Dzontra_Volta wrote:...Ono sto sam htio od pocetka da kazem jeste da se ne radi nista nezakonito, a da li je odluka komisije donesena u skladu sa ustavom i zakonom je drugi par rukava, koji treba rjesavati na nekom drugom mjestu. Koliko vidim odluka je donesena prije vise od 4 godine i niko nije reagovao na vrijeme.
Nisam siguran da si u pravu, mislim da je Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika narušen „Zakon o zaštiti dobara koja su odlukama komisije proglašeni kao nacionalni spomenici BiH”, kao i da su svakom dosadašnjom Odlukom izašli iz okvira ovlaštenja stečenim Sporazumom o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Općeg okvirnog sporazuma za mir, sve primjere sam već opisao jednom u prethodnom komentaru.
Ponoviću još jednom svoje stajalište:
Član IV: Ovlaštenje
Komisija će primati i odlučivati o molbama za proglašenje neke imovine nacionalnim spomenikom zbog kulturne, istorijske, vjerske ili etničke važnosti.
Član V: Postupak
Komisija će u svakom pojedinom slučaju izdati pisanu odluku, koja će sadržavati sve utvrđene činjenice koje drži primjerenim, i potanko objašnjenje temelja svoje odluke.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika nije ovlaštena da u mjerama zaštite objekta nacionalnog spomenika donosi odluke i naloge o gradnji pozivajući se na Aneks 8. Općeg mirovnog sporazuma za mir, kako je navedeno u svakoj njihovoj Odluci.
To pravo stečeno je voljom delegata BiH parlamenata izglasavanjem „Zakona o zaštiti dobara koja su odlukama komisije proglašeni kao nacionalni spomenici BiH”, i to njegovim članom 5.:
Odobrenja za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnih spomenika na prostoru u granicama nacionalnog spomenika koje su utvrđene odlukom Komisije, izdaje Federalno ministarstvo prostornog uređenja u skladu sa odredbama "Zakona o prostornom planiranju i korišćenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine“.
Odobrenja iz stava 1. ovog člana Ministarstvo izdaje na područjima upisanim na Privremenu listu nacionalnih spomenika, a u granicama koje kao privremene odlukom utvrdi Komisija.
Nadležni organi za odobravanje građenja van granica nacionalnih spomenika utvrđenih odlukom Komisije, odnosno van privremenih granica iz stava 2. ovog člana, kao i sprovođenje mjera zaštite u zaštitnim zonama i područjima koja graniče sa nacionalnim spomenikom utvrđuju se kantonalnim zakonima.
i nije u nadležnosti Komisije, već entitetskih ministarstava prostornog uređenja.
Zakonom o prostornom planiranju i korišćenju zemljišta na nivou FBiH (identično kao i odredbama sličnih zakona RS i BD), određeno je da se građenje može odobriti izdavanjem urbanističke saglasnosti, ako se prethodno utvrdi da će građenje biti izvršeno u skladu sa planskom dokumentacijom i drugim uslovima – zakonima i propisima utvrđenim za taj prostor, a da se građenju može pristupiti samo na temelju izdanog odobrenja za građenje.
Međutim, za rehabilitaciju ili sanaciju objekata oštećenih i porušenih ratnim djelovanjem, koje kao nacionalne spomenike utvrdi Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Ministarstvo izdaje odobrenje za građenje bez prethodnog izdavanja urbanističke saglasnosti.
U Odluci Komisije, u članu I st. 3. određeno je da se na ovaj nacionalni spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, a tim istim Zakonom definirana je zaštita kao primjena pravne zaštite posebnim zakonima, dok je rehabilitacija definirana kao vraćanje oštećenog ili uništenog dobra u stanje u kojem je to dobro bilo prije njegovog uništenja, kao i ponovna izgradnja (obnova) nacionalnog spomenika na istom mjestu, u istom obliku, u istim dimenzijama i od istog ili istovrsnog materijala kao što je bio prije rušenja uz, u mjeri u kojoj je to moguće, korištenje iste tehnologije građenja.
Dakle, potpuno je jasno da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika uzurpirala pravo i svojom Odlukom, kojom je dopustila izgradnju objekta džamije u suvremenom arhitektonskom izrazu uz upotrebu suvremenih materijala i metoda građenja, na lokaciji porušene džamije, te dopuštenjem interpoliranja novih sadržaja prema potrebama vlasnika (
što je posebno pravno pitanje, jer je nedefinirano vlasništvo vjerskih, posebno kulturno-istorijskih nacionalnih objekata), prilikom izrade projektnog rješenja i izgradnje novog objekta džamije, prekršila Zakon o provedbi odluka Komisije, i time obmanula i dovela u zabludu nadležno ministarstvo, koje je odobrilo gradnju.
Ja to smatram krivičnim djelom, mada je protiv članova Komisije nedopušteno pokretanje krivične odgovornosti, obzirom da uživaju diplomatski imunitet i ne smatraju se krivično ni građanski odgovornima ni za koje djelo izvršeno u okviru njihovih dužnosti…
Još jedna dopuna i primjedba: U svakoj Odluci Komisije primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene „Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini” (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04), koji ne postoji
Na snazi je „Zakon o zaštiti dobara koja su odlukama Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika proglašena kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine”, za Federaciju objavljen u Službenim novinama, broj 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07. Toliko o stručnosti Komisije...
Ja svakako nisam nadležan za rješavanje spora oko obnove porušene džamije, za te poslove plaćen je općinski pravobranilac koji sigurno snosi ogroman dio odgovornosti ako je predmet pao u zastaru ili ako su akta postala pravosnažna, a protivna zakonima. Postoji i Općinsko vijeće Livna, imaju zakonodavnu moć i trebaju i moraju da riješe ovaj, prije svega kulturološki problem, ujedno i vjerski, pa tek administrativni.
Inače, odobrenje za građenje prestaje da važi ako radovi na građevini za koju je izdano odobrenje za građenje ne počnu u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti odobrenja za građenje.
