#751 Re: Raskid veze
Posted: 01/04/2010 12:51
PrejakoLa_Forge wrote:
piješ -pišaš - piješ - pišaš
PrejakoLa_Forge wrote:
piješ -pišaš - piješ - pišaš

Što se mene tiče, ne bi mi bilo važno da smo hodali šta ja znam, 2 mjeseca, ali nakon 11 mi je itekako važno. Jer kad već kad se neko na to odluči, treba biti i iskren i reći sve...Ghost_Rider_XXX wrote:... kad se dvoje ljudi razidju, razisli se, zar je vazan razlog... ?
jest buraz moj, a za "dorečivanje" ti u ovom slučaju nije potrebna više ona, ona je sve rekla, samo ti to možeš "doreć" sad ako to fino sve prihvatiš (razumiješ ti to i te kako, samo ne prihvataš)...Shvatam da postoje ljudi kojima to nije bitno, i to mogu itekako razumjeti, ali ja sam osoba koja voli sve da raščisti. I ništa ne volim ostavljati nedorečeno.
Druze, postujem ja ovo sto si napisao i s jedne strane mi je vrlo jasno.agent_zero wrote:Shvatam da postoje ljudi kojima to nije bitno, i to mogu itekako razumjeti, ali ja sam osoba koja voli sve da raščisti. I ništa ne volim ostavljati nedorečeno.
Čitajući par stranica ove teme, osjećam se u nekim stvarima isto kao osoba s nickom La Forge. S jedne strane želim da je vidim, s druge znam da bi mi još gore bilo poslije toga.
<obrnuta psihologija>OK, kad već ne želiš sam sebe zaštiti, onda fino sjedi u auto, odvezi se tamo do njene kuće, pozvoni na vrata i kad izađe reci joj to.</obrnuta psihologija>Bez obzira na sve, ja jednostavno imam potrebu da joj kažem neke stvari koje od nekog iznenađenja i hajmo reći šoka nisam uspio reći na zadnjem susretu.
prikopčaj se na xanax il ponavljaj za mnom "nije moja krivica"I još jedna stvar koja me opterećuje u nastojanjima da na neki način krenem dalje je ta što se krivim i što sam strašno ljut sam na sebe, jer sam dozvolio da mi se ovo desi. Jednostavno ne mogu da vjerujem da sam toliko neoprezan bio.
tako kako je otišla je jedini način da odeNi u snu nisam pomislio da bi mogla tek tako da ode od svega.
Hm !pils wrote:Ja sam fasovala mozdani a on trecerazredni inkubator koji je napumpao i sada je dao za "hosaf"moje ime djevojcici i jos mi to trlja na nos,iz Oberzdorfa...prejako za sve one godine ,od 2005.,ako si stvarno volio,ne zaboravis nikada...samo se sjecas sa odgodom....sto bi rekao Dino Merlin....
eh...hvala mirsad...tebi je lako ,ti si sretan:)kmirsad wrote:Hm !pils wrote:Ja sam fasovala mozdani a on trecerazredni inkubator koji je napumpao i sada je dao za "hosaf"moje ime djevojcici i jos mi to trlja na nos,iz Oberzdorfa...prejako za sve one godine ,od 2005.,ako si stvarno volio,ne zaboravis nikada...samo se sjecas sa odgodom....sto bi rekao Dino Merlin....nosi ga...
i čuvaj se pils... sikirancija je najgora...
Ne boje se oni druge strane,boje se sebe..tacnije istine...muski se opcenito ne zele vracati"na mjesto zlocina",da ne bi shvatili koliko zaista jesu bili krivi...hm...najradije bih mu oci iskopala,ali se onda nece moci pogledati u ogledalo ujutro...Komšinica wrote:Ako već imaš potrebu da kažeš neke stvari, i ako misliš da će ti biti lakše nakon toga, ili sjedneš napišeš mail i olakšaš sebi dušu, ili se, kako neko predloži, pojaviš na njenim vratima i tražiš par minuta i kažeš sve što misliš da treba, ili...
I ja sam kao i ti, pa te razumijem. Ni meni nije razumljivo kako ljudi jednostavno odu, bez riječi. Razumijem da prestanete voljeti tu osobu, da tu nema više zaljubljenosti, ali zar je toliko problem sjesti kao odrasli ljudi, bez svađe i objašnjenja, popričati, popiti kafu i svako na svoju stranu... onako ljudski. Naročito ako se na radi o nekim "velikim" razlozima za raskid veze.
Tako da, moj ti je savjet, ako će tebi biti lakše ako kažeš sve to što je u tebi, nađi načina...
Meni uvijek bude lakše, ja jednostavno ne mogu to držati u sebi...
da, a žene se tamo stalno vraćaju... i uklanjaju dokazemuski se opcenito ne zele vracati"na mjesto zlocina"
Nećeš umrijeti, ne sikiraj se.Djavo wrote:Nakon sto sam raskinula dugu vezu..ja sebi ne mogu doci danima..Ipak nije malo 4godine biti s nekim..Provesti najljepse i u jedno i najteze trenutke u zivotu...
Vjerujes da je to vec to..i da ces jednog dana stati pred maticarem s njim...a..zivot ti donese drugo..sasvim nesto drugo..neocekivano..
Mozda smo i previse sanjarili..vise smo zivjeli u masti..u nekom drugom svijetu..nego u realnom..
A sad,,,sad tek dolaze dani tuge i bola..Umirem za njim!
forenzicarrr...nije bas tako...Officer Crabtree wrote:da, a žene se tamo stalno vraćaju... i uklanjaju dokazemuski se opcenito ne zele vracati"na mjesto zlocina"
Tvoj stav je sasvim u redu. Slozila bih se sa Tobom kad kazes da imas potrebu da joj kazes sve onako fino u lice, i, i, uradi to, sigurna sam da ce Ti bit' lakse i jos ako mozes prati i svoja i njena osjecanja, to'jes' gestikulacije, dok sve to pricas i sl., i sve ce ti bit' jasnije i lakse.agent_zero wrote:@Officer Crabtree & Ghost_Rider_XXX
Bez obzira na sve, ja jednostavno imam potrebu da joj kažem neke stvari koje od nekog iznenađenja i hajmo reći šoka nisam uspio reći na zadnjem susretu.
I još jedna stvar koja me opterećuje u nastojanjima da na neki način krenem dalje je ta što se krivim i što sam strašno ljut sam na sebe, jer sam dozvolio da mi se ovo desi. Jednostavno ne mogu da vjerujem da sam toliko neoprezan bio. Ni u snu nisam pomislio da bi mogla tek tako da ode od svega.
hoće hoćesigurna sam da ce Ti bit' lakse i jos ako mozes prati i svoja i njena osjecanja, to'jes' gestikulacije, dok sve to pricas i sl., i sve ce ti bit' jasnije i lakse.
Prvi quote: Iako mi je u nekim najgorim stanjima sjeba i to padalo napamet, zapravo da je pričekam pred faxom, ne baš kući da joj idem, jednostavno smatram to suludim. Samo sam htio da se nađemo negdje sat vremena, kao dvije normalne osobe.Officer Crabtree wrote:<obrnuta psihologija>OK, kad već ne želiš sam sebe zaštiti, onda fino sjedi u auto, odvezi se tamo do njene kuće, pozvoni na vrata i kad izađe reci joj to.</obrnuta psihologija>Bez obzira na sve, ja jednostavno imam potrebu da joj kažem neke stvari koje od nekog iznenađenja i hajmo reći šoka nisam uspio reći na zadnjem susretu.
prikopčaj se na xanax il ponavljaj za mnom "nije moja krivica"I još jedna stvar koja me opterećuje u nastojanjima da na neki način krenem dalje je ta što se krivim i što sam strašno ljut sam na sebe, jer sam dozvolio da mi se ovo desi. Jednostavno ne mogu da vjerujem da sam toliko neoprezan bio.
nisi kriv, al okreni se oko sebe, pa vidi jel' svi završe sa svakom osobom koju vole?
tako kako je otišla je jedini način da odeNi u snu nisam pomislio da bi mogla tek tako da ode od svega.
Gledaj, ja bih sve ovo što joj želim reći rekao još na tom zadnjem susretu kad smo prekinuli. Ali fazon je što ja pojma nisam imao da će htjeti da raskine. Mislio sam da se nalazimo da razgovaramo, da vidimo šta je problem i kako da ga riješimo. Međutim, mene je već čekao spremljen "paket" i ja sam u toj situaciji bio totalno iznenađen i šokiran. Nisam ni sanjao da će to biti naš zadnji susret. I otad je više nikad nisam vidio.Komšinica wrote:Ako već imaš potrebu da kažeš neke stvari, i ako misliš da će ti biti lakše nakon toga, ili sjedneš napišeš mail i olakšaš sebi dušu, ili se, kako neko predloži, pojaviš na njenim vratima i tražiš par minuta i kažeš sve što misliš da treba, ili...
I ja sam kao i ti, pa te razumijem. Ni meni nije razumljivo kako ljudi jednostavno odu, bez riječi. Razumijem da prestanete voljeti tu osobu, da tu nema više zaljubljenosti, ali zar je toliko problem sjesti kao odrasli ljudi, bez svađe i objašnjenja, popričati, popiti kafu i svako na svoju stranu... onako ljudski. Naročito ako se na radi o nekim "velikim" razlozima za raskid veze.
Tako da, moj ti je savjet, ako će tebi biti lakše ako kažeš sve to što je u tebi, nađi načina...
Meni uvijek bude lakše, ja jednostavno ne mogu to držati u sebi...