zavrzlama wrote:tvsabina wrote:
u srbiji se to ne gleda kao na sramotu...NEGO kao cin pomirenja srba koje su zli komunisti razdvojili,sto je kasnije prouzrokovalo srpsko nejedinstvo i kao rezultat tog nejedinstva"srbi prvi put gube ratove"...draza se rehabilituje radi svesrpskog pomirenja da u buducnosti tako jedinstveni nastave tamo gdje su 99-te stali..the end...
Mnogo je to veći unutarnji sukob nego što mi možemo pojmiti iz ovog ugla.
Ja sam sasvim siguran da u Beogradu postoji dovoljno ljudi koji će djelovati na zaustavljanju ili poništavanju efekata takvog zakona.
Istoriografija neka radi svoje glede podataka o tom pokretu. Ima tu svega...
Meni kao pojedincu je "četnik" smrtni neprijatelj, mene, mog grada, porodice, i ja tu imam čiste račune- čak i razgovaram sa njima.
Nije nama niko kriv što ih nismo poslali u zavarenim sanducima kući, na prikolici traktora, umjesto u kancelariju u tzv. Istočnom Sarajevu gdje im sada možemo, da ne kažem šta...
Ostalo je unutrašnje pitanje države Srbije, a znajući kako funkcioniše njihova politička šizofrenija (radikali/ostatak scene , i tako već skoro vijek), mnogo toga će biti riješeno bez uplitanja sa strane. Sve što rade, rade sebi i svojoj djeci.
Meni i mome djetetu je dobar četnik samo mrtav četnik, a živog podnosim samo iz razloga jer me zakon sprečava da ga ubijem. Probali su, nisu uspjeli. Četnički pokret je u Sarajevu bezveze izgubio desetine ljudi, i povukli su se političkom odlukom, kao pokunjeni psi, uz patetiku pjevanja i bogohulno nošenje hrišćanskog krsta kojeg su osramotili kao malo ko.
Svakom svoje i nadam se da više nećemo imati problema sa budalama dugih kosa i brada, nafuranih na imaginarna osvajanja kamom i krstom. Srbija nek se davi u svojim šizoidnim prevratima svaki dan dok i njima ne svane, i ne počnu živjeti normalnim standardom, bez mitologije i bijede. To mogu uraditi samo građani Srbije,a nikakve retard- tvorevine tipa Helsinških komiteta, RECOM-a, raznih "kandićki" ili anomalije Čede Jovanovića koji priča priču 20 godina unaprijed, i koju niko ne prihvata u Srbiji- većinom pod utjecajem zapadnih obavještajnih kombinacija i spinovanja.
Moja je filozofija- držati ih dalje od sebe, ne komentirati ih, ne dirati ih, ne provocirati. Ako neko nešto pokuša, nek se suoči sa onima koji efikasno liječe njihova sranja,a ne preko leđa nekog preplašenog hodže i njegovog džamijskog prozora. Moj recept za njih u tom slučaju je isti kao i 92-e.