pasha078 wrote:
U slucaju da prihvatimo tvoju tezu da je ovo slucajnost, onda moras objasniti nekoliko stvari:
1. Zasto Trump nije bio u pocetku uspjesan u kampanji jer je celebrity
2. Korelaciju rasta njegovog ratinga i rasistickih izjava
3. Radikalizaciju i desnice i ljevice u zadnjih 7 godina, odnosno zasto se to bas sada desava
Pa je li ti mislis da je Trump prvi koji je koristio takvu retoriku? Pa pogledaj kakvi su se ljudi sve kandidovali u prethodnim izborima. Proguglaj malo recimo Toma Tancreda iz Colorada, koji je bio kandidat 2008e. Ili mnogo poznatiju Michele Bachmann. Ili boga pitaj kakvih je jos kretena bilo na marginama republikanskih predizbora. Niko od njih nije imao ni priblizno uspjeha kao Trump. Postoji razlog za to.
Radikalizacija o kojoj govoris se moze gledati iz vise uglova, a desava se zbog vise faktora od kojih su neki namjerno konstruisani i eksploatisani. Neki su godinama, decenijama proturani i pazljivo njegovani da bi postali ovo sto su sad.
Ono sto ja govorim je da je cilj ovakvih predsjednickih kandidata danas da pronadju stavke u glavama ljudi koje mogu eksploatisati. Znaci one male klice nezadovoljstva (ako one vec nisu jasno vidljive) i da ih onda amplificiraju do daske. Objasne ljudima sta je u stvari problem, zbog cega su nezadovoljni necim, bilo cim, i onda im serviraju razna rjesenja. Tu onda vise nije prica da li taj problem stvarno postoji, da li je on toliko bitan, da li je problem u stvari u necem drugom, da li je taj problem uopste rjesiv, da li ga ta taj odredjeni kandidat moze rijesiti i koji su na kraju nacini da se on rijesi.
Neki drugi kandidat moze doci i uopste ne pricati o tim problemima, vec o necemu drugom, ili ako se vec prica o istom preformulisati to u neki sasvim drugi problem sa drugim rjesenjima. Sa tim i takvim kandidatom i sa javnim diskursom koji prati njegovu kampanju stvari koje bi se sa ovim prvim kandidatom stavljale u prvi plan bi ovdje bile potpuno marginalizirane, ne bi se uopste o tome ni pricalo, a debate bi se vodile o necem sasvim lijevom.
U stvari najbolji odgovor bi ti bio ovaj. Zamisli da se Trump nije uopste kandidovao. Po tvojoj teoriji, nasao bi se neko drugi ko bi automatski pricao o istim stvarima i na isti nacin, ili bi Cruz, Rubio i ostali imali drukciju retoriku.
I na kraju ne mislim da su Trump i Sanders "slucajnost". Ako sam upotrijebio taj izraz onda sam pogrijesio. No mislim prije da su pobjednici izbora kandidati koji uspjesno formiraju diskurs, uvecaju navodne probleme i uspjesno objasne ljudima kako te probleme rijesiti.
Da to NIJE tako, tj. da nam se konstantno ne serviraju gluposti, mi nikada ne bi pricali o imigrantima na ovaj nacin, nikada ne bi diskutovali o navodnim genetski ugradjenim rasnim razlikama, nikada ne bi pricali o a priori neprijateljskim religijama i slicno. Kada bi neko to spomenuo, bio bi javno lincovan od strane medija i ostalih kandidata i marginalizovan. Ali kad ti imas lobije koji KROJE i OBLIKUJU misljenje javnog mnijenja do te mjere da stvaraju imaginarne neprijatelje onda dobijas i situaciju gdje je ta javnost lako radikalizovana kada se figurativno stane na gas. Sad, sto tada lako izgubis kontrolu to je druga prica.
To je sto se tice Trumpa.
Sto se tice Sandersa, jeste, ima neke slicnosti medju glasacima, ali ona je kao sto rekoh manja nego sto se to predstavlja. Popularnost ideja koje on propagira je narasla kroz pokrete tipa Occupy, koji su pak nastali zbog ekonomske recesije prije 8 godina. Neki od tih ljudi koji osjecaju da su left out su otisli na njegovu stranu jer primarno krive Wall Street, kapitalisticki sistem, free market i sve sto uz to ide, a drugi, oni malo gluplji, su otisli na Trumpovu stranu jer za te probleme primarno krive imigrante, teroriste, Kinu, Rusiju, itd. No popularizacija Sandersovih ideja je takodje narasla zbog globalizacije protoka informacija, gdje ljudi uvidjaju da socijalizam, tj. socijaldemokracija evropskih zemalja i nije tako losa stvar. Komunizma kao neke babaroge vise nema i ljudima je normalnije stavljati ove ideje u javni diskurs. Na primjer, druga i treca generacija Kubanaca na Floridi ima mnogo "ljevlje" politicke stavove nego njihovi roditelji (Rubio je izuzetak

). Medjutim, da Sandersa nema, ne bi se pojavio neko drugi ko bi pricao o socijalizmu, mislim, pricalo bi se o slicnim stvarima, ali na taj bas nacin ne. Ja ne znam nijednog politicara koji sebe deklarise socijalistom osim njega. Stoga, i njegov uspjeh je takodje plod kampanje samog Sandersa i njegovih stavova.
Potencijali za razne ideje su uvijek tu u glavama glasaca. Medjutim, potrebna je prava osoba u pravo vrijeme da te ideje formira i iskoristi. Napravi kampanju da je nebo zeleno, skupi dovoljno ljudi na pravim pozicijama, i za 5 godina ces imati 30 miliona ljudi koji ce govoriti da je nebo zeleno.