vatrogasac wrote:
...to je naslov....priča govori i objašnjava kasnije postupke kako Tita tako i njegovih bližih saradnika spram Bosne i Bošnjaka.....e jedino ako partizan Zulfikarpašić laže......tek kada je Leka zakačio i Tita počela su preispitivanja....
[...jesam avicena...stoji u profilu, a napomenuo sam u prvim postovima pod ovim nickom.....nisam redovan na sa-x ...otežano ulazim na stranicu....nešto ne vidim 'danas' duže vremena......]
Zivio, avicena! Clanak sam odmah pazljivo procitao i pogledao izvornik u Danima, samo nisam stigao sinoc u kasnu uru potanko odgovoriti. Imam nekoliko primjedbi:
1. Svjedocanstva ocevidaca vrlo su dragocjena, ali ne moraju biti do kraja objektivna. Recimo, prica 15-godisnje partizanke koja je u Focu stigla tek 2 godine poslije pokolja, i koja tu pricu prica 60 godina kasnije moze se bez mnogo vrijedanja svesti u rekla-kazala. Da se razumijemo, osnovne cinjenice su tocne, vjerujem da su one sudjelovale u asanaciji velikog broja posmrtnih ostataka Bosnjaka, mogu povjerovati i to da su partizani bili neskloni '44 potencirati pitanje tih zrtava, ali sve ostalo su spekulacije.
2. Sto se Zulfikarpasica tice, i on je (na srecu) o detaljima samog pokolja bio obavijesten tek iz druge ruke. Njegov izvjestaj datira iz pocetka, '42, kad su partizani jakim njemackim i cetnickim snagama bili protjerani iz Srbije i Crne Gore na malo podrucje koje su drzale ustase, cetnici i muslimanske milicije. To je vrijeme kad se partizanski (seljacki) odredi pocinju rasipati, u njima nastaju cetnicki pucevi, a lokalno stanovnistvo s nepovjerenjem i strahom gleda u tu novu vojsku. Pridobiti te siromasne ljude koji su se ovisno od nacionalnosti kolebali izmedu ustasa i cetnika mora da je bilo jako tesko, a uz nacelnu principijelnost, zahtijevalo je i kompromise. Samo sluzenje u cetnicima ili domobranima partizanima nije bilo dovoljno za likvidaciju, posto ni svi cetnici ni milicije nisu cinili zlocine. Ja znam da postoji jedna generalna odbojnost prema cetnicima, ali treba jasno reci da sve cetnicke skupine nisu bili iste, da su cesto bili mobilizirani i da je medu njima cesto bilo postenog svijeta, kao i kod muslimanskih milicija koje su bile cesto prisiljene suradivati s ustasama. Kljucni je Zulfikarpasicev "dokaz" prica o tom Straji Kocovicu, bivsem cetniku, kojeg on opet ne zna sam, nego cuje pricu od partizanske simpatizerke. Ja o tome Straji nigdje nisam nasao nikakvih podataka, ni na Googleu, ni po literaturi. Koliko znam, nije postao nikakav visoki partizanski oficir, niti narodni heroj. Vjerojatno je iste godine poginuo ili bio ubijen. O tome, uostalom treba konzultirati arhive. Ali kako rekoh, to je posao za historicare, a ne politicare i senzacionaliste.
3. Sto si uopce htio pokazati tom pricom? Da su partizani suradivali s cetnickim koljacima? Da su zanemarivali Bosnjacke zrtve? Jedini koji su se efikasno borili sa cetnicima bili su upravo partizani, oni su pobili barem 90% u ratu stradalih cetnika, a gonili su ih po zabitima i poslije rata, sve do 1954. Pogledaj malo srpske cetnicke sajtove - koliko ih to jos boli. Ali naivno inzistirajuci na svetacki cistoj slici partizana ti cinis gresku koju pripisujes Titovim apologetima. Rat je uvijek prljava, surova, krvava, ni po cemu plemenita rabota, a na nasim divljim prostorima pogotovo. A politika je uvijek pomalo pokvarena. Ipak, stoji cinjenica da su partizani u svemu ostali vecinom cisti, da su uspjeli omasoviti svoj pokret na humanim nacelima jednakosti i bratstva i pobijediti, i to nikakvi internetski revizionisti ne mogu osporiti.
Jer povijest se ipak uci iz knjiga, a ne sa kojekakvih "patriotskih" blogova i foruma.
P.S. Danas je odlucila odustati od corava posla i prestala aktivno sudjelovati na forumu
.
mog 
