holowey wrote:
kad su se to imena prevodila kod nas? hoces reci da se naziv dnevnog lista "zidojce cajtung" prevodio na nas jezik? a "russia todaY" se moglo napisati nasim laticnim slovima? ja znam za samo 30 znakova a niti jedan od njih nije Y
ne znam prijatelju. ne mogu se tacno sjetiti. komplikovano je to pravilo. ja sam ta pravila ucio u ranim 80tim.
nasao sam u hrvatskom jeziku:
Strana se osobna i zemljopisna imena (osim imena država) iz jezika koji se služi latinicom pišu izvornom grafijom, primjerice Ancona, Auckland, Appendini, Baudelaire, Cambridge, Chomsky, Lawrence, Lévi-Strauss, New York, Zürich itd.. No za neke od poznatijih svjetskih gradova u hrvatskome jeziku postoji prilagođeno ime, naprimjer Budimpešta, Bukurešt, Pariz, Peking, Rim, Trst i dr., koje je ponekad potpuno različito od izvornog imena (Beč, Carigrad…).
Strana se pak osobna imena iz jezika koji rabe neko drugo pismo prenose najbližim latiničnim znakovima prema transliteracijskim pravilima za svako pismo i za svaki jezik posebno, primjerice Anton Pavlovič Čehov, Akira Kurosawa, Mihail Sergejevič Gorbačov i sl.. Osobna imena iz jezika koji se služe raznim drugim pismima uglavnom primamo posredno, preko jezika koji su ih prilagodili svojemu latiničnom načinu pisanja. No ukoliko strana osobna imena primamo neposredno, osnova za njihov izgovor treba biti lik normiran u jezičnim priručnicima zemlje kojoj određeno ime pripada, a pišemo ih u latiničnom obliku onako kako se za službene potrebe pišu u jeziku, tj. narodu iz kojega potječu. U međunarodnom prometu zemljopisna imena treba pisati u izvornome liku i izvornom grafijom.
ako te zanima detaljnije, evo ti
link
sto se tice tog "Y". nacionalna medjunarodna oznaka je bila YU. pocinje sa tim istim slovom kojeg nismo imali na pisacoj masini.