manje zanimljive. Ovdje nas zanimaju Brozove odluke donijete u situacijama u kojima je postojala alternativa i koje su ujedno predstavljale radikalan politički i ideološki zaokret.
Prije 69. godina izdata naredba "Prozor noćas mora pasti"
Bitka za ranjenike na Neretvi predstavljala je završnicu četvrte neprijateljske ofanzive, a to je bila jedinstvena pobjeda partizanskih boraca nad brojnijim neprijateljem. Veliki dio borbi i dešavanja vezanih za ovu Bitku dešavalo na području prozorskog kraja, a jedna od naredbi iz ove bitke je ušla i u narodni sleng. U partizanskoj protivofanzivi 1943. godine značajna je bitka za Prozor, u kojoj su Italijani imali jak garnizon - bataljon vojnika, bateriju haubica, vod topova, četu teških minobacača i tenkovsku četu.
Tito kod Džona F. Kenedija/ Tito pri Džon F. Kenedi-u
Čitam, da je biblioteka Johna F. Kennedyja objavila snimke razgovora američkog predsjednika i njegovih sagovornika. Čitam da je JFK te razgovore snimao zato da bi mu ti isječci pomogli pri pisanju biografije. Ali za pisanje biografije nije bilo vremena. Činjenica, da je demokratski predsjednik tajno snimao sagovornike je veoma neugodna. Sagovornike je također tajno nekoliko godina kasnije snimao i predsjednik Nixon. I ti tajni snimci su ga stajali predsjedničkog položaja. Nixon je uništio samo neke od osjetljivih tajnih snimaka. I napustio Bijelu kuću.
@valtere, duga je tema, teško je tražiti... da li imaš informacije o svim onim automobilima koje je Tito koristio u vrijeme vlasti i kakva im je sudbina nakon njegove smrti? Postoje li gdje fotografije tih automobila?
#765 Re: Tito kroz fotografije, govore, pjesme...
Posted: 19/02/2012 19:07
by valterbranisarajevo
Bila je tema na nekom auto forumu (sa slikama) ako pronađem postaviću....
sad pricam s drugaricom, i pita me ona kako je Jospi Broz dobio nadimak Tito
i ja kao iz topa kazem da je uzeo to ime jer je bio u spanskom gradjanskom ratu..
onda me ona upita imam li neki izvor, i ja guglala, i ne nadjem nista, a na wikipediji pise i ovo
Postao je ilegalac i prvi put se spominje ime Tito. Postojalo je više priča o tome kako je dobio to ime ali je Josip Broz kasnije više puta objašnjavao da ga nikakav posebni razlog nije potakao da uzme to ime. Jednostavno, to je narodno ime, koje nije posebno rijetko.
#770 Re: Tito kroz fotografije, govore, pjesme...
Posted: 20/02/2012 23:19
by Ivo Lola
kazu da je volio dirigovat, TI TO, TI TO
#771 Re: Tito kroz fotografije, govore, pjesme...
Posted: 20/02/2012 23:24
by plain vanilla
Ivo Lola wrote:kazu da je volio dirigovat, TI TO, TI TO
znam da jeste , ali treba mi ozbiljan info
#772 Re: Tito kroz fotografije, govore, pjesme...
Posted: 20/02/2012 23:45
by ljubav_aha
Ivo Lola wrote:kazu da je volio dirigovat, TI TO, TI TO
guglaj Juznu Ameriku
#773 Re: Tito kroz fotografije, govore, pjesme...
Posted: 22/02/2012 17:32
by valterbranisarajevo
Titova naređenja i depeše iz maja 1945. godine o postupanju prema ratnim zarobljenicima
From the archive, 21 February 1970: The contradiction of Yugoslavia
Originally published in the Guardian on 21 February 1970
Michael Lake
guardian.co.uk, Tuesday 21 February 2012 07.30 GMT
Article history
Yugoslavia is a contradiction: communist, yet a free society.
The explanation is that it is no longer purely communist, yet there are anomalies which westerners would regard as serious limitations of freedom. Above all, Yugoslavia is highly self-disciplined.
Its system of self-management and decentralisation defies accurate comparison. One might be tempted to think Yugoslavia as westernised as, say, Italy; but the League of Communists still plays the leading role, and it pays to belong to the Party.
While Yugoslavs would not accept Kremlin communism, they do not want a society based on private capital. Nor do they admire British democracy — with its party whips and an Opposition dedicated to overthrowing the Government — or the American system with its wheeling and dealing, remote from ordinary people.
In theory, the League of Communists is divorced from the State. In fact all the Federal and Republic Ministers and leading functionaries are Party members. The Party no longer issues directives; it lays down principles upon which Government should act. Government will argue tactics but would no more think of going against the Party view than the Irish Government would condemn advice from Rome.
It is essential to be a Party member if one wishes to become a Minister, almost essential for election to the assemblies, and essential in an army officer and among diplomats. The directors of most factories and institutions are members.
On the other hand, on the ordinary level, Party membership is a matter of choice, and it is easy to leave. If a factory director is a paid-up card-carrier, his chief engineer is likely not to be. The Macedonian information ministry representative who drove me around was not a member. Nor are many professors.
More important is the trend of reducing government interference at almost every level. This and decentralisation are so advanced that many communists are trying to restore some sort of central influence.
They do not, however, necessarily want a return to Soviet communism (although there is a "Cominformist" faction which would like centrally controlled ideological principles), but rather some sense of Yugoslav national policy to bring together the fiercely independent trends which self-management creates.
There is, too, the natural strain between progressives and conservatives, between rich and poor. The rich north subsidises the often extremely poor south. Concepts of left and right become muddled.
Marshal Tito, who is both a progressive and a conservative, presides over the pushing and shoving with monarchical prestige.
The dividing line between Party power and civic independence is difficult to draw. Many Yugoslavs claim that they have achieved their revolution so that Party membership is less and less important.
One junior Minister said: "We are no longer too reliant on principles. They get in the way. We are much more pragmatic."
The bad old days are explained away thus: "We are trying to telescope what Oxford and Cambridge and Harvard and Yale achieved in 250 years into 25 years. We were an occupied country, too, and old memories from those days still remain. What happened after the revolution was absolutely necessary. Now things are different."