seln wrote:U cijeloj ovoj prici, svi ignorisemo jednu vaznu cinjenicu: svaki covjek, svaki zivot je drugaciji.
Kad sam bio srednjoskolac, u ruke mi je dopala knjiga "Kako nauciti da mislite". Ne sjecam se autora ni izdavaca, ali sam zapamtio par stvari...
vrijeme1 nije vrijeme2, covje1 nije covjek2, situacija1 nije situacija2.
Vidim da mnogi ovdje uzimaju sebe kao sablon za sve ostale... lafo, ja mogu nauciti jezik za godinu, glup je svako ko ne moze.
Ili, zgubidan je svako ko ne moze odvojiti par sati dnevno za fakultet. Ili, jaran i zena zajedno 2500 eura, zivi ko bog.
Neki ljudi trebaju pet godina za ucenje jezika; jednostavno, to im nije jaca strana i zbog toga nisu ni glupi ni lijeni.
Odnosno, volio bih da vidim muza i oca dvoje djece, koji radi od 7 do 5 i koji moze odvojiti "par sati" za fakultet.
Ili da neko zivi, ne k'o bog, vec bilo kako, od 2500 u npr. Frankfurtu.
Dakle, gospodo draga, samo bez brzih zakljucaka. Bosanci su inace poznati po tome, u roku od dva dana skontaju kako zivot funkcionira, ko je vrijedan, ko je lijen, ko je glup...
Inace, prica je suvisna, kao i ova tema. Svako ko je voljan da ode, neka podigne guzicu i neka ode. Tako ce najbolje vidjeti i nece ga niko ni odvratiti ni nagovoriti. Mogu ja pricati do sutra kako sam i sta sam, to za nekog drugog ne znaci nista. Jednostavno, on nije ja.
Generalno se slazem da je svaka osoba razlicita kao i sto je svaka prica razlicita ali kad pogedamo na siru populaciju mi se u principu ponasamo ili donosimo odluke na slican nacin. O ovome ti mogu dosta toga reci osobe koje su studirale psihologiju ali i osobe iz marketinga. Na sve to treba dodati i uticaj okoline/sredine koji je jaka determinanta u ljudskom ponasanju. Sasvim je razlicitio ako si okruzen gomilom defetista ili pesimista a sasvim drugacije ako si okruzen ljudima koji zrace optimizmom i ili pozitivnom energijom. Ja kad ponekad sjednem sa ovim prvim dodje mi da nakon price sa njima odem na prvi most i da se bacim

.
Vidis, ti kazes da ti saljes svoje dijete u privatnu skolu da ne bi zavrsilo u kriminalnom miljeu ili negdje ispod prosjeka.
Sad ako je svaka prica zasebna ako je svaka osoba karakteristicna jedinka zasto onda ne kazes "hej let it be", ono je razlicito od njih i naci ce svoj put, mozda ce skontati da to nije za njeg ili nju i slicno, ali ne ipak ti biras da posaljes svoje dijete sa djecom koja imaju vise ciljeve ili koje usmjeravaju ka visim ciljevima umjesto onog svako je jedinka za sebe i le it be.
Kada si okruzen osobama kojima je jedini cilj sixpack nakon posla onda htio ili ne i ti ces svoje ciljeve/teznje/stremljenja prilagoditi okolini.
Nista drugacije od svijeta u kome se nalazi tvoje ili moje dijete, ako u razredu imas 90 posto njih koji planiraju da nastave dalje sa skolovanjem vjerovatnoca je da ce i tvoje dijete planirati da bude sa ovih 90% na drugu stranu ako je 90% njih vidi sebe kao makroa ili dilera onda ce i tvoje dijete vjerovatno sebe vidjeti u tom miljeu.