da li su vam se desavale neobjasnjive stvari

[Not My Idea]

sjeca li se neko koji je forumas pisao nesto kako mu je svake godine neko umro, vezano za neki broj?
niceg se vise ne mogu sjetit al je bas bilo

[demode]

Nisam apsolutno vjerovao u te stvari, cak su mi bile smjesne i smatrao sam ih plodom maste vecinom neobrazovanih ili primitivnimh osoba dok mi se jednom nije desilo nesto slicno od cega su mi se kosti sledile. To je bio ustvari trenutak u kojem povezete niz nebitnih i sitnih dogadjaja koje su se desile i kojih se u normalniim okolnostima nikad ne bi sjetili, a koji se sloze u jedan hronoloski niz koji izveze stravicnu pricu. Zato cu poceti od kraja pa se vratiti na pocetak.
1995, ljeto, mali vojni logor u srednjoj Bosni, u jednom kanjonu izmedju dva brda, blizu nicega odmah pored nista. Sumrak. Zaustavio sam se na stazi, iznad logora, na brdu. Ustvari zaustavio me je krik djevojke koji je dolazio sa susjednog brda. Noge tudje, Antartik u kostima. Gledao sam u susjedno brdo odakle je dosao krik i svi ne bitni dogadjaji koji su se desavali ranije a za koje nisam bio ni svjestan da sam ih zapamtio uvezali su se u cijelinu. Bilo je to gotovo prije 2 mjeseca kad sam patrolirao sa psom iznad logora. Penjali smo se na desno brdo. Na vrhu brda je bila rusevina stare pravoslavne crkvice. Paznju mi je privuklo zaraslo groblje i interesantni spomenici. Groblje je zaraslo u travu i sikaru koja je izrasla gotovo metar. Paznju je prokleto privlacila jedna stvar, gotovo svi pokojnici su umrli relativno mladi, malo ko da je imao preko 30 godina, vecina ih je umrla pocetkom 20. vijeka, a vecina od te vecine u jednoj godini. Sjajno mjesto za snimanje filmova. Sve me to zabavljalo te sam nastavio dalje mali sumskim puticem. Preljepa priroda, preljepa sumica ali vece je iznenadjenje preljepa kucica pod jednim velikim hrastom na koju sam naisao, dakle u sred sume. Bila je minijatura kao da je za djecu pravljena, kopija prave pravcate kuce samo sto nema prozora. Pridjem i skinem bravu sa drvenih malih vrata. Otvorim vrata, sagnem se da udjem i imam sta vidjeti. Unutra je zastrt cilim i na njemu tabut. Elegantno izadjem sa blagom jezom. Moram napomenuti da je najblize selo Drijen, malo selo sa svega par kuca udaljeno cca sat do sat i po brzog hoda. Poslje par dana u razgovoru sa jednim lokalcem saznao sam sljedecu pricu ili legendu sta vec...dakle. Nekad davno asikovali momak i djevojka, voljeli se, obecali se. Medjutim u nju se zaljubio momak iz susjednog srpskog sela koje je bilo tu negdje gdje je sada vojni logor. I tako krenuse svatovi sa mladom a s druge strane krenu grupa konjanika iz ovog srpskog sela da ukradu mladu. Negdje na pola puta izmedju jednog i drugog sela susretose se ove dvije vesele grupe i nasta borba. Taj susret je kao dijelom uzrokovao sumnju kod mladozenje u ljubav i vjernost mladenke. U vihoru borbe bude i smrtno ranjena mladenka, te legenda kaze da je zadnje sto je rekla da je pokopaju na tom mjestu bitke a ako je bila vjerna i voljela samo svog nesudjenog nek joj na grobu izraste veliki hrast. Tako su jo digli turbe tacno na tom mjestu gdje je i poginula.. Poslje me taj lokalac odveo na mjesto muslimanskog sela odakle je mlada. Bila je to jedna ogoljena strmina u sumi pored puta sa kamenim zidovima od kojih su ostali samo parapeti. Drzao sam to za legendom i pravo mastovitom pricom, a jos mi je bilo zabavnije slusati mladje vojnike kako su vidjeli duhove na toj stazi. Naime, regularnim putem kroz kanjon do prvog sela se stize za nekih dva sata (kad se ide u "cure"), a ovom sumskom stazom se vrijeme skrati za pola sata. Tako su mnogi dotrcavali uplaseni, crveni u licu, lupetajuci price o suskanju, duhovima i sl. Nisam uopste sumnjao da je to produkt malo vece doze napaljenosti i alkohola. A onda danima nakon toga se desilo nesto sto sam bio skroz smetnuo s uma dok nisam i ja cuo vrisak. Igrali smo fudbala na male nas cetrvorica i krenuli smo poslje do potoka da se osvjezimo. U trenutku Damir je stao kao ukopan i sledjen me je gledao. Vec se bilo poprilicno smracilo. Nisam nesto ni obracao paznju dok mi se sav blijed nije obratio rijecima koje su bile prvo sto mi je odzvanjalo na onom brdu malo kasnije, a to je bilo: "jesi li cuo". Sta, pitao sam. Kaze ono kao da je neka djevojka vrisnula. Ja sam se smijao jer djevojke nije bilo kilometrima blizu, te sam ga danima zezao kako je napaljen, kako se treba malo cesce spustiti u Kakanj, ili da ga "baci" s vremena na vrijeme.
Tako sam se svega sjetio gledajuci u brdo na kojem je bilo turbe i groblje, odakle sam sasvim jasno cuo zenski vrisak. Kad sam malo dosao do sebe sletio sam kao metak u logor. Kao u filmovima strave nekako se brzo naoblacilo i pocela je kisa, koja se pretvorila u nevrijeme. Otkako smo dosli u taj logor mislio sam da svi gromovi u Bosni zavrsavaju o ovom kanjonu, tako da nemoram docaravati koliko je bilo prijatno to vece. Nas trojica smo se skupili u centru veze i cekali cetvrtog da se vrati u logor. Samo nas cetvorica smo bili. Taj cetvri bio je S, koji je pred rat zavrsio vojnu akademiju u Beogradu. Bilo je vec kasno u noc, njega nema, a vani kisa pada i gromovi. Posto vukovi i divlje svinje u okolini nisu rijetkost vec smo se poceli brinuti za S. Tek u neko doba ulazi prilika u mokroj vojnoj kabanici, skida kapuljacu vidno blijed u licu sa pitanjem " jeste li vi culi". Gdje neces cuti ovu grmljavinu rece Edo. S. nas je zbunjeno gledao i nakraju rekao " ma .ebo grmljavinu, mislio sam na topot konja". Onda sam i ja ispricao svoju pricu, te smo jedva cekali jutro.

[dezurni_ucenik]

Podsjeti me tema na Jay Lena.

Davno nekad,dok je NBC bio na satelitskoj tv,pustao se svaku noc Jay Leno Show.I tako,elem nejse,jednom on otisao na ulice Los Angelesa da pita ljude da li su im se desavale neobjasnjive stvari,paranormalne za koje nema razumnog objasnjenja,da li ih uplasilo nesto natprirodno.Naleti na nekog crnca pita ga to,kaze crnjo :

Yeeaaaah ,man,i was scared by LAPD maaan...you know what i m sayin'

[spacebound]

[graue_maus]

[dadoka84]

http://socyberty.com/paranormal/10-sign ... -with-you/

[kurty]

sjeca li se neko koji je forumas pisao nesto kako mu je svake godine neko umro, vezano za neki broj?
niceg se vise ne mogu sjetit al je bas bilo

ja sam pisao za septembar... otac, nana, dedo, tetka,dajdza i ostatak rodbine za koju se sjecam... i jedne godine me to masilo i onda ono u aprilu vozio covjeka na skidanje konaca i u putu za Zenicu mi umro u autu

[desertrose]

pratim

[r_faruk]

sto se tice prizivanja duhova. mi smo prije rata prizivali duhove i uvijek su nam nesto ispisali. kada smo konac od igle zavezali za cvijet, i pustili iglu, prestali su nam i duhovi pisati........

[BIONA]

@ demode

[Toffee karamela]

Nisam apsolutno vjerovao u te stvari, cak su mi bile smjesne i smatrao sam ih plodom maste vecinom neobrazovanih ili primitivnimh osoba dok mi se jednom nije desilo nesto slicno od cega su mi se kosti sledile.....

Lažeš li ti ovo majke ti? Nemoj se naći uvrijeđen ali ovo mi zvuči baš kao scenarij za neki horor, svi elementi su tu, priviđenja koja odranije postoje, malo napušteno groblje, nevrijeme, vriska....Ako ne lažeš grijeh na moju dušu zbog sumnje.

[L.e.g]

[GaRGa]

@jutarnja, je li ti sin vidio da su se palili kompjuteri odnosno to da su se ti satovi zaustavili, ustvari je li bilo ko osim tebe to vidio ?!

@sime-----bili smo svi u kuci sin doletio iz engleske ,da se posljednji put vidi sa ocem ,mladja i starija kcer ,komsinica, moja majka i sestra.
sto se tice religioznih objasnjenja ne zadovoljavaju me "fatalisticki" odgovori tipa "Bog dao,Bog uzeo". jedna iskrena vjernica mi je rekla da su to "sejtanska posla" ,a druga da posto je umro na svoj najveci vjerski praznik (a nije bio vjernik iako je proucio temeljito vjerske knjige svih "nasih" glavnih konfesija) da je odmah otisao u raj.zato kazem da tu nisam pronasla odgovor koji bi me zadovoljio,jer je u pitanju cista kontradikcija.neko ko je u raju nema sta da trazi u mojoj spavacoj sobi.
u svakom slucaju ,dragi forumasi ,drago mi je da vam se svidja tema.opisacu vam uskoro jos neka licna iskustva ,pa cemo razmijeniti misljenja .pozdrav i hvala svima za postove.

nevjernik ne moze uci u raj ni da je hafiz koliko ja znam

[Truba]

1998 sam kupio original CD Encarta 98 original iz bugarske 40 maraka... cijeli mjesečni budžet
i kući sam greškom sjeo na njega dok je bio izvan kutije
čulo se kako puca CD ali kad sam ustao CD je bio čitav i radio je

sjećam se kao da je bilo jučer... nigdje kraja mojoj sreći
tada nije bilo interneta pa se surfalo po takvim CDovima

[harač]

uh, čitajući malo kontam da bi i Frojd ovdje odustao

[demode]

Nisam apsolutno vjerovao u te stvari, cak su mi bile smjesne i smatrao sam ih plodom maste vecinom neobrazovanih ili primitivnimh osoba dok mi se jednom nije desilo nesto slicno od cega su mi se kosti sledile.....

Lažeš li ti ovo majke ti? Nemoj se naći uvrijeđen ali ovo mi zvuči baš kao scenarij za neki horor, svi elementi su tu, priviđenja koja odranije postoje, malo napušteno groblje, nevrijeme, vriska....Ako ne lažeš grijeh na moju dušu zbog sumnje.

Navedi mi jedan razlog zasto bi lagao.
Pokusavo sam sebi tada a i sada objasniti sve to, da li je u pitanju halucinacija podsvijesti ili stvarno ima nesto Bogom dano sto nas um nerazumije...neznam. Vidi nikad prije nisam davao znacaja takvim pricama vise sam vjerovao da su izmisljotine ili zabava za frikove koje sam strah zabavlja. Nisam ozbiljno shavatao ni ovu legendu sa svatovima. Ali da sam cuo vrisak, cuo sam. I sad ga se mogu tacno cuti kako je zvucao, prigusen zenski krik u daljini. Mozda jos vise od toga me uplasilo to kad sam cuo da sam se sjetio svih povezanih stvari koje mi ni nakraj pameti nisu bili, a skratio sam pricu da vas nedavim. Koincidencija ili ne je da se i drugim ucinilo da cuju neobicne stvari. Mozda smo nas cetvorica koji smo ostali sami tih dana prolupali, ali nismo bas bili balavci. Sjecam se momak kojeg sam ja zamjenio da je stvarno prolupao samo se smijao i kleberio kad smo dosli, a sjecam se i Gorana kad smi izasli iz dzipa, frajer se okrece i gleda tu usku liniju neba koja se moze vidjeti iz kanjona i kaze mi (tacno sam zapamtio svaku rijec): Jarane ovo nije .icka materina ovo je 100 .icki materina. Mjesto se zove Paocine, sjeverno od Kaknja na ratnom putu prema Vozuci. Izgleda kao da si medju guzovima. Priroda preljepa, ali poslje mjesec dva postane sablasna, a zatim i odvratna. Bas kao iz E. Kurtoviceve pjesme Nosila je ljepotu k'o prokletstvo.
Razumijem svu tvoju sumnju jer vjerujem da bih i ja sumnjao kad bih od nekoga cuo ovu pricu, ma bih 100%, ali ja znam sta sam dozivio i stvarno nemam razloga da izmisljam. Cak kad sam nekim ljudima pricao ovu pricu uzivo, rekli su mi da napisem roman od toga, ali nisam ja taj tip.

[fortaleza]

Evo jedna priča iz rata koju sam našao na netu, autor tvrdi da je istinita...


Zima je 93'. Bili smo udaljeni od neprijatelja nekih tristotinjak metara zracne linije. Nasi su polozaji bili u rovovima ukopanim bas na pocetku sume dok su oni imali polozaje u jednom malom zaseoku (brat bratu dvadesetak krhkih kucica). Danima se niko nije pomjerao ni metra. Tuklo se minobacacima (tu i tamo) poneko puskaranje, ali nista strasno. I jedni i drugi, sta reci, cekali smo daljnja naredjenja, s vrha naravno i drzali svoje crte. Hladno je bilo, onako kako samo u Bosanskim zabitima zna biti, ali iskreno receno, bili smo dobro opskrbljeni. Te noci bio sam poslan u izvidjanje s jednim suborcem, inace mojim jako dobrim prijateljem. Nismo trebali daleko ici, mozda kojih 150 metara u niciju zonu, mozda nepotrebno, ali ipak. I tako smo se nas dvojica lagano puzeci priblizavali zbunju koje je trebalo biti nasa busija narednih nekoliko sati.
lijepo smo se smjestili i onako nedisciplinirano pripalili po cigaru , sto bi se reklo frajerski i neoprezno, ali s zarom okrenutim unutra, prema dlanu.
Imali smo jedan lijepi dvogled IR. Eh da nam ga je bilo imati kad smo bili klinci i iz daljine virili u auta gdje su se valjali zaljubljeni parovi..
S vremena na vrijeme pogledao bih u pravcu neprijatelja, vidjelo se kretanje, hodali su, nosili drva, nista narocito, al nesto mi nije bilo jasno. Nekoliko njih je krenulo na drugi kraj zaseoka, onako u zurbi i s puskama na gotovs, cula se i vika. Dao sam prijatelju da pogleda i on je poslije par sekunda poceo da brblja, zadihao se i brzo mi gurnuo dvogled u ruke i samo izgovorio "gledaj tamo"..
Ponovo sam pogledao i vidio da su oni napadnuti, pocela je i pucnjava, pojedinacna, rafalna (sve se dogadjalo jako brzo) vidjeo sam neke, neka bica ljudskoga oblika, ali nisam skuzio sta je. Vidjeo sam da ih napadaju i ubijaju (neprijateljske vojnike), grizu. Planulo je par kuceraka a sad se tamo vec odvijao pravi rat pucnjevi vatra, vrisci, uzasni urlici. Nasi su nas odmah pozvali da vide sta se desava. Dao sam dvogled prijatelju i odgovorio nadredjenom da nemam pojma sta se desava ali sa nama nema nikakve veze.
Moj je prijatelj onako otvorenih usta gledao. S obzirom da je vatra bila jaka sjene, siluete se se vidjele golim okom. Bio sam sledjen (od straha ne od hladnoce).. Daj mi normalnu bitku, nema frke, ali ovo.
Uzeo sam , istrgao dvogled i htio, unatoc strahu, vidjeti sve iz vece blizine.
I vidjeo sam jednu priliku zenskog izoblicenog lica (veliki zubi izobliceni, produzena vilica, brada siljata i kandze) kako gleda, ravno, ali ravno prema nama. Mi smo dovoljno daleko u mraku, ali gledala je u nas, znala je da smo tamo. I tada je potrcala velikom brzinom u nasem pravcu. Ja sam sledjen i dalje drzao dvogled kao paraliziran, ali u jednom trenu kao kroz san rekao sam svome suborcu da puca ravno u mrak, ODMAH. I on je zapucao, a odjednom sa moje desne strane u pravcu kuca zapucalo je jos dvadesetak kalasnjikova (ja u svoj onoj izgubljenosti nisam ni primjetio da je jedan dio nase ekipe stigao do nas i razvio polozaj). Poslije dvije tri sekunde i ja sam opalio rafal.
S naseg glavnog polozaja su poceli udarati i minobacacima. Pocelo je oprave, mada niko nije imao pojma o cemu se u stvari radi.
Trajalo je, recimo, deset minuta (ne trebam govoriti da sa druge strane nije stigao ni metak).. Kada je prestalo s lupanjem glavni casnik (ne zelim govoriti ni o imenima niti mjestu zbivanja ) je htio da krenemo naprijed, ali sam ga uvjerio da sacekamo jutro. Puno pitanja je postavljeno, ali nismo im nista kazali, nista sto bi uputilo na to da nas proglase ludima.
Krenuli smo naprijed (vedro je bilo oko 08.00) i poslije par minuta stigli na protivnicke pozicije. Jos je bilo zara na kucicama. Snijeg je bio pun krvi na sve strane, razbacano oruzje i vatreno i hladno (nozevi umrljani krvlju), ali niti jednog mrtvog. Nikome nista nije bilo jasno. Ipak u jednom rovu, zatrpanog snijegom i zemljom pronasli smo jednog mrtvog vojnika, rastrganog. Jasno su se vidjeli ujedi i dijelovi otkinutog mesa.
Ja i prijatelj smo se pogledali, a casnik je to sve prokomentirao kao "bas ga je raznijela prokleta mina". A "oni su se povukli pod nasim djejstvom i pokupili svoje mrtve i ranjene"... To je bilo to i tako je priopceno javnosti

[Not My Idea]

sjeca li se neko koji je forumas pisao nesto kako mu je svake godine neko umro, vezano za neki broj?
niceg se vise ne mogu sjetit al je bas bilo

ja sam pisao za septembar... otac, nana, dedo, tetka,dajdza i ostatak rodbine za koju se sjecam... i jedne godine me to masilo i onda ono u aprilu vozio covjeka na skidanje konaca i u putu za Zenicu mi umro u autu

e moze bit da je to. nesto se kroz maglu sjecam al znam da sam ostala zabezeknuta

edit

http://www.klix.ba/forum/viewtopic.php? ... +septembar

[medvjed23]

super... sad ne smijem pogledati kroz prozor jer me strah da ću vidjeti ružnu vampiricu koja bulji u mene...

[cx6]

http://socyberty.com/paranormal/10-sign ... -with-you/

Lights Flickering

Ovo se meni desilo u ratu.Govorim jaranu u haustoru eto duha eto duha (iz zajebancije) kad bljesnu svijetlo.Izletili smo ko topovi napolje.Kasnije smo kroz pricu skontali da nas je obojicu uhvatila jeza i ta neka prestravljenost u tom trenutku.

[jutarnja zvijezda]

posto vidim da idu i price o duhovima evo nestoi od mene.
kada sam bila dijete imali smo komsiju (zvacu ga dida).taj covjek je bio ziva enciklopedija.sta god smo ga pitali u vezi skolskog gradiva ,sve je znao. e on je tvrdio da je od mladosti medij i da moze komunicirati sa duhovima.imao je dva sina,vec ozbiljni ljudi,(crveni kao crvena paprika),koji su naravno to ismijavali.tako ,da bi dokazao svoje tvrdnje ,dida jednu noc zakaze spiritualisticku seansu.bili su pozvani i moji roditelji.mi djeca NE.koga je on zvao i kako se to sve odvijalo ,ja ne znam,znam samo da su njegovi sinovi izletili iz kuce u papucama ,i to u snijeg ,a moji su strcali niz stepenice bijeli kao kreda,i samo govorili : "sta ono bi---pa sve slike i lusteri se polupase".vise nikome nije bilo smijesno.dida mi je samo objasnio ,da se dobro mora paziti da se ne pozove zao duh. i to mi se urezalo u pamcenje.
prosle su godine i jednoga dana nesto sam citala na tu temu i onda o tome pricala sa mojom najboljom prijateljicom.bila je opisana neka jednostavna tehnika pozivanja i mi odlucimo da isprobamo ,ima li tu neke istine. dogovorimo se da pozovemo pokojnog muza nase dobre prijateljice ,koji je umro iznenada vrlo mlad ,a bio je jako dobar covjek.i ucinimo mi to .uz blagu jezu i neki usiljeni smijeh. mi smo postavljale pitanja ,"on" je odgovarao i tako dok nam nije dosadilo. raspakovale smo "rekvizite" i zaboravile na nasu "seansu".nakon nekoliko dana dosla mi je u posjetu njegova udovica. u toku razgovora ,ispricala mi je da vec par dana ima problema sa spavanjem ,jer svaku noc sanja pok.muza koji luta po groblju i ne moze da nadje svoj grob. skoro sam pala sa stolice od uzasa.naravno da joj nisam mogla reci sta smo prijateljica i ja radile.vjerujte,jedva sam cekala da ode ,da zovnem prijateljicu i da vidimo sta sad da radimo.srecom sacuvala sam clanak ,pa smo sad ozbiljno procitale sve sto pise. a u stvari najvaznije je posebnom tehnikom "duha "vratiti.mi to naravno nismo uradile jer smo se u stvari zafrkavale. bilo tu nesto ili ne NIKADA vise u zivotu nisam tako nesto ucinila.

[donja_crtica]

Da ste mu ovo dale

[4m3l]

[juzna_strana]

Par mojih prijatelja je sluzilo vojsku u Gorazdu. Spominjali su mi neko strazarsko mjesto na kojem su se desavala prividjenja,istina ne njima licno. Tacne lokacije se ne mogu sjetiti.. 2001-2002 godina.
Moguce da neko od forumasa ima slicne informacije..

[Static-X]

.