Ne idem nigdje iz BiH

ultima_palabra · Post by **ultima_palabra** » 18/01/2018 18:00

Ima nekih dijasporaca, pokusavaju oblatiti sve zivo vezano za zivot vani, ko biva da ne dobije konkurenciju, sta li...

Jos gori su ovi neki koji se nisu snasli tamo, pa ih agresiva pukne na sami pomen dijaspore... ko biva dje ce neko uspjeti, a on nije mogao.

Bas psiholoski fenomeni.

mali jomu · Post by **mali jomu** » 18/01/2018 18:10

ultima_palabra wrote: Ima nekih dijasporaca, pokusavaju oblatiti sve zivo vezano za zivot vani, ko biva da ne dobije konkurenciju, sta li...

Jos gori su ovi neki koji se nisu snasli tamo, pa ih agresiva pukne na sami pomen dijaspore... ko biva dje ce neko uspjeti, a on nije mogao.

Bas psiholoski fenomeni.

Nesto mi se pricinjava da ti kontas na BiH.

lajkujMe · Post by **lajkujMe** » 18/01/2018 18:28

Jbg ja sam jedan od onih sretnih u BIH

Plata milja, radim u privatnoj firmi s raznim bonusima, radi se istina nekad i po 10 sati (ali sam od sebe bez pritiska poslodavca) imam sva prava po zakonu o radu 3 sedmice godisnjeg 2 sedmice ljeti 1 zimi.
Stabilan, imam stan i zemlju s nekom kucom (istina nasljedjenu).
Sta ce meni jedna Njemacka ponuditi?
Iste uvjete istina veca plata (naspram nase) ali cu imati slicne luksuze malo vise ali u pet deka. Minus stan i kuca.
Moze bolje uvijek ali sad zasad nemam namjere bjegati a mlad sam 27 god.... radim non stop od svoje 20 godine sve u realnom sektoru zasluzio radno mjesto trudom i radom a ne familijarno/novcane veze.
Moze se uspjeti ali moras imati pameti i srece.
A uskoro razmisljam da otvorim svoje nesto ideja postoji, sredstva se skupljaju, ucim se nekim stvarima e sad hocu uspjeti necu uspjeti ne znam ali hocu da pokusam pa sta bude bude uglavnom necu pozaliti kasnije da nisam pokusao.

Sta mi stvarno smeta u BIH? Nepravda, nepotizam, korupcija i nacionalizam (doduse izolirao se od nacionalizma druzim se ljudima bez predrasuda svih nacionalnosti).

DearJohn · Post by **DearJohn** » 18/01/2018 20:11

lajkujMe wrote:Jbg ja sam jedan od onih sretnih u BIH
Plata milja, radim u privatnoj firmi s raznim bonusima, radi se istina nekad i po 10 sati (ali sam od sebe bez pritiska poslodavca) imam sva prava po zakonu o radu 3 sedmice godisnjeg 2 sedmice ljeti 1 zimi.
Stabilan, imam stan i zemlju s nekom kucom (istina nasljedjenu).
Sta ce meni jedna Njemacka ponuditi?
Iste uvjete istina veca plata (naspram nase) ali cu imati slicne luksuze malo vise ali u pet deka. Minus stan i kuca.
Moze bolje uvijek ali sad zasad nemam namjere bjegati a mlad sam 27 god.... radim non stop od svoje 20 godine sve u realnom sektoru zasluzio radno mjesto trudom i radom a ne familijarno/novcane veze.
Moze se uspjeti ali moras imati pameti i srece.
A uskoro razmisljam da otvorim svoje nesto ideja postoji, sredstva se skupljaju, ucim se nekim stvarima e sad hocu uspjeti necu uspjeti ne znam ali hocu da pokusam pa sta bude bude uglavnom necu pozaliti kasnije da nisam pokusao.

Sta mi stvarno smeta u BIH? Nepravda, nepotizam, korupcija i nacionalizam (doduse izolirao se od nacionalizma druzim se ljudima bez predrasuda svih nacionalnosti).

Bravo. Nepotizam, korupcija, nepravda i nacionalizam (rasizam) je prisutan i u drugim zemljama.

insomnia78 · Post by **insomnia78** » 18/01/2018 20:15

Beskućnik porijeklom iz BiH Suad Teočanin preminuo od smrzavanja u Americi
http://www.klix.ba/clanak/180118099

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 00:35

vatrogasac wrote:

Jak je lik inace. Cijela hutba mu je jos jaca jer ne govori samo odlasku, vec o nadi, akciji, djelovanju, zivotu uopste...

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 01:53

ultima_palabra wrote:Ima nekih dijasporaca, pokusavaju oblatiti sve zivo vezano za zivot vani, ko biva da ne dobije konkurenciju, sta li...

Jos gori su ovi neki koji se nisu snasli tamo, pa ih agresiva pukne na sami pomen dijaspore... ko biva dje ce neko uspjeti, a on nije mogao.

Bas psiholoski fenomeni.

Imas dijasporaca koji su gore i pisaju se po glavama svojih domacina. Takve sam slusao na putu do Svedske prije 7 godina, dan i po autobusom pa ne mozes da ne pricas, jedni se vracaju domovima koje su stekli sa pricom kako je Svedska ocajna zemlja i kako i sami Svedi bjeze iz nje, dok jedan frisak muz se nada svemu najboljem u toj nekoj svojoj buducoj zemlji. Slusas li prve, steknes dojam da je Svedska gora od BiH, dodje ti da mu sve iz novcanika das, po ovome sto se nada ti smatras da je to idealna zemlja. Svako ima svoju istinu, onakva je kakvom je iskusis.

Onda sretnes ostale, one koji su se snasli i one koji nisu i one koji i gore prezivljavaju pored benefita koje imaju u drustvu. do onih koji su pravili fiktivne firme, dobijali poticaje, izvlacili kes iz istih upropastavali iste, varali osiguranja, ponasali se jednako neodgovorno prema drzavi kao i mnogi ovdje, varali po trgovinama, krali, svercali alkohol i cigare iz BiH, kojima je gore kruna sa hiljadu kora (kora je inace u Svedskoj virsla, ali i sleng za kitu) i td.

Prvo jutro u Svedskoj mi je bilo takvo, ustajem nikoga u kuci ne zaticem, svi rade, neki se skoluju, svako za svojim obavezama. Ono kad covjek sam ostane sa sobom, ko da samom sebi polaze racun, sve prostres pred sobom, zasto si tu, kako, zbog cega, hiljadu pitanja, hiljadu odgovora, rijesavas sebe. Radio sam do tad u BiH i dao otkaz jer mi nije bilo dobro, mala plata koje nema je gazda nema para i eto tako otisao gore. Stignes i vidis da gore nisi sreo vanzemaljce, vec ljude. Ljude koji imaju volju, rade, bore, se, pa kako koga zapadne i kazes zasto u BiH mi nebi mogli ovako? Vidis da domacini za tebe bas i nemaju vremena, pa ti ne preostaje da fatas cake i onda lagano uhvatis rutu do centra grada i lagano pjeske opalis. Vec u prvih deset dana po gradu sam picio i hodao kako sam htio.Sve sam. Ali dzaba, ne cinete zgrade srecnim, bicikla bez katanaca parkirana, desetak prelijepih jezera u samome gradu, Ikea, hokej i ostale zajebancije. Iako su Svedi na prvu hladni, ipak nisu toliko neprijatni ljudi, malo teze se otvaraju strancima jer gore stranci i nisu pokazali jednak nivo postenja u odnosu prema samim Svedima.

Prvi mjesec gore mi je bio plac, ne smijeh, nego plac. Najvise sam vremena provodio sam, sam si u kuci, sam hodas po gradu, svu gdje sam ko lutalica. Sva ziva sjecanja iz BiH, sav jedan taj zivot do tada mi je bio pred ocima i dobro i lose i sve sto se predeveralo i dzaba sve te silne zivotne borbe ipak su moje i smatrao sam kukavnim sto sam gore jer i sad kao i tad imam misljenje da ko u BiH uspije je lav, za one koji uspije u EU. Sjecam se dana nezavisnosti BiH, sjedim u sobi i placem. One mi granate i meci ko postali simpaticni, cijeli rat u BiH osto, sad u miru bih iz nje da se gubim. Reko bi covjek nisam normalan, ono doso si na bolje sto te zulja BiH.

I onda skontam zulja me moja porodica, ne ona kojoj odem povremeno u izlet u inostranstvo, a koja me zna po tome kad sam se rodio i po tome sto su oni tad bili tu, a ostatak zivota, vise manje pogadjaju ko si, sta si i sta zelis, vec ona s kojom sam podijelio vecinu svog zivota i sve svoje i njihove borbe koja i kad ti lice vidi cita ti misli, zna kad ces kako odreagovati, sta ces reci, sta zelis, iz cijeg iskrenog i sadrzajnog odnosa i osmjeh koji vrijedi ti osjetis ljubav i brigu, privrzenost i td, i onda shvatis da ti materijalno moze donjeti sigurnost, ali ne i srecu jer zaista novac ne moze kupiti sve.

Ali da nebi moje iskustvo bilo samo gubitak vremena, produzio sam tada vizu i ostao jos mjesec i onda je taj prvi mjesec sredjivanja racuna sa sobom promjenio mjesec radosti i dragosti sto sam tu. Igrom slucaja upoznam dosta nasih ljudi, par divnih Svedkinja, pocnem sibati fuce sa tom rajom gore(Bosanci, Srbi, Hrvati, Holandjani, Marokanci, Svedi, Alzirci), ici na utakmice hokejaske, hodati po klubovima, druziti se, onda osjetis i to da nismo mi jedini ljudi koji umijemo zivjeti, vec i oni svoj rahatluk pakuju u drugo izdanje, vidis tu otvorenost u svedskom drustvu, pa nekada i tu naivnost, poteze koji se ne vagaju, sve te neke lijepe stvari koje njima zivot znace i tada sam prvi put pomislio da ostanem jos koji dan duze.

I to sve opet nije slomilo BiH u meni. Jedino gdje sam se osjecao kao u BiH bile su ove nase zemlje oko nje. Nije to prvi put da sam iz nje zapalio negdje, ali uvijek sam joj se vracao. Tjerale su me nepravde iz nje, a vracao cijeli moj zivot.

Nijedna ta zemlja ne vrijedi suze osoba koje volim i sa kojim sam zivot podjelio, a ostavio sam ih ovdje.

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 01:55

DearJohn wrote:
lajkujMe wrote:Jbg ja sam jedan od onih sretnih u BIH
Plata milja, radim u privatnoj firmi s raznim bonusima, radi se istina nekad i po 10 sati (ali sam od sebe bez pritiska poslodavca) imam sva prava po zakonu o radu 3 sedmice godisnjeg 2 sedmice ljeti 1 zimi.
Stabilan, imam stan i zemlju s nekom kucom (istina nasljedjenu).
Sta ce meni jedna Njemacka ponuditi?
Iste uvjete istina veca plata (naspram nase) ali cu imati slicne luksuze malo vise ali u pet deka. Minus stan i kuca.
Moze bolje uvijek ali sad zasad nemam namjere bjegati a mlad sam 27 god.... radim non stop od svoje 20 godine sve u realnom sektoru zasluzio radno mjesto trudom i radom a ne familijarno/novcane veze.
Moze se uspjeti ali moras imati pameti i srece.
A uskoro razmisljam da otvorim svoje nesto ideja postoji, sredstva se skupljaju, ucim se nekim stvarima e sad hocu uspjeti necu uspjeti ne znam ali hocu da pokusam pa sta bude bude uglavnom necu pozaliti kasnije da nisam pokusao.

Sta mi stvarno smeta u BIH? Nepravda, nepotizam, korupcija i nacionalizam (doduse izolirao se od nacionalizma druzim se ljudima bez predrasuda svih nacionalnosti).
Bravo. Nepotizam, korupcija, nepravda i nacionalizam (rasizam) je prisutan i u drugim zemljama.

Ima ga, ne u ovoj mjeri. Da ga ima u ovoj, kod njih bi gledali apokalipticne scene iz drugog svijetskog rata na tvu, ne ovakav zivot kakav zive.

stakasa · Post by **stakasa** » 19/01/2018 08:03

kiligonzales wrote:
ultima_palabra wrote:Ima nekih dijasporaca, pokusavaju oblatiti sve zivo vezano za zivot vani, ko biva da ne dobije konkurenciju, sta li...

Jos gori su ovi neki koji se nisu snasli tamo, pa ih agresiva pukne na sami pomen dijaspore... ko biva dje ce neko uspjeti, a on nije mogao.

Bas psiholoski fenomeni.
Imas dijasporaca koji su gore i pisaju se po glavama svojih domacina. Takve sam slusao na putu do Svedske prije 7 godina, dan i po autobusom pa ne mozes da ne pricas, jedni se vracaju domovima koje su stekli sa pricom kako je Svedska ocajna zemlja i kako i sami Svedi bjeze iz nje, dok jedan frisak muz se nada svemu najboljem u toj nekoj svojoj buducoj zemlji. Slusas li prve, steknes dojam da je Svedska gora od BiH, dodje ti da mu sve iz novcanika das, po ovome sto se nada ti smatras da je to idealna zemlja. Svako ima svoju istinu, onakva je kakvom je iskusis.

Onda sretnes ostale, one koji su se snasli i one koji nisu i one koji i gore prezivljavaju pored benefita koje imaju u drustvu. do onih koji su pravili fiktivne firme, dobijali poticaje, izvlacili kes iz istih upropastavali iste, varali osiguranja, ponasali se jednako neodgovorno prema drzavi kao i mnogi ovdje, varali po trgovinama, krali, svercali alkohol i cigare iz BiH, kojima je gore kruna sa hiljadu kora (kora je inace u Svedskoj virsla, ali i sleng za kitu) i td.

Prvo jutro u Svedskoj mi je bilo takvo, ustajem nikoga u kuci ne zaticem, svi rade, neki se skoluju, svako za svojim obavezama. Ono kad covjek sam ostane sa sobom, ko da samom sebi polaze racun, sve prostres pred sobom, zasto si tu, kako, zbog cega, hiljadu pitanja, hiljadu odgovora, rijesavas sebe. Radio sam do tad u BiH i dao otkaz jer mi nije bilo dobro, mala plata koje nema je gazda nema para i eto tako otisao gore. Stignes i vidis da gore nisi sreo vanzemaljce, vec ljude. Ljude koji imaju volju, rade, bore, se, pa kako koga zapadne i kazes zasto u BiH mi nebi mogli ovako? Vidis da domacini za tebe bas i nemaju vremena, pa ti ne preostaje da fatas cake i onda lagano uhvatis rutu do centra grada i lagano pjeske opalis. Vec u prvih deset dana po gradu sam picio i hodao kako sam htio.Sve sam. Ali dzaba, ne cinete zgrade srecnim, bicikla bez katanaca parkirana, desetak prelijepih jezera u samome gradu, Ikea, hokej i ostale zajebancije. Iako su Svedi na prvu hladni, ipak nisu toliko neprijatni ljudi, malo teze se otvaraju strancima jer gore stranci i nisu pokazali jednak nivo postenja u odnosu prema samim Svedima.

Prvi mjesec gore mi je bio plac, ne smijeh, nego plac. Najvise sam vremena provodio sam, sam si u kuci, sam hodas po gradu, svu gdje sam ko lutalica. Sva ziva sjecanja iz BiH, sav jedan taj zivot do tada mi je bio pred ocima i dobro i lose i sve sto se predeveralo i dzaba sve te silne zivotne borbe ipak su moje i smatrao sam kukavnim sto sam gore jer i sad kao i tad imam misljenje da ko u BiH uspije je lav, za one koji uspije u EU. Sjecam se dana nezavisnosti BiH, sjedim u sobi i placem. One mi granate i meci ko postali simpaticni, cijeli rat u BiH osto, sad u miru bih iz nje da se gubim. Reko bi covjek nisam normalan, ono doso si na bolje sto te zulja BiH.

I onda skontam zulja me moja porodica, ne ona kojoj odem povremeno u izlet u inostranstvo, a koja me zna po tome kad sam se rodio i po tome sto su oni tad bili tu, a ostatak zivota, vise manje pogadjaju ko si, sta si i sta zelis, vec ona s kojom sam podijelio vecinu svog zivota i sve svoje i njihove borbe koja i kad ti lice vidi cita ti misli, zna kad ces kako odreagovati, sta ces reci, sta zelis, iz cijeg iskrenog i sadrzajnog odnosa i osmjeh koji vrijedi ti osjetis ljubav i brigu, privrzenost i td, i onda shvatis da ti materijalno moze donjeti sigurnost, ali ne i srecu jer zaista novac ne moze kupiti sve.

Ali da nebi moje iskustvo bilo samo gubitak vremena, produzio sam tada vizu i ostao jos mjesec i onda je taj prvi mjesec sredjivanja racuna sa sobom promjenio mjesec radosti i dragosti sto sam tu. Igrom slucaja upoznam dosta nasih ljudi, par divnih Svedkinja, pocnem sibati fuce sa tom rajom gore(Bosanci, Srbi, Hrvati, Holandjani, Marokanci, Svedi, Alzirci), ici na utakmice hokejaske, hodati po klubovima, druziti se, onda osjetis i to da nismo mi jedini ljudi koji umijemo zivjeti, vec i oni svoj rahatluk pakuju u drugo izdanje, vidis tu otvorenost u svedskom drustvu, pa nekada i tu naivnost, poteze koji se ne vagaju, sve te neke lijepe stvari koje njima zivot znace i tada sam prvi put pomislio da ostanem jos koji dan duze.

I to sve opet nije slomilo BiH u meni. Jedino gdje sam se osjecao kao u BiH bile su ove nase zemlje oko nje. Nije to prvi put da sam iz nje zapalio negdje, ali uvijek sam joj se vracao. Tjerale su me nepravde iz nje, a vracao cijeli moj zivot.

Nijedna ta zemlja ne vrijedi suze osoba koje volim i sa kojim sam zivot podjelio, a ostavio sam ih ovdje.

Biti bez posla u Svedskoj je manje vise siguran put u depresiju

HAVANA · Post by **HAVANA** » 19/01/2018 08:14

Biti bez posla bilo gdje je put u depresiju,nezadovoljstvo i nesigurnost.Nikad u zivotu nisam bio nezaposlen.Nema sta nisam radio.Uvijek ima nesta.Mogu vlejat 7 dana,osmi vec nisam dobre glave.Osim na peljescu

tamo mogu i 3 mjeseca.

mousstapha · Post by **mousstapha** » 19/01/2018 09:10

@kiligonzales

Svaka cast za post

Iskreno i bez imalo etiketiranja i dijeljenja lekcija.

stakasa · Post by **stakasa** » 19/01/2018 09:15

mousstapha wrote:@kiligonzales

Svaka cast za post Iskreno i bez imalo etiketiranja i dijeljenja lekcija.

Jedini koji se drzi teme

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 09:55

stakasa wrote:
Biti bez posla u Svedskoj je manje vise siguran put u depresiju

Ima i ta mjesta. Dominira siva. Sunca premalo.

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 10:03

mousstapha wrote:@kiligonzales

Svaka cast za post Iskreno i bez imalo etiketiranja i dijeljenja lekcija.

Tudji zivoti, tudje odluke, u zadnjih par godina, otislo mi je jos rodbine i jarana gore, ali svako po svome nahodjenju, nismo svi isti.

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 10:07

HAVANA wrote:Biti bez posla bilo gdje je put u depresiju,nezadovoljstvo i nesigurnost.Nikad u zivotu nisam bio nezaposlen.Nema sta nisam radio.Uvijek ima nesta.Mogu vlejat 7 dana,osmi vec nisam dobre glave.Osim na peljescu tamo mogu i 3 mjeseca.

Svaka cast Havana. Kod mene se znalo zalomiti da izmedju poslova imam pauzu. Doduse bude tu posla nekog privatno, ali nije to dovoljno da ti popuni slobodno vrijeme.

Truba · Post by **Truba** » 19/01/2018 10:21

http://avaz.ba/globus/svijet/342012/bes ... -u-americi

beskucnik-iz-bih-suad-teocanin-smrznuo-se-na-klupi-u-americi

mousstapha · Post by **mousstapha** » 19/01/2018 10:29

DearJohn · Post by **DearJohn** » 19/01/2018 10:37

I onda skontam zulja me moja porodica, ne ona kojoj odem povremeno u izlet u inostranstvo, a koja me zna po tome kad sam se rodio i po tome sto su oni tad bili tu, a ostatak zivota, vise manje pogadjaju ko si, sta si i sta zelis, vec ona s kojom sam podijelio vecinu svog zivota i sve svoje i njihove borbe koja i kad ti lice vidi cita ti misli, zna kad ces kako odreagovati, sta ces reci, sta zelis, iz cijeg iskrenog i sadrzajnog odnosa i osmjeh koji vrijedi ti osjetis ljubav i brigu, privrzenost i td, i onda shvatis da ti materijalno moze donjeti sigurnost, ali ne i srecu jer zaista novac ne moze kupiti sve.

Nijedna ta zemlja ne vrijedi suze osoba koje volim i sa kojim sam zivot podjelio, a ostavio sam ih ovdje.

Upravo to buraz, i ja sam skonto da mi sve to fali, neko je rahatniji u svojih 10 kvadrata nego u necčijem dvorcu. Skontaš s vremenom da ti fali miris proljeća u tvom gradu, da ti fale čak i nadrkane službenice u opštini

Zato bi ja preporučio ko god ima neku šemu u svom gradu (mislim najviše na SA) nek ne ide nigdje. Olimpijske planine na po sata, more na tri sata, nemjerljivo.

stakasa · Post by **stakasa** » 19/01/2018 14:08

kiligonzales wrote:
stakasa wrote:
Biti bez posla u Svedskoj je manje vise siguran put u depresiju
Ima i ta mjesta. Dominira siva. Sunca premalo.

Zivot koncipiran tako da se radi, da se je zauzeto, da se okrece. Posao zauzima centralno mjesto u covjekovom zivotu

Post by **_BataZiv_0809** » 19/01/2018 14:15

Nisam skonto je li se Kili Gonzales vratio.

Seyfo · Post by **Seyfo** » 19/01/2018 14:46

Eno Bakir izjavi da je SDA "motor koji vuče BiH naprijed" i osta živ. Nije se, znači, nebo otvorilo i nije se neka nadnaravna sila pobrinula da nakon takve izjave ne može izreći još jednu. Pa ti ne idi iz BiH.

Ja bih dodao da vuče, ali pravac u zid. Armirano betonski.

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 19:07

stakasa wrote:
kiligonzales wrote:
stakasa wrote:
Biti bez posla u Svedskoj je manje vise siguran put u depresiju
Ima i ta mjesta. Dominira siva. Sunca premalo.
Zivot koncipiran tako da se radi, da se je zauzeto, da se okrece. Posao zauzima centralno mjesto u covjekovom zivotu

Mislio sam na klimu,vrijeme, ne na posao, kad sam napisao dominira siva, sunca premalo.

Poso ko poso, gdje god ga radis, pojesce ti vrijeme.

kiligonzales · Post by **kiligonzales** » 19/01/2018 19:08

_BataZiv_0809 wrote:Nisam skonto je li se Kili Gonzales vratio.

Tu je Kily u Sa, zacementirat do daljnjeg.

insomnia78 · Post by **insomnia78** » 19/01/2018 19:08

mousstapha wrote:

insomnia78 · Post by **insomnia78** » 19/01/2018 19:09

Black swan wrote:http://avaz.ba/globus/svijet/342012/bes ... -u-americi

beskucnik-iz-bih-suad-teocanin-smrznuo-se-na-klupi-u-americi

Sad bi ga forumasi upitali pa sto se ne vrati ako mu je lose

Ne idem nigdje iz BiH

#751 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#752 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#753 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#754 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#755 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#756 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#757 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#758 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#759 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#760 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#761 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#762 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#763 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#764 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#765 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#766 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#767 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#768 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#769 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#770 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#771 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#772 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#773 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#774 Re: Ne idem nigdje iz BiH

#775 Re: Ne idem nigdje iz BiH