Ivo Andrić

[¤ jelena ¤]

Evo malo za JELENU ali OZBILJNO

DAKLE Jelena imala si priliku da saznas nesto sto nisi znala. Naravno, ako pokazes interes bit ce toga jos a moze i bez toga.

Zahvaljujem SE na pomenutoj prilici da iz jedne ovakve priče saznam nešto o Andriću.

[fakat]

Meni i Jergovic pocinje bacati na Andrica u svom vidjenju kako Bosnjaka sa kojima bi najradje podijelio svu krivicu ustaskog rezima tako jos vise u glorifikovanju svega srpskog sto je vezano za Sarajevo. Bar je tako sto se tice romana "Sarajevo, plan grada", sve ovo se provlaci kroz svako poglavlje i sarajevsku ulicu opisnu u njima.
Uz to im je zajednicka i zadivljenost Mladom Bosnom.

Jos jedan dobar pisac ali diskutabilnih stavova i pogleda. Valjda je moguce i prihvatljivo da je neko dobar u svom poslu, u ovom slucaju pisac a da je istovremeno ipak opasan jer je zadojen mrznjom i tu mrznju siri.

Ovdje ne mislim na Jergovica, on je light verzija, vise mislim na Andrica i Njegosa pogotovo.

Da ne ulazim u priču o Andrićevom viđenju Bošnjaka (neka se svako identifikuje sa čim god hoće čitajući njegova književna djela, neću uopšte u to da ulazim) ali ne razumijem gdje vi vidite glorifikovanje svega srpskog kod Andrića?

Istina da je Jergovic za sada light verzija ali ima vremena i za njega da se razmase, nesto ga krenulo u zadnje vrijeme.

Evo moj primjer sto se tice glorifikovanja Srba, sjecam se romana Na Drini cuprija, svi Srbi koji su ometali gradnju iz naravno slobodarskih razloga su bili opisani kao hrabri, prkosni, junacki. Svi likovi Turaka kao mracni, zli, kalkulanti. Dobro se sjecam lika djevojke koja je preko noci sabotirala gradnju, zli turski namjesnik je ispituje, ona ga prezire, sva je prkosna i radije bira smrt nego da uopste ista prica sa zlim okupatorom, a on se cudi tolikoj njenoj hrabrosti itd, bla, bla. Tada sam bas osjetio taj njegov hinjaluk.

[Haman2]

Roman na Drini cuprija nije nekakav istorijski roman. To je cisto knjizevna fikcija Ivana-Ive Andrica u kojoj jos jednom kao vrhunski islamofob blati muslimane a pokazuje navodne patnje hriscana, jer eto oni su ubijani i muceni za sve i svasta.

Evo sta na tu temu kaze ugledni profesor Michael A. Sells, pisac izvanredne knjige "Iznevjereni most: Religija i genocid u Bosni"




Michael A. Sells, pisac izvanredne knjige "Iznevjereni most: Religija i genocid u Bosni",inace profesor komparativne religije na Havenford univerzitetu Pennsylvanija, ukazuje na jedan od ta dva simbola koja su silno uticali na mladje narastaje i na zapadne novinare. To su simboli koje navodi Ivo Andric u romana "Na Drini cuprija", u kojoj se Osmanlijama kaže da," ako hoce sagraditi most, moraju staviti dvije srpske bebe unutar mosta. Drugi simbol odnosi se na dvije rupe u mostu kroz koje ce srpske majke dojiti tu djecu. To su zaista mocni simboli hristoslavizma. Ljudi koji to citaju, pogotovo na Zapadu, kombiniraju tu Andricevu fikciju sa objektivnom historijom a da pritom toga nisu ni svjesni. Isto je i sa nabijanjem Srba na kolac. Mnogi zapadnjaci zaista misle da je to nacin na koji su muslimani kroz historiju tretirali Srbe, tako da sam, analizirajuci odnos novinara sa Zapada prema ovom podneblju, ustanovio, da su Andricevi simboli medu kljucnima za razvijanje žurnalisticke ideje o vjecnom balkanskom antagonizmu" a kod mladjih Srba ideja o osveti, za nesto sto nije postojalo.

[¤ jelena ¤]

Meni i Jergovic pocinje bacati na Andrica u svom vidjenju kako Bosnjaka sa kojima bi najradje podijelio svu krivicu ustaskog rezima tako jos vise u glorifikovanju svega srpskog sto je vezano za Sarajevo. Bar je tako sto se tice romana "Sarajevo, plan grada", sve ovo se provlaci kroz svako poglavlje i sarajevsku ulicu opisnu u njima.
Uz to im je zajednicka i zadivljenost Mladom Bosnom.

Jos jedan dobar pisac ali diskutabilnih stavova i pogleda. Valjda je moguce i prihvatljivo da je neko dobar u svom poslu, u ovom slucaju pisac a da je istovremeno ipak opasan jer je zadojen mrznjom i tu mrznju siri.

Ovdje ne mislim na Jergovica, on je light verzija, vise mislim na Andrica i Njegosa pogotovo.

Da ne ulazim u priču o Andrićevom viđenju Bošnjaka (neka se svako identifikuje sa čim god hoće čitajući njegova književna djela, neću uopšte u to da ulazim) ali ne razumijem gdje vi vidite glorifikovanje svega srpskog kod Andrića?

Istina da je Jergovic za sada light verzija ali ima vremena i za njega da se razmase, nesto ga krenulo u zadnje vrijeme.

Evo moj primjer sto se tice glorifikovanja Srba, sjecam se romana Na Drini cuprija, svi Srbi koji su ometali gradnju iz naravno slobodarskih razloga su bili opisani kao hrabri, prkosni, junacki. Svi likovi Turaka kao mracni, zli, kalkulanti. Dobro se sjecam lika djevojke koja je preko noci sabotirala gradnju, zli turski namjesnik je ispituje, ona ga prezire, sva je prkosna i radije bira smrt nego da uopste ista prica sa zlim okupatorom, a on se cudi tolikoj njenoj hrabrosti itd, bla, bla. Tada sam bas osjetio taj njegov hinjaluk.

Hvala ti na odgovoru.

Helem, kao da nismo isti roman čitali i, po mom mišljenju, ništa od navedenog nije tačno.
Jedino što mogu reći, kao nekakav zaključak, je da sjećanja nisu baš pouzdan izvor informacija.


No, dobro, sadržaj Andrićevih književnih djela ionako nije tema ove emisije, tako da...

izvinjavam se na oftopiku.

[Haman2]

A sad sta su drugi ugledni srpski knjizevnici mislili o Ivanu-Ivi Andricu



Beogradski krugovi su mu posebno zamjerali njegovu kameleonsku prilagodljivost, lukavu kolebljivost i “mudro” povlačenje u situacijama kada se od njega očekivao jasan i odlučan stav.

[Haman2]

Beogradski krugovi su mu posebno zamjerali njegovu kameleonsku prilagodljivost, lukavu kolebljivost i “mudro” povlačenje u situacijama kada se od njega očekivao jasan i odlučan stav.

Vladislav Ribnikar

Slično mišljenje o njemu izrazio je i Vladislav Ribnikar u razgovoru sa Vladimirom Bakarićem, u vrijeme zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. Dajući karakteristike nekih naših predratnih diplomata za Andrića kratko je kazao: "Pravi jezuita, ljigav, otmjen."

Jovan Dučić



Kada je Jovanu Dučiću iz kabineta ministra inostranih poslova Milana Stojadinovića stigao zahtjev da svojim dokumentima priloži i svedočanstvo o položenoj maturi (koju Dučić nikada nije položio), on je to ozlojeđeno komentarisao na slijedeći način: "To je ujdurma onog jezuite Andrića”.

Isidora Sekulić



Tu kvalifikaciju jezuite daće za njega i Isidora Sekulić, predočavajući, u optužujućoj retrospektivi, Andrićevu prirodu Radovanu Zogoviću kada ju je ovaj posjetio početkom 1948. godine u njenoj kući na Senjaku u Beogradu. Isidora Sekulića za Andrića kaže: "I govorio je malo i oprezno, i postupao u svakoj prilici sporo i neodlučno, jer nikad nije znao šta sve može u govoru reći ili pri delanju učiniti."

Međutim, i sam Andrić umjesto da se brani, sam sebi upućuje niz samokritičnih prijekora. Tako mnogo godina kasnije u “Znakovima pored puta” kaže za sebe "Toliko je moj položaj u svetu neprirodan, u tolikoj su opreci ono što mislim kad sam sam, i ono što radim i govorim kad sam sa ljudima, da posle svakog dodira sa svetom padam kao pokošen i drhtim u bolu i u nesanici, dok kroz mene neprestano prolaze i ponavljaju se, kao slova svetlosne reklame, sve reči koje sam preko dana izgovorio. Vi kažete da nisam bio otvoren, da sam sve svoje pomisli i većinu svojih ličnih osećanja zadržavao u sebi, krio ih od ljudi sa kojima živim. Zato me optužujete zbog pritvorstva i neiskrenosti. Ali vi ne znate sa kakvom sam se budalom u sebi ja nosio, koliko sam se stideo njegovih ispada i postupaka koji su uvek bili u strašnoj suprotnosti sa onim što sam hteo da budem."

[¤ jelena ¤]

Hjoj, al bi sad onaj čuveni Ćosićev citat o Srbima - što bi ovdje ladno moglo proć ko.... nepobitan argumenat - sve ovo pokosijo...

[Haman2]

Gospodjo ili gospodjice. To sto Ti znas o Andricu kao licnosti oskudno je, jer su nam za vrijeme skolovanja fabrikovali samo lijepe price koje smo mi ucili i naucili. Na nasu zalost stvarnost je drukcija..



Mnogi politicari po amabasadama i konzulatima KSHS cak i sa nizim funkcijama od one koju je ima Ivan-Ivo Andric nestalili su, jednostavno ih je pojeo marak. Neki su puno godina ribali hapsane ili apsane sirom Srbije od Beograda, preko Pozarevca do Nisa. Neki su kasnije prevrtali po kontajnerima trazeci koru hljeba ili leba, jer im je komunisticki rezim ukinuo pravo na penzije.

Nas ili vas Ivan-Ivo Andric uzivao je sve blagodati komunistickog rezima, dobru penziju, stan, jedno vrijeme i poslanicki staz u skupstini i sve pogodnosti koje uz to idu. Zasto gospodjo ili gospodjice, zasto tolika razlika u postupanju prema ljudima, cime to objasnjavate.

Bio je fascista po ideologiji ali i najveci islamofob na Balkanu sto potvrdjuju mnoga njegova djela. Izgleda da nema puno razlike izmedju fasista i pobjednika antifasista, jer jedni i drugi rade isto. Tako npr. dok strojevi korak antifasista odzvanja glavnbom ulicom Moskve, njena vojska ulazi u Avganistan pod parolom " avganistanski narod je dobar ali mu ne valja vlastt". Kad postavi svoju vlast onda druga prica :.. avganistanska vlast je dobra ali ne valja narod" pa udri po narodu.

Slicno su radili antifasiti pobjednici nad fasitima sirom Afrike, Bliskog Istoka i Azije. Mogao bit Ti navesti jos upuno slicnih primjera ali ako posteno znas misliti i ovo je dovoljno.

[¤ jelena ¤]

Naravno da je oskudno. Šta se ima mnogo znati o biografskim podacima jednog pisca na osnovnoškolskom i srednjoškolskom nivou obrazovanja... kad je rođen i gdje, šta je napisao, kad je dobio Nobela i kad je umro. Toliko. To je sve što je škola tražila da se zna o Andiću, a isto je i danas.

U školi je, gospodine, akcenat na njegovim djelima. U njima je sva umjetnička istina i sva argumentacija koju je potrebno imati u glavi da biste formirali i odbranili svoje mišljenje o njegovom književnom stvaralaštvu i završili osnovnu i srednju školu, a i tamo neki fakultet, na teritoriji koju pokriva naš jezik (nazovite ga kako god vam volja).


Prema tome, Vi ste ti koji fabrikujete, konstruišete i prenosite nekakve priče o ličnosti pisca koji je pokojni već četrdeset i kusur godina, a ne škola - ni nekad, ni sad. Iste te priče koje vi danas ovdje plasirate javnosti, praćene istim fotografijama, pričali su mnogi prije vas na ovom istom forumu u prethodnih desetak godina. Te priče su vam pouzdano istinite i provjerljive u stvarnosti taman koliko i najobičnije mahalanje dokonih, zluradih baba

a uvjerljive toliko da ni sami, očito, u njih ne vjerujete, pa ih morate uporno ponavljati u nedogled, ubjeđujući više sebe, nego bilo kog drugog, u njihovu tobož istinitost.

[Point.]

Ne bi bio ni prvi ni zadnji odličan umjetnik a loš kao osoba.

[Milenkov buraz]

Da ne ulazim u priču o Andrićevom viđenju Bošnjaka (neka se svako identifikuje sa čim god hoće čitajući njegova književna djela, neću uopšte u to da ulazim) ali ne razumijem gdje vi vidite glorifikovanje svega srpskog kod Andrića?

Mislim Jelena da praviš grešku jer ovdje se ne osporava Andrić kao pisac i njegova djela, barem tako stoji u ovodu ove diskusije, već Andrić kao ličnost i period pred IIWW. Sve izneseno na ovom forumu baca na Andrića kao osobu, ne kao pisca, drugačije svjetlo od onog koje bilo uobičajeno. Na kraju Andrić je samo čovjek sa svim svojim manama i vrlinama a ne nikakvo božanstvo.

[Milenkov buraz]

Ne bi bio ni prvi ni zadnji odličan umjetnik a loš kao osoba.

Slažem se

[bingov buraz]

U svakom redeniku škorpiona,osvetnika,desetog odreda najmanje je jedan metak njegov.

[¤ jelena ¤]

Da ne ulazim u priču o Andrićevom viđenju Bošnjaka (neka se svako identifikuje sa čim god hoće čitajući njegova književna djela, neću uopšte u to da ulazim) ali ne razumijem gdje vi vidite glorifikovanje svega srpskog kod Andrića?

Mislim Jelena da praviš grešku jer ovdje se ne osporava Andrić kao pisac i njegova djela, barem tako stoji u ovodu ove diskusije, već Andrić kao ličnost i period pred IIWW. Sve izneseno na ovom forumu baca na Andrića kao osobu, ne kao pisca, drugačije svjetlo od onog koje bilo uobičajeno. Na kraju Andrić je samo čovjek sa svim svojim manama i vrlinama a ne nikakvo božanstvo.

Tačno, ne osporava se. Osporavanje je blaga riječ. Ovdje se i pisac i njegovo književno djelo satanizuje - bez imalo svijesti o tome kolika se šteta nanosi kulturnom naslijeđu ove zemlje.

Sve izneseno na ovoj temi (a o forumu u cjelini da i ne govorim) itekako se odnosi na Andrića kao pisca. Ako mi ne vjeruješ, a mrzi te da pažljivo pročitaš temu od početka (što potpuno razumijem), samo strpljivo sačekaj da neko, u nastavku, izgugla i po ko zna koji put otkrije Nadana Filipovića i Muhsina Rizvića, pa ćeš se i sam u to uvjeriti.

[ExNihilo]

Sve ultrabošnjačke floskule o Andriću su već debunkane na temi. Koga interesuje, pročitat će. A intelektualno krezuba klika će i dalje pisati svoje. Tako da...

[_BataZiv_0809]

Sve ultrabošnjačke floskule o Andriću su već debunkane na temi. Koga interesuje, pročitat će. A intelektualno krezuba klika će i dalje pisati svoje. Tako da...

Kad cemo u Friburg na kobasice i pivu

[ExNihilo]

Sve ultrabošnjačke floskule o Andriću su već debunkane na temi. Koga interesuje, pročitat će. A intelektualno krezuba klika će i dalje pisati svoje. Tako da...

Kad cemo u Friburg na kobasice i pivu

[Connaisseur Karlin]

Da ne ulazim u priču o Andrićevom viđenju Bošnjaka (neka se svako identifikuje sa čim god hoće čitajući njegova književna djela, neću uopšte u to da ulazim) ali ne razumijem gdje vi vidite glorifikovanje svega srpskog kod Andrića?

Mislim Jelena da praviš grešku jer ovdje se ne osporava Andrić kao pisac i njegova djela, barem tako stoji u ovodu ove diskusije, već Andrić kao ličnost i period pred IIWW. Sve izneseno na ovom forumu baca na Andrića kao osobu, ne kao pisca, drugačije svjetlo od onog koje bilo uobičajeno. Na kraju Andrić je samo čovjek sa svim svojim manama i vrlinama a ne nikakvo božanstvo.

Tačno, ne osporava se. Osporavanje je blaga riječ. Ovdje se i pisac i njegovo književno djelo satanizuje - bez imalo svijesti o tome kolika se šteta nanosi kulturnom naslijeđu ove zemlje.

Sve izneseno na ovoj temi (a o forumu u cjelini da i ne govorim) itekako se odnosi na Andrića kao pisca. Ako mi ne vjeruješ, a mrzi te da pažljivo pročitaš temu od početka (što potpuno razumijem), samo strpljivo sačekaj da neko, u nastavku, izgugla i po ko zna koji put otkrije Nadana Filipovića i Muhsina Rizvića, pa ćeš se i sam u to uvjeriti.

[Vilajet_Bosna]

ivo andrić je ratko mladić sa perom.

[Haman2]

Jelena

U školi je, gospodine, akcenat na njegovim djelima. U njima je sva umjetnička istina i sva argumentacija koju je potrebno imati u glavi da biste formirali i odbranili svoje mišljenje o njegovom književnom stvaralaštvu i završili osnovnu i srednju školu, a i tamo neki fakultet, na teritoriji koju pokriva naš jezik (nazovite ga kako god vam volja).

Prema tome, Vi ste ti koji fabrikujete, konstruišete i prenosite nekakve priče o ličnosti pisca koji je pokojni već četrdeset i kusur godina, a ne škola - ni nekad, ni sad. Iste te priče koje vi danas ovdje plasirate javnosti, praćene istim fotografijama, pričali su mnogi prije vas na ovom istom forumu u prethodnih desetak godina. Te priče su vam pouzdano istinite i provjerljive u stvarnosti taman koliko i najobičnije mahalanje dokonih, zluradih baba

a uvjerljive toliko da ni sami, očito, u njih ne vjerujete, pa ih morate uporno ponavljati u nedogled, ubjeđujući više sebe, nego bilo kog drugog, u njihovu tobož istinitost.

Morate znato gospodjice ili gospodjo da su nastavni planovi i programi za osnovne i srednje skole rezultat drzavene politike vezano za obrazovanje i odgoj. U jednoj slozenoj visenacionalnoj drzavi kakva je bila Jugoslavija nije pozeljno da se u skolama izucavaju knjizevnici koji su odani fasistickoj ideologiji, veliki sovinisti i islamofobi kakav je bio Ivan-Ivo Andric, bez obzira na njegov knizevni stil. Bez kulturnog nasledja koje nam je ostavio Ivan-Ivo Andric mozemo zivjeti, ali nam je tesko zivjeti sa saznanjem o zlocinima svake vrste sve do genocida.

Da li je normalno da se u skoli izucava jedan pisac koji mrzi zemlju svog rodjenja i sve narode koji u njoj zive, a posebno Bosnjake pripadnike islama za koje on nema ni jedne lijepe rijeci. Sta je to Ivo Andrici lijepo napisao o BiH zemlji svog rodjenja, sta je to Ivo Andric lijepo napisao o svojom komisjama, izuzev sto je iznosio svoje bolesne islamofobicke fikcije, smjestao ih u odredjeni vremenski period, nastojeci to prikazati kao istorijski dogadjaj, iako se radi o najobicnijoj knjizevnoj fikciji.

Kakva je to poruka u obrazovnom i odgojnom smislu mladim generacija. Da li je to bas ono sto nam danas prica Milorad Dodik a juce Radovan Karadzic, Mocilo Kraisnik, Ratko Mladic itd. Nije dzaba akademik Dr. Muhamed Filipovic kazao- citat po sjecanju, da je Ivo Andric svojim perom ubio vise Bosnjaka - muslimana nega mnogi puskom i kamom

Zasto je gospodjice ili gospodjo dozvoljeno Ivanu-Ivi Andricu da siri mrznju medju narodima i vjerama u bivsoj Jugoslaviji a kasnije i svijetu Zasto su komunisti tolerisali njegove knjizevne fikcije i hvalili ih na sav glas, a drugima koji su pisali istinu na slican nacin izricali kazne od 15 godina robija.

Dakle: nekome je dozvoljeno da izmislja lazi u cilju siranja mrznje medju narodima i vjerama, a nekom je bilo zabranjeno da opise stvarna desavanja iz drugog svjetskog rata. Pisac istine ide 15 godina u zatvor a lazov se predlaze za Nobelovu nagradu.

Ako zelis ja Ti mogu prezentirati krece izvode iz dva teksta, jednog Ivinog a drugog knjizevnika koji je osudjen na 15 godina, pa Ti procijeni da li vrijedan knjizevni stil Ive Andrica tolikih zlocina, pocev od progona, silovanja pa sve do genocida u Srebrenici..

[¤ jelena ¤]

Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili mogu vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

[Vilajet_Bosna]

Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

naravno da nisi osjetila kad si njegove vjere i ideologije. kako ćeš osjetiti kad nisi meta?

[Haman2]

Jelena

31/12/2018 21:39

Po mom mišljenju, Andrić u svojim djelima nije širio mržnju među narodima i vjerama. Ja tu mržnju nisam osjetila čitajući njegova djela.

Redukovati recepciju Andrićevog književnog opusa na islamofobiju i mržnju prema narodima i vjerama, za mene je puko banalizovanje vrhunske književnosti, a takav stav ništa dobro ne može donijeti kulturi ove zemlje i ovog naroda koji u njoj živi.

Prema tome, i da hoću, ja vam nikako ne mogu odgovoriti na ta vaša pitanja jer premise na kojima su ona zasnovana nisu bliske mom načinu mišljenja.

Odgovoriti i nešto detaljnije objasniti, možda, možete vi ili mogu vaši istomišljenici - ali, što se mene tiče, zbilja nema potrebe...

ne insistiram i ne preporučujem.

E sad pazljivo ovo procitaj

Andriceve knjizevne fikcije upakovane u njegov sovinizam i islamofobiju
Kad govori o Turcima misli na Bosnjake muslimane
Da li je ovo raspirivanje nacionalne i vjerske mrznje



"Još iste večeri dovedeno je na taj trg desetak krajiških Srba, seljaka, i pri svetlosti fenjera i lučeva pogubljeno, uz ciku i halakanje, jurnjavu i poigravanje ostravljenih Turaka. Glave pobijenih ljudi nataknute su na kolje. Cele noći do u Konzulat je dopiralo režanje gladnih, varoških pasa, koji su se odmah iskupili. Na mesečini se videlo kako psi zaskakuju uz kolac i trgaju komade mesa sa odsečenih glava“.

Andrić dalje piše "jer svaki od Turaka želi da doprinese odbrani svoje vjere i dobrog reda i svak je sa najboljim uvjerenjem i svetim ogorčenjem htio ne samo svojim očima nego i rukama da učestvuje u ubijanju i mučenju izdajnika.“
Nobelovac dalje kaže "Ljudi su išli na stratište kao što se ide u svetinju kod koje se nalazi čudotvorno ozdravljenje i sigurno olakšanje za svaku muku“ (Travnička hronika, strana 316).

"Čak su i dečaci od pedlja dozivali jedan drugog, trčali zadihani, mašući dugim turom, da bi svoje male noževe natopili u krvi pogubljenih i da bi posle vitlali njima i plašili mlađe od sebe po mahali.“

Mislim da nisu potrebni dalji komentari i analize ovih izabranih citata (a ima ih još dosta) jer oni sami po sebi govore o Andrićevu stavu i mišljenju o bosanskim muslimanima, ali još više i sve više o Andrićevom ličnom psihopatološkom profilu.

Andrić se "udružuje“ sa svojim likom iz "Travničke hronike“, francuskim konzulom Davidom (Andrić ga naziva Davila), u mržnji prema Bosni i muslimanima, tačnije prema tom "podmuklom, zlom i nerazumljivom svijetu“, te u vezi sa prethodno spomenutom izmišljenom scenom s odsječenim hrišćanskim nosevima kaže "I u najmanjim stvarima treba izbaciti svoju misao slobodno i potpuno, skresati ljudima u lice, pa neka se oni poslije grizu zbog nje, a ne zadržavati je u sebi i rvati se poslije s njom kao s vampirom.“

Andrić je zaista skresao u lice bosanskim muslimanima njegovo mišljenje o njima, kako u "Travničkoj hronici“, tako uporno i u romanu "Na Drini ćuprija“, kasnijoj obaveznoj školskoj lektiri za nove naraštaje, lektiri koja je bila usmjerena za podsvjesno, a nekad i svjesno produbljivanje vječite mržnje prema muslimanima.

Vjerovatno je to "državni zaštićeni književnik“ učinio iz razloga da se "ne rva s vampirom koji mu razdire grudi“. Pisati ovakve riječi o narodu s kojim je odrastao i kojeg u dubini duše veoma dobro poznavao i u dušu znao, mogao bi možda samo najvulgarniji šovinist i neobrazovani primitivac. No takve riječi zaista ne priliče jednom velikom iumjetniku, jednom nobelovcu, jednom bivšem diplomati, jednom masonu, i jednom doktoru nauka Univerziteta u Gracu.

Eto koleginice sad se uvjeri kakvog smo psihopatu, fasistu i islamofoba morali da ucimoo. Zar nije ovo sirenje vjersne i nacionalne mrznje medju naordima bivse Jugoslavije pa i Evrope. Zar se takav covjek predlaze za Nobelovu nagradu. Oni koju su mu je dodijelili ne razlikuju se puno od njega.

NAPOMENA: Decak od pedlja. Ne postji nigdje decak od pedlja. Dijete je cak i kada se rodu duze od jednog pedlja, ali cilj je ostaviti dojam zagrizenosti cak i male djece za gledanjem ubijenja Srba.

[rz brzotrz]

Nedžad Ibrahimović: Ja čak mislim da nije problem u tome koliko je Andrić zastupljen u školama u Bosni i Hercegovini, već u tome kako se Andrićevo književno djelo interpretira. A intepretira se na način koji je duboko suprotan elementarnim pricipima književne nauke. Ta interpretacija je hermetično zatvorena u prostore vlastitog nacionalnog, religijskog i etničkog ključa. U školama u Federaciji Bosne i Hercegovine Andrić se čita na način za koji su se zalagali mnogi iz bošnjačkog kulturnog i akademskog korpusa, čast izuzecima. To ide dotle da se za čitanje Andrića daju upute nastavnicima i učiteljima kako treba interpretirati Andrića. A treba ga čitati onako kako ga čita, recimo, Rusmir Mahmutćehajić - profesor, akademik i inženjer elektrotehnike. To su čitanja koja čine zlo prije svega samom čitanju, a onda i književnosti. Čitanje kao duhovna disciplina ne može biti omeđeno nikakvim ideologijskim i etničkim okvirima. Ono je duboko subjektivno. Dok čita, čovjek ne treba ispred sebe da ima ni svoju naciju, ni svoju religiju već samog sebe sa svim svojim iskustvima, traumama i strahovima.A Ivo Andrić se danas tako ne čita u Bosni i Hercegovini.

[Haman2]

Kolega, da li ti citas radi citanja ili radi neke spoznaje, poruke.

Svako knjizevno djelo salje neku poruku koju ljudi prihvataju ili ne prihvataju.

Nije lijepo nametati knjizevne poruke a to je nasa svakodnevnica kako npr. sta je rekao Ivan-Ivo Andric o Bosni, sta je kazao Mesa Selimovic o Bosnjacima itd. Sve to ima neku poruku koja odredjuje neko ponasanje, neki odnos prema nekome.



Na nasu zalost, te poruke su ruzne i tuzne, fasiticke, rasiticke, islamofobicne itd.

MI smo sve podredili Andricevom stilu pisanja a zanemarili poruke koje nam salje Ivan-Ivo Andric svojim lijepim pisanjem frustracija Bosnom i ljudima u Bosni, posebno Bosnjacima.

Nekada se covjek zapita, pa da li je on normalna osoba u pishickom smislu. Prosipanje tolike mrznje prema jednom narodu i jednoj zemlji je neshvatljivo. Nema lika u njegovim djelima islamske vjere koji nije ruzan, krezav, klempav, izbrazdanog lica, dugih ruku do koljena itd.

Mladi narastaji to upijaju kako lakmus papir, posebno ako takve price sjedaju na pripremljen teren porodicnog odgoja, jer i djeciji roditelji su citali Andrica, Njegosa itd. To nam je bila obavezna lektira, tu su bili pismeni sastavi i svi smo morali da pisemo po jednom kalupu.

Pisanje mimo kalupa povlaci posledice. Tako smo uceni i nauceni, pa danas ne vidimo nista od odnoga kako su nas ucili i naucili. Stvarnost je drukcija, ona zahtijeva objektivan prilaz djelima i njihovoj analizi.