Forum Klix.ba

dezurni_ucenik wrote:Plesali i slusali Indexe

insomnia78 wrote:
Jel se to poredis sa Francuskom?

Novak20 wrote:

insomnia78 wrote:
Jel se to poredis sa Francuskom?

Uvijek se treba porediti sa boljim od sebe. Šta bi ti, da se poredimo sa Kongom i Bijafrom pa da možemo reći da nam je dobro. ??

insomnia78 wrote:No vi dovite dobrom dedi. Da su Aljo i ‘šnjaci bili upola onakim kakvim ih prikazujete danas bi u najboljem slucaju forumali iz Loznice. Kaki kurac partizani

insomnia78 wrote:

Novak20 wrote:

insomnia78 wrote:
Jel se to poredis sa Francuskom?

Uvijek se treba porediti sa boljim od sebe. Šta bi ti, da se poredimo sa Kongom i Bijafrom pa da možemo reći da nam je dobro. ??

Ne to nego ni Njemacka se ne moze porediti sa njima po pitanju sekluarnosti. A npr i u takvoj fr sve i jedan katolicki praznik se ne radi

General War wrote:Dobro ste..ode Boris Dezulovic u cetnike

dezurni_ucenik wrote:

General War wrote:Dobro ste..ode Boris Dezulovic u cetnike

Kakvo plitko razmisljanje. Ovdje je rijec kako samo tih 10% pp-a cuva moral ove drzave te nakon njihovog odlaska ispade Bosna se pretvaar u ono kako nas je Risto Djogo volio da prikaze devedesetih. Svi ostali su papci.

JThomas wrote:ustvari u partizane a samim tim i četnike...

General War wrote:

dezurni_ucenik wrote:

General War wrote:Dobro ste..ode Boris Dezulovic u cetnike

Kakvo plitko razmisljanje. Ovdje je rijec kako samo tih 10% pp-a cuva moral ove drzave te nakon njihovog odlaska ispade Bosna se pretvaar u ono kako nas je Risto Djogo volio da prikaze devedesetih. Svi ostali su papci.

Plitko je nevidjeti odredjene znakove...ne pricam ja o kalifatu vec odbrane politickih pozicija na sve nacine.
A dijaspora me uvjerava da je sve u redu i da tako treba.

insomnia78 wrote: Danasnji tekst o “Aliji” te demantuje

General War wrote:

insomnia78 wrote: Plitko je nevidjeti odredjene znakove...ne pricam ja o kalifatu vec odbrane politickih pozicija na sve nacine.
A dijaspora me uvjerava da je sve u redu i da tako treba.

Danasnji tekst o “Aliji” te demantuje

CIROZA „ZETRE“ I ERDO MAAJKA: Kako su bošnjački lideri postepeno ispunili sve, pa i najtajnije, želje svojih neprijatelja i ukabulili da su „Turci“

Književnik Alija Isaković je znao reći kako je nacionaliziranje Muslimana, kasnije Bošnjaka, bilo proces koji se odvijao iz negativiteta: „Veliki broj Muslimana to je postao tek kada su njihovi negatori tvrdili da oni to nisu“, pojasnio je

Kada je u ljeto 1992. godine televizijski novinar Smiljko Šagolj iz opkoljenog Sarajeva, preko Ilidže gdje mu je srpska vojska upriličila topao doček i svečani ispraćaj, stigao u zapadnu Hercegovinu, među „svoj narod“, lokalni Hrvati su u njega gledali kao u Nečastivog, utvaru kakvu ni u najcrnjim snovima nisu mogli prizvati. Bio je veći broj onih koji su vjerovali da se Gospa zaoprave ukazala u Međugorju, nego čeljadi koji su se usudili pomisliti da je taj ružnjikavi tip u bijelom „golfu“ stvarno Smiljko Šagolj, njihov višedecenijski medijski progonitelj i satrap, opak poput onog uporno-dosadnog režimskog žbira Dektive, koji u "Prosjacima i sinovima" ne popušta neuništivog Matana.



One davne 1981., kada su seoska djeca u hercegovačkom kamenjaru nabasala na Gospu, iz Sarajeva je hitno upućena medijska kaznena bojna predvođena Smiljkom Šagoljem. „Hajde, sad fino reci čiki, šta si tačno vidjela na brdu?“, rešetao je je Smiljko musavu, isprepadanu djevojčicu. „Vi...djela, vidjela sam nju, Majku Bo-bo-žiju“, procijedila je prestravljena klinka, a Smiljko ju je blago, očinski nastavio isljeđivati: „Da ti, sine, malkice ne lagiš?“ E, toga su i takvoga Šagolja ljuti Hercegovci po dolasku na prostor Bobanovog katolifata zaskočili baš kao što je on nekoć djevojčicu-vidjelicu pitanjem: „Isusa ti, kako te nije stid doći među nas nakon svih zala koje si nam nanio?“ Smiljko im je nimalo zbunjen, niti uplašen kazao: „Pa jesam li vas ja prije deset, petnaest, dvadeset godina nazivao ustašama? Jesam, je li tako? A je li vi sada svi trčite, busate se u prsa da kažete da ste ustaše, ne jučerašnje, niti današnje, nego otkako za sebe znate?! Znači, ja sam onda govorio ono što vi za sebe tvrdite danas.“



Ne znam da li se sve toga ljeta dešavalo baš ovako, čuo sam to u prvoj ratnoj godini od svjedoka iz Hercegovine, pa mi kasnije bilo mrsko provjeravati „više izvora“, jer mi se čini da nikako drugačije, ili bitno drugačije nije mogla izgledati recepcija Šagolja u Zapadnoj Hercegovini. Sve je sa izbijanjem rata izvrnuto naopačke, urušio se stari smisao i izgradio novi, ljepši i stariji, riječi su izgubile pređašnje značenje, novi identiteti su nicali na ruševinama starih i nedemokratskih, tri glanc nova totalitarizma zamijenili su onaj jedan ofucani i nenarodni. U tom smislu Šagolj, kao ni drugi, slični komunistički prebjezi i konvertiti ne samo da nisu lustrirani, prezreni i odbačeni, nego su postali važni stubovi društva; sa dvojicom takvih svjedoka o nečijem ustaškom djelovanju i rovarenju u vremenima antihrvatskog komunizma, dobivala su se predstojnička, načelnička i ministarska mjesta, generalski činovi, poklanjala preduzeća u državnom vlasništvu.



Svjedoci, Srbi sa „romanijskog platoa“ i brdsko-planinskog okruženja Sarajeva („gdje drug Šešelj četnike popisa) govorili su da je, nakon što je Vojislav Šešelj postrojio svoju četničku paravojsku na Romaniji i proglasio vojvode, pozdravljanje sa „pomoz bog, vojvodo“ bila stvar nove konvencije, pa i prestiža u SAO Romaniji.



BARJAK IDE, BARJAKU SE NADAM


Pogrdno nazivanje Muslimane „Turcima“ u bivšoj Jugoslaviji je u pravosudnoj praksi često kvalificirano kao vrijeđanje na nacionalnoj osnovi, odnosno predstavljalo prekršajno djelo širenja vjerske i nacionalne mržnje, zbog kojeg se plaćala sudska globa, pa i završavalo iza rešetaka. Najbrutalnije predratno identificiranje Muslimana (i muslimana) sa Turcima sadržano je u onoj katilskoj prijetnji Vuka Draškovića, tadašnjeg predsjednika Srpskog pokreta obnove, koju je u ljeto 1990. godine izrekao na mitingu svoje stranke u Novom Pazaru. „Ko ubuduće pronese tursku zastavu kroz Rašku (Sandžak) neka zna da će ostati i bez ruke i bez zastave!“ Treba podsjetiti da je Draškovićev miting održan neposredno nakon sličnog, ali mnogo masovnijeg skupa u organizaciji Stranke demokratske akcije u Novom Pazaru. „Turski barjaci“ bile su, zapravo, stranačke, zeleno-bijele zastave SDA, među kojim se čak mogla vidjeti i pokoja (svezana) „šahovnica“.



“Poturčavanje" Muslimana, kasnije Bošnjaka, tokom srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu bila je, kako tvrdi sbijanski sociolog i antropolog Ivan Čolović u knjizi „Smrt na Kosovom polju“ propagandna ideja, retorika i strategija tadašnjih bosanskih vođa, oni su taj sukob između Srba i Bošnjaka predstavili kao novi kosovski boj. „Oni su bosanske muslimane nazivali Turcima... a sukob sa njima su legitimisali i opravdavali kao sukob sa okupatorima“. Čolović dalje podsjeća na ono šta su o tome govorili ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić: „Mladić je nakon toga što je, kako kaže, 'osvojio i oslobodio' Srebrenicu, posle onoga stravičnog genocida u Srebrenici rekao - ovo vama Srebreničanima, bosanskom srpskom narodu,

poklanjam. Osvetu, najzad postignutu nad Turcima“.



Odnos bošnjačkog političkog i vjerskog vrha prema Turskoj i vlastima u toj zemlji u godinama rata, pa sve do pojave islamističke osovine Erdogan-Gulen (naduhnutog pokretom Muslimanske braće koji je inspirirao i bosanske Mlade Muslimane), bio je hladan i rezerviran. Poznato je da je Alija Izetbegović uporno odbijao obići Ataturkov grob, što se u tadašnjjoj Turskoj smatralo mnogo većim grijehom od diplomatske nepristojnosti. Mladomuslimanska jezgra iz koje je nastala SDA, u decenijama prije nego što će preuzeti vlast, smatrala je kemalističku Tursku svojevrsnom sekularističkom tamnicom islama. Svoje uzore u islamskom svijetu mladomuslimanski ideolozi tražili su u Libiji nakon objavljivanja Gadafijeve "Zelene knjige", pa vrlo brzo odustali. Okrenuli su se Pakistanu, Maleziji i na kraju Homeinijevom Iranu, tražeći prigodan državno-vjerski „urnek“ kojeg bi, eventualno, mogli „implementirati“ u Bosni i Hercegovini.



KEMAL ATATURK I ERDO MAAJKA


Boško Jakšić, valjda najbolji srbijanski novinar modernog doba, nedavno je kazao kako treba praviti razliku između prisustva Turske u Srbiji, s jedne i Bosni i Hercegovini, s druge strane. „Turska u Srbiji ima ekonomske, a u Bosni političke interese“, kazao je Jakšić nekoliko dana prije dolaska Erdogana u Sarajevo. Dva dana poslije mitinga u „Zetri“ Jakšić je na RTS-u kazao da famozna „strateška dubina“ (naslov knjige bivšeg premijera Ahmeda Davotoglua), barem prema odzivu Bošnjaka na njegov poziv u „Zetru“ i nije baš otišla dublje od vrha bošnjačke (odnosno stranačke) elite na krilima čijeg je „bujruma“ stigao u Sarajevo. Sa tim se slaže i zagrebački profesor Dejan Jović, intelektualac probosanskog profila, koji događaj u „Zetri“ smatra tragičnom greškom bošnjačkog vođstva i njegove nekritičke turkofilije i to u trenutku „kada Bošnjaci prvi put u povijesti predstavljaju više od pedeset odsto stanovništva u BiH“.



Književnik Alija Isaković je znao reći kako je nacionaliziranje Muslimana, kasnije Bošnjaka, bilo proces koji se odvijao iz negativiteta: „Veliki broj Muslimana to je postao tek kada su njihovi negatori tvrdili da oni to nisu“, pojasnio je. U posljednje vrijeme na djelu je suprotan proces: nazivanje Bošnjaka Turcima sve manje postaje pežorativan čin, pa i kaznena rabota, prije svega zato što oni to takvim ne doživljavaju. Odnosno, postaju nešto što nikada nisu bili a što su njihovi neprijatelji željeli i prizivali da budu! Treba li da Dušanka Majkić, posprdno i uvredljivo to uzme zdravo za gotovo, pa da se uoči težina i dubina ponora u koji su se Bošnjaci doveli sami, bez ičije pomoći, izuzev „braće Turaka“ (Izetbegović) i „majke Turske“ (Mustafa Cerić).



Piše. SENAD AVDIĆ

sabina1 wrote:Zato je sa Poljina tako fino forumati....
Četnici i partizani su konačno raskrinkani . koljačke bande sa noževima u zubima srećom na sigurnom u Loznici .....
Nema ni Dežulovića više...četnika..

A nema ni inflacije , čekanja po šest mjeseci na redove u bolnicama...liječi se u ambulanti nekadašnje milcije (šta ima veze što je ambulanta nekadašnje milicije . pošto su partizani i četnici isto ta milicija je zapravo bila četnička i šta ima veze što je to ambulanta nekadašnje četničke milicije , važno je da su pregledi besplatni i brzi a sakriveno u sred grada , niko te ne vidi da ideš tamo na preglede o državnom trošku u kapitalističkom pravednom sistemu baziranom na ratnoj i postratnoj korupciji i temeljima štela , mitova , ahbaba i rođaka i raznih talova)

Iftari o državnom trošku , dnevnice , službena putovanja ...minder udoban jebote...
Gazde same plaćaju rekete - sve već uigrano a ni vojske ni policije...(a ne ko nekada četničko-milicijskih tortura 1945-1991)...divota....
Ratni štekovi....
A prije rata ni knjižica partijska se nije mogla imati....

Objavljen toliko očekivani REGISTAR BORACA (jer SDA vlast je najtransparentnija i najotvorenija na svijetu kada su u pitanju brojne stvarne i fiktivne boračke organizacije te njihov(i) način(i) finansiranja) , JASNO UTVRĐENO DA SU SVI PRIJERATNI KOMUNISTI :
- dezertirali u Loznicu
- dezertirali na Pale
- dezertirali u Kanadu

dakle svi četnici-komunisti nije važno koje vjeroispovjesti su goli dezerteti i tih 10-15 % preostalih samozvanih partizanskih porodica su zapravo četničke porodice koje ovaj na vrijeme nisu...hm , razotkrivene (a i kako će biti kad je evo tek danas objavljen registar boraca), jedino se zna da čitaju Dežulovića koji im realno ne treba u Oslobođenju....

U Armiji ostali samo SDA-ovci , nekomunisti a na čelu Alija....ovaj Sefer Halilović , Jovan Divjak i Stjepan Šiber stari antikomunisti....

I Erdoan je još 1992 uporno upozoravao na Dežulovića četnika koji je te iste godine pod kišom neprijateljskih granata i , metaka se probijao da uđe u opkoljeni grad kako bi svijet izvjestio isključivo o sudbini preostalih 10-15 % partizanskih porodica - četnika koje su nemilosrdno ,mučki i divljački sa brda ubijali - četnici.

dezurni_ucenik wrote:Plesali i slusali Indexe