pustopoljina wrote:Koja je razlika izmedju par neozbiljnih veza, propalih veza od par godina, ili pak braka koji nije uspio?
Nekako, licno ne uspjevam vidjeti razliku izmedju ove tri osobe, jer u svakom slucaju svaka ima nesto sto nije uspjelo u proslosti i nesto sto trazi u buducnosti. I zato je sama i zato ulazi u novu vezu.
Odbaciti nekoga zbog neuspijeha u proslosti... mnogo vise govori o nama samima nego o tom nekom. Jer, on/ona je uspio to ostaviti iza sebe, rijesiti problem (makar i razvodom) i krenuti dalje. Traziti vise.
Meni to ne da nije problem, ili prpreka, vec naprotiv nesto jako veliko.
ja ovdje vidim razliku.
ako neko u svojih 30 godina nije imao iole ozbiljniju vezu- imam razloga da pomislim da ima osobine koje mi se ne svidjaju- ili je picajzla ili vjetropir, ovisnik o adrenalinu, dijete, ili neko ciju je listu kriterija nemoguce ispuniti i gdje cu biti vjecito u nastojanju da mu dokazem da sam vrijedna veze.
ako je neko imao par ozbiljnih veza- znaci da je neko ko je u stanju da se posveti jednoj osobi barem na odredjeno vrijeme. moze biti i neko ko se nikad nece htjeti vjencati, ili neko ko ne zna biti sam i prilagodice se svemu i svakome.
ako je neko izasao iz propalog braka- osim sto moze biti neodgovorni krelac, koji svakoj nakon pete pive govori-
mala,ja b' tebe zenio, moze biti i osoba koja je sve pokusala i sve od sebe dala, ali nije uspjelo- da druga strana jednostavno nije vise htjela brak, a i da se vjencala da ima seks uz blagoslov mahale ili da bi uzivao visi status, kao "normalna" osoba.
nemati neko misljenje o svim tim grupama je nemoguce. uvijek se ima neko misljenje. i uopste nije bitno da li je to misljenje 100% ispravno. mislim da je vazno da ne ides preko sebe. to ti se obije o glavu kad-tad. i jeste- svi mi spadamo u neku od tih grupa i neko o nama ima grozno misljenje, a neko bas takvog ceka.
zato ne mozes nekoga bas na prvu otpisati...cak sam i ja sa onima 2x ozenjenim i 2x razvedenim pricala
sto se mog tate tice- volim ga najvise na svijetu, ali tada sam izgubila drugu osobu koju sam isto voljela najvise na svijetu, a moja glava ih nije mogla razdvojiti ni pod razno. i nije moglo biti rijeci o njegovoj sreci- ako nema nje. naravno da ta faza prodje. barem je kod mene prosla.
i moze pricati ko sta hoce, ali kad dodjes u tu situaciju...nije bas jednostavno.
mom prijatelju je isto umrla mama, a otac se ozenio (nakon par godina). drugi sin (brat mog druga) je uvijek bio za to da otac ne bude sam, da ne doceka duboku starost sam...moj drug o tome nije htio ni pricati. pred nama je zaplakao, kad se prvi put spomenula neka zena u tom kontekstu, a stariji je od mene. medjutim...danas- on ide ocu, a ovaj drugi brat ne ide.
imam i hm...poznanika, nije nas...njegovi su razvedeni...i otac i mati imaju nove partnere. on sa mamom kontaktira, sa njenim partnerom popije koje pivo, pricaju, idu na vikend...sa ocem nema kontakta.
otac se ozenio i dobio dijete, a za ovog mog poznanika je uredno placao alimentaciju, ali ga nikad nije posjetio, ni pitao za njega. i taj se covjek nedavno razbolio, ima rak. i ovaj moj poznanik mu jos nije otisao u bolnicu. nesto ga vuce da ode, a drugo ga koci.
e posto sam sad skontala da opasno offtopicarim...

Oko ovog prvog djela mislim da mogu samo iz "iskustva".
Tri cure. Jedna, moglo bi se reci, nikad nije bila u ozbiljnoj vezi. Nije sto je vjetropir, ili picajzla (iako je izbirljiva), ili neodgovorna, vec zato sto ne zeli. Mislim da uspijeva procjeniti ljude ne na prvu, nego nakon nekog vremena, pa se ne vuce godinama s nekim zato sto tako treba. A s druge strane, imala je bolno iskustvo, pa mislim da se i dobro opekla. Tako da izlazi, druzi se,zabavlja se i ceka nekog, koga voli (nije da nije ni ne zaljubljive prirode) i s kim se razumije da s njim provede zivot. Do tad, jednostavno ne ulazi u vezu tek da bi njom popunila vrijeme i pici sa svojim zivotom.
Druga je bila u vezi 8 godina. Prije toga je bila u drugoj vezi od 2god. I prije toga u jednoj od godinu. Nakon sto je izasla iz zadnje u kojoj je nakon nekog vremena veza postala bitnija od njih dvoje zajedno, u kojoj je bilo puno ocekivanja a koja je pukla iz banalnih razloga, i onda je bila sama nekih godinu dana, u kojih je, opet, uskakala iz neke seme u semu. Tih godinu dana su bukvalno bile potraga za... nekim. Sad je ponovo u vezi i mislim da je s tom osobom samo zato sto... zeli biti s nekim. a ne bas sa tom osobom. Popunjava vrijeme. Dok ne naidje neko koga voli da s njim provede zivot.
Treca cura je bila u braku, kratko. Prije braka je dosta dugo bila sama jer se opekla u vezi prije toga. Strasno je zanimljiva osoba, djelom je i vjetropir, nas psiholog u raji, ona koja uvijek vuce naprijed sve nas. U brak je usla iz ljubavi sa osobom koja je sasvim suprotna od nje, ali ravnopravnim partnerom i nekim ko je zaista cjenio. Odselila se, ostavila posao, grad, zemlju... i u tome je puklo. Nekako, iako su se voljeli, nisu sagradili zivot zajedno. One je tamo imao svoj, a ona se izgubila i u svemu tome izgubili su jedno drugo. I krenuli svako svojim putem... trazeci tog "nekog".
Ja ne vidim razliku.
Mislim, svaka prica je specificna na svoj nacin. I tako je to u zivotu. Ne mozes unaprijed reci "Ja ne mogu biti s nekim ko je bio u braku... ili ko nije bio u vezi... ili ko je bio u vezi" dok ne upoznas tu specificnu osobu, njeno iskustvo, nju samu. Jer, u braku, van braka, u vezi, sami, ovakvi, onakvi... ima nas svakakvih i postaviti sebi kriterij da ne mozes biti s nekim zbog ovoga ili onoga, a ne znati tacno o kome govoris... bojim se da moze biti da naidjemo na nekoga ko nas voli i ko nam potpuno odgovara, a da ga zbog tih nekih kriterija tek tako odbacimo.