Velike nacije (US, Kina, Rusija, UK, Francuska, Indija, itd.) su odavno krenule kursom konstantnog masovnog naoruzavanja i razvijanja novih vojnih tehnologija, ali bez iluzije da bi buduci Svjetski Rat (u razmjerama i slican WWI i WWII) mogao donijeti bilo kakvu korist, bilo kojoj strani/stranama. Racuni se prebijaju preko otimanja resursa zemalja treceg svijeta, to su poligoni za sirenje uticaja. Rat se uvijek vodio i uvijek ce se voditi iz koristi i interesa, a sta je bio povod, nebitna je stavka svakom, osim osobama i drustvima sa izrazenim kompleksom nize vrijednosti (ili onim umisljenim koji precjenjuju vlastiti doprinos i znacaj). Nikom nije u interesu da dodje do otvorenog medjusobnog sukoba velikih sila, i kroz decenije su izgradjeni i uhodani veoma pouzdani, "triple-redundancy" diplomatski, ekonomski i svaki drugi sistemi koji onemogucuju takav katastrofalan sudar titana. Ko je imao iskustva u vojno-diplomatskim i "drugim" aktivnostima na kriznim podrucjima, shvata u potpunosti gore navedeno. Medije (mislim na mainstream, koji i jedini ima mogucnost uticaja na siroke mase) koji prikazuju drugaciju, haoticnu sliku na globalnom planu kroz konstantno prikazivanje situacije kao "kriticne" i "na ivici sukoba", kroz razne strucne "analize" i "predvidjanja" necu ni komentarisati, smijesno i pomalo odvratno iz mog ugla se i osvrnuti na "lesinare".
Sukobi niskog intenziteta, vojne intervencije, dugogodisnje odrzavanje statusa quo (ovisnosti host nacije o tudjoj pomoci, prvenstveno u "odrzavanju mira i sigurnosti"), i naravno vojno prisustvo u neposrednoj blizini ili na teritorijama od strateskog znacaja je krucijalno za odrzavanje snazne pozicije u svijetu globalne politike, ekonomije i sveopsteg uticaja.
Mira na planeti nikada bilo nije i nikada biti nece, dok Dzibril ili Arkandjeo Gabrijel ne puhne u trubu.
To je realnost i slika svijeta koja nije iskrivljena licemjernim pogledom na stvarnost, kako u proslosti tako i u sadasnjosti.
- Kina ubjedljivo najintenzivnije siri uticaj, pogotovo na podrucju Afrike, ali i Azije. Nude soluciju (omjer cijene i kvaliteta) u oblasti proizvodnje i (re)izgradnje koju niko na svijetu ne moze pratiti. U roku od 5-10 godina, Kina ce po receptu US/UK poceti inicirati sukobe u onim sredinama gdje njihovi interesi budu ugrozeni, ili gdje ih je potrebno razviti, a da su pritom sve druge metode ekonomske, politicke i slicne infiltracije nemoguce ili neadekvatne. Poslije ratnih razaranja rekonstrukcija infrastrukture je glavni prioritet, a oni su tu neprevazidjeni. Ako zemlja nema sredstava, ima prirodne resurse..., cak i ako zbog lose infrastrukture ili slabe istrazenosti kapaciteta nije moguca momentalna eksploatacija prirodnih bogatstava, Ima kredit Kineske drzavne razvojne banke, nije problem. Deja vu, cini mi se

...samo pod drugom zastavom.
- Indija je najveci kupac ofanzivnih i defanzivnih borbenih sistema u svijetu, vec duze vrijeme. Indijski okean, i sve sto plovi sa istoka, bice pod njihovom kontrolom. Sve snaznijim vojnim prisustvom intenzivno sire uticaj prema Arapskom moru i strateski bitnom Adenskom zaljevu.
- Rusija se vratila na scenu medjunarodnog uticaja ponajvise rekordnom prodajom naoruzanja i vojne opreme, te starim receptom ekonomsko-obavjestajnog "paketa" koji odlicno djeluje i ima snazan, a tako slabo zapazen uticaj (sto li, Boze?

) u post-konfliktnim i zemljama visokog rizika. Veoma polako, ali sigurno preuzimaju vodecu ulogu u buducoj indirektnoj kontroli energenata - naftom i zemnim gasom.
- Brazil, sa brzorastucom ekonomijom i intenzivnim naoruzavanjem te pokusajem igre na obje strane (US i RF) pokusava se probiti na globalni nivo uticaja, no za to ce trebati dosta vremena.
Buduci sukobi srednjeg te moguce visokog intenziteta u narednih 2-5 godina definitivno :
Bliski Istok/centralna Azija - Sirija, Irak, Iran, Afghanistan (tendencija sirenja i aktivno ukljucenje Pakistana i Irana)
Afrika - Libija, Jemen, Somalia, Sudan, Nigerija
VIVE LE GUERRE!