A nije da sam bas prva prisla, al sam na kraju naravila prvi korak, jer sam prije toga bila kreten...
Znala sam ga pomalo od skolskih dana, al poslije se nismo vidjeli godinama... Bio je to period, kada sam ja izasla iz sedmogodisnje veze i mrzila kompletan muski rod... Krenuo je prema meni, prisao mi je u kaficu, a ja se okrenula i otisla, prije nego je uspio progovoriti... Ponovo me sreo, ponovo prisao i pitao mozemo li razgovarati, a ja rekoh kasnije... Kasnije je prisao i pricali smo satima... Trazio je br, nisam dala... Ponovo me sreo i ponovo smo pricali, ali ovaj put tema je presla u raspravu i na kraju sam ga u tom momentu ne znajuci izvrijedjala... Al, opet je trazio broj... Ja nisam dala...
Slijedeci put kad smo se sreli, rekao je samo cao u prolazu... I nekoliko puta nakon toga isto...
Kontala sam da sam budala i sl.... Raspitam se i saznam da je i dalje solo

...
Kad smo se sreli slijedeci put rekao je opet cao i prosao... I sati su prolazili, ja sam ustala, prisla njemu, i bez rijeci, poljubila ga...

On se nasmijao i pitao: Mogu li sada dobiti broj?
Bilo je to davno... Ali, jos uvijek smo sretni i cesto to spominjemo...