milojicabrzi wrote: ↑24/04/2023 14:33
sehohari wrote: ↑22/04/2023 19:54
Svaka čast na ovom postu. Sve si objasnio.
Pogrešan je pristup, umjetnička i znanstvena djela, stavljati i vrednovati u kontekstu društveno -političkog uređenja ili režima, koji je tad vladao, na način da npr. ljudi koji su djelovali u umjetnosti i kulturi i ništa što je objavljeno u Italiji za vrijeme Musolinija, Španjolskoj za vrijeme Franka, Jugoslaviji za vrijeme okupacije i sl. nema umjetničku ili ljudsku vrijednost, jer je eto, stvarano pod fašističkom "kapom i šinjelom".
Isto tako, nije pravedno nekog pisca deklarirati kao nositelja fašističkih ideja, politike i sl. bez kvalitetnih dokaza o takvim stavovima.
Osobno, kod Andrića (nisam neki ljuti poznavalac, pročitao sam, hajde možda 1/3 njegova opusa), nisam nailazio ni na kakvu podršku ekstremizmu, fašizmu i sl. više sam pronalazio o tome o međuljudskim odnosima u različitim društvenim etapama i fazama, dilemi i sukobu pojedinaca sa državom ili režimom i sl.
Andrić se ne libi, svim narodima na ovom BiH prostoru, sasuti u lice istinu o njima samima, bez zadrške prema jednima, drugima, trećima, kao i prema svim drugima koji su obilježili ove prostore, npr. Židovima, strancima na službi na ovim prostorima itd.
E to je ono što kod njega ne vole čuti i smeta, jednima, drugima, trećima, a naročito osobama iz bošnjačkog korpusa, zbog njegovih opisa društvenih i međuljudskih odnosa za vrijeme osmansko-turske vlasti i islamizacije ovih prostora.
On stvari opisuje u svom tijeku i zbivanju i pripovjeda o ljudima, događajima, a čak i rijetko iznosi neki svoj sud i deklariše određena ponašanja, norme i sl. više to ostavlja na zaključak čitaocu.
Sjećam se kada je jedan profesor na FPN, prije 20-ak godina, ushićeno i blasfemično pričao da je Andrić bio ambasador u Berlinu '41., kao da biti ambasador i izaslanik svoje zemlje, kakva god bila, predstavlja rang jednog džeparoša, a ne elitnog predstavnika jedne države (da se razumijemo, to su bila vremena kada Skaka i sl. nisu mogli biti niti vozači u ambasadi, a ne ambasadori).
Stavljati djelovanje bilo kojeg čovjeka, u posmatranje izvan objektivnih društveno-političkih okolnosti tog vremena, nije moguće i izvodivo.
Puno istaknutih ljudi je pisalo, kako je teško sačuvati obraz za vrijeme vladavine totalitarnih i fašističkih režima, od prof. Miloša S. Đurića, profesora beogradskog univerziteta za vrijeme Nedićeve vlasti u Srbiji i sl. ali postojali su ljudi koji su uspjeli koliko-toliko sačuvati svoje moralne norme i principe i u crnim vremenima.
Da je Andrić bio poštovalac i navijač Hitlera, prvi put stvarno čujem, a vjerujem da kao takav, ne bi imao grama prolaza u bivšoj SFRJ.
Jednostavno, jaka intelektualna indivudua, koja bi u svim vremenima i režimima imala solidan umjetnički i građanski status, isto npr. kao Messi, gdje god da igra i pod čijom god zastavom, on je AS i nema dalje.
Ima istine i u tome da vrhunski talenat i umjetnički rad često ne ide i sa vrhunskim karakternim osobinama, jer dosta ljudi znam, koji su magični u svojim oblastima umjetnosti i znanosti, a u suštini su prilični "šufteri" kao ljudi, ali to je već tema za neku širu diskusiju.
Njegoša nisam detaljnije proučavao, pa se tu ne bih mogao očitovati.
