Daltonisti
Moderator: anex
- atko
- Posts: 6058
- Joined: 06/07/2006 14:51
#76 Re: Daltonisti
takodje zavis kakv ti je displej
... ja malo nakosim laptop i vidm vratim u normalu nista 
-
sitna.buranija
- Posts: 509
- Joined: 09/01/2009 00:00
#77 Re: Daltonisti
Cudi me kako niko nije primjetio sivocuStLouis wrote:Smajlije vidim sivezute
plave
crvene
i to je to
![]()
- baustelac
- Posts: 1401
- Joined: 16/07/2005 09:05
- Location: AC-DE
#78 Re: Daltonisti
Ma zene se ne pikaju, kod za njih vazi 32bitni spektar boja dok je nama i 256 boja previseatko wrote:I kod mene dosta slicno ... nesto vidim nesto ne ... pokazem zeni sliku ... i ona ko iz topa procita 25, 29, 45, 56, 6, 8baustelac wrote: Nego ozbiljno, na ovoj slici jasno ko dan je prvi i zadnji - 25 i 8. Gore sredina ima naznaka na 29 ali ne bi smio staviti ruku u vatru. 45 je malo jasnije ali 5 u broju i nije bas tako jasno. 56 je dole lijevo i to je 75% jasno dok dole u sredini vidim samo sarene kruzice. Koliko su vama "normalnima" jasni ovi brojevi?
... ja takodje kristalno jasno vidim 25 i 8 ... 56 se dosta solidno nazire, 29 a narocito 45 su nejasni ... i da ne cuh od zene koje su brojke ne znam da li bi ih "vidio" ... ali 6 ja apsolutno ne vidim ... cak mi dominira zuta boja i mozak pokusava da prepozna neke druge konture ... boje raspoznajem savrseno dobro ... a dobro baratam sa zicama i strujom a volanom jos bolje ...... ali ne vidim jebenu sesticu ama bas nikako
![]()
![]()
- Digla_da_kreci
- Posts: 6981
- Joined: 01/05/2010 19:03
#79 Re: Daltonisti
Joj, ko vidi ovo?

Inace ste skroz simpaticni, pogotovo dozivljaji od StLouis

Inace ste skroz simpaticni, pogotovo dozivljaji od StLouis
- hana_montana
- Posts: 14943
- Joined: 13/04/2009 21:50
- Location: Kalopsia
#80 Re: Daltonisti
i cant sleep 
-
Mr. Brightside
- Posts: 31341
- Joined: 26/02/2011 13:07
#81 Re: Daltonisti
moderatori imaju nick zelene boje? 
- hana_montana
- Posts: 14943
- Joined: 13/04/2009 21:50
- Location: Kalopsia
#82 Re: Daltonisti
kritichar wrote:ja mislim da ovi sto svide sve brojeve NISU normalni, a normalno je ne vidjeti sve brojeve![]()
![]()
meni malo mutna ova prvi red treci dzep
-
Sitijevac2011
- Posts: 249
- Joined: 12/01/2011 13:03
#83 Re: Daltonisti
Ja imam prijatelja/poznanika, koji kad nam je bilo dosadno k'o djeci, odvede u prodavnicu boja i lakova koja je bila u blizini i "pogadja" boje sprejeva 
Edit: nema potrebe da kazem da smo u suzama izlazili iz radnje jer ovaj nista nis'cim nije pogadjao
Edit: nema potrebe da kazem da smo u suzama izlazili iz radnje jer ovaj nista nis'cim nije pogadjao
Last edited by Sitijevac2011 on 04/12/2011 15:25, edited 1 time in total.
- moonlight7
- Posts: 4290
- Joined: 04/08/2010 11:39
#84 Re: Daltonisti
armin.i.am wrote:moderatori imaju nick zelene boje?
da
- Elzana
- Posts: 355
- Joined: 02/05/2009 18:49
- Location: Sarajevo
#85 Re: Daltonisti
odrasla sam sa daltonistom tak da pretpostavljam kako daltonisti doživljavaju obojeni svijet
a ev simpa semafor za daltoniste

a ev simpa semafor za daltoniste

-
Mr. Brightside
- Posts: 31341
- Joined: 26/02/2011 13:07
#86 Re: Daltonisti
jedino kod zumketa bordo bojemoonlight7 wrote:armin.i.am wrote:moderatori imaju nick zelene boje?
da
- Digla_da_kreci
- Posts: 6981
- Joined: 01/05/2010 19:03
#88 Re: Daltonisti
Kako je simpa semafor
Ovo sto je StLouis spominjao da je radio neke jos teze testove za vid i nulirao, mogu li se takvi primjerci naci online da vidim dokle sam.
Ja recimo imam bas izostren sluh i tu bih mogla dogodovstina ispricati, ali nije emisija danasnja
'nako bezveze spomenuh 
Ovo sto je StLouis spominjao da je radio neke jos teze testove za vid i nulirao, mogu li se takvi primjerci naci online da vidim dokle sam.
Ja recimo imam bas izostren sluh i tu bih mogla dogodovstina ispricati, ali nije emisija danasnja
- Chmoljo
- Administrativni siledžija u penziji
- Posts: 53241
- Joined: 05/06/2008 03:41
- Location: i vukove stid reći odakle sam...
#89 Re: Daltonisti
Kako miriše plavo
Reći za Erika da je daltonist bio je preblag izraz. Bio je slijep za boje onako kako netko može biti gluh k'o top kad je glazba u pitanju.
Priznajem da to i ne bi bio neki valjan razlog za naricanje da Erik nije volio slikanje. Ma što volio, živio je za njega. Strast prema slikanju otkrio je već prvog dana škole, zajedno sa svom boli koju u pravilu uzrokuju sve neuzvraćene ljubavi.
A njegova je bila baš takva. Neuzvraćena do kvrgavih mu koljena.
Kad je njegova učiteljica prvi put vidjela zelene makove obasjane ljubičastim suncem, djelomično zastrtim ružičastim oblacima, pomislila je da se radi o izuzetno razuzdanoj likovnoj fantaziji jako bistrog dječaka i nagradila je čistom peticom. Za originalnost, glasilo je obrazloženje.
No za mrtvu prirodu garniranu plavim narančama i crnim bananama koja je uslijedila nakon toga Erik je izvukao tek mršavu tricu. Jer, po učiteljicinom mišljenju, radilo se o pukom ponavljanju provjerene formule.
Jata narančastih galebova u grozničavom letu na olujno-žutim morem bila su kap koja je prelila čašu. Erik se doma dovukao s jedinicom velikom kao trokatnica.
Bez obrazloženja.
Šmrcajući, pokazao je ocu svoje slikarije pokušavajući mu objasniti kako se njegov stvaralački pristup likovnoj umjetnosti nije promijenio ni za dlaku, što se ne bi moglo reći za učiteljicin sustav vrednovanja istog.
Stari je prvo smirio malca povećom porcijom pudinga od čokolade, zatim ga otpravio u krevet, a onda ostatak noći proveo jako dugo i vrlo zamišljeno proučavajući ta tri lista.
Boje su zaista bile pogrešne, tu nije bilo spora, nabacane na papir konfuzno, bez nekog reda i smisla za mjeru. Pa ipak...
Nije uspio dovršiti misao. Ostavio je da lebdi u zraku sobe iznenada svjestan blagog mirisa koji mu je draškao nosnice.
"Makovi?", pomisli začuđeno i upravo u tom trenutku osjeti topli ugriz sunca na svojoj nadlanici.
Prestrašeno ispusti listove iz ruku i oni se šuštavo rasuše po podu, a miris makova i sunčev dodir namah nestadoše sa obzora njegovih osjetila.
Osvrtao se jedno vrijeme zbunjeno po sobi misleći da netko s njim zbija šale, no izuzevši Erika koji je spavao u svojoj sobi u dnu hodnika, u stanu nije bilo nikoga. Na koncu se ipak nasmije svojoj uobrazilji, pažljivo pokupi listove sa poda i nastavi šarati pogledom po njima.
Nije dugo trebalo da se čudne stvari počnu ponovno događati.
Jedno vrijeme je odlučno odbijao povjerovati kiselosti jabuke u svojim ustima, no kad mu je nepcem zatitrao slatkasto-ljepljivi okus banana ništa više nije moglo spriječiti kostriješenje dlačica na njegovom zatiljku.
Skočio je iz fotelje kao oparen, dok mu se slina slijevala niz kutove usana. Ovaj put je bio siguran da u pitanju nije bila njegova mašta. Okus je bio tako stvaran i intenzivan i definitivno je imao neke veze sa slikarijama koje su po drugi put u pola sata ležale rasute po podu.
Stisnuo je šake i noktiju zarivenih u dlanove skupio na hrpu ono malo preostale prisebnosti, a zatim još jednom zirnuo prema njima.
Zračile su nekom čudnom energijom koja ih je činila tako stvarnima i jezivo živima.
Kako?
Onaj tko mu je vjerojatno mogao dati odgovor na to pitanje spokojno je hrkao u svojoj sobi i stari ga odluči upitati, odmah.
Okrećući se prema vratima, krajičkom oka primjeti pokret na podu, a prisebnost koju je tako mukotrpno skupljao rasula se poput pijeska na vjetru i on potrči hodnikom prema dječijoj sobi praćen nervoznim kricima galebova.
* * *
Erik je sneno trljao oči još uvijek ne shvaćajući što to stari traži od njega.
On upre prstom u snježno bijeli list papira na radnom stolu i ponovno ga zamoli neka mu pokaže kako to on slika.
I Erik mu pokaže.
Sutradan je sa slikarijama u jednoj i još uvijek pospanim Erikom u drugoj ruci pohitao kod svog dobrog prijatelja liječnika. Nakon podužeg ispitivanja ovaj mu je rekao ono što ste vi znali od početka.
Da je klinjo kad su boje u pitanju gluh k'o top.
Dok je grabio prema školi bijesnim koracima, stari je i dalje jednom rukom stezao Erika, no slikarijama u drugoj pridružio se i list papira ispunjen latinskim izrazima koji su na sebi svojstven, dakle običnim smrtnicima nerazumljiv, način objašnjavali zašto su krijeste na valovima Erikovog žutog mora tako drečavo ljubičaste.
Izgleda da je to djelovalo na sirotu učiteljicu. Ili je u pitanju ipak bio Stari čiji je gromki glas tog jutra tresao stakla na prozorima zbornice napinjući ih do prskanja.
Bilo kako bilo Erik je u svojem stvaralaštvu nastavio uživati u okrilju vlastitog doma, prekidajući ga tek s vremena na vrijeme kako bi starog zapitao:
"Tata, kako miriše plavo?"
Na što bi stari odložio svoje novine na stolac, posjeo dječarca na koljena i satima mu pričao o teškom, kiselom zadahu neba pred oluju, o reskom vonju ozona nakon kiše i prpošnom mirisu cvjetnog peluda u zraku mirnog proljetnog dana...
A malac bi gutao svaku njegovu riječ i nakon što bi stari završio sa pripovijedanjem otklipsao bi u svoju sobu i nastavio stvarati svoje slike, čvrsto držeći platno objema rukama sve dok sve one pogrešne boje u njegovu umu ne bi zauzele prava mjesta na njemu.
Jakov Zlatar
Reći za Erika da je daltonist bio je preblag izraz. Bio je slijep za boje onako kako netko može biti gluh k'o top kad je glazba u pitanju.
Priznajem da to i ne bi bio neki valjan razlog za naricanje da Erik nije volio slikanje. Ma što volio, živio je za njega. Strast prema slikanju otkrio je već prvog dana škole, zajedno sa svom boli koju u pravilu uzrokuju sve neuzvraćene ljubavi.
A njegova je bila baš takva. Neuzvraćena do kvrgavih mu koljena.
Kad je njegova učiteljica prvi put vidjela zelene makove obasjane ljubičastim suncem, djelomično zastrtim ružičastim oblacima, pomislila je da se radi o izuzetno razuzdanoj likovnoj fantaziji jako bistrog dječaka i nagradila je čistom peticom. Za originalnost, glasilo je obrazloženje.
No za mrtvu prirodu garniranu plavim narančama i crnim bananama koja je uslijedila nakon toga Erik je izvukao tek mršavu tricu. Jer, po učiteljicinom mišljenju, radilo se o pukom ponavljanju provjerene formule.
Jata narančastih galebova u grozničavom letu na olujno-žutim morem bila su kap koja je prelila čašu. Erik se doma dovukao s jedinicom velikom kao trokatnica.
Bez obrazloženja.
Šmrcajući, pokazao je ocu svoje slikarije pokušavajući mu objasniti kako se njegov stvaralački pristup likovnoj umjetnosti nije promijenio ni za dlaku, što se ne bi moglo reći za učiteljicin sustav vrednovanja istog.
Stari je prvo smirio malca povećom porcijom pudinga od čokolade, zatim ga otpravio u krevet, a onda ostatak noći proveo jako dugo i vrlo zamišljeno proučavajući ta tri lista.
Boje su zaista bile pogrešne, tu nije bilo spora, nabacane na papir konfuzno, bez nekog reda i smisla za mjeru. Pa ipak...
Nije uspio dovršiti misao. Ostavio je da lebdi u zraku sobe iznenada svjestan blagog mirisa koji mu je draškao nosnice.
"Makovi?", pomisli začuđeno i upravo u tom trenutku osjeti topli ugriz sunca na svojoj nadlanici.
Prestrašeno ispusti listove iz ruku i oni se šuštavo rasuše po podu, a miris makova i sunčev dodir namah nestadoše sa obzora njegovih osjetila.
Osvrtao se jedno vrijeme zbunjeno po sobi misleći da netko s njim zbija šale, no izuzevši Erika koji je spavao u svojoj sobi u dnu hodnika, u stanu nije bilo nikoga. Na koncu se ipak nasmije svojoj uobrazilji, pažljivo pokupi listove sa poda i nastavi šarati pogledom po njima.
Nije dugo trebalo da se čudne stvari počnu ponovno događati.
Jedno vrijeme je odlučno odbijao povjerovati kiselosti jabuke u svojim ustima, no kad mu je nepcem zatitrao slatkasto-ljepljivi okus banana ništa više nije moglo spriječiti kostriješenje dlačica na njegovom zatiljku.
Skočio je iz fotelje kao oparen, dok mu se slina slijevala niz kutove usana. Ovaj put je bio siguran da u pitanju nije bila njegova mašta. Okus je bio tako stvaran i intenzivan i definitivno je imao neke veze sa slikarijama koje su po drugi put u pola sata ležale rasute po podu.
Stisnuo je šake i noktiju zarivenih u dlanove skupio na hrpu ono malo preostale prisebnosti, a zatim još jednom zirnuo prema njima.
Zračile su nekom čudnom energijom koja ih je činila tako stvarnima i jezivo živima.
Kako?
Onaj tko mu je vjerojatno mogao dati odgovor na to pitanje spokojno je hrkao u svojoj sobi i stari ga odluči upitati, odmah.
Okrećući se prema vratima, krajičkom oka primjeti pokret na podu, a prisebnost koju je tako mukotrpno skupljao rasula se poput pijeska na vjetru i on potrči hodnikom prema dječijoj sobi praćen nervoznim kricima galebova.
* * *
Erik je sneno trljao oči još uvijek ne shvaćajući što to stari traži od njega.
On upre prstom u snježno bijeli list papira na radnom stolu i ponovno ga zamoli neka mu pokaže kako to on slika.
I Erik mu pokaže.
Sutradan je sa slikarijama u jednoj i još uvijek pospanim Erikom u drugoj ruci pohitao kod svog dobrog prijatelja liječnika. Nakon podužeg ispitivanja ovaj mu je rekao ono što ste vi znali od početka.
Da je klinjo kad su boje u pitanju gluh k'o top.
Dok je grabio prema školi bijesnim koracima, stari je i dalje jednom rukom stezao Erika, no slikarijama u drugoj pridružio se i list papira ispunjen latinskim izrazima koji su na sebi svojstven, dakle običnim smrtnicima nerazumljiv, način objašnjavali zašto su krijeste na valovima Erikovog žutog mora tako drečavo ljubičaste.
Izgleda da je to djelovalo na sirotu učiteljicu. Ili je u pitanju ipak bio Stari čiji je gromki glas tog jutra tresao stakla na prozorima zbornice napinjući ih do prskanja.
Bilo kako bilo Erik je u svojem stvaralaštvu nastavio uživati u okrilju vlastitog doma, prekidajući ga tek s vremena na vrijeme kako bi starog zapitao:
"Tata, kako miriše plavo?"
Na što bi stari odložio svoje novine na stolac, posjeo dječarca na koljena i satima mu pričao o teškom, kiselom zadahu neba pred oluju, o reskom vonju ozona nakon kiše i prpošnom mirisu cvjetnog peluda u zraku mirnog proljetnog dana...
A malac bi gutao svaku njegovu riječ i nakon što bi stari završio sa pripovijedanjem otklipsao bi u svoju sobu i nastavio stvarati svoje slike, čvrsto držeći platno objema rukama sve dok sve one pogrešne boje u njegovu umu ne bi zauzele prava mjesta na njemu.
Jakov Zlatar
- Mis mekinjas
- Posts: 42278
- Joined: 01/07/2009 22:33
- Location: U svemiru ili u Krležinim romanima
#90 Re: Daltonisti
Moj brat ne vidi zeleno u bilo kojem spektru boja, ali samu za sebe je vidi. Na semaforu je vidi, ali kad mu se bace papirići, raznih boja i kaže: "Aj nađi zeleno." Nema šanse...
- StLouis
- Posts: 2969
- Joined: 07/03/2004 00:00
- Location: USA
#91 Re: Daltonisti
kritichar wrote:ma bijela koja drgaMr.Penguin wrote:Mr.Penguin wrote:super tema![]()
Koje vam je ovo boje? (informativno pitanje)Molim daltoniste da mi kazu
bijelo da bijelje ne moze biti
-
Mistik_
- Posts: 914
- Joined: 19/11/2011 12:17
#92 Re: Daltonisti
A jeste li primjetili da su muskarci u vecem broju daltonisti od zena? Ja ustvari i ne znam ni jednu zenksicu a da je daltonista. Generalno zenskice percipiraju boje bolje od muskaraca. Iako zene mogu da prenose gen ne moraju biti daltonisti, njima trebaju 2 gena da bi bili daltonisti dok muskarcu treba samo 1.
A zmislite da ste potpuno slijepi na boje
Ustvari ionako ne dozviljavamo stvari isto, mozda meni zelena izgleda ko nekom plava
ko ce to znati. Tako da kad neko kaze volio bi vidjeti svijet onako kako bas izgleda i nema nekog smisla 
A zmislite da ste potpuno slijepi na boje
Ustvari ionako ne dozviljavamo stvari isto, mozda meni zelena izgleda ko nekom plava
- Elzana
- Posts: 355
- Joined: 02/05/2009 18:49
- Location: Sarajevo
#93 Re: Daltonisti
veći je postotak mušaraca daltonista, genetika..
- ljubav_aha
- Posts: 15082
- Joined: 03/04/2008 19:25
- Location: TURKISH COFFEEBATH
#94 Re: Daltonisti
interpetacija infomracija u mozgu,u pitanju je protein,plus geneza,ali nisma sigurna hundert prozentatko wrote:I gdje nastaje zez sa bojama ... u oku, ili zivac to dobro ne provede ili mozak to ne interpretira ?
-
Mistik_
- Posts: 914
- Joined: 19/11/2011 12:17
#95 Re: Daltonisti
Mislim da je ipak stvar u oku, nedostatak cunjica u oku. Ustvari ne mislim, tako je 100%ljubav_aha wrote:interpetacija infomracija u mozgu,u pitanju je protein,plus geneza,ali nisma sigurna hundert prozentatko wrote:I gdje nastaje zez sa bojama ... u oku, ili zivac to dobro ne provede ili mozak to ne interpretira ?
-
Mr. Brightside
- Posts: 31341
- Joined: 26/02/2011 13:07
-
Mistik_
- Posts: 914
- Joined: 19/11/2011 12:17
#97 Re: Daltonisti
Negdje sam cak procitao da je daltonizam ustvari produkt evolucije. Jer osobe koje imaju daltonizam (posebno ovaj sa zelenom bojom) puno bolje primjecuju kamuflazu, u vojsci npr vide puno bolje kamuflirane predmete od "normalnih" ljudi.
ima jos jedna prednost al ne mogu tacno da se sjetim koja
nesto kao da pod odredjenim uslovima ove osobe mogu imati potomke koji vide 4 boje za razliku od "normalnih" koji vide 3 osnovne...nisam siguran
ima jos jedna prednost al ne mogu tacno da se sjetim koja
- kritichar
- Posts: 8678
- Joined: 17/10/2010 09:51
- Location: Sarajevo-x.com
#98 Re: Daltonisti
normalno, mi smo superiorniMistik_ wrote:Negdje sam cak procitao da je daltonizam ustvari produkt evolucije. Jer osobe koje imaju daltonizam (posebno ovaj sa zelenom bojom) puno bolje primjecuju kamuflazu, u vojsci npr vide puno bolje kamuflirane predmete od "normalnih" ljudi.
ima jos jedna prednost al ne mogu tacno da se sjetim kojanesto kao da pod odredjenim uslovima ove osobe mogu imati potomke koji vide 4 boje za razliku od "normalnih" koji vide 3 osnovne...nisam siguran
a ovi sto misle da su normalni, oni to samo misle
- kritichar
- Posts: 8678
- Joined: 17/10/2010 09:51
- Location: Sarajevo-x.com
#100 Re: Daltonisti
normalno, valjda?
zeleni skakavac
crveno cvijece
zeleni skakavac
crveno cvijece



