Nije tačno da je iko morao bježati iz JNA. Potpiši da JNA napustaš bez ikakvih njenih obaveza prema tebi i idi kud god hoćeš. Sefer i ostali kosovci su sa bosnocidne beogradske katedre upućeni u RBiH da pomognu političkom kvislinško-kriminalnom štabu Alije Izetbegovića da urade ono što je bilo planirano u tom štabu. Politički dio štaba je pripremljen kroz za to upriličeno suđenje tzv. mladomuslimanima, a vojni sa tzv. dezerterima iz JNA.
Zoran (za šankom u hotelskom baru): „Uvjerili smo se, najnoviji događaji u Bosni imaju i novu - „nebosansku“ logiku, koja je vrlo zahtijevna, a posebno prema vama koji ste rođeni i živite tamo. U najboljoj namjeri - znajući da ste, slijedom „bosanske“ logike, naučeni triput da mjerite prije nego li presječete - djelimično sam uticao da ne budete nedužne žrtve te logike. `Nedužne` je samo uvjetno, jer u Bosni ponovo nema nedužnih i nenamjernih. Bez obzira da li je suponirana na periferiju ili u centar interesa, Bosna je kontinuirano izvor nestabilnosti i tragedija. Pa čak i do te mjere da bude povod jednom od dva svjetska rata. Uz angažiranje vojne sile, nivo ratova se sve više cijeni po osnovu angažiranja svjetskih centara moći. Pošto je Bosna sklona svjetskim ratovima, najbolje bi bilo šapatom da nestane. Iskustvo iz ranijih pokušaja s istim ciljem, jasno upućuje na zaključak da je generator takvom nestanku isključivo bosanski. Preciznije, treba ga pronaći među najbrojnijom bosanskom populacijom, odnosno među Muslimanima. U tom kontekstu, učinjeno je slijedeće: Prvo. Vjerujem da si pratio sudski proces, poznat kao `suđenje mladomuslimanima`. Povod mu je bio skori kraj Titove federacije i očekivana trka za Bosnu, dok mu je ciljani ishod da se Muslimanima nametne liderstvo sklono ekstremnim vjerskim, a ne narodnim i državnim opcijama. Od strane bosanskog suda, optuženi su osuđeni na višegodišnje kazne zbog krivičnog djela udruživanja radi neprijateljskog djelovanja, što je savezni sud preinačio u krivično djelo neprijateljske propagande i, sve skupa, protežiralo ih je u mučenike (bezbožnog) komunističkog režima. Pravovremeno su pomilovani i gurnuti Bosni u amanet. Kako se i očekivalo, `mladomuslimani` su formirali političku stranku koja će pobijediti na predstojećim izborima. Drugo. Uz pomoć `mladomuslimanske` vlasti izvršeno je radikalno fokusiranje odnosa u Bosni na njenu najosjetliviju – vjersku kariku. Treće. Uz nesebično sudjelovanje te vlasti izvršena je politička, odnosno teritorijalna podjela Bosne upravo po vjerskom šavu. Četvrto. Uz pristanak te vlasti, a pod direktivom da potpomognu političko rješenje krize, mirno su raspoređene oružane snage. U suštini, operativno i taktički da budu potpuno spremne za konačno rješenje `bosanskog pitanja`. Peto. Zahvaljujući `mladomuslimanskoj` vlasti, sva vojna oprema i naoružanje ostalo je u vlasništvu navedene oružane sile. U prilog konačnom rješenju, po preporuci `mladomuslimanske` vlasti Muslimanima da ne sudjeluju u njoj, navedena oružana sila je u najvećoj mjeri oslobođena muslimanskog tereta. Šesto. Uz nesebično sudjelovanje `mladomuslimanske` vlasti, Muslimani su uvučeni u pregovore s ciljem da se fokusiraju na normalno - političko rješenje. Istodobno to je i dovoljan razlog bjelosvjetskim centrima moći da ostanu u funkciji nenametljivog posrednika. Sedmo. Ta vlast i ne pokušava tražiti saveznike u međunarodnoj zajednici. Pretpostavljam, preči su joj islamski od državnih motiva, no to je u domeni tvoje profesionalne orjentacije.“
Marx: „Da li se ne snalazi, ili je uvjerena u miran rasplet, ili vjeruje da su joj suđenje i kazna dovoljan adut i na međunarodnoj berzi, ili je i njoj Bosna teret, s obzirom da je svjesna kako na cjelokupnoj joj teritoriji nije moguće uspostaviti islamski poredak? Ukoliko je interes te vlasti fokusiran na ovo posljednje, utoliko joj je ponašanje očekivano, beogradska i zagrebačka opcija idu joj na ruku - ne kompromitiraju je i, istodobno u svakom izuzev nevjerovatnog radikalnog rješenja, svesrdno hrane njenu opciju. Jesmo li za još po jedan viski?“
Zoran: „Hvala, bit će prilike. Ne volim monologe, ali vrijeme mi curi. Da nastavim?“
Marx: „Svakako.“
Zoran: „Ne volim ni savjete u ovakvim prilikama, ali molim te – najozbiljnije shvati svoju trenutnu supoziciju. Procjena je da će bosanska agonija trajati najduže tridesetak dana, što u najvećoj mjeri zavisi od Zorana, Marxa, Mirka, Nade, ... Ne znam jesi li čitao „Islamsku deklaraciju“ mladomuslimanskog i, odnedavno, zvaničnog Muslimanskog lidera, te predsjednika bosanskog predsjedništva Alije Izetbegovića. Tamo piše i ovo: „Narod koji spava može se probuditi samo udarcima.“ Šta bi to, konkretno, moglo značiti? Za bosanske muslimane, kao konstitutivan bosanski i jugoslovenski narod, u svjetlu islamskog poretka i islamske vlasti može se, doista, reći da spava. Realno, Izetbegović nije u prilici sam da ga probudi, a i da jeste – bolje je neka to učini neko drugi i uz uvjet da njemu i njegovim propovjednicima ostavi prostora da islamiziraju Muslimane, što je početni smisao i konačni cilj cijele misije. Nesporno, s tim drugim on bi morao biti u nekom obliku legalnog, ali i ilegalnog saveza - kako bi to buđenje bilo dvostruko kontrolirano. Alija Izetbegović zna da su Muslimani primarno bosanski orjentirani, te da je na izborima dobio masovnu podršku za bosansku a ne muslimansku (islamsku!) opciju. Zna i da su ratni događaji posebno pogodni za obnovu i jačanje vjere u jednog, ali i u jedinog boga. Nije li mu ovo historijska prilika da zamisao realizira?“
Marx: „Nisam čitao. Znači: mi Muslimane stjeramo u geta i Alija Izetbegović ih, mirno – islamizira! Pošto su po istom – narodnom, de facto vjerskom principu geta administrativno već dogovorena, kakva je misija Radovanu Karadžiću i Stjepanu Kljujiću? I oni su ravnopravni članovi jedinstvenog državnog predsjedništva. “
Zoran: „ Izađi iz te zamke, rješenje traži na relaciji Beograd – Sarajevo – Zagreb, odnosno Slobodan Milošević – Alija Izetbegović – Franjo Tuđman. Samo u navedenom kontekstu moguće je definitivno riješiti čvor zvani Bosna.“
Marx: „Potrebno je rasijeći i svijest o Bosni, a ne samo Bosnu. U tom kontekstu, Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman su, istovremeno – i prijatelji i neprijatelji.“
Zoran: „Za razliku od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, Alija Izetbegović kad krene u igru, mora je igrati do – kraja! A on je to, bez sumnje, učinio. Sve ovo sam ti samo ponovio ne bih li ti pomogao da se ne dvoumiš u vezi konačnog ishoda. To, dalje, otvara široko polje doprinosa pobjedi, odnosno i olakšava izbor i odluke. Rat je rat, ali s obzirom na procijenjeni rizik, čini mi se, ne postoji razlog vrijedan našeg nesudjelovanja u njemu. I posebno ukoliko smo u prilici da presudno utičemo na naš ratni raspored. Usto što je akt izdaje, dezeterstvo u egzil može biti i uvod u potpunu životnu neizvjesnost. Na kraju, očekivati je otpor pojedinaca i grupa koje oni uspiju organizirati. Motivi su im različiti. Mada je vrlo žilav, obično takav otpor nije ozbiljna oružana prijetnja, ali nikako se ne smije zanemariti njegov uticaj na promjenu ponašanja obezglavljene mase. Ne može se kvalitetno procijeniti mogućnost organiziranja takvih grupa, stoga što ih u principu organiziraju anonimni pojedinci. U najgorem slučaju, takvi pojedinci i grupe u stanju su masi nadomjestiti početni nedostatak organizacije, pa i radikalno promijeniti tok i ishod rata.“
Kada se na to jos doda da su cetnici bez prakticki ispaljenog metka predali HV/tzv hvo-u Jajce dok su u isto vrijeme pruzali otpor ARBIH koja je isla iz pravca D. Vakufa...
A ja sam već bila pomislila da sam čula za sve najimbecilnije podvige u ratu...mislim da ovo šiša čak i instrukciju za "bacanje luga četnicima u oči". JBT !!!