Forum Klix.ba

sanaman wrote:

viva_castro wrote:

talić wrote:prvo treba utvrditi šta bi bilo isplativo proizvoditi jer proizvoditi kulture koje traže mnogo sunca i toplote ili velike površine je utopija jer mi u ovim našim maglovitim bosanskim gudurama nemamo milione hektara ravnice kao Hrvatska, Francuska, Njemačka,... ali možemo proizvoditi voće koje uspjeva na nadmorskim visinama od 300 do 1000 metara pa bi država trebala izdvojiti desetak miliona maraka pa besplatno dati narodu milion sadnica i stručnu pomoć. Deset miliona za državu ništa a za tri ili četiri godine to bi bilo već 20 do 30.000 tona voća. Glavni problem je što ljudi nemaju informacije i kako će je imati kad nas po cijeli dan zasipaju samo crnom hronikom, nema informacija, nema savjeta.

Mislim da si na dobrom putu. Hajde da identifikujemo primarni problem, koja je to prva stepenica koja se treba preći da bi se poljoprivredna proizvodnja pospiješila i unaprijedila.

U medijima dakle nema informacija, ali mislim da mediji nemaju o čemu da informišu. Na fakultetima poljoprivrednim nema informacija. Gdje su njihove studije? Šta oni rade po tom pitanju?

Ima još jedan problem a to je kako građani gledaju na ovaj posao. Gledao sam emisiju o eko uzgoju koka. I neka porodica drma, imaju para i pravo lijepo žive od toga. U neka doba ih pitaju za posao kad oni govore kako su na birou i kako nema posla ?!?! Znači oni bi odmah napustili taj posao kada bi im neko ponudio manju platu u nekoj firmi u kojoj će im šef jahati na leđima... Da ne govorim kako vjerovatno primaju i neku socijalnu pomoć još se vode i kao nezaposleni. Sebi ne uplaćuju doprinose, itd.

Dakle mislim da su tri osnovna problema:

1. Naučna zapostavljenost poljoprivrede

2. Nesigurno tržište za plasiranje proizvoda

3. Percepcija građana o zemljoradnji i stočarstvu kao poslu


Ako neko misli da postoje stariji problemi molim vas neka ih doda ili izbaci postojeće.

U 2009 godini u Federaciji na poljoprivrednom i agronomskom fakultetu 187 diplomanata....a u periodu 2003-2009 na ova dva navedena faxa u Federaciji je diplomiralo ukupno: 615 studenata....mislim da ne moram objasnjavati da to predstavlja jedva 1,2% od ukupnog broja diplomiranih studenata u Federaciji od 2003-2009. godine (50107)...

Potencijal trzista iznosi ca. 245 miliona KM, u ovom iznosu smo uvezli svjeze i mlijecne proizvode u 2009. godini. naravno iznos treba umanjiti za neke stvari koje ne mozemo sami proizvesti (npr. banane, kiwi, itd.) jer ne uspijeva kod nas i naravno jer sumnjam da cemo ikad biti u mogucnosti da sami pokrijemo nase potrebe 100% ....al neka otkinemo 40% od ove sume, to je preko 100 miliona.

Za percepciju gradjana jos nije izmisljena vakcina koja mijenja metalitet...za ovo nema lijeka

O tome i govorim, svi ti silni studenti nisu ništa bitno donijeli poljoprivredi. Apsulutno ništa. Fakulteti se više ponašaju kao fabrike za proizvodnju studenata nego fabrike za proizvodnju i širenje znanja!

talić wrote:dobro zboriš,..
u ovih 15 godina ljudi su uglavnom dovođeni u zablude. Plati neki profiter nekom kvazi novinaru da promoviše uzgoj činčila kao jako profitabilan. Zatim taj što je platio novinara skupo proda matične parove ljudima koji očekuju zaradu i poslije pola godine počinje ucjenjivanje i otkupna cijena ni pola od obećane. Tako je slično bilo sa klasovim malinama. Otkupna cijena prve godine preko 2 KM a sljedeće pade na 1,20 a ljudi ugovore potpisali na nekoliko godina.
Prosječan seljak je neobrazovan i treba mu sve nacrtati. Kriminalac dobije besplatno branioca po službenoj dužnosti. Daj da se obrazuje i uposli 100 agronoma koji će obilaziti FBiH i o trošku države savjetovati seljaka šta i kako dalje. Ili je ipak bolje da svi dosele u grad?

Poređenje ti je GENIJALNO!

Upravu si da ne možeš biti više. Problem je u tome što bi ovo preraslo u grupu birokratiziranih gu*zica. Nama trebaju agilni ljudi koji imaju volju i želju da rade.

Ono što bi bio moj prijedlog, je da opštine oforme preduzeća u kom bi stručnjaci radili a čija bi zarada direktno ovisila od procentualne uspješnosti poljoprivrede na području opštine. Dakle bez ikakvih socijalnih davanja. Dio sredstava koja svaka opština uloži u poljoprivredu, usmjeriti na ova preduzeća. Koliko uspješno rade tolika su sredstva preduzeća.

Na svakih 15 seoskih poduzetnika zaposliti jednog stručnjaka. Tako da svako imanje obiđe barem dva puta mjesečno.

Opština bi imala direktan kontakt sa preduzećem i samim tim bolje informacije o tome gdje i kako da ulaže novac ili kako da najkorisnije dijeli poticaje za poljoprivredu.

Jedno poredjenje, sljiva, otkupna cijena ovo ljeto 28 pfeninga, kolicine koje se otkupljuju ogranicene, isplata kada bude . Cijena goriva 2km po litru.
Prije jedno dvadeset godina, sljiva otkupna cijean 70pfeninga do 1 marke, kolicine, koliko god mozes proizvesti, isplata u roku 30tak dana . Cijena goriva 70peninga po litru.
Vidi li ko razliku .

Pravimo benzin od šljiva!

thebonbon wrote:

muha_sa wrote:

slobodni armirach wrote:nece narod da radi to vam treba bit jasno, jer sve pogospodilo kako na selu tako i u gradu. Ovdje govorim o vecini.
Narod je bezobrazan.

evo zima je, pa vi samo pogledajte ko ce da izadje da ocisti snijeg,..jal' ispred svog ulaz il kuce,..ne do Bog da ga ko vidi sa LOPATOM,..to je smrtni neprijatelj malogradjanskog ponosa.

Seoski turizam, mislim da je to isfurano odavno, to je takva ubleha da je nema na daleko, o detaljima ne bih svima je jasno da tu nema para, nema puteva, nema prezentacije,. na domace turiste ne racunaj.

Obrada zemlje, eh kakva nam ide kriza, do kraja godine ce biti gorivo 3 KM,..ko ima zemlje i sta god da posije ispaltit cemu se, dali amaterski dali profesionalno da je obradjiva.

Poticaji drzave, e tu su velike razlike izmedju kantona, pojedini kantoni daju poticaje dok u neim kantonima ni neznaju za poticaje

interesantna tema pa sam se morala registrovati...upravo ovaj gore naveden odnos prema CESTITOM poslu ne mogu da svarim...

dragi mi je stranac i obradjujemo zajedno (pored normalnog posla) ca. 130 HA naseg imanja i 30 HA zemlje koja je pod zakupom. Sto znaci da ca. 2-3 sedmice godisnjeg odmora investiramo u sve to (sadjenje, gnojidba, zetva, oranje, frezanje itd) s tim da se radi o raznim kulturama - od uljane repice, razi, psenice do kukuruza itd - poslovi nikad nisu isti...

kada je najveca spica imamo pomoci od njegovih roditelja i sestre - sto znaci da smo svi motorizovani ali ipak je ogromna obaveza. I tako, jednog ljeta mi je dosla rodica iz Sarajeva u posjetu bas u toj jednoj spici i ZGROZILA se njega je na kraju dana pitala sva razocarana: PA STVARNO MORA LI SE TO???

ne razumijem stvarno sta je u toj vrsti posla mizerno tako da se mora zgrazavati na to ali ok - i ne moram sve razumjeti

kada sam dole,uvijek se trudim da kupujem domace, ali kada odem u bingo da kupim grah - bijeli, obicni i vidim da mu je porijeklo: KANADA, onda pocinjem JA da se ZGRAZAVAM na NASE "kvazi-gradjanstvo"..

da li je grah tako egzoticna biljka da ga moramo iz Kanade uvesti???

130 Ha je za našeg seljaka misaona imenica. BH seljak sa 20 duluma zemlje se već smatra veleposjednikom.
Tih 20 duluma je redovno raspačano na 35 parcela do kojih se dolazi samo kozjim stazama i obavezno preko tuđih njiva.
Zatim je tu i pitanje vlasništva. Većina seljaka naime ne posjeduje njive koje obrađuje jer se stanje u zemljišnim knjigama nije mijenjalo od 1880. Ima tu još milion stvari koje u startu obeshrabruju mnoge koji bi uložili novac u poljoprivredu.

Poljoprivreda je privredna grana od strateške važnosti za svaku naciju ali definitivno nije privredna grana gdje se mogu zaposliti mase nezaposlenih. Zemlje koje imaju mnogo radnika u poljoprivredi su najčešće teška bijeda.
Sudan 80%
SAD 2-3%

Da, ali pokretanjem poljoprivrede možeš računati i na prehrambenu industriju koja dalje opet vuče prerađivače sekundarnih sirovina i tako redom.

Mislim, mi bismo u EU i NATO a recimo jedva da sok možemo proizvesti.

Kupio sam 5 duluma zemlje, izorao sam na jesen, 600 metara je nadmorska visina, ne znam sta da posadim a da mi se isplati. Volio bih neko povrce da ima sto manje obrade jer radnu snagu moram placati(radim na drugom mjestu tako da mogu odredjenu svotu novca odvojiti za to a sam ne mogu stici) pa ako neko moze da me posavjetuje sta je najbolje posaditi, naravno moram odnjeti zemlju jos na ispitivanje. Mislio sam luka posaditi na recimo 2 duluma i mrkve na 3 duluma, jer se to moze masinski posaditi koliko mi je poznato, tako da bi platio da mi to neko traktorom uradi poslje pripreme tla sa stajskim djubrivom. da li su certifikati za organsku proizvodnju skupi?
Ima li neko vise informacia o sadnji ljekobilja i isplativosti?

Ko se nije rodio na selu, ko nije zivio na selu taj stvarno ne zna mnogo o istom izuzev preko medija ili posjeta kod rodbine ili prijatelja a to je nesto sasvim drugo.

Pored kuce u gradu napravio sam kucu za stare dane na selu onako radi pravog uzivanja i odmora. Odem cesto na selo i gledam onaj narod kako se muci da bi prezivio. Ne biraju posao, svaku ideju pokusavaju u djelo pretvoriti ali i dalje tesko prezivljavaju. Sta je problem? Problem je sto bi oni svasta radili (voce, povrce, staklenici, rasadi...) ali te plodove ili taj svoj trud nemaju kome prodati. Ja zivim u jednom mjestu koje je poznato po vocu a i povrce se dobro uzgaja. Niti jedne tvornice za preradu voca nema ni na 50 kilometara a mozda i dalje tako da sve sto rodi (a rodi pravo dobro) sto se pojede, napravi malo nekog slatka, daje se stoci za ishranu...sve drugo propada. Ja u svom dvoristu izmedju ostalog imam 12 vrsta krusaka i sta sada da radim sa tim. Ove godine je izuzetno rodio krompir. Ko ga otkupljuje? Rijetki su oni koji su nasli nesto cime bi se bavili a da su imali i srece da nadju i trziste za te proizvode.

Imam komad zemlje 1,3 hektara sa sumom i potokom i rado bi ga ustupio nekome da ga obradjuje jer suma uzima svoje usled nedostatka covjecije ruke. Pogodna je za stocarstvo, vocnjak, maline, kupine...ma za sve ali ideja sa krajnjim kupcem nedostaje.

Skoro gledam na TV kako mesari ucjenjuju uzgajivace stoke i nude im 4-4,5 KM za zivu vagu a pogledajte kakve su cijene mesa u nasim mesnicama. Kao da ga uvoze iz Australije a ne nabavljaju u susjednim selima.

Dakle, nije problem zemlja. problem su ideje koje u konacnici imaju svoje kupce. Ljudi su uvijek radili i radili bi i danas samo da bolje zive ali su ovo teska vremena za sve a posebno za selo i poljoprivrednike.

Hemel wrote: Imam komad zemlje 1,3 hektara sa sumom i potokom i rado bi ga ustupio nekome da ga obradjuje jer suma uzima svoje usled nedostatka covjecije ruke. Pogodna je za stocarstvo, vocnjak, maline, kupine...ma za sve ali ideja sa krajnjim kupcem nedostaje.

Skoro gledam na TV kako mesari ucjenjuju uzgajivace stoke i nude im 4-4,5 KM za zivu vagu a pogledajte kakve su cijene mesa u nasim mesnicama. Kao da ga uvoze iz Australije a ne nabavljaju u susjednim selima.

Dakle, nije problem zemlja. problem su ideje koje u konacnici imaju svoje kupce. Ljudi su uvijek radili i radili bi i danas samo da bolje zive ali su ovo teska vremena za sve a posebno za selo i poljoprivrednike.

chuchumbamayumbe wrote:Evo ja sam nezaposlen i rado bih se bavio poljoprivredom, stočarstvom...povrće, staklenici, koze, kupine, maline...
Ali NEMAM svoje zemlje.
Šta da radim, ima li ko prijedlog kako doći do zemlje da se koristi, a bez da se kupuje?! Nekako da država da da je obrađuješ?

Evo sanse. Covjek voljan raditi ali bez zemlje i covjek sa nesto zemlje koja mu propada uslijed nedostatka rada koji je voljan dati na koristenje je nekom. Ako ste lokacijski blizu mozda bi mogli i porazgovarati.

Mislim da lokacijski nismo blizu ali ako je svugdje kao u mom kraju, zemlje za obradu ima na pretek.

Hemel wrote:Mislim da lokacijski nismo blizu ali ako je svugdje kao u mom kraju, zemlje za obradu ima na pretek.

A gdje ti je ta lokacija?

ragib wrote:Kupio sam 5 duluma zemlje, izorao sam na jesen, 600 metara je nadmorska visina, ne znam sta da posadim a da mi se isplati. Volio bih neko povrce da ima sto manje obrade jer radnu snagu moram placati(radim na drugom mjestu tako da mogu odredjenu svotu novca odvojiti za to a sam ne mogu stici) pa ako neko moze da me posavjetuje sta je najbolje posaditi, naravno moram odnjeti zemlju jos na ispitivanje. Mislio sam luka posaditi na recimo 2 duluma i mrkve na 3 duluma, jer se to moze masinski posaditi koliko mi je poznato, tako da bi platio da mi to neko traktorom uradi poslje pripreme tla sa stajskim djubrivom. da li su certifikati za organsku proizvodnju skupi?
Ima li neko vise informacia o sadnji ljekobilja i isplativosti?

ja mislim da bi mladi luk mogao biti isplativ.. ali da posadis svih 5 duluma; provjeri samo kako je sa uzvozom u vrijeme kad bi tvoj prispjeo ..ako si negdje u bosni, mladi luk bi prispio poslije hercegovackog ranog, pa ne bi imao u njemu velike konkurenciju.....
kod mladog luka imas nesto manje obrade jer je manje okopavanja i eventualnih zastita

Toto wrote:

ragib wrote:Kupio sam 5 duluma zemlje, izorao sam na jesen, 600 metara je nadmorska visina, ne znam sta da posadim a da mi se isplati. Volio bih neko povrce da ima sto manje obrade jer radnu snagu moram placati(radim na drugom mjestu tako da mogu odredjenu svotu novca odvojiti za to a sam ne mogu stici) pa ako neko moze da me posavjetuje sta je najbolje posaditi, naravno moram odnjeti zemlju jos na ispitivanje. Mislio sam luka posaditi na recimo 2 duluma i mrkve na 3 duluma, jer se to moze masinski posaditi koliko mi je poznato, tako da bi platio da mi to neko traktorom uradi poslje pripreme tla sa stajskim djubrivom. da li su certifikati za organsku proizvodnju skupi?
Ima li neko vise informacia o sadnji ljekobilja i isplativosti?

ja mislim da bi mladi luk mogao biti isplativ.. ali da posadis svih 5 duluma; provjeri samo kako je sa uzvozom u vrijeme kad bi tvoj prispjeo ..ako si negdje u bosni, mladi luk bi prispio poslije hercegovackog ranog, pa ne bi imao u njemu velike konkurenciju.....
kod mladog luka imas nesto manje obrade jer je manje okopavanja i eventualnih zastita

oko visokog je parcela, koliko se isplati izganjati da je organski proizvod nebih volio koristiti hemikalije i tako unistiti parcelu?

Hemel wrote:Ko se nije rodio na selu, ko nije zivio na selu taj stvarno ne zna mnogo o istom izuzev preko medija ili posjeta kod rodbine ili prijatelja a to je nesto sasvim drugo.

Pored kuce u gradu napravio sam kucu za stare dane na selu onako radi pravog uzivanja i odmora. Odem cesto na selo i gledam onaj narod kako se muci da bi prezivio. Ne biraju posao, svaku ideju pokusavaju u djelo pretvoriti ali i dalje tesko prezivljavaju. Sta je problem? Problem je sto bi oni svasta radili (voce, povrce, staklenici, rasadi...) ali te plodove ili taj svoj trud nemaju kome prodati. Ja zivim u jednom mjestu koje je poznato po vocu a i povrce se dobro uzgaja. Niti jedne tvornice za preradu voca nema ni na 50 kilometara a mozda i dalje tako da sve sto rodi (a rodi pravo dobro) sto se pojede, napravi malo nekog slatka, daje se stoci za ishranu...sve drugo propada. Ja u svom dvoristu izmedju ostalog imam 12 vrsta krusaka i sta sada da radim sa tim. Ove godine je izuzetno rodio krompir. Ko ga otkupljuje? Rijetki su oni koji su nasli nesto cime bi se bavili a da su imali i srece da nadju i trziste za te proizvode.

Imam komad zemlje 1,3 hektara sa sumom i potokom i rado bi ga ustupio nekome da ga obradjuje jer suma uzima svoje usled nedostatka covjecije ruke. Pogodna je za stocarstvo, vocnjak, maline, kupine...ma za sve ali ideja sa krajnjim kupcem nedostaje.

Skoro gledam na TV kako mesari ucjenjuju uzgajivace stoke i nude im 4-4,5 KM za zivu vagu a pogledajte kakve su cijene mesa u nasim mesnicama. Kao da ga uvoze iz Australije a ne nabavljaju u susjednim selima.

Dakle, nije problem zemlja. problem su ideje koje u konacnici imaju svoje kupce. Ljudi su uvijek radili i radili bi i danas samo da bolje zive ali su ovo teska vremena za sve a posebno za selo i poljoprivrednike.

ko kaze da ti nece niko otkupiti
http://bios.ba/bios.html
meni su rekli u ovoj zadrugi da bi mi otkupili povrće, naravno ne mogu ti to potvrditi jer nisam nista proizveo.

ragib wrote:ko kaze da ti nece niko otkupiti
http://bios.ba/bios.html
meni su rekli u ovoj zadrugi da bi mi otkupili povrće, naravno ne mogu ti to potvrditi jer nisam nista proizveo.

nudili su mi otkup i u srijemskoj mitrovici

Opšta poljoprivredno-proizvodno-prometno-uslužna zadruga BIOS Visoko


Gornja Vratnica b.b.
71300 Visoko
Bosna i Hercegovina

to je skroz drugi kanton i od mene je udaljen 120 km.

hvala u svakom slucaju, mozda nekome informacija dobro dodje.

Hemel wrote:

ragib wrote:ko kaze da ti nece niko otkupiti
http://bios.ba/bios.html
meni su rekli u ovoj zadrugi da bi mi otkupili povrće, naravno ne mogu ti to potvrditi jer nisam nista proizveo.

nudili su mi otkup i u srijemskoj mitrovici

Opšta poljoprivredno-proizvodno-prometno-uslužna zadruga BIOS Visoko


Gornja Vratnica b.b.
71300 Visoko
Bosna i Hercegovina

to je skroz drugi kanton i od mene je udaljen 120 km.

hvala u svakom slucaju, mozda nekome informacija dobro dodje.

mene su pitali gdje se tacno lokacija nalazi tako da imaju vjerovatno i blize svoje poslovnice

chuchumbamayumbe wrote:Evo ja sam nezaposlen i rado bih se bavio poljoprivredom, stočarstvom...povrće, staklenici, koze, kupine, maline...
Ali NEMAM svoje zemlje.
Šta da radim, ima li ko prijedlog kako doći do zemlje da se koristi, a bez da se kupuje?! Nekako da država da da je obrađuješ?

ne moras se baviti poljoprivrednom proizvodnjom da bi zivio od nje ili od sela.

Predlazem ti da pokusas razviti kucnu dostavu sezonskog povrca, voca i drugih proizvoda sela i da budes posrednik izmedju njive i trpeze. Takav model poslovanja nije nepoznat.
Predlazem ti da analiziras americko-kanadski model CSA - Comuniti Suported Agriculture (agrikultura podržana od zajednice). Ovaj model je primjeren trzistu razvijenih zemlja ali se moze modificirati i prilagoditi nasim usvjetima.
Imas jako mnogo web prezentacija sa kojih mozes pokupiti dosta informacija o ovome modelu.
nesto imas i ovdje:
http://www.poljoprivreda.ba/forum/viewt ... p=599#p599
Tvoje je da organizujes mrezu proizvodjaca i mrezu potrosaca i da posredujes izmedju njih. Kljuc uspjeha je u dobrom planiranju i organizaciji posla, te dobrom planiranju i upravljanju troskovima. Tvoja zarada je u razlici otkupne i prodajne cijene.
Ti mozes -ako hoces- da se ukljucis u proizvodnju. To bi cak bilo pozeljno radi pridobijanja povjerenja partnera sa sela i povecanja profitabiklnosti.
Sezona svjezag lokalnog povrca traje oko 20 sedmica.Ti bi jednom sedmicno otkuplivao asortiman povrca i voca koji je prispjeo za trziste i distribuirao ih potrosacima na kucnu adresu sa kojima si prethodno ugovorio prodaju.

S jeseni na slican nazin mozes organizvati nekoliko sedmica prodaju zimnice (Ukiseljeno povrce, dzemovi, sokovi, suho voce, domaci cajevi i ljekobilja itd)

Kupci nisu samo porodice i pojedinci vec i restorani, cevabdzije, ascije, moteli, pansioni itd
U sezoni mladog luka cevabdzijama je lakse i profitabilnije servirati mladi luk uz cevap (dvije sedmice sezone mladog luka i nekoliko desetak cevabdiznica, restorana i piljara je odlicna prilika za poduzetna i sposobna trgovca.

Sto se zimnice tice: ubjednjen sam da bi se sa domacim ajvarom dobrog kvaliteta mogao napraviti solidan mali biznis.

ragib wrote:Kupio sam 5 duluma zemlje, izorao sam na jesen, 600 metara je nadmorska visina, ne znam sta da posadim a da mi se isplati. Volio bih neko povrce da ima sto manje obrade jer radnu snagu moram placati(radim na drugom mjestu tako da mogu odredjenu svotu novca odvojiti za to a sam ne mogu stici) pa ako neko moze da me posavjetuje sta je najbolje posaditi, naravno moram odnjeti zemlju jos na ispitivanje. Mislio sam luka posaditi na recimo 2 duluma i mrkve na 3 duluma, jer se to moze masinski posaditi koliko mi je poznato, tako da bi platio da mi to neko traktorom uradi poslje pripreme tla sa stajskim djubrivom. da li su certifikati za organsku proizvodnju skupi?
Ima li neko vise informacia o sadnji ljekobilja i isplativosti?

Veliki problem nas Bosanaca je što svi mislimo da smo najpametniji a stručnjake smatramo ublehašima...

Ako hoćeš da ti posao uspije dovedi nekog stručnog agronoma sa nekog fakulteta i plati mu analizu.

Vuk sit i ovce na broju.

Inače kod nas ljudi počinju poslove bez konsultacije stručnjaka i onda država kriva kad mu propadne granap 10 metara od Merkatora... Tebi svaka čast što tražiš savjete, samo nemoj ih tražiti na forumima, niti od rodbine i komšija, nego isplati keš stručnjaku i keš će ti se višestruko isplatiti. To je klasično ulaganje a ne trošak.

Toto wrote:

chuchumbamayumbe wrote:Evo ja sam nezaposlen i rado bih se bavio poljoprivredom, stočarstvom...povrće, staklenici, koze, kupine, maline...
Ali NEMAM svoje zemlje.
Šta da radim, ima li ko prijedlog kako doći do zemlje da se koristi, a bez da se kupuje?! Nekako da država da da je obrađuješ?

ne moras se baviti poljoprivrednom proizvodnjom da bi zivio od nje ili od sela.

Predlazem ti da pokusas razviti kucnu dostavu sezonskog povrca, voca i drugih proizvoda sela i da budes posrednik izmedju njive i trpeze. Takav model poslovanja nije nepoznat.
Predlazem ti da analiziras americko-kanadski model CSA - Comuniti Suported Agriculture (agrikultura podržana od zajednice). Ovaj model je primjeren trzistu razvijenih zemlja ali se moze modificirati i prilagoditi nasim usvjetima.
Imas jako mnogo web prezentacija sa kojih mozes pokupiti dosta informacija o ovome modelu.
nesto imas i ovdje:
http://www.poljoprivreda.ba/forum/viewt ... p=599#p599
Tvoje je da organizujes mrezu proizvodjaca i mrezu potrosaca i da posredujes izmedju njih. Kljuc uspjeha je u dobrom planiranju i organizaciji posla, te dobrom planiranju i upravljanju troskovima. Tvoja zarada je u razlici otkupne i prodajne cijene.
Ti mozes -ako hoces- da se ukljucis u proizvodnju. To bi cak bilo pozeljno radi pridobijanja povjerenja partnera sa sela i povecanja profitabiklnosti.
Sezona svjezag lokalnog povrca traje oko 20 sedmica.Ti bi jednom sedmicno otkuplivao asortiman povrca i voca koji je prispjeo za trziste i distribuirao ih potrosacima na kucnu adresu sa kojima si prethodno ugovorio prodaju.

S jeseni na slican nazin mozes organizvati nekoliko sedmica prodaju zimnice (Ukiseljeno povrce, dzemovi, sokovi, suho voce, domaci cajevi i ljekobilja itd)

Kupci nisu samo porodice i pojedinci vec i restorani, cevabdzije, ascije, moteli, pansioni itd
U sezoni mladog luka cevabdzijama je lakse i profitabilnije servirati mladi luk uz cevap (dvije sedmice sezone mladog luka i nekoliko desetak cevabdiznica, restorana i piljara je odlicna prilika za poduzetna i sposobna trgovca.

Sto se zimnice tice: ubjednjen sam da bi se sa domacim ajvarom dobrog kvaliteta mogao napraviti solidan mali biznis.

Ma sve je to OK ali mi imamo jedan nedostatak, a to je nema love. Ljtos moj stari kupi 12kg kornisona za 8km i to frajer sretan da mu proda. Covjek ima plastenik, roba pristize ko luda, otkup ogranicen. Ne zna sta ce sa kornisonima. Nesto nedostaje kod nas, mislim da nije problem u proizvodnji koliko u plasmanu proizvedenog. Seljak bi proizveo ali svi koji otkupljuju su nekako ograniceni kolicinom o isplati da ne govorim.
Koliko vidim malo je ovdje onih koji stvarno zive od poljoprivrede, nego vise gradska raja contemplate o poljoprivredi.
Pa hebote otkupna cijena sljive 28 pfeninga ovo ljeto, prodas tonu sjlive dobijes 280km, zar vam se ne cini da je to malo. Da ne pricam, za 10 tona, 2800km, pa koliko treba da ulozis rada i sredstava da proizvedes 10 tona sljive i na kraju za to dobijes 2800km, onda se cudimo sto ljudi bjeze od poljoprivrede. Ovdje svi pricaju o nekim malim kolicinama, stotinjak kila ovoga ili onoga, pa ako nema otkupa u dzem. Ja, ali sta kada imas 10, 15 ili 20 tona, ne moze sve u dzem, niko nece da otkupljuje a ti investirao pogolema sredstva. Cio sistem je nakaradan.

stalno se vrtimo oko problema prodaje proizvedenog. Ne smijemo zaboraviti da se većina voća i povrća mora plasirati na tržište u roku od jednog ili dva dana. Dakle ne može seljak proizvoditi za nepoznatog kupca robu koja je visokokvarljiva. Ruže iz Afrike su u roku od 24 sata u cvjećarama širom Europe. Veletrgovci moraju tražiti potencijalnog proizvođača i reći šta i kad žele da imaju. Ili se seljaci moraju ozbiljno udružiti i izgraditi hladnjače i distributivne centre, zaposliti tehnologe koji će brinuti za robu i ekonomiste koji će je uvesti u lanac prodaje. Sve dok ne postoji sistem, logistika,.... nema ni ekonomske računice.

Tačno je da mora postojati čitav lanac..proizvođač nema vremena brinuti o plasmanu, a osim toga on to ne zna ni raditi, to je posao za nekoga drugoga..

detroit-mercy wrote: Ma sve je to OK ali mi imamo jedan nedostatak, a to je nema love.

veliki broj mega, giga, tetra trgovackih centara demantuje tezu da nejma para ......

onome ko bi organizovao ovakav biznis ne treba trziste od pola miliona potencijalnih klijenata .. njemu u pocetku za smoodrzivost ovakvog biznisa treba 200-250 klijenata koji bi sedmicno od njega narucili prosjecno 10 kg nekog asortimana seoskih proizvoda a sarajevo sa 0.5 miliona insana ima onih kojima treba i mogu platiti takvu uslugu. To bi sedmicno bilo oko 2.5 tona a na 20 sedmica to je oko 50 000 kg.. ako za 2-3 godine dodje do 500 klijenata i oko 100-120 tona robe za 20 sedmica moze imat samodrziv biznis.

govorim o lokalnim poljoprivrednim proizvodima ... svakome je jasno da ti proizvodi imaju vece troskove proizvodnje od onih koji dolaze sa EU subvenciranih trzista, ali to nije glavni razlog sto ih nema na trzistu.
jedan od glavnih razloga je i u vrlo velikom marzama koje udaraju sverceri, trgovci, prekupci..
onaj ko bi organizovao ovakav biznis ne mora ici na marzu od 40-50 %, on moze biti konkurentan i profitabilan sa manjom marzom i u tome pronaci svoj interes i priliku da pokrene ovakav posao.

Jednostavno - neko u BiH treba napraviti novi "UPI"

poznanik wrote:Jednostavno - neko u BiH treba napraviti novi "UPI"

Bogami to nećemo doživjeti..

olensoner wrote:Jedan moj rodjak ima preko 50 krava, a sve i jedan litar mlijeka od njega Meggle Bihac otkupi, poceo je sa nekoliko krava prije nesto vise od 10 godina. Na farmi ima trojicu stalnih radnika, a ljeti vise ljudi zaposli, mada i on dosta radi, jer je dosta pedantan i farma mu vise izgleda kao neka farmaceutska tvornica, cak stavise ne da svakome ni da ulazi. Nije imao nikoga ni u kakvim strankama niti u vlasti da mu daje neke sumnjive podsticaje, covjek je se svojm rukama napravio, doduse sad mu Meggle daje neke podsticaje kao dobrom kooperantu, ali je covjek zivi primjer da se radom moze napraviti se sto covjek zeli i zacrta.

Odlican primjer uspjeha. Inace zadnjih godina se najvise napredovalo sto se tice proizvodnje mlijeka. Bih daje najvece podsticaje u tm dijelu Europe. Danas ima nekoliko mljekara koje odlicno posluju a to za sobom povlaci i uspijesne price kao sto je slucaj sa tvojim rodakom. Prije par mjeseci sam citao clanak o nabavci novih 2.000 krava u USK. Tako da je ta regija lider u Bosni kada je proizvodnja mlijeka u pitanju. Mada ima tu jos dosta prostora. Posebno mi je cudno sto je ogroman broj osoba iz te regije otisao da radi/zivi vani dok ima solidne uslove za zivot u svom mijestu rodenja.

Gdje se ja nalazim ima dosta osoba iz Kljuca i Sanskog Mosta i 95% radi teske fizicke poslove. A gledao sam kako je kod njih i imaju ogromna imanja koja nikako nisu iskoristena. Ljudi se slomise vani dok im kuci propada zemlja. Imam osjecaj da je to iseljavanje preslo u tradiciju. Isto su imali i Hercegovci desetljecima. Ne znam kako promjeniti taj mentalni sklop kod ljudi.

Inace pogladiti kako se razvila sarajevska mljekara. Prije par godina je bila pred raspadom a sad posluju izuzetno dobro.
Na donjem linku mozete pogledati informacije o Farmi Spreca
http://www.milkos.ba