Forum Klix.ba

dječak sa šibicama wrote:

zelenashica wrote:

dječak sa šibicama wrote:
Tesko ti je to pitanje.... ovisi od principa

Nekada je princip samo tvrdoglavost, nekada nesto drugo.

Moze li princip biti strah od poraza?

Gle, licno mislim da ne smije postojati princip jaci od ljubavi, ali misljenje je... kako se ono kaze, ko supak, svako ga ima

Drugim rijecima, nisam jednom zbog glupih principa usrao motku. I zbog ponosa, prevelikog ponosa.

Hvala.

nije to princip.
kako moze strah od poraza da se nazove principom?
strah od poraza je njegov/njen psihicki issue...i ne manifestuje se samo u vezi...nego i karijeri...odnosima uopste...to mozes skontati, kad te neko ostavi, zato sto se naprosto boji napora i misli da nije sposoban za to.

pustopoljina wrote:nije to princip.
kako moze strah od poraza da se nazove principom?
strah od poraza je njegov/njen psihicki issue...i ne manifestuje se samo u vezi...nego i karijeri...odnosima uopste...to mozes skontati, kad te neko ostavi, zato sto se naprosto boji napora i misli da nije sposoban za to.

Strah----ma kakav bio vjerovatno postoji način da se prevaziđe ili

zelenashica wrote:

pustopoljina wrote:nije to princip.
kako moze strah od poraza da se nazove principom?
strah od poraza je njegov/njen psihicki issue...i ne manifestuje se samo u vezi...nego i karijeri...odnosima uopste...to mozes skontati, kad te neko ostavi, zato sto se naprosto boji napora i misli da nije sposoban za to.

Strah----ma kakav bio vjerovatno postoji način da se prevaziđe ili

eh...
gledala sam one sto imaju fobije od obicnog pauka...kazu da se moze prevazici...
postoje strahovi duboko u nasem bicu...nekih nismo ni svjesni...rade blokade...upravljaju zivotom...
voljela bih reci da se moze...ali ne znam...nekad mi se cini da je kratak zivot.
jesi li ti sebe oslobodila svih strahova?

pustopoljina wrote:

zelenashica wrote:

pustopoljina wrote:nije to princip.
kako moze strah od poraza da se nazove principom?
strah od poraza je njegov/njen psihicki issue...i ne manifestuje se samo u vezi...nego i karijeri...odnosima uopste...to mozes skontati, kad te neko ostavi, zato sto se naprosto boji napora i misli da nije sposoban za to.

Strah----ma kakav bio vjerovatno postoji način da se prevaziđe ili

eh...
gledala sam one sto imaju fobije od obicnog pauka...kazu da se moze prevazici...
postoje strahovi duboko u nasem bicu...nekih nismo ni svjesni...rade blokade...upravljaju zivotom...
voljela bih reci da se moze...ali ne znam...nekad mi se cini da je kratak zivot.
jesi li ti sebe oslobodila svih strahova?

Mislim da jesam..jedini strah koji posjedujem jos uvijek je strah za moje dijete,da se njemu nesto lose ne desi,ali to jevjerovatno majčinstvo.

onda si super...stvarno.
mozda taj koji je ostavio, skonta ipak da mu zivot nema sunca (koja patetika ) otkad nema NJE i odvazi se na iskorak, na zivot, dinamiku...ali racunaj da sto vise godina ima, lakse nadje opravdanje za svoj kukavicluk i stagnaciju.

ispadao budalom xy puta. realno. all' bez obraza - to ne.

gdje ste svi? zamislili se nesto

Evo situacija koja "opisuje" otprilike relaciju ponos-ljubav u nekoj vezi..
Imam prijatelja koji se zabavljao sa djevojkom vise od 2 god. ( je l' relativno dugo) i zbog raznih sitnica odluci da prekine s njom, jednostavno smetao mu taj njen "ponos" na neke banalne gluposti, i to neprepustanje ljubavi i vjerovatno "uticaj prijateljica" na nju, koje su u situacija kad treba da je motivisu da pokusa izgladiti nesuglasice s njim, oni je samo hranili tim "nek' se on tebi javlja, nek' ono oko tebe leta, nek' on tebe zove".. I naravno, drugu mi pun klinac bio i prekine s njom. U tom svom "ponosu", djevojka je nakon 15 dana vec s drugim, ulicom seta i to aman "ljubav" i poljupci..Jbga kontala kad je vidi on ce da "poleti" odmah u zagrljaj..A tim djevojka samu mu vise pala u ocima. Jadno. I desava se, da ju je on prebolio je l', nasao drugu djevojku s kojom je bas sretan a ova o tome pojma nije ni imala.. I sretnu se tako u gradu par puta, on nista o sebi previse nije govorio..Doslo do nje od prijateljica koje su ga vidjele s tom drugom djevojkom (koje su jedva cekale da joj to kazu kako bi je shebale samo ona to nije kontala) i naravno kod nje je proradio osjecaj da je zbog gluposti izgubila covjeka koji ju je bas gotivio i na kraju krajeva, volio..I eto, pocela djevojka na sve moguce nacine da "oblijece" oko njega, za*ebi ponos i sve to..Ali bii joj kasno..Neki ljudi kasno skontaju da ne treba ni "rucnu" povlaciti svako malo i ne zatezati situaciju zbog gluposti..

Dobro je da ima ponosa u svakoj vezi jer je to na neki nacin i odbrambeni mehanizam covjeka, al' pretjeran ponos vrlo lahko moze covjeka/djevojku previse udaljiti od partnera. A kad dodje do tog da je besmisleno ista pokusavati, tad je vec, je l', gotovo sve..

pustopoljina wrote:gdje ste svi? zamislili se nesto

Ja čitam i razmisljam

ja imam issue sa kontrolom...i znam to...i pokusavam se nositi sa tim...ali...hm
otkako sam se uhvatio u lazi- ne vjerujem nikome.

pustopoljina wrote:gdje ste svi? zamislili se nesto

Razmisljamo (evo i zelenashica znao sam )

sve nesto kontam, kako to ta ljubav svemoguca, a mogu je unistiti principi i ponos ili nedostatak ponosa cak, mozda nije ljubav u pitanju?

ali necu, eno proglasili me filozofom, bolje da tipoke na mojoj tastaturi miruju

_tulumba_ wrote:Evo situacija koja "opisuje" otprilike relaciju ponos-ljubav u nekoj vezi..
Imam prijatelja koji se zabavljao sa djevojkom vise od 2 god. ( je l' relativno dugo) i zbog raznih sitnica odluci da prekine s njom, jednostavno smetao mu taj njen "ponos" na neke banalne gluposti, i to neprepustanje ljubavi i vjerovatno "uticaj prijateljica" na nju, koje su u situacija kad treba da je motivisu da pokusa izgladiti nesuglasice s njim, oni je samo hranili tim "nek' se on tebi javlja, nek' ono oko tebe leta, nek' on tebe zove".. I naravno, drugu mi pun klinac bio i prekine s njom. U tom svom "ponosu", djevojka je nakon 15 dana vec s drugim, ulicom seta i to aman "ljubav" i poljupci..Jbga kontala kad je vidi on ce da "poleti" odmah u zagrljaj..A tim djevojka samu mu vise pala u ocima. Jadno. I desava se, da ju je on prebolio je l', nasao drugu djevojku s kojom je bas sretan a ova o tome pojma nije ni imala.. I sretnu se tako u gradu par puta, on nista o sebi previse nije govorio..Doslo do nje od prijateljica koje su ga vidjele s tom drugom djevojkom (koje su jedva cekale da joj to kazu kako bi je shebale samo ona to nije kontala) i naravno kod nje je proradio osjecaj da je zbog gluposti izgubila covjeka koji ju je bas gotivio i na kraju krajeva, volio..I eto, pocela djevojka na sve moguce nacine da "oblijece" oko njega, za*ebi ponos i sve to..Ali bii joj kasno..Neki ljudi kasno skontaju da ne treba ni "rucnu" povlaciti svako malo i ne zatezati situaciju zbog gluposti..

Dobro je da ima ponosa u svakoj vezi jer je to na neki nacin i odbrambeni mehanizam covjeka, al' pretjeran ponos vrlo lahko moze covjeka/djevojku previse udaljiti od partnera. A kad dodje do tog da je besmisleno ista pokusavati, tad je vec, je l', gotovo sve..

E to je najgore...kod djevojaka vrlo csto da se skupe i zajedno analiziraju svaku mogucu situaciju i daju savjete i predloge

dječak sa šibicama wrote:

pustopoljina wrote:gdje ste svi? zamislili se nesto

(evo i zelenashica znao sam )

Ne pometaj me u mojim mislima

theTruePath wrote:

_tulumba_ wrote:Evo situacija koja "opisuje" otprilike relaciju ponos-ljubav u nekoj vezi..
Imam prijatelja koji se zabavljao sa djevojkom vise od 2 god. ( je l' relativno dugo) i zbog raznih sitnica odluci da prekine s njom, jednostavno smetao mu taj njen "ponos" na neke banalne gluposti, i to neprepustanje ljubavi i vjerovatno "uticaj prijateljica" na nju, koje su u situacija kad treba da je motivisu da pokusa izgladiti nesuglasice s njim, oni je samo hranili tim "nek' se on tebi javlja, nek' ono oko tebe leta, nek' on tebe zove".. I naravno, drugu mi pun klinac bio i prekine s njom. U tom svom "ponosu", djevojka je nakon 15 dana vec s drugim, ulicom seta i to aman "ljubav" i poljupci..Jbga kontala kad je vidi on ce da "poleti" odmah u zagrljaj..A tim djevojka samu mu vise pala u ocima. Jadno. I desava se, da ju je on prebolio je l', nasao drugu djevojku s kojom je bas sretan a ova o tome pojma nije ni imala.. I sretnu se tako u gradu par puta, on nista o sebi previse nije govorio..Doslo do nje od prijateljica koje su ga vidjele s tom drugom djevojkom (koje su jedva cekale da joj to kazu kako bi je shebale samo ona to nije kontala) i naravno kod nje je proradio osjecaj da je zbog gluposti izgubila covjeka koji ju je bas gotivio i na kraju krajeva, volio..I eto, pocela djevojka na sve moguce nacine da "oblijece" oko njega, za*ebi ponos i sve to..Ali bii joj kasno..Neki ljudi kasno skontaju da ne treba ni "rucnu" povlaciti svako malo i ne zatezati situaciju zbog gluposti..

Dobro je da ima ponosa u svakoj vezi jer je to na neki nacin i odbrambeni mehanizam covjeka, al' pretjeran ponos vrlo lahko moze covjeka/djevojku previse udaljiti od partnera. A kad dodje do tog da je besmisleno ista pokusavati, tad je vec, je l', gotovo sve..

E to je najgore...kod djevojaka vrlo csto da se skupe i zajedno analiziraju svaku mogucu situaciju i daju savjete i predloge

haha...zovem prijateljicu, koja je izasla sa bivsim...bila velika ljubav...
oni se jos nisu rastali, prati je on kuci...zvoni mobilni (ja)...kaze on- eto ga- check call
zna covjek

Ma one su samo solidarne jedna s drugom, sta mi znamo o tome

Imao sam situaciju da su prijateljice moje djevojke pricale i izmisljale o meni, s ciljem ismijavanja mene a sve iz razloga kako bi ona prekinula sa mnom da bi one mogle i dalje u svom "triu" da izlaze vikendom I uspjele su je nagovoriti, jest' da se javila kasnije kad su te 2 od njih 3 nasle momke i usput je "odhebale u skokovima"..Al' kasno
Zalosno kako djevojke vrlo cesto potpadaju pod uticaj prijateljica koje "aman sve znaju"..

_tulumba_ wrote:Ma one su samo solidarne jedna s drugom, sta mi znamo o tome

Imao sam situaciju da su prijateljice moje djevojke pricale i izmisljale o meni, s ciljem ismijavanja mene a sve iz razloga kako bi ona prekinula sa mnom da bi one mogle i dalje u svom "triu" da izlaze vikendom I uspjele su je nagovoriti, jest' da se javila kasnije kad su te 2 od njih 3 nasle momke i usput je "odhebale u skokovima"..Al' kasno
Zalosno kako djevojke vrlo cesto potpadaju pod uticaj prijateljica koje "aman sve znaju"..

dobro, mi smo malo starije...i "udomljavanje" stavljamo ispred grupnih izlazaka
ja navijam da se ovi pomire...bas si pasu...
pricaju i muski...samo kad se musko pojada drugom liku...drugi obicno kulira...pa od njega nikakve koristi. ovaj prvi ispadne jadan i patetican.

Ako sam ista u zivotu naucila, to je da covjek treba prvenstveno sebe slusati i sebi vjerovati, narocito zene...jer prijateljice ili "prijateljice" znaju da useru sto malo ko zna.
Neke daju savjete iz zaista dobre namjere a neke iz zlobe i pakosti, ali bilo koju da poslusas opet ces biti u krivu.

Nisam se jednom tako zajebala, jednom mi je i mrva falila da posaljem nekoga u neku stvar i otjeram iz svog zivota samo jer sam pala pod uticaj prijateljica i njihovih prica koje normalno nisu imale veze sa realnom situacijom.

Zato ljudi dragi samo sebi vjerovati.

jer ljubav je ljubav
a ponos je ponos
tvrdo korijenje, jace od mene..

Ja mislim da ne mora biti "ili", odnosno moze i jedno i drugo. Ako nesto pogrijesim, znam da sam pogrijesila, nije mi problem izviniti se bili kome, i tu nema nikakvog povrijedjenog ponosa. Ali ako bi neko da se pravdam i izvinjavam, a svjesna sam da nije do mene, tu se budi ponos, ne mogu preuzeti tuđe grijehe na sebe, a kad to uradim, ne mogu presutiti i zaboraviti, kad-tad kazem sto me tisti, a onda bude samo gore..
A ono kao kad se voli nema mjesta ponosu, to mi je jedna od najvecih gluposti...

(r)evolucionarka wrote:A ono kao kad se voli nema mjesta ponosu, to mi je jedna od najvecih gluposti...

Ponos je nezanemariva i jedna od najvažnijih osobina u našem životu i kao takva ne smije biti zapostavljena nigdje pa ni u ljubavi ! Mnogi ovdje ponos uzimaju kao negativnu osobinu, a ja zaista ne vidim ništa negativno u tome što ne daš nekome da te ponižava, blati, gazi itd, što imaš svoju granicu preko koje ne možeš preći, naravno ukoliko je to opravdano.
Revolucionarka je to fino objasnila. Ako se sa nekim posvađam i shvatim da sam pogriješio, nije frka, nazvat ću, izvinit se pa ako prihvati ako ne prihvati. Ali da ja zovem i pokušavam izgladiti stvar za nešto što nisam kriv, ne bih da joj je zlatna.
Ne valja previše ponosa kao što ne valja ni previše ljubavi, kao što ničega ne valja previše. Zato je zlatna sredina najbolji izbor uvijek i u svemu.

sanabe wrote:Svaki put kad sam nesto uradila iz ljubavi: oprostila, izvinila se, napravila prvi korak u pomirenju, svaki put sam u stvari gazila svoj ponos. Mozda cak bolje reci dostojanstvo. Niko to ba ne cjeni. Cjene se one sto zajordame

Zajordame, moze li prevod?

ne mora znaciti.... to je tvoj subjektivni dojam, ili kako meni jedna draga osoba kaze, ima dobrih insana, samo se treba malo "zaroviti"

sanabe wrote:Svaki put kad sam nesto uradila iz ljubavi: oprostila, izvinila se, napravila prvi korak u pomirenju, svaki put sam u stvari gazila svoj ponos. Mozda cak bolje reci dostojanstvo. Niko to ba ne cjeni. Cjene se one sto zajordame

sanabe,ako imas snage prva uraditi korak ka pomirenju,izviniti se ili oprostiti,to postujem;ponos u takvim situacijama nije ugorzen ako su svi spomenuti akti uradjeni sa teznjom ka istini ,ako si sve gestove uradila iskljucivo "iz ljubavi prema dragom" iako on nije bio u pravu,naravno,taj ponos je pregazen

oh,ako istina nije dokazana/prisutna,bolje se ne izvinjavati