Ovdje se dosta toga ispisa. A ja i zaboravio da sam je postavio. Upravo sam citao u Slobodnoj Bosni jedan interesantan clanak, nemere mi sad ime autorice naumpast, al helem, u tekstu spominje kako je 600 dobrovoljaca iz Libije otišlo u Siriju da pomogne ustanicima. Tekst se kriticki osvrce na "zablude" o Libijskom režimu, i poznavajuci arape ( Libijce donekle, radio sam kao imam u jednoj džamiji gdje dosta Libijaca se lijecilo o trošku države, ali se niko nije hvaliorežimom ), složio bih se sa vecim dijelom teksta, uz neke opaske tu i tamo. Međutim evo ja bih iznio jedno svoje iskustvo iz tih zemalja. Naime za vrijeme studiranja u Jordanu imao sam prilike nekada ujagmiti vremena i provozati se taksijem do Damaska i nazad u Amman. Jedne prilike potrefio se isti taksista Sirijac koji me nazivo Srbinom, aludirajuci na to kako se njihov bolje pazi sa Srbima. Sa nama u taksiju je bila i jedna porodica Libijaca, otac, mati i sin hafiz Kur'ana, mlađi debeljuca koji je pored Kur'ana pamtio i dosta tekstova islamskog fikha i vjerovanja u stihovima što se nazivaju urdžuze ( metnovi ). tekstovi koji se kasnije tumace. Libijci su bili onako fini sa mnom i interesantan im je bio bosanac koji se voza taksijem od Ammana do Damaska. Gadafija su cijelim putem kritikovali, kako po njima vodi sasvim iracionalnu politiku, dok ga je Sirijski taksista ubjeđivao u arapsko jedinstvo. I dok su me ovi Libijsci držali kao dragocjen primjerak bosanskog muslimana, za Sirijca sam bio tek neka pojava iz istocne europe. U jednom momentu da bi vidio ovaj Sirijac dal sam "naš" tj. uklapam li se i donekle u sliku onih koje on priznaje za svoje, veli: "A da li bi ti išao ratovati u Kuds." Na što sam odgovorio da je Kuds sa ze mene kao i svakog muslimana svetinja. A onda su oni nastavili svoje. Na Sirijskoj granci me brko pitao: Šta si? Pitate za naciju? Jok mi nekoga za vjeru pitamo!!!!!!!!
Kad sam stigao u Damask taksista me izbacio negdje kod Suqa Hamidije kao zadnje smece ( Suq hamidije za onog ko ne zna, nešto kao kapalicarsija ) a Libijica kojem nije bilo baš drago ovo i ovako, odvezao zato što je arap u neki holtel po njegovoj preporuci.
Kasnije kad dođeš na granicu Jordana, a Jordanski brkati policajac u mnogo veselijoj plavoj uniformi ( u ovih sirijaca je maslinasto zelena
) nasmijano te pita: Bosna? Musliman? Jesam! Ya hela/Dobro nam došo
Ama poljubio bi covjek tlo pod nogama.
Toliko od mene.
P.S. sa mnom se u povratku u taksiju vratio i neki švicarac kojem se Sirija nako kao kultura svidila, al se osjeco kao i ja ko .rme u Teheranu dok nije krocio na tlo Jordana. Doznao sam usput da studira orijentalistiku i da je došao na usavršavanje arapskog, iako nije znao dvije na arapskom beknuti, bolje smo se ja i on zbližili nego ja i arapski nacionalisti i šovinisticki duh koji je vladao u nešto manjoj formi u povratku, jer su drugi ljudi se vozili u povratku.
problem je u tome što nisu... *ebe im se za sirijce ko i za nas... intervenisat će kad bude prekasno
, Assadov režim nipočemu ne slići onom iz Tunisa u okrutnosti. U Siriji se "prikonoći" nestajalo i niko za tebe ne bi znao. Gazda stana u kojem sam stanovao 5 godina, bogati i ugledni Turcin porijeklom iz Sirije, priko noci je nestao, tek nakon godinu porodica je saznala da je umro u zatvoru zadavljen. A i društvene prilike su drugacije, Damask je haman sav zavijen pod mahramama, malo liberalniji po žemskim pitanjima od Jordana, dok si u Tunisu po svjedocanstvu mnogih a i po njihovoj televiziji mogo komotno na svakoj plaži da se pod ruku s curom vodaš.
