Ja licno ono zadrzavanje poslije utakmice nisam dozivio kao ponizavajuce. Malo je bilo neugodno, ali zato su nam obezbjedili nas vlastiti besplatni metro
Navijanje kad smo ostali sami na stadionu - neprocjenjivo plus aplauz onom orkestru koji nas je kao trebao isprovocirati
bambina78 wrote:Ja licno ono zadrzavanje poslije utakmice nisam dozivio kao ponizavajuce. Malo je bilo neugodno, ali zato su nam obezbjedili nas vlastiti besplatni metro
Navijanje kad smo ostali sami na stadionu - neprocjenjivo plus aplauz onom orkestru koji nas je kao trebao isprovocirati
Dalje pisem malo kasnije...
Ono navijanje je bilo najjace dosad , vise je grmilo nego na utakmici, rijesili smo se valjda stresa steta sto nigdje ne vidjeh neke klipove - hajmo cijeli stadion , a nigdje nikoga
Odakle da krenemo. Sa pocetka ili kraja. Neko bi mozda rekao sa pocetka kraja , ali mi bi to prije rekli sa kraja pocetka. Jer sigurni smo da je ovo samo pocetak i da je kraj negdje daleko.
Sestica u Portugalu u nasoj mrezi. To ni u najgorem snu nismo mogli zamisliti.Ni mi ni Vi. Niko.
Nakon utakmice smo vidjeli razocarenje i bol na vasim licima , vidjeli smo bol i grc u stomaku.Vidjeli smo vase poglede u prazno.
Sta reci , kako dalje , kuda dalje ?
A moramo dalje bez obzira na sve.
Mnogo pitanja malo odgovora.
Bolilo je i nas navijace , jako , duboko , u dubini duse. Bilo smo tako blizu , a tako ostali daleko.
Bolio nas je svaki primljeni gol , bolio nas je Lulin crveni karton sigurno koliko i njega samog , bolilo nas je zvizdanje nasoj himni , maltretiranje drotova prije i poslije tekme.
Vjerujte nam da nas je sve to bolilo kao i vas.
Progutali smo tugu jos jednom , progutali smo zalogaj veliki , ogroman , nikad veci , ali smo progutali.
U zadnjih 15 minuta utakmice bol je prerasla u prkos , inat , probudio se ponos , veliki , ogroman , Bosanski. Navijali smo jos jace i glasnije , nije nas interesovao rezultat , nije nas vise interesovao poraz , nista nam vise nije vazno bilo nije. Jednostavno zeljeli smo da navijamo i navijamo i navijamo do besvjesti , do ludila. Zeljeli smo da vam pokazemo da smo uz vas i kad lose ide , i kad je najteze , da podijelimo bol sa vama , da to osjetite na terenu. Glavu gore vitezovi nasi , jos smo tu uz vas , ne padajte na koljena , pokazite dostojanstvo i ponos drzave za koju se borite.
Navijali smo do kraja a mnogima su se vidjele i suze u ocima. Suze bola , suze inata , suze ponosa i prkosa.
Zao nam je sto niste vidjeli ambijent na tribinama poslije utakmice , za nepovjerovati , pjesma se orila sa nase tribine kao da smo mi pobjednici , jako , jace i jace. Na nasoj tribini se probudila neka mahnita zelja da pokazemo da nije sve gotovo , da nismo moralno pali i da jos vjerujemo u nas , vjerujemo u vas , vjerujemo u Bosnu i Hercegovinu i nas fudbal.
Emire Spahicu , kapetanu moj , kapetanu nas , obracamo se tebi jer ti si vodja ove ekipe , ti si vodja na terenu i van njega. Glavu gore kapetane , idemo dalje nije jos gotovo.
Povedi svoju posadu u nove pobjede , u nove bitke.
Povedi svoje momke kao i do sada jer ti to mozes i znas , jer vi to mozete i znate.
Povedi nase momke jos jace , jos snaznije , i jos odlucnije.
Povedi nase momke i pokazi im put do pobjede , do slavlja do konacnog cilja.
Ostali ste duzni , nama navijacima , nasoj djeci , nama Bosancima i Hercegovcima.
Dugujete nam Radost.
Dragi nas Pape , znamo da mozes i da umijes. Ovaj put smo pali na cilju , iduci put nas provedi kroz cilj.
Prije par godina imali smo za selektora jednog klowna, sarlatana koji je napravio cirkus u i oko reprezentacije , poveo je medije i narodne mase za sobom ali nase povjerenje nikada nije imao. Pokazalo se na kraju da smo bili u pravu , da je bio i ostao samo sarlatan.
Tebe su mediji i narodne mase od prvog dana upirali prstom jer nisi bio cirkuzant kao tvoj prethodnik jer njima to ne odgovara , ne mogu da pisu romane i sapunice o tebi i reprezentaciji.
Mi pravi navijaci Bosne i Hercegovine smo stali od pocetka na tvoju stranu i vjerujemo u tebe i tvoj rad.
Sigurni smo i uvjereni da ces nam svima pokazati da smo i ovaj put bili u pravu.
Zato dragi nas Sajo , uhvati se dirigentske palice , uzmi stap u ruke i pod tvojom komandom IDEMO DALJE.
Idemo na PUT U BRAZIL.
A mi vam obecavamo podrsku jacu nego ikad.
Bili smo ludi , bicemo jos ludji
Bili smo brojni , bicemo jos brojniji
Bili smo glasni bicemo jos glasniji
Obecavamo vam da cete se na vecini utakmica osjecati kao kod kuce.
Obecavamo vam da cemo napraviti invaziju na Vilnius , Bratislavu , Rigu , Vaduz.
Nismo vam okrenuli ledja , bicemo uz vas gdje god igrali.
bambina78 wrote:Ja licno ono zadrzavanje poslije utakmice nisam dozivio kao ponizavajuce. Malo je bilo neugodno, ali zato su nam obezbjedili nas vlastiti besplatni metro
Navijanje kad smo ostali sami na stadionu - neprocjenjivo plus aplauz onom orkestru koji nas je kao trebao isprovocirati
Dalje pisem malo kasnije...
Ono navijanje je bilo najjace dosad , vise je grmilo nego na utakmici, rijesili smo se valjda stresa steta sto nigdje ne vidjeh neke klipove - hajmo cijeli stadion , a nigdje nikoga
Nakon pređenih 6500 km. autobusom i brodom. uz odličnu ekipu (pogotovo u zadnjem dijelu busa, čovjek jeste malo umoran, ali je i ponosan.
Igrače su uradili što su uradili, ali mislim da smo mi na Lisabonskom trgu Rosio i samoj utakmici napravili odličnu atmosferu.
Nakon dugog i iscrpljujućeg puta (krenuli u subotu 12.11. u 2 popodne), stižemo u Lisabon oko 12 na dan utakmice. Brzinsko tuširanje, presvlačenje i pravac Trg Rosio oko pola 3. Stižemo tamo oko 3 i zatičemo dosta naših navijača u kafani kod trga. Mi uzmemo piva i logistike i smjestimo se kod fontane na samom trgu.. Uz fantastičnu zajebenciju i navijanje dočekali smo 6 sati kada zajedno sa svim našim navijačima u korteu odlazimo na tekmu. Na samoj utakmici je bilo navijanje u okviru naših mogućnosti. Slomili su nas sa onom muzikom. Upravo su momci iz busa pomagali Fanatikosima da animiraju i ostale navijače. Na poluvremenu smo se i taktički još bolje raspodijelili i išlo je to sve dobro do 4:2. Poslije toga niko na ovoj strani nije imao snage da navija. Naravno poslije utakmice se još malo navijalo (Via leo i sl.), dok nas nisu pustili iz stadiona. Vratili smo se u hotel tek negdje oko pola 1.
Generalno ekipa je bila fantastična i da nisu bili ljudi takvi, popizdio bih od loše organizacije Sol-azura. Što se mene tiče s njima ne bih išao ni na Vrelo Bosne.
Ekipa se vratila sinoć oko 6.
Dammme wrote:Ekspedicija Portugal se napokon vratila kući!
Nakon pređenih 6500 km. autobusom i brodom. uz odličnu ekipu (pogotovo u zadnjem dijelu busa, čovjek jeste malo umoran, ali je i ponosan.
Igrače su uradili što su uradili, ali mislim da smo mi na Lisabonskom trgu Rosio i samoj utakmici napravili odličnu atmosferu.
Nakon dugog i iscrpljujućeg puta (krenuli u subotu 12.11. u 2 popodne), stižemo u Lisabon oko 12 na dan utakmice. Brzinsko tuširanje, presvlačenje i pravac Trg Rosio oko pola 3. Stižemo tamo oko 3 i zatičemo dosta naših navijača u kafani kod trga. Mi uzmemo piva i logistike i smjestimo se kod fontane na samom trgu.. Uz fantastičnu zajebenciju i navijanje dočekali smo 6 sati kada zajedno sa svim našim navijačima u korteu odlazimo na tekmu. Na samoj utakmici je bilo navijanje u okviru naših mogućnosti. Slomili su nas sa onom muzikom. Upravo su momci iz busa pomagali Fanatikosima da animiraju i ostale navijače. Na poluvremenu smo se i taktički još bolje raspodijelili i išlo je to sve dobro do 4:2. Poslije toga niko na ovoj strani nije imao snage da navija. Naravno poslije utakmice se još malo navijalo (Via leo i sl.), dok nas nisu pustili iz stadiona. Vratili smo se u hotel tek negdje oko pola 1.
Generalno ekipa je bila fantastična i da nisu bili ljudi takvi, popizdio bih od loše organizacije Sol-azura. Što se mene tiče s njima ne bih išao ni na Vrelo Bosne.
Ekipa se vratila sinoć oko 6.
Vidio sam vas bus u Lisabonu, trubnu mi vozac kada je vidio nasa obiljezja , kao da sam treba, valjda je isao da se parkira negdje, ja sam krenuo iz hotela na trg.
Koliko vas je islo tim busom?
Sta je bio problem sa Sol-azurom.
U svakom slucaju svaka vam cast na ovom dugom putovanju.
Jesu li i oni sto su dosli avionom bili u zutom?
Dammme wrote:Ekspedicija Portugal se napokon vratila kući!
Nakon pređenih 6500 km. autobusom i brodom. uz odličnu ekipu (pogotovo u zadnjem dijelu busa, čovjek jeste malo umoran, ali je i ponosan.
Igrače su uradili što su uradili, ali mislim da smo mi na Lisabonskom trgu Rosio i samoj utakmici napravili odličnu atmosferu.
Nakon dugog i iscrpljujućeg puta (krenuli u subotu 12.11. u 2 popodne), stižemo u Lisabon oko 12 na dan utakmice. Brzinsko tuširanje, presvlačenje i pravac Trg Rosio oko pola 3. Stižemo tamo oko 3 i zatičemo dosta naših navijača u kafani kod trga. Mi uzmemo piva i logistike i smjestimo se kod fontane na samom trgu.. Uz fantastičnu zajebenciju i navijanje dočekali smo 6 sati kada zajedno sa svim našim navijačima u korteu odlazimo na tekmu. Na samoj utakmici je bilo navijanje u okviru naših mogućnosti. Slomili su nas sa onom muzikom. Upravo su momci iz busa pomagali Fanatikosima da animiraju i ostale navijače. Na poluvremenu smo se i taktički još bolje raspodijelili i išlo je to sve dobro do 4:2. Poslije toga niko na ovoj strani nije imao snage da navija. Naravno poslije utakmice se još malo navijalo (Via leo i sl.), dok nas nisu pustili iz stadiona. Vratili smo se u hotel tek negdje oko pola 1.
Generalno ekipa je bila fantastična i da nisu bili ljudi takvi, popizdio bih od loše organizacije Sol-azura. Što se mene tiče s njima ne bih išao ni na Vrelo Bosne.
Ekipa se vratila sinoć oko 6.
Vidio sam vas bus u Lisabonu, trubnu mi vozac kada je vidio nasa obiljezja , kao da sam treba, valjda je isao da se parkira negdje, ja sam krenuo iz hotela na trg.
Koliko vas je islo tim busom?
Sta je bio problem sa Sol-azurom.
U svakom slucaju svaka vam cast na ovom dugom putovanju.
Jesu li i oni sto su dosli avionom bili u zutom?
Išlo nas je 55.
Ma kada te neko ostavi da na kiši u Barseloni čekaš 8 sati. Kada te u Lisabonu ostavi da čekaš 12 sati (dan poslije tekme). Kada mu za svo to vrijeme ne padne na pamet da te bar pusti u bus da se ne smucaš po gradu. Kada ti dukserice koje su ovi iz aviona dobili đaba naplati po 25 KM (a iste takve se mogu nabaviti po 20 KM, samo bez njihove reklame), kada ti ne vrati razliku para od karte za utakmicu, nego ti kaže da ih tražiš kad dođeš u Sarajevo, onda ti ne trebam još nabrajati. A vjeruj mi ima još. I nisam samo ja bio nezadovoljan. Od nas 55, bar je 50 bilo nezadovoljnih.
Jedino što je valjalo je hotel u Lisabonu (jedno noćenje).
Dammme wrote:Išlo nas je 55.
Ma kada te neko ostavi da na kiši u Barseloni čekaš 8 sati. Kada te u Lisabonu ostavi da čekaš 12 sati (dan poslije tekme). Kada mu za svo to vrijeme ne padne na pamet da te bar pusti u bus da se ne smucaš po gradu. Kada ti dukserice koje su ovi iz aviona dobili đaba naplati po 25 KM (a iste takve se mogu nabaviti po 20 KM, samo bez njihove reklame), kada ti ne vrati razliku para od karte za utakmicu, nego ti kaže da ih tražiš kad dođeš u Sarajevo, onda ti ne trebam još nabrajati. A vjeruj mi ima još. I nisam samo ja bio nezadovoljan. Od nas 55, bar je 50 bilo nezadovoljnih.
Jedino što je valjalo je hotel u Lisabonu (jedno noćenje).
, stocka u pestanskim
plus aplauz onom orkestru koji nas je kao trebao isprovocirati
