Da li će saradnja Zagreba i Moskve u politici prema BiH biti olako zaboravljena
Prije samo pet dana diplomatski i politički pritisak Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, koji je uključivao saradnju s Beogradom i Moskvom, uz direktno oblikovanje evropskog stava prema BiH, činio se savršenim planom koji će slomiti Sarajevo da prihvati izbornu reformu.
Ruski napad na Ukrajinu u zoru 24. februara sve je promijenio.
Zbog ispunjenja starteškog cilja da po svaku cijenu izmijeni Izborni zakon BiH na principu "jednakopravnosti" i "legitimnog predstavljanja", Hrvatska je saveznike tražila i izvan prostora zapadnih demokratija, dobacivši do Moskve.
U posljednje dvije godine nizale su se uzajamne posjete ruskih i hrvatskih diplomata te je jedna od ključnih tačaka slaganja dviju država, ako se pravilno iščitaju u više navrata poslane poruke, bila BiH.
U decembru 2020. godine ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman susreo se u Zagrebu s ruskim kolegom Sergejem Lavrovom, kada je istakao da je u BiH od velike važnosti postići stvarnu jednakopravnost tri konstitutivna naroda koji sami biraju legitimne predstavnike.
Lavrov je tada kazao kako je Rusija apsolutno saglasna s hrvatskim kolegama da svaki konstitutivni narod ima pravo izabrati svoje predstavnike u sve organe vlasti, uključujući Predsjedništvo BiH.
"Svi trebaju shvatiti da treba poštovati sva tri konstitutivna naroda, jer bez toga nema Bosne i Hercegovine kao države. A poštovanje Ustava i Dejtona automatski znači i poštovanje stava Republike Srpske o vojnoj neutralnosti", kazao je Lavrov.
Hrvatska se, zajedno s HDZ-om BiH, našla među rijetkim političkim snagama u Evropi, koje su u vrijednosnom smislu, u politici prema BiH, u potpunosti dijelile stavove Rusije. Logika Moskve bila je očita, ako podrže princip predstavnika naroda, a ne građana, imat će prešutnu podršku Hrvatske da BiH ostaje u vojnom smislu neutralna. Dodatno, prijetnja destabilizaciji BiH i Balkana budila je zebnju evropskih zemalja i time jačala pregovaračku poziciju Rusije na istoku Evrope. Saradnja na nivou SNSD-a i HDZ-a je sve blokade provodila u praksi.
Lavrov je tom prilikom otišao i dalje, rekavši da je za njega Kancelarija visokog predstavnika anahronizam, što je bila priprema da u augustu Rusija odbije prihvatiti Christiana Schmidta za visokog predstavnika.
Koliko je ruska i hrvatska politika prema BiH u tom momentu bila sinhronizovana, pokazuje odluka Lavrova da se u hotelu Evropa u Sarajevu sastane sa Čovićem, iako njegova formalna funkcija nije opravdavala takav protokol. Međutim, s obzirom na sve poruke upućene tih dana, stav Rusije bio je potpuno jasan, BiH je prvenstveno zajednica konstututivnih naroda, na kojima kao na kolektivima leži suverenitet.
Isti dan zbog ponižavanja institucija BiH članovi predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović odbili su se sastati s Lavrovom, što se nekima u tom trenutku moglo činiti "preteškim" odgovorom. Iz današnje vizure, to je vjerovatno bio ispravan potez.
Samo mjesec prije ruskog napada na Ukrajinu Radman je uzvratio posjetu Lavrovu i još jednom dobio njegovu podršku u stavovima prema BiH, kazavši da ona nema budućnost bez konstitutivnosti.
Ipak, niko kao predsjednik Hrvatske Zoran Milanović nije jasno pokazao da postoji slaganje s politikom Rusije, ne samo u kontekstu BiH, čak otežavajući poziciju Vladi Hrvatske, koja je u svemu tome djelovala puno suptilnije. Devet dana prije ruske agresije Milanović je kazao da je širenje NATO-a zapravo napad na Rusiju.
"To je figurativni napad. Dok sam predsjednik Hrvatske, bit ću protiv toga da se NATO širi igdje. Onaj koji to zagovara radi protiv interesa hrvatskog naroda i Republike Hrvatske", rekao je Milanović.
Malo zatim referisao se i na mogućnost ulaska BiH u NATO.
"Bosna i Hercegovina u NATO? Kako u ovoj situaciji? Tamo satiru Hrvate, država je nikakva, u funkcionalnom smislu nikakva i trebali bi ući u NATO? Još im se podgrijava iluzija da će ući u NATO. Evo pregovarate o NATO-u, nećete ući nikada u NATO ovakvi", rekao je Milanović.
Servilnost prema Rusiji dodatno je upotpunio Čović, koji je u decembru 2020. tvrdio da je za BiH privilegija imati Rusiju kao partnera i da, "nažalost", u BiH ima malo ruskog utjecaja.
"Uloga Ruske Federacije, rekao bih, nezamjenjiva je, temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu. Osobito kad pogledate Jugoistočnu Evropu ili Balkan, uloga Rusije je, prema mom mišljenju, posebno nezamjenjiva. Moje višegodišnje iskustvo u politici govori mi da mi, bez sumnje, moramo učiti od Rusije da štiti i brani vlastite interese, kako bi na našoj teritoriji osigurala međuvjersku i međuetničku ravnotežu, znatno prelazeći Balkan", tvrdio je Čović u intervju za "Rossiyske Gazete" početkom 2020. godine.
Danas Rusija svoje interese brani invazijom na susjednu Ukrajinu, kršeći temeljne principe međunarodnog poretka, u nastojanju da pod direktnu kontrolu, agresijom, stavi svog susjeda u najvećoj vojnoj operaciji u posljednjih 70 godina na tlu Evrope.
S kako destruktivnom politikom je Hrvatska godinama gradila zajednički stav prema BiH najbolje pokazuje izjava Lavrova objavljena dan prije početka invazije.
"Pravo na suverenitet treba poštovati samo u odnosu na države koje predstavljaju čitav narod koji živi na njihovoj teritoriji", rekao je Lavrov, čime je doveo u pitanje stabilnost cijele Evrope.
Iz ove perspektive jasno je da ni hrvatske vlasti ni Čović nisu ni pomišljali da bi Rusija mogla krenuti u rušenje svih principa na kojima počiva stabilnost Evrope, jer da jesu, ne bi ni pomisli igrati na kartu ruske podrške.
Dobivši podršku u Moskvi, uz blagoslov dijela zapadnih zvaničnika, Hrvatska je stvarala osjećaj beznađa kod bosanskog političkog faktora, stežući politički obruč. U istom smislu, Zagreb je takvom politkom slao poruku zapadnim zemljama da je izborna reforma u BiH ispred svakog drugog hrvatskog interesa, pa makar to značilo jačanje utjecaja Rusije, odnosno dodatnu nestabilnost Balkana.
Izolacija Rusije koja poprima neslućene razmjere na trenutak je sve druge interese podredila zajedničkom cilju zapadnih zemalja, odnosno sprečavanju Moskve da trajno destabilizuje Evropu. Ipak, Milanović se nije dao pokolebati te je dan prije nego što će Vladimir Putin govoriti o raspoređivanju nukleranog arsenala, govorio o vraćanju "fokusa na izbornu reformu". Istog dana u pismu Čoviću istakao je da bi bez izborne reforme bilo nemoguće provesti izbore.
U trenutnoj situaciji prijetnje blokadom i neodržavanjem izbora u BiH idu na ruku samo onim snagama koje žele širenje krize na Zapadni Balkan, prvenstveno Moskvi. Od Brisela i Washingtona zavisi da li će dozvoliti Hrvatskoj da zbog svojih parcijalnih interesa nastavi destabilizovati region, ali ovaj put s puno većim posljedicama.
