antimobbing wrote:Upravo tako balkanci i razmišljaju sebično.
Međutim, kada u jednom društvu svaki čovjek gleda samo svoj lični interes kao u našem, ljudi se otuđuju jedni od drugih i tako postajemo usamljeni. Dok god budemo gledali samo svoj suženi lični balkanski interes bit ćemo usamljeni, sami i umorni.
Prije rata smo bili društvo sretnih ljudi jer smo živjeli u društvu koje je pored svoga ličnog gajilo kod ljudi osjećaje za socijalu i stvari od zajedničkog interesa. Zajednički interes je prioritetno i lični ali to većina ne konta, jer sam pojedinac otuđen od drugih ne može biti sretan koliko god imao novca živeći pored svih drugih koji su nesretni.
Umorni smo jer zbog našeg balkanskog mentaliteta sve nam se svodi na lični suženi interes. Zbog toga smo usamljeni, očajni, nesretni i slabi jer se ponavljam radi ličnog interesa otuđujemo jedni od drugih.
Psihopate vješto koriste ''otuđenje čovjeka od čovjeka'' uništavajući sve one vrijednosti koje smo zajednički gradili decenijima, posebno ljudske vrijednosti, jer vuk lako pojede ovcu koja je usamljena i van stada.
antimobbing wrote:Narod sa ovakvim suženim mentalitetom bez izgrađene svijesti o kolektivnim interesima, ne shvaća uopće da je kolektivna sreća ustvari prava sreća i pravi lični interes za svakog od nas. Ponavljam, zbog našeg mentaliteta koji se svodi samo na lični interes sami smo svoji, očajni, nesretni i zbog toga je svako od nas ovako umoran i anksiozan.
Brkaju se stvari, Marx..
Hajdemo ispocetka : tema -"Da li ste umorni od svega?" ..Znaci, rijec je o jednom psihickom stanju sa nekim ozbiljnim osjecajem apatije, mozda razocaranosti, indisponiranosti itd.. Eh, sad je pitanje sta moze dovesti do ovoga.. Niko, ali niko nece pasti u ovo stanje zbog loseg opceg drustvenog stanja... Tu nije rijec o sebicnosti ili bilo cemu slicnom, radi se jednostavno o prirodi covjeka... Samo nesto na licnom planu dovodi do ovoga: nezadovoljenje potreba, izostanak osjecaja pripadnosti i sigurnosti, izostanak osjecaja samoostvarenosti u bilo kojem segmentu licnosti itd... I fazon je u tome sto je u prirodi covjeka da nesvjesno posmatra opce stanje drustva i zajednice kroz svoje licno stanje.
Na covjeka, koji ima zadovoljene svoje potrebe, osnovne teznje, koji ima egzistencijalnu, finansijsku i bilo koju sigurnost, koji je samoostvaren u svakom smislu, ne moze djelovati to opce crno stanje drustva tako da ga baci u tu neku apatiju i ostalo ...
Haj`mo ugrubo: Nema covjek koji je u apatiji i ocaju zato sto Vijece ministara nije formirano, zato sto "neki" radnici "neke" tamo firme strajkuju, zato sto je nezaposlenost tolika kolika jest, zato sto je BiH u trgovinskom deficitu, zato sto je moguce smanjenje penzije penzionerima sljedece godine itd, sve dok to nema odraz na njegovo licno stanje, potrebe, teznje...