Forum Klix.ba

Kristijana wrote: Cure koje izgledaju kao modeli - eh, to i nije stvar novca. Naime, kod nas ti žene misle da se mora napucati makar išla samo do lokalnog granapa. Na faks se ide učiti a ne pokazivati. No, ne kod nas. Kod nas se raja pokazuje jer to svi rade, pa niko ne želi da bude izuzetak. Pokazuju se na ulici, na izlascima, u školi, na Fejsbuku... mi smo ti sad u vremenu kad je pokazivanje smisao života.

Naravno, to je pogrešno, nemoj da nasjedaš na to. Živimo u vremenu izvrnutih vrijednosti. Stvari kod nas vrijede više od ljudi, tj. ljudi sami sebe i druge vrednuju kroz stvari. Po-stvar-enje ljudi. Želiš li ti biti stvar? Da ti se dive zbog odjeće i drugih budalaština?

cuj kod nas, pa nije samo kod nas tako svugdje ima onih koji idu samo da se pokazu

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije
vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

Islam ti je odgovor, pocni citati Kuran i vidjeces kako ce zacas nestati depresija, pokusaj.

zlatandr wrote:
Islam ti je odgovor, pocni citati Kuran i vidjeces kako ce zacas nestati depresija, pokusaj.

Gdje je tacno djevojka napisala da je muslimanka?

kristijana super post ........

Jedna dobra vijest za tebe - Ti nisi depresivna. Za depresiju je tipicno da navece lijezes umoran kao pas i da se onda budis pred zoru i ne mozes satima i nikako da zaspes. Najgori period dana ti je jutro i prva misao kad se probudis je-sto sam se uopste probudio/la. kako ide dan nesto ti je lakse, ono i to si preturio/la preko glave. razlog koji navodis zassto ti se ne ide na fakultet-sto su neke-sve cure bolje odjevene od tebe, opet dokazuje da nisi u depresiji. Da si u depresiji, ne bi ti bilo uopste stalo kako izgledas. Ovo sto sam ti opisala to ti je slika tako jedne lake do srednje teske depresije.
Medjutim trebala bi mozda potraziti pomoc psihologa jer ocito imas odredjenih psihickih problema (pored onih stvarnih materijalnih) sto te stvaraju potencijalnim kandidatom za depresivca nekad u buducnosti.
Morala bi da naucis gledati i onoga ko ima manje, a ne samo vise od tebe, sigurna sam da na faksu ima djevojaka koje su u slicnoj materijalnoj situaciji-pa siromasna smo zemlja. ako uvijek budes gledala na onoga ko ima vise, nikad neces biti zadovoljna, jer koliko god postignes u zivotu uvijek ce se naci neko ko ce biti u necemu bolji od tebe-znaci nikad nezadovoljna. I na kraju, moras se aktivirati pokusati da popravis situaciju. Za pocetak pocni se baviti nekim sportom ili fizickom aktivnoscu.

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

Depresija je bolest koja je se moze veoma lako izlijeciti. Ovo ti govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam se pokusavao sam izboriti sa tim...Ne moze...Puno sam vremena izgubio zbog toga...Ja sam mislio da mi nijedan lijek ne moze pomoci...da je svemu kraj i da zivim dok ide, a bio sam kao ti veseo volio se druziti bavio se sportom i to je nestalo kao da nikad nije postojalo ni smijeh ni drustvo ni radost..muk tisina tegoba..Onda predjem preko svega i odem kod psihijatra (citavo vrijeme me bilo strah da cu koga poznatog srest). Diagnoza: Blaga depresija. Tablete na biljnoj bazi . Nakon 3 sedmice sto zbog tableta sto zbog uvjerenosti da ce mi pomoci sam zeni s posla poslao poruku "zeno vratila su mi se muda" i dan danas se ujutro budim raspolozen. Ovo ti je moj savjet idi psihijatru sto prije...

[quote="Kristijana"]Ovo nije klasična depresija, nego nezadovoljstvo materijalnom, i posljedično - porodičnom situacijom. Ne treba ti doktor, nisi bolesna, savršeno si normalna osoba, a to što se osjećaš loše tu i tamo nije depresija, tj. nije još. Postoje neki oblici depresije koje ljudi mogu liječiti sami, a u to spada i tvoj oblik. U ''pravim'' depresijama doguraš do stadija kad nemaš snage ustati iz kreveta, zapustiš ličnu higijenu, nemaš apetit ili se prejedaš, nemaš snage za najlakše obaveze. Ti dobro funkcionišeš, dakle, još nije zvonilo na uzbunu. Pogorša li se, tad idi doktoru, i bez stida: depresija ne spada u psihoze, depresivci nisu ludi nego tužni, a tuga je jako raširena. Skoro da ne postoji osoba na svijetu koja bar par dana nije zapala u najdublje crnilo. Tvoja depresija se začas može izliječiti promjenom načina razmišljanja. Jednostavno treba da prihvatiš činjenicu da je ovaj svijet udešen tako da jedni imaju a drugi nemaju.

Je li psihoza ili ludilo po tebi razlog za stid? Nije li i to bolest? Kao i depresija...

Durga wrote:Ako ti ovo ne pomogne..mozemo se naci u Parkuši,kupim nam Grandismo Milku sladoled,ti poneses kasike od kuce i jedemo....Pravo cu te kasikom po glavi

Jah i zaboravih ti reci....samo Chuck Norris nije imao ovih problema

Jesam vala i ja ..( )

Juni wrote:Ovo nije klasična depresija, nego nezadovoljstvo materijalnom, i posljedično - porodičnom situacijom. Ne treba ti doktor, nisi bolesna, savršeno si normalna osoba, a to što se osjećaš loše tu i tamo nije depresija, tj. nije još. Postoje neki oblici depresije koje ljudi mogu liječiti sami, a u to spada i tvoj oblik. U ''pravim'' depresijama doguraš do stadija kad nemaš snage ustati iz kreveta, zapustiš ličnu higijenu, nemaš apetit ili se prejedaš, nemaš snage za najlakše obaveze. Ti dobro funkcionišeš, dakle, još nije zvonilo na uzbunu. Pogorša li se, tad idi doktoru, i bez stida: depresija ne spada u psihoze, depresivci nisu ludi nego tužni, a tuga je jako raširena. Skoro da ne postoji osoba na svijetu koja bar par dana nije zapala u najdublje crnilo. Tvoja depresija se začas može izliječiti promjenom načina razmišljanja. Jednostavno treba da prihvatiš činjenicu da je ovaj svijet udešen tako da jedni imaju a drugi nemaju.

ovo boldano je definitivno netacno.

šta su ljudi sa depresijom nego opasni po okolinu ako su neliječeni? definisi sta je psihoza?

sta je paranoidna depresija? i da, luda osoba ne postoji. nije lud onaj koji ima poremećaj. još se haman ne možemo osloboditi stigmacije psihijatrije.

Sjetih se dok sam radio u jednom malom mjestašcu, jednom davno...
I bio je jedan hodajući ludak s kojim su se svi šegačili...
U jednom trenutku, nekih mjeseci nakon moga dolaska, on se obratio meni (mada s ostalima nije komunicirao) i s obzirom da ne pravim razliku među ljudima dotični je bio zapanjen mojim načinom ophođenja, tek najednom je postao za trenutak normalna osoba, ophodeći se s poštovanjem prema meni, kasnije me uvijek, na veliko čuđenje ostalih mještana, pozdravljao najnormalnije...
Sada bih rekao da su i ostali bili normalni, ali pošto su bili prilično ekstatični, rekao bih da su bili prilično depresivni: njihovi međusobni sukobi, vizije, seksualne dogodovštine, razračunavanje šakama, tuče kahvanske (pri čemu su neki sebe doveli i u životnu opasnost), ulasci u tuđe intime, nepristojno ponašanje burnih i oduševljavajućih emocionalnih reagiranja, govorili su nešto sasvim drugo: a to je stara teza u jednom, svima nama poznatom istočnoevropskom dokumentarcu, o građanima tranzitnoga društva što preko polja trče do tržnoga centra, za koji se kasnije ispostavi da je fiktivan, e onda tek ti potencijalni kupci pošize...
Neki američki kulturološki teoretičari bi rekli da je još gore ako se stvarni kupci formiraju, a onda shvate da nemaju novca ili da su proizvodi u međuvremenu poskupjeli (ovo nije ništa osobno protiv trgovačkih lanaca, jer sam i sâm njihov povremeni i radosni konzument, nego sam tek naveo kao slučajni, povoljni primjer).
Depresija nije samo negativnost, nego svaki disbalans, a mada je eustres svakako privremeni, pozitivni odgovor, ako se češće ponavlja uvijek neko fasuje na kraju: ili tvorac toga ili oni koji popuše tu priču.
Traganje za odgovorima, propovijedanje drugima, otkrivanje novih istina, pretjerana konverzacija, seksualni nemiri, objavljivanje istine svima u svijetu, pojedinačno ili ispred neke grupe, znak je mnogo opakije i podmuklije društvene shizofrenije.
Tako se i kancerogene ćelije radosno šire, pa na kraju, iako možda unište tijelo, također moraju otići; da ne govorimo da uopće ne ostanu evolutivno memorirane istruhnuvši u najbližem humusu.

staza wrote: Traganje za odgovorima, propovijedanje drugima, otkrivanje novih istina, pretjerana konverzacija, seksualni nemiri, objavljivanje istine svima u svijetu, pojedinačno ili ispred neke grupe, znak je mnogo opakije i podmuklije društvene shizofrenije.

hehe...

zar ne vidiš da si i sam dio toga što opisuješ? slažem se s ovom tezom. ali ne može se izbjeći nikako.

dodao bih i "... kritika postojećeg sistema" u taj znak. vrtimo se u krug, kao čovječanstvo gdje je kritika ustvari ulaz u novu kritiku i itd... tako i ti.

Pretpostavljam da smo generacijski blizu,pa evo da ti i ja kažem svoje viđenje.
Sad ti se sigurno čini kako ti je svijet srušen i da je tebi najgore,ali nije,ni blizu.
Trebaš samo početi gledati svijet iz drugog,boljeg ugla.Ako ne počneš,propašćeš u životu.

To nije šuplja,jednostavno neke stvari moraš prihvatiti takvim kakve jesu,a što možeš poboljšati-trudi se i učini to.
Ništa ti neće s neba pasti.Moraš učiti,jer jedino s obrazovanjem dobićeš kakvu-takvu priliku da poboljšaš svoje imovinsko stanje.Sve to što je loše ti mora predstavljati podstrek za dalje.
Između ostalog,i dok studiraš možeš zaraditi honorarno.
Javi se na pp da ti kažem gdje da se prijaviš,ako želiš.

Nije tako loše ni posjetiti psihologa.Imam prijateljice koje su u mnogo goroj situaciji od tvoje,nemaju ni roditelja,žive na penziji minimalnoj,same,bez igdje ikoga da im pomogne,pa se čupaju.Uče i bore se.I idu i psihologu.
Ništa strašno .S doktoricom se baš možeš lijepo ispričati.

Mada mislim da neke stvari MORAŠ i MOŽEŠ sama u svojoj glavi shvatiti.Najlakše je predati se i živjeti u apatiji.
A život je pred tobom,to i sama znaš.
Nikad ne znaš šta te čeka u budućnosti.
Ovo bi ti trebale biti najbolje godine,samo se pokreni.Nemoj samo gledati sve iz mrtvog ugla.
Vidiš da ima ljudi koji te cijene i zbog drugih stvari.Imaš dečka koji te voli,čuvaj ga.
Nije sve ni u izlaženju i provodu.Prošetaj malo,uživaj u proljeću.Neki ne mogu ni to.
Šta misliš kako je onim curama koje neće nikada prohodati?
Cijeni sve što imaš.
I te djevojke sve što ih gledaš,razmisli.Nisu sve sretne sigurno.Nikad ne znaš šta je iza zatvorenih vrata.
To provjereno znam.

Ne razmišljaj destruktivno.Dobro su te neki posavjetovali.Kreni malim koracima.Postavljaj manje ciljeve.
Oslobodi se negativne energije.Dobro je neko rekao,bavi se bilo kakvom fizičkom aktivnošću.Ako nemaš love za teretane,aerobika i slično,idi trči,dugo ti Sarajevo.Ili skini kakve vježbe s neta pa vježbaj.Vidjećeš kako će ti pomoći.
Eto sad će toplije vrijeme,nećeš morati provoditi ga samo u toj jednoj prostoriji gdje se loži.
Idi u drugu sobu ,ispuši se.Ne opterećuj mnogo glavu problemima u kući na koje ne možeš uticati.Kad izađeš iz nje,probaj ne misliti o njoj.Baziraj se na lijepe stvari,kojih ima mnoooooooooogo oko tebe.
Uzmi papir pa piši...ako to voliš.Slušaj muziku koja te čini sretnijom,knjige,filmovi,udovolji malo sebi.

Nije sve u novcu.Živimo u svijetu izvrnutih vrijednosti.Današnja omladina velikom većinom vidi samo vanjštinu,i misli da se na tome sve završava.
Nemoj biti dio te hipnotisane gomile.Prepoznaj ljepotu u malim stvarima.
Trebaš samo otkriti svijet oko sebe.Daleko si ti od dna,vjeruj mi.

Lijep pozdrav.

Pocni cugati

Kad si vidjela nekog notornog alkoholicara da kaze "ja sam u depresiji?"?

maxell_sarajevo wrote:Pocni cugati

Kad si vidjela nekog notornog alkoholicara da kaze "ja sam u depresiji?"?

Boze, sacuvaj !
(uz duzno postovanje prema ozbiljnosti teme, naravno)

nije ni to bezveze, umjesto sto briga imaš samo jednu

Posalji mi PP ako ti treba posao na pola radnog vremena i sta studiras (iako je to manje bitno, bitno je da si student).
Pozdrav i ne daj se, rijesit cemo mi to ovdje zajednickim snagama

maxell_sarajevo wrote:Pocni cugati

Kad si vidjela nekog notornog alkoholicara da kaze "ja sam u depresiji?"?

vesna555 wrote:Posalji mi PP ako ti treba posao na pola radnog vremena i sta studiras (iako je to manje bitno, bitno je da si student).

plain vanilla wrote:Procitala sam sve vase odgovore i hvala vam. Neki su mi vratili neku nadu da se nesto moze popraviti Vidjecu da odem kod doktora. Nisu to izmisljeni problemi, tesko je kad idete kasno u noc pjeske iz grada, jer nema ko doci po vas, a pare za taksi nemate. Tesko je kad vam je zimi hladno u kuci, jedino ona prostorija je topla u kojoj se lozi vatra. Tesko se kupati preko zime, tesko je kad se ustane rano, pa se smrznes dok se obuces jer je previse hladno. Dok vecina ostalih zive u toplim domovima. To su samo dvije sitnce, koje su mi trenutno pale na pamet. Jos teret i pritisak koji roditelji stavljaju na mene, razumijem da je i njima tesko, ali ipak nisam ja kriva za to kako nam je. Ja njih razumijem, ali oni mene ne, i vjerovatno nikad ni nece. Valjda jednog dana bude bolje...

Prvo mi je bilo pravo zao citajuci tvoje postove, ali ovim postom si me malo "drmnula"... i nemoj se ljutiti, ali se meni cini da si ti vise razmazena nego depresivna.

Curo draga, pa ja i dan danas grijem samo jednu prostoriju, unosim cumur iz podruma na treci sprat, cijepam trijesce, iznosim lug sa treceg, svaki Boziji dan... i smrzavam se dok se kupam... i nikada mi nije palo na pamet da mi to predstavlja problem u zivotu!!!

Ali, naravno zao mi je sto se lose osjecas. Vjeruj mi na rijec, da ima puno, puno vecih problema u zivotu... Glavu gore, zagrij stolicu i polazi ispite, diplomu u ruke i onda ce biti puno bolje..

strongwoman wrote:
Prvo mi je bilo pravo zao citajuci tvoje postove, ali ovim postom si me malo "drmnula"... i nemoj se ljutiti, ali se meni cini da si ti vise razmazena nego depresivna.

Curo draga, pa ja i dan danas grijem samo jednu prostoriju, unosim cumur iz podruma na treci sprat, cijepam trijesce, iznosim lug sa treceg, svaki Boziji dan... i smrzavam se dok se kupam... i nikada mi nije palo na pamet da mi to predstavlja problem u zivotu!!!

Ali, naravno zao mi je sto se lose osjecas. Vjeruj mi na rijec, da ima puno, puno vecih problema u zivotu... Glavu gore, zagrij stolicu i polazi ispite, diplomu u ruke i onda ce biti puno bolje..

... covjech ch che !
ZbiljaM, kad pogledas ovo, dodje ti smijesno da ljudi toj nekakvoj depresiji ... je l' ... uopste pridaju nekakvu vaznost, tezinu ...
... a recept je jednostavan, da ne moze biti jednostavniji :
- glavu gore
-zagrij stolicu
-polozi ispite
-diplomu u ruke

aha, i :
-patike na noge i trci

Nema apsolutno nikakve veze sto je depresivnim ljudima, u svakodnevnom zivotu, pravi podvig - podici stvari koje leze razbacane po podu.

Respect !

(dijete ce, bojim se, poslije siline mudrosti iz pojedinih komentara, zbilja poslusati najprije onog sa alkoholom)

Zlata M. wrote:

no_crnjak wrote:vjera...

Nema dalje! A ni blize

Abu FEED el-Castro wrote:

Zlata M. wrote:

no_crnjak wrote:vjera...

Nema dalje! A ni blize

... i onda se, odjednom , pojavi neko u necijem zivotu, i kroz njega covjek osjeti svu ljepotu Bozije milosti.
... i ja tog nekog od srca zelim ovoj (trenutno) uplasenoj djevojci.
Sto prije ...

trcicu trceci wrote:

Ealhswitha wrote:Vec neko vrijeme se borim sa depresijom. Nekakva tuga, praznina, neki tupi osjecaji uvukle su se u mene. Postoje i razlozi za to. Hiljadu razloga. Ranije nisam bila takva, bila sam vesela osoba koja se smijala od srca, voljela ljude, rado se druzila, sklapala prijateljstva, a sad se osjecam kao da se cijeli svijet srusio na mene. Poceo je da mi smeta smijeh drugi ljudi, mozda sto sam se i ja do juce tako smijala. Nista mi ne ide od ruke, nista ne mogu da uradim kako treba, nista ne valja, cak ni kad se trudim, zato sam prestala i to da radim. Vise se ne trudim ni oko cege. Izgubila sam drustvo, vise mi nije ni do druzenja. Ne izlazi mi se nigdje. Stanje u porodici i nije bas najbolje. Roditelji se non-stop svadjaju. Stalno se deru na mene, kako nista ne znam uraditi, kako sam ovakva i onakva, a mene sve to duboko vrijedja i svakim danom osjecam se sve bezvrjednijom. Govore mi kako sam glupa, kako sam neodgovorna, kako sam mutava (povucena), kako stalno imam neke prohtjeve. Majka mi je mnogo zivcana zena, nije ni cudo sa obizrom na situaciju. Otac sam radi i ima malenu platu, jedva da prezivljavamo, nekad se desi da nemamo ni za hljeb. Zivimo kao podstanari u veoma trosnoj i staroj kuci, brat mi placa internet, eto kao da ne zaostajem medju ostalim djevojkama. Mene sve to pomalo ubija. Kad vidim kako se neke druge djevojke lijepo oblace, kakvu odjecu imaju, imaju stan, lijepe stvari, mogu sebi da kupe sta god zele, a ja sam ogranicena na minimalan novac koji mi je jedva dovoljan za fax. Na fax idem jer pokusavam da izadjem iz ovog siromastva ali ni to mi vise ne ide od ruke, nemam vise volju, kad pogledam kakve ostale djevojke dolaze na fax, a ja u starim stvarima. One izlaze i provode se, a ja sjedim u kuci. Jedino sto imam je momak, ali ne bi me cudilo da i njega u skorije vrijeme izgubim, jer ja sam svakim danom ionako sve tuznija i tuznija, a to sigurno nije ono sto on zeli pored sebe, osobu koja ce i njemu kvariti raspolozenje. Svaku noc placem, nikako ne mogu da prihvatim svoj zivot. Ne zelim da idem kod psihologa jer ce mi reci da se borim i bla bla a od toga nema nista, za sta da se borim, za bolji zivot koji nikad nece doci? :/ Ja bih digla glavu i nastavila dalje, ali ne mogu, ne znam kako... Da znam ne bih ovdje pisala sve ovo. Ako neko ima neki savjet kako da izadjem iz ovog stanja? Plasim se da cu poludjeti

prije svega da pozdravim sve, prvi post

slusaj ovako neku muziku jedno vrijeme, u glavi stvaraj pozitivno misljenje o sebi...dobro bi bilo da ako znas crtati ili pisati pjesme to radis, jer ces zaboraviti na ostale stvari, a i osjecaces se korisnom ako ti se ucini dobro...budna sanjaj, dakle mastaj, idi uzdignute glave, vjeruj u sebe, proci ce !!!

cura je depresivna i ti joj preporucujes da slusa rekvijem???? misu za mrtve... hajd, mozda i pomogne

Zlata M. wrote:
(dijete ce, bojim se, poslije siline mudrosti iz pojedinih komentara, zbilja poslusati najprije onog sa alkoholom)

Potpuno si upravu... Poslije ovog komentara ja odoh da se napijem

strongwoman wrote:

Zlata M. wrote:
(dijete ce, bojim se, poslije siline mudrosti iz pojedinih komentara, zbilja poslusati najprije onog sa alkoholom)

Potpuno si upravu... Poslije ovog komentara ja odoh da se napijem

Vidis, u tome i jeste problem - ne radi se ovdje o tebi, nego o @Ealswithi.
... o njenom hladnom stanu i njenoj tugi, njenim nedoumicama.
Sto tebe, naravno, ne bi trebalo sprijeciti da otvoris vlastitu temu ... nesto kao 'Vid'te sto sam jaaa jaka zena'.