Drago moji registrovala sam se na forum samo zbog ove teme, procitala sam skoro sve sto ste pisali.
Ja nisam nista znala o toj bolesti, sve sam nekako mislila ma gdje ce nas, ali mama se razbolila u augustu i sve hajd nije nista, nekako smo lijeni kada treba ici doktoru, sve ne nekako ma proci ce, nije nista opasno, popij koji caj i gotovo, medjutim kada smo vidjeli da nista ne pomaze otisli smo u bolnicu i doktori su rekli da je moraju zadrzati zbog snimaka i analiza, samo sedmicu dana, medjutim oduzilo se na mjesec. Prvo su rekli da ima vodu u stomaku, pa pijesak u bubregu i na kraju ustanovili da ima ovo govno od bolesti, ne mogu mu ni ime napisati.
Tada smo bili u soku, nismo htjeli sami sebi priznati da je tako.. Doktor je rekao da joj jedino hemoterapija moze pomoci, ali da ce joj kosa opasti ali nova ce narasti za 6 mjeseci, mama je plakala danima.
Provodila sam dane i noci za kompjuterom i citala sve sto sam mogla, od onih lijepih stvari da su na kraju i zaboravili da su bili bolesni, do onih nagorih. Neki su me bas razveselili a neki rasplakali i nocima sam razmisljala o njima.
Mama je bila mjesec dana u bolnici, kada su je odpustili ja i sestra smo je izvele, nije mogla sama hodati. Ddoktor je rekao da ce na drugu terapiju moci sama doci, mi nismo vjerovali nikako...i stvarno do druge terapije mama se skroz oporavila, zivi normalan zivot...i da, terapije odlicno podnosi, nema nikakve mucnine, samo kaze da su joj utrnuli prsti u ruku i ponekad ima upalu desni. Terapije prima svako 21 dan.
Puno sam pricala sa njom, da mora pogledati istinu u oci, da je to taj zivot koji zivimo i da cemo se boriti za bolji, pricala sam joj sve vase lijepe price koje sam citala, one sa happy endom... i stvarno se promijenila, nisam je vidjela da place, uvijek je vesela, nekako puna enegrije... cesto kaze "zivot ide na usta", to je vidjela u bolnici, bila je neka baba do nje u krevetu ima 98 godina kaze "ne moze baba da sjedi al ona jede i bori se za zivot, zasto se ne bi ja borila sa svojih 48 godina" ... sva mi je nekako pozitivna, kada su zvale tetke i placu ona je njih tjesila.
Moram napomenuti da se moja mama lijeci vani i da je daleko od onog komsiluka koji sve zna, cim su culi da je bolesna znaju dijagnozu prije doktora, znaju sta treba koristiti, sta jesti, sta piti, sve.. kada su culi da ima vodu u stomaku odma su zvali i govorili stavi dva jaspuka upod glave... izvini molim te nije to flasa...jednom prilikom sam im i rekla "zasto smo je dzaba vozili doktoru kad vi eto sve znate" zacepile su odma. Mislim da je u onom okruzenju da bi joj bilo teze jer cudan je nas narod, ne znas dal dodje sto mu je zao ili da ispita situaciju da se ima o cemu pricati.
Ona svako jutro popije casu soka od mrkve i casu soka od svekle, caj (brusnica, sipak, kopriva, ranjenik, lipa, zeleni.. nije bitno) i kasiku meda. U toku dana jede puno voca. Navece popije casu soka (limun i narandza zajedno iscijedjeni) i popiije kasiku Corokotovog ulja.
Za ovo ulje sam cula da je zdravo i citala sam
http://dokazi.com/2010/08/corokotovo-ulje/
ne znam koliko je vjerovati, ali ko je bolestan i za slamku se hvata. Trebalo bi piti svako jutro i vece, ali mama kaze kao da naftu pije, pa reko hajd makar jednom na dan, bit ce nekog efekta. Moze se kupiti u apotekama ili vecim prodavnicama, kosta oko 19KM.
Mama je danas primila petu terapiju i doktor je prezadovoljan rezultatima, za 21 dan ide ponovo na kontorlu pa ce vidjeti dal da nastave jos malo sa terapijama ili je sve gotovo.
Izvinite zbog ovako dugog teksta, ali imala sam potrebu da sve podijelim sa vama.
Svima vama i vasim najmilijima zelim da budete zdravi, jaki, sretni...
Sve najbolje u 2013.