Evo, ja sam vam agnostik (neka vrsta spiritualnog agnostika), pa priupitajte ako vas šta interesuje.
Inače, najsmješnije mi je kada određeni likovi kažu da agnostici igraju na neku sigurnu kartu, što je apsolutno netačno, jer bi, po toj gnostičkoj logici, svi agnostici bili kažnjeni od Boga kada bude vrijeme samim tim što nisu vjerovali ili što su sumnjali.
Ja jednostavno nemam dokaza da Bog (u gnostičkom) smislu) postoji i zato odbacujem religiju kao sistem vjerovanja i življenja, kao što i odbacujem mogućnost konzumiranja sirove automobilske gume, dok mi neko ne dokaže da je to ono što je našem tijelu od esencijalne potrebe. U redu, ne baš najbolja analogija, ali shvatićete rezon.
Bertrand Russell, kada je upitan da li se plaši Božje kazne zato što ga ne priznaje, odgovorio je nešto u smislu:
"Apsolutno ne. Također ne priznajem ni Zeusa, Jupiter, Odina i Brahmu, i to mi ne izaziva nikakve probleme. Primjetio sam da vrlo velik dio ljudske rase ne vjeruje u Boga i ne trpi nikakvu vidljivu kaznu kao posljedicu. A ako Bog postoji, ne vjerujem da se On odlikuje tako krhkom taštinom da bi ga uvrijedili oni koji sumnjaju u njegovo postojanje."
To je, u biti, suština agnosticizma.