Bez prijatelja

[kojeime]

.

[1906]

OK, ako je užasno bilo živjeti sa mnom, ako sam dosadna, naporna, pa valjda sam bar zaslužila da mi se to kaže, a ne da mi ostavi sol u staklenoj čaši i ponese svoju solnicu.

Jako me bilo pogodilo i ponizilo to sa solnicom, jer ona je pola kao moje soli odvojila i stavila u staklenu čašu, a pola svoje soli i solnicu ostavila na svojim stvarima. Pa reko zar smo dotle došli da si brojimo zrna soli.

ja prvo kontam neki izraz/poslovica sa soli

a ono pravo

[vesna555]

OK, ako je užasno bilo živjeti sa mnom, ako sam dosadna, naporna, pa valjda sam bar zaslužila da mi se to kaže, a ne da mi ostavi sol u staklenoj čaši i ponese svoju solnicu.

Jako me bilo pogodilo i ponizilo to sa solnicom, jer ona je pola kao moje soli odvojila i stavila u staklenu čašu, a pola svoje soli i solnicu ostavila na svojim stvarima. Pa reko zar smo dotle došli da si brojimo zrna soli.

ja prvo kontam neki izraz/poslovica sa soli

a ono pravo

Ma nije... Već stvarno je ostavila pola soli u čašu, a pola ona ponijela skupa sa svojom solnicom. Ja ne znam što je mene to toliko pogodilo, ali to mi je prva asocijacija na tu cijelu situaciju, ta jebena sol u staklenoj čaši, sjećam se koliko sam plakala zbog tog, vjerujem da je to bilo nešto što me dotuklo, nije to jebene soli, već do tog kad te neko iznevjeri i ponizi, ali jebiga, život ide dalje. Nakon 4 godine sam shvatila da je ona izoliran slučaj i da ona ne smije biti razlog da isključim prijatelje iz života, a vjeruj mi da 2 godine doslovno nisam ni sa kim progovorila nista dublje od tog kako mi je na faksu/poslu, dvije godine sam bila sama, bez prijatelja, imala sam samo poznanike i kolege, bila sam baš bez prijatelja kao što je i naslov teme i nisam bila sretna.
Ali hajde, bitno je da sad vjerujem u ljude

[ocaj]

Uh teske teme, pogotovo za mene u ovom trenutku!
U svaki odnos u zivotu treba ulagati, inace ce uvenuti.Trenutno jedno moje veliko prijateljstvo vene, na zalijeva se dovoljno s jedne strane, pa mi je tesko i pricati o tome,mada to druga strana ne vidi tako,a bojim se da ce kasno to shvatiti...

[vesna555]

Uh teske teme, pogotovo za mene u ovom trenutku!
U svaki odnos u zivotu treba ulagati, inace ce uvenuti.Trenutno jedno moje veliko prijateljstvo vene, na zalijeva se dovoljno s jedne strane, pa mi je tesko i pricati o tome,mada to druga strana ne vidi tako,a bojim se da ce kasno to shvatiti...

Ne daj se. Preživjet ćeš i izaći ćeš jača, vjeruj mi!

[ocaj]

Nejse, mislim da kako godine prolaze, shto si stariji, to je teze steci i/ili zadrzati prijatelja.I nekako vremenom shvatis da su ti clanovi porodice najbolji prijatelji, zaista

U svakom slucaju jesu!

Pravi prijatelji se spoznaju u nekim teskim zivotnim situacijama, tek tada covjek saznaje koliko je to prijateljstvo jako!

[ocaj]

Uh teske teme, pogotovo za mene u ovom trenutku!
U svaki odnos u zivotu treba ulagati, inace ce uvenuti.Trenutno jedno moje veliko prijateljstvo vene, na zalijeva se dovoljno s jedne strane, pa mi je tesko i pricati o tome,mada to druga strana ne vidi tako,a bojim se da ce kasno to shvatiti...

Ne daj se. Preživjet ćeš i izaći ćeš jača, vjeruj mi!

Naravno da se ne dam! Jos uvijek je zivo to prijateljstvo, ne toliko kako je bilo, splet raznih zivotnih okolnosti je dovelo do toga, ali ipak imam osjecaj da se to gubi polagano! Cini mi se da sam previse sebe ulozila u sve to a da druga strana malo gubi korak. Helem zivot ide dalje, sto kazu covjek uci dok je ziv!

[ladyada]

nemogu da zamislim da neko moze da zivi bez ljudi oko sebe ....uvijek imam odredjeni broj ljudi koji se krecu oko mene nekada vise nekada manje ............

[jaca-maca]

nikada nisam imala neko veliko drustvo, nego nekoliko blizih prijatelja (nisam vjesta u sklapanju prijateljstava )
svi moji prijatelji su mi prijatelji iz osnovne skole, i s tim istim sam isla i u srednju.
nas 3 smo bile nerazdvojne u srednjoj skoli i onda smo krenule na fax, svaka na svoju stranu. Ja sam se odselila u drugi grad i jedna od tih drugarica me nikada nije nazvala (otkad ima momka sve drugarice je zapostavila), krivo mi je, ali sta cu, tako je htjela, nekad odemo na kafu ali nikad same nas dvije. S drugom se cujem i izlazim, ali rijetko.
takodje, tokom srednje skole sam se pocela druziti s jednim jaranom, na pocetku je bilo ono druzenje, kafice i slicno, a onda smo postali nerazdvojni. I on je otisao studirati u drugi grad , ali smo u kontaktu i iskoristimo svaku priliku da se vidimo...
drugaricu, koju mogu nazvati u neku ruku i najboljom znam od prve godine svog zivota. Iako je ona odrasla u jednom a ja u drugom gradu, nikad se nismo prestale druziti i sada se druzimo jos vise, jer sam se preselila u njen grad
sto se tice raje s faxa, imam jednu "najbolju fakultetsku" prijateljicu , a ostali su mi vise poznanici
ali nevjerovatno je kako mozes prijatelju reci neke privatne stvari, a on/ona takve slicne stvari ne
povjerila se ja prijatelju o nekom dogadjaju koje nikad nisam nikome rekla, i ja sam pitam tu osobu, je li se tebi nesto slicno desilo, a on/ona "jeste, ali ne pricam ja o takvim stvarima", meni nije jasno, pa jesmo li prijatelji ili nismo?

P.S. nikada nisam mislila da mi momak moze biti prijatelj, ali sam se prevarila

[vesna555]

nikada nisam imala neko veliko drustvo, nego nekoliko blizih prijatelja (nisam vjesta u sklapanju prijateljstava )
svi moji prijatelji su mi prijatelji iz osnovne skole, i s tim istim sam isla i u srednju.
nas 3 smo bile nerazdvojne u srednjoj skoli i onda smo krenule na fax, svaka na svoju stranu. Ja sam se odselila u drugi grad i jedna od tih drugarica me nikada nije nazvala (otkad ima momka sve drugarice je zapostavila), krivo mi je, ali sta cu, tako je htjela, nekad odemo na kafu ali nikad same nas dvije. S drugom se cujem i izlazim, ali rijetko.
takodje, tokom srednje skole sam se pocela druziti s jednim jaranom, na pocetku je bilo ono druzenje, kafice i slicno, a onda smo postali nerazdvojni. I on je otisao studirati u drugi grad , ali smo u kontaktu i iskoristimo svaku priliku da se vidimo...
drugaricu, koju mogu nazvati u neku ruku i najboljom znam od prve godine svog zivota. Iako je ona odrasla u jednom a ja u drugom gradu, nikad se nismo prestale druziti i sada se druzimo jos vise, jer sam se preselila u njen grad
sto se tice raje s faxa, imam jednu "najbolju fakultetsku" prijateljicu , a ostali su mi vise poznanici
ali nevjerovatno je kako mozes prijatelju reci neke privatne stvari, a on/ona takve slicne stvari ne
povjerila se ja prijatelju o nekom dogadjaju koje nikad nisam nikome rekla, i ja sam pitam tu osobu, je li se tebi nesto slicno desilo, a on/ona "jeste, ali ne pricam ja o takvim stvarima", meni nije jasno, pa jesmo li prijatelji ili nismo?

P.S. nikada nisam mislila da mi momak moze biti prijatelj, ali sam se prevarila

Hehehehe, i ja sam vjerovala u muško žensko prijateljstvo nekaaaad daaaavno Dok se nisam zaljubila u svog najboljeg prijatelja. I on u mene Inače, mislim da su najbolje veze one koje niknu iz prijateljstva jer tu su sve karte otvorene