Forum Klix.ba

Zato sto moja vidjenje toga i tvoje nije ni blizu isto, ko nebesa i zemlja je razlika, eh u tome je sustina draga moja!Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima, a ja, sa ovakvim misljenje i znanjem o Poslaniku kakvo imam, vidim njegovu sirinu i milost prema ljudima!Ne kontas jel de?!Znam, sta cu ti ja...Kad si toliko borac za ljudska rpava, interesuje me bas radis li isto tako u Cmerici, gdje svaki peti ima naruseno neko od prava, gdje kojekakva satro demokratija vlada a zenu otpuste sa CNN-a zato sto je stavila na svom TWITTERU, heeeej moŠ mislit, na PRIVATNOM PROFILU, stavila status u kojem ima pozitivno misljenje o Sejhu Jasinu!Demokratija, aha, my ass...

A evo da ti dam jos materijala da mozes glavu razbijati i kosu cupati Tri stvari koje je Poslanik najvise volio, miris, zene, namaz!

Pa eto sad opleti kako je Poslanik i zenskaros, a veze nemas na sta se pod ovim misli, ali bujrum o ti nadri humanisto kojeg svijet ne pamti...

I da, jos je jedna ooooogromna razlika izemdju nas dvoje!Ja vjerujem u potpuno savrsenstvo moje vjere Islama, i bezgijenost Poslanika, dok ti i u samu vjerodostojnost Kur`ana sumnjas, zato....

ljubav_aha wrote:

BHF_Manijak wrote:

ljubav_aha wrote: prva knjiga je od strane autora koji nije englez,procitaj ime ,a koji upravo pokusava obajsniti pozitivne strane lagano nestajanja robovlasnistva U vrijeme sirenja Islama i zivota Muhameda,ali ne i iskljucivo negiranje posjedovanja sluga ;

na eng. postoji znatno vise materijala za citanje , a licno sma procitala par kniga,opet na engleskom od raje koja su vjernici poput tebe

ne razumijem,sto i koji dio ti smeta u postavljenim clancima

da li i kako mozes opravdati necije imanje sluge hvala

Za ovo boldirano!VIse materijala nema sigurno, mozda online, ali u praintanoj formi nema sigurno!

Sto se sluga tice, pa danas ti svaka aristrokratska kuca, ma kakva aristokratska i oni malo imuciniji, imaju sluge i posluge, a dicis se tom zapadnom humanom svijetu punom demokraCije Sta cemo s tim?!
A druga stvar, informisi se o tim "slugama" u vrijeme Poslanika...Nije sve onako kako izgleda!

ali dansanja aristokracija ne odlucuje s kim ce se sluge vjencati,a mogu ce i ozeniti/udati i za clana rodbine,zar ne ,znaci nisu narusena osnovan ljudska prava

"nije onako kako izgleda" ... ali nema detalja u kojim se opravdava imanje sluge ... o tome pisem ...

zato sam komentarisala,kako uopste ti opravdavas taj akt

joj nemoj molim te pricat o ljudskim pravima povraticu ... baska pa ljudska prava ....

ljubav_aha wrote:

HZArnel wrote:

ljubav_aha wrote:
u Kur'anu nije iskljuvico zabranjeno ropstvo kao sto su alkohol i svinjetina

Muahmed jeste oslobodio mnoge robove,tacno,ali je imao svoje sluge ,ili sam procitala pogresan info

zaboravih dodati : kako kategorises hizmecare

U islamu je robovlasnistvo naredbom Allaha dz.s. Muhammedu a.s. strogo zabranjeno,a sto se tice sluga,hm...
znas li slucajno i sljedece?

1.oni su Muhammedu a.s pomagali i vise nego dobre volje
2.oni su mogli otici od Muhammeda a.s kad zele
3.Muhammed a.s a kako je potvrdio i njegov "sluga" nikad nije vik'o na njih,nit' im zamjerio ako sta god pogrijese
4.nisu imali otkupnu cijenu
5.bili su muslimani

znam,hvala ,iako nisma sigurna koju vrstu pomoci je Muhamed trebao od svojih sluga imas li detaljan info,hvala


o robovima>Islam jeste podrzao emancipaciju robova i njihov socijalni status ,kao i prethodne tacke koje si spomenuo o odnosu Muhamed prema svojim slugama,to je sve ,meni vrlo jasno

A third tradition from the same Imam says that a man possessing the following four characteristics will be forgiven and will be placed highly in the values of realms of heaven: (1) one who shelters an orphan and takes interest in the circumstances and problems in which orphan is placed and is kind to him in a fatherly way, gives him the love of parents; (2) one who is kind and helpful to the weak; (3) one who spends on his parents and is kind, thoughtful and looking towards them; (4) and lastly,"Islam enjoined that a master should treat his slave as one of his family-members; he must be given all the necessities of life, just like any other dependent.

"The masters were obliged not to put them under hardship; slaves were not to be tortured, abused or treated unjustly. They could marry among themselves (with their master's permission) or with free men or women. They could appear as witnesses, and participate with free men in all affairs. Many of them were appointed as governors, commanders of army and administrators...

...The Prophet of Islam always exhorted his followers to treat their slaves like family-members. He and his household always treated their servants as such. A female servant in the employ of Fatimah, the Prophet's daughter, testifies that her mistress had made it a rule to share all household drudgery with her and insisted that the servant should have rest every alternative days when she, Fatimah, would attend to the work. Thus, there was equal division of work between the mistress of the house and the maid-servant

izvor :
Slavery , From Islamic and Christian Perspectives by Sayyid Sa'eed Akhtar Rizvi

autor knjige,u principu je odlicno objasnio odnos robova i sluga u vrijeme Muhamed i njegovih sljedbenika

reagirala sam jucer jer :

u tekstu je znaci osoba koje je imala sluge donosila odluku o sklapanju braka medju slugama

jos jedan clanak :

The Prophet also married a Coptic Christian slave girl.

In his lifetime the Prophet introduced the following rules about slavery:

•Stated that freeing slaves was the act that God found most acceptable
•Zakat (charity - the third Pillar of Islam) was often used by the state to free slaves
•Stated that freeing a slave was the appropriate way to gain forgiveness for certain wrongs
•Ordered that those who committed certain wrongs should be penalised by having to free their slaves
•Stated that slaves should be allowed to buy their freedom, and if necessary should be given the opportunity to earn money, or be lent money by the state, in order to do so
•Allowed slaves to be freed in certain circumstances
•Stated that slaves' contracts should be interpreted in favour of the slaves
•Stated that the duty of kindness towards slaves was the same of that towards family, neighbours and others
•Stated that when a slave owner had a child with a female slave, the child should be freed and could inherit from their father like any other child (as in the case of Ibrahim)


osoba koje se bude lijepo odnosila prema svojim slugama ce biti nagradjena od strane Boga,no,sto je sa kaznom psojedovanja sluge

inace,i dalje ne opovrgavavam pozitivne osobine Muhameda,no treba posjedovati i dozu objektivnosti

ok,je sve to,al zar u islam dozvoljaje ikakve reference sem sunneta/hadisa i kur'ana?
pa evo ti jedan citat da ga sama protumacis...

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drzľi suznje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi zlelite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah zľeli onaj svijet. Allah je silan i mudar. (8:67)

ps.ne mozes reprezenativnim uzorcima smatrat danasnje muslimanske mocnike,ni tadasnje takodje.
titula muslimana se ne stice,nit' dobija,za nju vjerujes da ces je dobiti,ni jedan od nas ne zna jel' bolji musliman od onog drugog i jel' uopce musliman,svi muslimani se okupljamo oko Allaha,al' toliko toga neko uradi u zivotu loseg pa se nikad ne pokaje,pa svejedno umire kao musliman,e to muslimanstvo bice provjereno pred bogom.,za to je potrebno "malo,malo" vise od samog sehadeta.
Moras da razlikujes arapske obicaje i islam,pa tako i sluge nisu nista neobicno,dok u BiH ima slugu samo bogati sloj ljudi,takodje nadam se da si svjesna da ni jedna reforma nije nastala preko noci,Muhammed a.s je naredjenjem Allaha dz.s. zabranio robove,al' sistem drustva u kojem se zivjelo namece nuzno struktuiranje drustva po stalezima,Muhammed a.s nije mogao to otkloniti,jer je samo covjek od krvi i mesa,takodje desio se znacajan korak u razumijevanju rijeci sluga/rob,koji se u europi desio tek nekih 500 godina poslije,a u americi slicno neshto u doba Washingtona,pa nek' nam opet Ameri sole pamet.Da nije arapskog posredovanja nikad demokratija ne bi zazivjela u svijetu,a Muhammed a.s je znao primijeniti i uzeti ono najbolje iz nje,iako nesvjesno,al' sa velikom mudroscu.
Samo koliko je povecao ulogu zene u drustvu dovoljno govori

BHF_Manijak wrote:Zato sto moja vidjenje toga i tvoje nije ni blizu isto, ko nebesa i zemlja je razlika, eh u tome je sustina draga moja!Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima, a ja, sa ovakvim misljenje i znanjem o Poslaniku kakvo imam, vidim njegovu sirinu i milost prema ljudima!Ne kontas jel de?!Znam, sta cu ti ja...Kad si toliko borac za ljudska rpava, interesuje me bas radis li isto tako u Cmerici, gdje svaki peti ima naruseno neko od prava, gdje kojekakva satro demokratija vlada a zenu otpuste sa CNN-a zato sto je stavila na svom TWITTERU, heeeej moŠ mislit, na PRIVATNOM PROFILU, stavila status u kojem ima pozitivno misljenje o Sejhu Jasinu!Demokratija, aha, my ass...

A evo da ti dam jos materijala da mozes glavu razbijati i kosu cupati Tri stvari koje je Poslanik najvise volio, miris, zene, namaz!

Pa eto sad opleti kako je Poslanik i zenskaros, a veze nemas na sta se pod ovim misli, ali bujrum o ti nadri humanisto kojeg svijet ne pamti...

I da, jos je jedna ooooogromna razlika izemdju nas dvoje!Ja vjerujem u potpuno savrsenstvo moje vjere Islama, i bezgijenost Poslanika, dok ti i u samu vjerodostojnost Kur`ana sumnjas, zato....

Ti si gori jer se upustas u diskusiju sa ljubav_aha:-) ona ima svoje vidjenje religije,poslanika na koje ti nazalost ne mozes uticati da se promijeni,stalno ces nailaziti na otpor u njenim postovima kad je u pitanju islam,moras se pomiriti sa tim a cura jos zivi u USA

HZArnel wrote:ok,je sve to,al zar u islam dozvoljaje ikakve reference sem sunneta/hadisa i kur'ana?
pa evo ti jedan citat da ga sama protumacis...

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drzľi suznje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi zlelite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah zľeli onaj svijet. Allah je silan i mudar. (8:67)

ps.ne mozes reprezenativnim uzorcima smatrat danasnje muslimanske mocnike,ni tadasnje takodje.
titula muslimana se ne stice,nit' dobija,za nju vjerujes da ces je dobiti,ni jedan od nas ne zna jel' bolji musliman od onog drugog i jel' uopce musliman,svi muslimani se okupljamo oko Allaha,al' toliko toga neko uradi u zivotu loseg pa se nikad ne pokaje,pa svejedno umire kao musliman,e to muslimanstvo bice provjereno pred bogom.,za to je potrebno "malo,malo" vise od samog sehadeta.
Moras da razlikujes arapske obicaje i islam,pa tako i sluge nisu nista neobicno,dok u BiH ima slugu samo bogati sloj ljudi,takodje nadam se da si svjesna da ni jedna reforma nije nastala preko noci,Muhammed a.s je naredjenjem Allaha dz.s. zabranio robove,al' sistem drustva u kojem se zivjelo namece nuzno struktuiranje drustva po stalezima,Muhammed a.s nije mogao to otkloniti,jer je samo covjek od krvi i mesa,takodje desio se znacajan korak u razumijevanju rijeci sluga/rob,koji se u europi desio tek nekih 500 godina poslije,a u americi slicno neshto u doba Washingtona,pa nek' nam opet Ameri sole pamet.Da nije arapskog posredovanja nikad demokratija ne bi zazivjela u svijetu,a Muhammed a.s je znao primijeniti i uzeti ono najbolje iz nje,iako nesvjesno,al' sa velikom mudroscu.
Samo koliko je povecao ulogu zene u drustvu dovoljno govori

provjeri izvore knjige cije sam dijelove clanka kopirala

tradicaija je bila,takodjer,njegovanje ropstva,koje je Muhamed pokusavao ukinuti,stoga,tradicija imanja kucnih sluga se takodjer mogla ukinuti,ali nije se nikad pokusala ukinuti ...

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

Ode još jedna u helać

travar wrote:Ode još jedna u helać

nece ne sekiraj se...
mada bih volio da znam zasto moderacija dozvoljava ovoliko spamanja uvijek istim likovima?

„ A kada Isa, sin Merjeme, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov poslanik, - da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed prenesem, koji će doći nakon mene. Pa kad im dođe s jasnim dokazima, oni rekoše: Ovo je jasna vradžbina". Kur'an ( LXI:6 ) „ Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam el-Mahi - kojim Allah,dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i el-Hašir, prvi koji će biti oživljen i poslije koga će ljudi biti oživljeni, a ja sam i el-Akib -poslije mene neće više biti poslanika". (Hadis bilježi Buharija i Muslim)

Ibn Kesir navodi u svom komentaru Kur'ana da je događaj sa vlasnicima slona, spomenut u suri El-Fil, bio priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, a.s., jer je on, po najvjerodostojnim predanjima, rođen upravo te godine. Naime, pomenuta sura aludira na abesinsku kampanju protiv Mekke. Ebrehe, kršćanski kralj Jemena ( kojim su u to vrijeme upravljali Abesinci ), podigao je veliku katedralu u Sena′i, nadajući se tako da će skrenuti godišnje arapsko hodočašće iz mekkanskog svetišta Kabe u novu crkvu. Kada se nisu ostvarila njegova nadanja, krenuo je sa velikom vojskom, uključujući i slonove, da sruši Kabu. U komentaru se veli da bi slon legao kada bi ga okrenuli prema Kabi. Kada bi ga njegovi vlasnici okrenuli prema drugoj strani, ustao bi i krenuo. Zatim je Allah, dž.š., na njih poslao nepregledne grupe ptica ( ebabil ), od kojih je svaka nosila po tri kamenčića (glina u obliku kamenja-bi hidžaretin min sidždžil ), po dva u nogama i jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Takva je bila kazna koja ih je pogodila. Allah, dž.š., ih je učinio kao lišće koje su crvi istočili ( keasfin me′kul). Riječ „el-Asfu" koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kada životinje pojedu, rastoče. Kazna Božija je pokosila nadmenu Ebrehinu vojsku da nisu bili vrijedni ni sažvakanog bilja u ustima životinje.
Kada je Uzvišeni Allah poslao kao poslanika Muhammeda,a.s., On je među blagodate i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince.

RAZUMJEVANJE POSLANIČKE MISIJE

Da bi shvatili bit islama od posebne je važnosti shvatiti značaj Poslanika sa stanovišta tradicionalnih muslimana. Odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku kada su posrijedi kako njegove riječi tako i njegova djela, odakle ta silna želja da se to pretoči u svakidašnju razinu života kako individualnog tako i porodičnog? Zaista na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je udaljen od vjere, zapravo, svaki onaj koji nije teoretski ni praktično dokučio i osjetio ulogu Poslanika kao navjestitelja Božije Poruke.
Kur an jasno tvrdi da je Poslanik čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je Uzvišeni Allah odabrao kao Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, te da je odabran kao uzor muslimanima.
U ovih nekoliko navedenih činjenica, naravno koje su utemeljene na kur'anskom tekstu, krije se najvažnija misao i sadržina razumjevanja poslanstva u islamu i ulozi Muhammeda, a.s., u njoj. Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik smrtan čovjek ali također i najsavršenije Božije Stvorenje. Takvo razumjevanje uloge Poslanika demistificira kako njegovu ulogu tako i poruku vjere.
Muhammed, a.s., znao je, i bio je uvijek opominjan, da je on samo čovjek. Njegova prednost je bila u Božijem izabranju za Poslanika kome je Objava dolazila.
„ Ti reci: Ja sam samo čovjek poput vas, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, pa k njemu se iskreno upravite i oprosta od Njega tražite! A teško li mnogobošcima". (XLI:6)
„ Ti reci: Ne govorim vam-Allahove riznice ja imam! Ne govorim vam- Nevidljivi svijet ja znam! Ne velim vam - Ta, doista, melek sam! Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje..." (VI:50 )
Pored ovakvog opisa ličnosti Poslanika, ipak, u Kur'anu se nalaze mjesta koja ukazuju na njegovu iznimnu ulogu. On je poslat kao milost svjetovima, Uzvišeni Allah i meleki ga blagosiljaju, on je najljepše ćudi, pokoravanje i ljubav prema Uzvišenom Allahu se dovodi u vezu sa pokoravanjem i ljubavlju prema Poslaniku. Iz ovakvih i sličnih ajeta u Kur'anu, ubrzo se razvilo poštovanje Poslanika koje dostiglo neviđene razmjere.
Muslimani smatraju Poslanika najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih stvorenja jer ga je On izabrao i obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati.
„ Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha". (XXXIII:21)
Svaki vjernik smatra Poslanika primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija, od Poslanika do danas, proučava njegov životopis sa željom pretakanja u svoj vlastiti život Poslanikova sunneta i boljeg razumjevanja Kur ana.
Poslanikova duhovna genealogija je utemeljena u činu predodređenja, preizabranja, koje se desilo u preegzistenciji. Stoga, otkrivamo dvostruki rodoslovni lanac, kako to primjećuje prof. Hafizović, transpovijesni i hijeropovijesni, Poslanika islama, koji ima svoje dvostruko egzistencijalno ukorijenjenje, u prethodnim ciklusima poslanstva i u tekstovima ranijih objava.
Jedno od Poslanikovih imena je Ahmed kao vid preegzistentnog Poslanikova, a.s., izabranja i punina svih ranijih Objava. Ovo izabranje ogleda se u činu neopozivog polaganja svih Božijih Riječi na njegov duh koji je prethodio svakom tjelesnom obliku postojanja. Poslanik Ahmed a.s., već je bio primio Objavu kod čina ovog pre/izabranja, a njegov rast, kako duhovni tako i tjelesni, izvodi se pod nadzorom Božijim kako bi bio kadar primiti Kur'an.
Poslanik je govorio da ga je odgojio njegov Gospodar. Aiša je kazala da je Poslanikov ahlak bio Kur'an. U Kur'anu se kaže da je Poslanik najljepše ćudi, karaketera.
Da se još malo vratimo Poslanikovim imenima. Naime, svako od Poslanikovih imena nosi posebnu snagu, povezano je potpuno tajnim načinom. Ime Muhammed sadrži u sebi i glagol koji znači hvaliti, slaviti / H M D . Prema tome, Muhammed je onaj koji je hvale dostojan, ko je veoma slavljen. Ahmed je u značenju najhvaljenijeg imena. Ime Ahmed označava se kao nebesko ime Muhammeda, a.s. Upravo kroz ovo potonje ime možemo razumjeti ulogu Poslanika kao velijja, Allahovog prijatelja, što se nije zbilo samim biološkim rađanjem. To primordijalno prijateljstvo kojega Allah, dž.š., prevenstveno uspostavlja sa Poslanikom, a.s., prenosi se njegovim rađanjem na cijeli svijet u znaku sveopće milosti:
„ A tebe smo kao milost svjetovima poslali" (XXI:107)
Na toj milosti počivaju svi prijašnji poslanički likovi i sve božanske poruke što su ih oni donosili različitim povijesnim pokoljenjima. Upravo, metapovijesnom Ahmedu, a.s., je data punina svih božanskih riječi, leksička i semantička punina je utisnuta na Poslanikovom srcu. Na osnovu toga Muhammed, a.s., zna ranije Poslanike, a oni nisu znali ništa doli da je on najodabraniji među njima.
Samo takva osoba je mogla svojom porukom zasjeći u samo središte idolopokloničke vjere, u izvor moći i bogatstva svojih sunarodnjaka i uspjeti u tome. Snažna kontemplativnost koja je odlika Poslanika,a.s., je bila unutrašnja, dok se izvanjski on suočio sa skoro svakom mogućom ljudskom situacijom. Snaga vjere ga potpomaže u tom suočenju, daje mu smjernice djelovanja. Poslanik ne bježi od tog susreta. Poslanik, a.s., naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog stvorenja. Nikoga nije odbacivao, u razgovoru sa svojim ashabima je tražio rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom gradio zajednicu. Ključni momenat je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta, da je svu svoju snagu iscrpljivao kako da popravi stanje i ljudi i zajednice.

MILOST SVIJETOVIMA

Ako znamo da je još pretpovijesnom Ahmedu, a.s., ukazana milost kakva nije ukazana nijednom poslaniku a koja jeste sadržana u Allahovoj, dž.š., odluci da, upravo, Muhammed, a.s., bude dovršitelj ciklusa poslanstva, da Kur'an bude „punina" svih ranijih Njegovih Objava, univerzalna poruka za sva buduća pokoljenja, tek tada nam se razotkrivaju sva značenja Poslanika, a.s., kao milosti svim svjetovima. Poslanik, a.s., je dokaz Božije milosti čitavom čovječanstvu / rahmeten lil alemin /.
U Kur'anu stoji ( VII :157 ) da Allahova milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali Posalanika, a.s., koga će naći opisano u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan Kur'an čija je poruka univerzalna. Poruka Kur'ana je upućena čovječanstvu kao cjelini, nije vremenski omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno geografsko, kulturno područje.
Kur'an je iste vrijednosti danas kao i prije 1400 godina. Njegova po(r)uka je jednako snažna kako na istoku tako i na zapadu. Muhammed, a.s., je taj poslanik, Božiji izabranik preko kojeg je Kur'an kao takav, prenesen ljudskom rodu.
Pomenuta univerzalnost Kur'ana, kao vid milosti prema ljudima, ogleda se u slijedećim činjenicama:
-Kur'an se obraća čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju,
-Kur'an se obraća čovjekovu razumu, prema tome, ono što saopštava Poslanik, a.s., nije nikakva dogma koja bi mogla biti prihvaćena samo na osnovu slijepe vjere,
-Kur'an je ostao neizmijenjen u svom doslovnom tekstu za razliku od svih drugih svetih knjiga poznatim povijesti. Naravno, to je u skladu sa Allahovim obećanjem da će ga čuvati od svakog izopačenja do Sudnjeg dana.
Upravo na temelju ovih činjenica Kur'an predstavlja konačni stupanj Božije Objave a Muhammed, a.s., je posljednji od vjerovjesnika ( hatemen-nebijjin) kao što pečat ( hatem) obilježava kraj nekog dokumenta.
Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Vrlo zanimljivo viđenje te Poslanikove uloge dao je prof. Hafizović u Traktatima, kao bezuvjetne božanske zapovijedi Poslaniku, a.s., da da trajno njeguje i do savršenstva odnjeguje temeljnu prirodu svakog stvorenja. Vrlo je zanimljiva upotreba prenaglešenog prezentnog oblika od strane Poslanika, a.s., čija semantička trajnost jednovremeno hvata značenje minulog preterita i stalno prizivajućeg i uprisutnjujućeg futura /an utemmime/. Prema tome, trajnost Poslanikove poruke zrači kao :
-perfekatska - ukoliko se očituje u duhovnom njegovanju personaliteta Poslanika islama kao božanskog izabranika,
-prezentna - tako što se njome u konkretnom povijesnom času zrači živi poslanički primjer i
-futuralna- ukoliko kroz sve nadolazeće vijekove svjedoči neprolaznu mladost Poslanikovih, a.s., riječi, djela i postupaka.
Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s., je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.
Nepregledni su svi vidovi Allahove,dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s.. Zato vjernik pri svakoj prilici blagosilja svog Poslanika, na takav način sudjeluje u blagosiljanju kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.
„ Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite" ( XXXIII:56 )
Po Maverdiju, zadnji dio ajeta ve sellimu teslima može biti protumačen u značenju da budemo predani i pokorni potpuno Poslanikovoj zapovijedi.
Svaki vjernik prilikom poziva na namaz/ ezana, uči dovu, moli Allaha, dž.š., da da Poslaniku a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, / ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto/ mekamen mahmuden/ kojeg je obećao. Allahovo obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali mi sa svojom dovom se uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom milošću koja nam je poslata njegovim poslanjem.

O MEVLUDU

I kod nas se razvila nepotrebna polemika oko mevluda, jesu li dozvoljeni ili spadaju pod kategoriju bid′ata.
Običaj održavanja velikih svečanosti povodom sjećanja na dan rođenja Muhammeda, a.s., prvo se pojavio u doba Fatimija u Egiptu. Mevludske svečanosti su bile prisutne od 1207. godine u gradu Arbel u sjevernom Iraku, gdje se već u prvom mjesecu godine počinjalo sa pripremama. Održavani su naučni skupovi, posebne svečanosti i predavanja, dijeljeni slatkiši, sirotinja dobijala sadaku.
Ove svečanosti koje su se održavale povodom mevluda, kao vid prisjećanja na rođenje i ulogu Poslanika, a.s., su bile osuđene od jednog dijela uleme kao unošenje novotarija u vjeru.
Kada je posrijedi razumijevanje mevluda u Bosni, treba imati na umu nekoliko stvari:
-muslimani ne shvataju mevlud kao rođenje (samo) u biološkom smislu određene osobe, u konkretnom smislu Poslanika, a.s. Prije bi se kazalo da je to rađanje jednog novog duha, nadolazak jednog novog vremena, dokidanje sa starim vjerovanjem. Bošnjak svaki mevlud doživi upravo na takav način, vraćajući ga ka izvoru i iskonu koje počesto zaboravlja u vrtlozima ovog brdovitog Balkana,
- mevlud je dio islamske tradicije u povijesti Bosne koja nas poput „pupčane vrpce" veže za vrijeme i prostor naše Zemlje Bosne i našeg (mogućeg ) razumjevanja islama. Ovdje ističemo ključne pojmove, Zemlja i razumjevanje. Zemlja je širi i obuhvatniji pojam od države. Zemlja Bosna je u stoljetnoj borbi da postane država koja ne znači ništa drugo doli ljudske organizacije Zemlje za pravedan i dostojanstven život. U tom kontekstu postoji moguće razumijevanje i prakticiranje vjere. Mevlud je okvir u kojem su se Bošnjaci okupljali i prisjećali svoga Poslanika, a.s., u svjetlu već kazane njegove uloge, koja zrači kao perfekatska, prezentna i futuralna. Tako je poznato da Bošnjaci svoje najveličanstvenije događaje obilježavaju mevludom, useljenje u novu kuću, hajirli završetak nekog posla.
Ako se osvrnemo na prepoznavanje bošnjačkog etničkog identiteta u Bosni, nailazimo da mevlud predstavlja jedan od simbola našega etničkoga identiteta, simbola pripadnosti jednoj zajednici na ovim prostorima. Svako od nas nosi u sjećanjima stihove recitirane na mevludima, u našim ušima još odzvanja ona muzikalnost ilahija i kasida koje su se izvodile u našim mahalskim džamijama.
Drugo je pitanje shvatanje tradicije u tradicionalističkom smislu. Naravno da treba i moramo upozoravati da to nije obredni dio vjere jer obrede daje Zakonodavac, Allah dž.š., ali jeste dio naše tradicije koja je imala i ima specifičnu ulogu za Bošnjake,

-oni koji lahko posežu za odbacivanje drugog i drugačijeg shvatnja i razumijevanja tradicije trebaju shvatiti da samo jedno razumijevanje, jedno tumačenje ne daje poruci atribut univerzalnosti, primjenjivosti u svakom vremenu i prostoru. Mevlud nije obred koji otključava vrata Dženneta ali jeste prilika da se okupimo, zbližimo i prisjetimo našega Poslanika, a.s., u vremenima kakva jesu.

Ako u tom kontekstu razumijevamo mevlud zasigurno ćemo bolje shvatiti Poslanikovu, a.s., poruku u našoj Zemlji Bosni.

kamen spoticanja wrote:

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

Moj vrli brate, ja bih Omerovu r.a praksu primjenio radije!

BHF_Manijak wrote:

kamen spoticanja wrote:

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

Moj vrli brate, ja bih Omerovu r.a praksu primjenio radije!

nema potrebe...neko rece na jednoj drugoj temi "ona je sredstvo" i kao takva je korisna...zamisli da se moras ideoloski(mada trebat ce jos enciklopedija prelistat da dobaci do bilo kakve ideologije)slagati s jednom ovakvom...ona ljude prosto gura na kontra stranu
to su ljepote Bozijeg uredjenja

kamen spoticanja wrote:

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

popstavljanje cinjenica nije automatsko opravdavanje istih ,isto kao i insistiranje drzave za nosenje marame zena prilikom sluzbene posjete u serijatskim drzavama toliko o ljudskim pravima

ljubav_aha wrote:

kamen spoticanja wrote:

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

popstavljanje cinjenica nije automatsko opravdavanje istih ,isto kao i insistiranje drzave za nosenje marame zena prilikom sluzbene posjete u serijatskim drzavama toliko o ljudskim pravima

"O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti." (El-Ahzâb, 45, 46 i 47)
Muhammed - Resulullah je svjetiljka koja stoljećima sija i otkriva puteve dobra.
Ahmed Behdžet, posvetio je Muhammedu, a.s., svoju knjigu - Allah fi-l-akide-l-islamijje, a u posveti je napisao: "Kad bi muslimani mogli razastrijeti kože svoje po zemlji, da po njima hoda vjerovjesnik Muhammed, a.s., ni tako ne bi mogli pokazati da su ispunili obavezu prema njemu. A da nije bilo strpljivosti njegove u teškoćama koje je podnosio u ime Allaha, dž.š., ni mi ne bismo mogli spoznati Allaha, dž.š."
Kroz mnoga stoljeća njen sjaj nije se nikada gasio, već naprotiv odupirao se svim pokušajima gašenja. Na mnogo mjesta u Kur'anu, Allah, dž.š, opisuje Resulullaha najljepšim epitetima i daje primjer njegovome Umetu da ga uzimaju za svoga uzora.
Možemo se diviti pjesniku u opisivanju Resulullaha i književniku u nadahnutom izražavanju, ali kur'ansko opisivanje i kazivanje o Alejhisselamu je neuporedivo ljepše od svih drugih. Svjetlo koje je zaiskrilo dolaskom Muhammeda, a.s., na ovaj svijet je posebno došlo do izražaja i ljepote početkom prijema objave od Svevišnjeg.
"O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost." (En-Nisâ', 174)
Kur'anskim svjetlom je Allahov odabranik napajao svoje biće i sve njegove norme pretakao u život - ukazujući pravovjernim - da primjenjivanje kur'anskih načela u praksi zahtjeva mnogo odricanja. Primjena Kur'ana u praksi je osnovni zadatak Allahovog Miljenika, a.s., i u tome ga nisu mogle omesti nikakve prepreke, niti pokolebati sva dunjalučka dobra koja su mu nuđena. Zato je i ostao najbolji uzor i inspiracija svome Umetu.
U sljedećih nekoliko ajeta nalazimo samo neka od svojstava kojima Allah, dž.š, opisuje Alejhisselama:

1. Da je Muhammed, a.s., poslan cijelom čovječanstvu sa zadatkom da prenese Allahovu uputu: "Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna." (Sebe', 28)
2. On će biti svjedok ljudima sa onim čime ga je Allah, dž.š., poslao svijetu da ih poziva u pravu vjeru. "Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas kao kao što smo i faraonu Poslanika poslali." (El-Muzzemmil, 15)
3. Da je Resulullah donosilac radosnih vijesti za vjernike kojima su obećane džennetske bašče i udobnosti: "Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: - Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova..." (Jûnus, 2)
4. Muhammed, a.s., je Allahov poslanik koji samo dostavlja Allahovu objavu i opomenu:

"A ako oni okrenu glavu, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ. (En-Nahl, 82)
"Zato vas opominjem vatrom razbuktalom u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao." (El-Lejl, 14, 15 i 16)
Sjećanje na Allahovog Poslanika nije kao sjećanje na običnog smrtnika. Sa mnogo pažnje, ljubavi, poštovanja i obzirnosti treba prilaziti sjećanju na Resulullaha i neprestano se dokazivati u slijeđenju njegova Sunneta. Trenutno zadovoljstvo što nas uzbudi kada slušamo ili čitamo o Muhammedu, a.s., i što nam se upija u srce ne garantuje nam da smo tako stekli njegov šefa‘at. Ali trajno slijeđenje Sunneta u životu daje izvjesnu nadu vjerniku za stjecanje šefa‘ata na Sudnjem danu.
Salavati koje donosimo na Allahovog Odabranika, a.s., su samo mali dio naših nastojanja, pažnje i ljubavi koju iskazujemo prema njemu. A koliko znamo o vrijednostima salavata? U pojedinim trenucima okupljanja na mevludima i drugim prigodnim manifestacijama i sami osjećamo potrebu da donesemo koji salavat na Alejhisselama. Salavate treba da učimo ne samo u džamijama nego u svim prilikama. Svakog petka slušamo mujezzinov glas kako vjernike upozorava sljedećim kur'anskim ajetom: "Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavate na njega i šaljite mu selam." (El-Ahzâb, 56)
Razmotrimo li bolje ovaj ajet, kao i brojne hadise koji govore o ovoj temi, zaključit ćemo da su salavati na Resulullaha obaveza svakom vjerniku i vjernici. Kad Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat, onda smo mi, njegovi sljedbenici, preči da to učinimo ako želimo njegov šefa‘at. Salavatima oživljavamo svoja srca, napajamo dušu i jačamo iman.
"Bože, učini našeg Pejgambera na budućem svijetu našim pretečom a njegovo mjesto mjestom na koje ćemo stići. Bože, ponovo nas proživi u njegovoj skupini, pomozi nam da radimo po njegovu Sunnetu, daj nam da umremo u njegovoj vjeri i učini nas od njegove stranke! Bože, sastavi nas s njim kao što smo i mi njega vjerovali, a nismo ga vidjeli! Bože, molimo Te da nam dadneš da uđemo gdje će i on ući, daj nam da budemo njegovo društvo sa pejgamberima, iskrenim vjernicima, šehidima i dobrim ljudima, a ti su odista lijepo društvo! Bože, dostavi od nas selam našem Pejgamberu, kad god njegov spomen prođe. Selam i mir, Božija milost i blagoslovi Pejgamberu. Nek u ime nas Bog, dž.š., nagradi Muhammeda, a.s., onako kako je on zaslužio i čega je dostojan!

Slava Tvome Gospodaru, Gospodaru snage i veličine, koji je čist od svega onog čime ga oni opisuju i hvala Bogu Gospodaru svjetova."

ljubav_aha wrote:
popstavljanje cinjenica nije automatsko opravdavanje istih ,isto kao i insistiranje drzave za nosenje marame zena prilikom sluzbene posjete u serijatskim drzavama toliko o ljudskim pravima

jasta ... ko dzevada galijasevica pusti na forum

ljubav_aha wrote:

kamen spoticanja wrote:

BHF_Manijak wrote:Ti nastupas sa automatizmom o kojekakvim narusenim ljudskim pravima,

jel to govoris o onoj koja zabranu nosenja mahrame turskoj muslimanski na turskim univerzitetima opravdava nakom TRANZICIJOM
toliko o njoj i ljudskim pravima...ipak ovde su muslimanke u pitanju...tranzicija je onda ok
nego me ti ahbab sekiras...sto se upustas u nesto sto je pokudjeno na ovako sjajnoj temi...ignorisi je...za njenu bolest taj je metod, medicinski dokazano, najbolji
imal' kakva lijepa praksa Poslanika a.s

toliko o ljudskim pravima

Nikad se nije vise pricalo o ljudskim pravima a u isto vrijeme nikad vise nije ljudi umiralo od gladi, raznoraznih bolesti i ratova koje direktno vode oni koji o ljudskim pravima pricaju najvise... Fakat nema smisla vise slusat ljudska prava bla bla bla pa osvrni se malo vidi u kakvom svijetu zivis...

ljubav_aha wrote:

HZArnel wrote:ok,je sve to,al zar u islam dozvoljaje ikakve reference sem sunneta/hadisa i kur'ana?
pa evo ti jedan citat da ga sama protumacis...

Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drzľi suznje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi zlelite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah zľeli onaj svijet. Allah je silan i mudar. (8:67)

ps.ne mozes reprezenativnim uzorcima smatrat danasnje muslimanske mocnike,ni tadasnje takodje.
titula muslimana se ne stice,nit' dobija,za nju vjerujes da ces je dobiti,ni jedan od nas ne zna jel' bolji musliman od onog drugog i jel' uopce musliman,svi muslimani se okupljamo oko Allaha,al' toliko toga neko uradi u zivotu loseg pa se nikad ne pokaje,pa svejedno umire kao musliman,e to muslimanstvo bice provjereno pred bogom.,za to je potrebno "malo,malo" vise od samog sehadeta.
Moras da razlikujes arapske obicaje i islam,pa tako i sluge nisu nista neobicno,dok u BiH ima slugu samo bogati sloj ljudi,takodje nadam se da si svjesna da ni jedna reforma nije nastala preko noci,Muhammed a.s je naredjenjem Allaha dz.s. zabranio robove,al' sistem drustva u kojem se zivjelo namece nuzno struktuiranje drustva po stalezima,Muhammed a.s nije mogao to otkloniti,jer je samo covjek od krvi i mesa,takodje desio se znacajan korak u razumijevanju rijeci sluga/rob,koji se u europi desio tek nekih 500 godina poslije,a u americi slicno neshto u doba Washingtona,pa nek' nam opet Ameri sole pamet.Da nije arapskog posredovanja nikad demokratija ne bi zazivjela u svijetu,a Muhammed a.s je znao primijeniti i uzeti ono najbolje iz nje,iako nesvjesno,al' sa velikom mudroscu.
Samo koliko je povecao ulogu zene u drustvu dovoljno govori

provjeri izvore knjige cije sam dijelove clanka kopirala

tradicaija je bila,takodjer,njegovanje ropstva,koje je Muhamed pokusavao ukinuti,stoga,tradicija imanja kucnih sluga se takodjer mogla ukinuti,ali nije se nikad pokusala ukinuti ...

i aj jedno lijepo pitanje u cem vidis zlo,kad je u pitanju "posjedovanje" sluge,hranis ga,dao si mu krov,sta je tu lose uopce?
Bitno je da niko vise nikom nije mogao robovati ,u pravom smislu te rijeci.

HZArnel wrote:
i aj jedno lijepo pitanje u cem vidis zlo,kad je u pitanju "posjedovanje" sluge,hranis ga,dao si mu krov,sta je tu lose uopce?
Bitno je da niko vise nikom nije mogao robovati ,u pravom smislu te rijeci.

kontorlisanje necijeg zivota:zar nisi primjetio detalje u mom prthodnom tekstu

ljubav_aha wrote: o robovima>Islam jeste podrzao emancipaciju robova i njihov socijalni status ,kao i prethodne tacke koje si spomenuo o odnosu Muhamed prema svojim slugama,to je sve ,meni vrlo jasno

A third tradition from the same Imam says that a man possessing the following four characteristics will be forgiven and will be placed highly in the values of realms of heaven: (1) one who shelters an orphan and takes interest in the circumstances and problems in which orphan is placed and is kind to him in a fatherly way, gives him the love of parents; (2) one who is kind and helpful to the weak; (3) one who spends on his parents and is kind, thoughtful and looking towards them; (4) and lastly,"Islam enjoined that a master should treat his slave as one of his family-members; he must be given all the necessities of life, just like any other dependent.

"The masters were obliged not to put them under hardship; slaves were not to be tortured, abused or treated unjustly. They could marry among themselves (with their master's permission) or with free men or women. They could appear as witnesses, and participate with free men in all affairs. Many of them were appointed as governors, commanders of army and administrators...

...The Prophet of Islam always exhorted his followers to treat their slaves like family-members. He and his household always treated their servants as such. A female servant in the employ of Fatimah, the Prophet's daughter, testifies that her mistress had made it a rule to share all household drudgery with her and insisted that the servant should have rest every alternative days when she, Fatimah, would attend to the work. Thus, there was equal division of work between the mistress of the house and the maid-servant

izvor :
Slavery , From Islamic and Christian Perspectives by Sayyid Sa'eed Akhtar Rizvi

autor knjige,u principu je odlicno objasnio odnos robova i sluga u vrijeme Muhamed i njegovih sljedbenika

reagirala sam jucer jer :

u tekstu je znaci osoba koje je imala sluge donosila odluku o sklapanju braka medju slugama

jos jedan clanak :

The Prophet also married a Coptic Christian slave girl.

In his lifetime the Prophet introduced the following rules about slavery:

•Stated that freeing slaves was the act that God found most acceptable
•Zakat (charity - the third Pillar of Islam) was often used by the state to free slaves
•Stated that freeing a slave was the appropriate way to gain forgiveness for certain wrongs
•Ordered that those who committed certain wrongs should be penalised by having to free their slaves
•Stated that slaves should be allowed to buy their freedom, and if necessary should be given the opportunity to earn money, or be lent money by the state, in order to do so
•Allowed slaves to be freed in certain circumstances
•Stated that slaves' contracts should be interpreted in favour of the slaves
•Stated that the duty of kindness towards slaves was the same of that towards family, neighbours and others
•Stated that when a slave owner had a child with a female slave, the child should be freed and could inherit from their father like any other child (as in the case of Ibrahim)


osoba koje se bude lijepo odnosila prema svojim slugama ce biti nagradjena od strane Boga,no,sto je sa kaznom psojedovanja sluge

inace,i dalje ne opovrgavavam pozitivne osobine Muhameda,no treba posjedovati i dozu objektivnosti

malo doprinosa priči o ljudskim pravima u 21. stoljeću

http://www.sarajevo-x.com/svijet/clanak/101117069

(druga fotografija - žena, mobitel, čovjek-tijelo...)

bijela wrote:malo doprinosa priči o ljudskim pravima u 21. stoljeću

http://www.sarajevo-x.com/svijet/clanak/101117069

(druga fotografija - žena, mobitel, čovjek-tijelo...)

a najvrliji zastitnici demokratije i ljudskih prava rasporedili svoje vojne snage na strateske chuke haitia i pomazu "cuvanju demokratskih principa"...gadovi

Poslanstvo Muhameda alejhisselam

Formula kelimei šehadeta sastoji se iz dva dijela: iz vjerovanja, da postoji samo Jedan Jedini Bog, i iz vjerovanja, da je Muhamed a. s. Božiji poslanik. O prvom dijelu smo već govorili. Ostalo nam je, da sada kažemo nešto o drugom dijelu.
Osnov svih nebeskih religija je Objava, koja je dostavljena preko odabranih Ijudi-Božijih poslanika. Po-slednja Objava, Kur'an, saopćena je ljudima preko posljednjeg Božijeg poslanika Muhameda a. s.
Ovdje bismo, čini mi se, morali najprije reći koju riječ o samoj Objavi.
Kad se govori o saznanjima, uvijek pomišljamo na razum i druga osjetila, kao sredstva pomoću, kojih posredno dolazimo do otkrivanja objektivne istine. Religija, međutim, uči da postoji i jedan drugi nadpri-rodni način spoznaje, putem otkrovenja, koje postavlja prije svega, da izvjesne istine i izvjesne objektivne vrijednosti mogu biti saopćene ljudima preko bića, koja posjeduju jedno znanje ili senzibilitet, na višem stupnju. Sama riječ otkrovenje ukazuje na to, da ss tu radi o direktnom, neposrednom saznanju putem van-rednog medija.

Fenomen Objave, njene mogućnosti i potrebe spada u teža, veoma složena metafizička pitanja. To je više stvar vjere nego nauke, pa ne bi bilo gotovo ni potrebno s naučne strane prilaziti ovom problemu. Ali, pošto se naučno osporava mogućnost Objave, pokuša-ćemo da ovdje, u vezi ovog pitanja, upozorimo na neke činjenice.
Prije svega, naše spoznajne mogućnosti su ograničene. One su nam date, ili nastale, shodno potrebama našeg ponašanja i kretanja u ovom pojavnom materijalnom svijetu. Njihov domet određen je prirodom ovog i ovakvog svijeta. Sva ljudska naučna, spoznajna djelatnost vezana je za izučavanje materijalnog svijeta, uglavnom, za opis pojava i procesa toga svijeta. Ne samo da ne ide van granica pojavnog svijeta, ona čak nije u mogućnosti da nam suštinski objasni zbivanja u tom pojavnom svijetu. Nauka nam samo otkriva strukturalni vid pojave i opisuje njene vanjske manifestacije, ne ulazeći, bolje rečno, nemajući mogućnosti dubljeg prodiranja u suštinu pojave. Predočuje nam samo uslovna zbivanja. Posmatrajući i otkrivajući kako se jedna pojava pod istim uslovima uvijek ponavlja, dolazi do zaključka o postojanju zakona koji upravljaju procesima. Ali šta su suštinski ti zakoni, nauka nam ne može ništa da kaže. Ona očito ne može doprijeti do same suštine stvari ili do njihovih dubokih zakona. Mi možemo doći samo do spoljašnjeg, iskustvom ustanovljenog, znanja, koje nam donekle, dopušta da odredimo uslovne odnose. Tako je pojam suštine odbačen, a sa njim i razmišljanje o bitnostima. Razmišljanja o bitnostima i suštini stvari na kraju se uvijek vrte oko subjektivnih naklapanja i sklonosti i ne vode ničemu.

Nauka, prema tome, nije u mogućnosti, da riješi integralni problem čovjeka. Ona ga samo djelomično rješava, jer stvarno rješava jedino problem njegovog fizičkog postojanja, a čovjek nije samo tijelo, nije samo materija. Ako bismo ga sveli samo na tijelo i njegove materijalne potrebe, time bismo ga potpuno izjednačili sa životinjom i vratili ga natrag tamo gdje je bio prije pet stotina hiljada godina.
Čovjek nije tijelo. On je nešto što je mnogo više od puke materije. Upravo ono što ga dijeli od životinje i što ga čini čovjekom, jeste njegovo duhovno biće i njegovo duhovno postojanje. Čovjek je, prema Kur'anu •stvoren od zemlje — materije i duha (stvorili smo čovjeka od zemlje, pa smo zatim udahnuli u njega dio našeg duha — Kur'an). Udahnjivanjem ovog duha čovjek dobija novu duhovnu dimenziju na osnovu koje dobiva izuzetan položaj i funkciju u ovom svijetu. Postaje, prema Kur'anu, Božiji zastupnik na zemlji i do-bija na raspolaganje, upravu i korišćenje sva materijalna dobra svijeta.

Istina je, da će čovjek otkriti i proizvoditi materijalna dobra putem nauke, ali je njegova moralna autonomija iznad nauke. Pitanje dobra i zla, pitanje duhovnih moralno etičkih vrijednosti, nije stvar nauke. Istinski moral, istinske duhovne vrijednosti postoje samo u okviru jednog religioznog otkrovenja, moderni moral (laički) koji je mislio da će moći da ga zamijeni, predstavlja njegovu negaciju.
Neosporno je da se nauka i religija nadopunjuju i da jedna drugu ne može nadomjestiti. Nauka se brine o potrebama fizičkog, a religija o potrebama duhovnog postojanja. Nauka njeguje materijalne, a religija duhovne vrijednosti.
Naučne istine, koje se odnose na materijalna dobra, a služe potrebama fizičkog postojanja, otkrivamo putem razuma. Na tim istinama počiva industrija i tehnika, koje čine osnov za materijalnu proizvodnju.
Duhovne, moralno-etičke istine pak, otkrivene su nam putem Objave.

Time smo eto bar unekoliko ukazali na potrebu Objave. Ostalo nam je još da pokušamo ukazati na njenu mogućnost.
Rekli smo da naučnici pokušavaju osporiti mogućnost Objave. Za Muhameda a. s. se npr. kaže, da je često padao u posebni religiozni trans iz kojeg je onda saopćavao Objavu. On je, po takvim tumačenjima, preuzeo brojne religijske postavke i misli iz već postojećih monoteističkih religija mojsijevstva i hrišćanstva. Uzbuđen tim mislima do dna srca, on ih je onda dobronamjerno smatrao, uslijed sugestije koju su spoljni utisci pojačavali, kao otkrovenje Boga, za čije je oruđe sebe iskreno smatrao.')
Ovo osporavanje nema nekog naročitog osnova. Pitanje Objave spada u domen metafizike. Naučne tvrdnje u ovoj oblasti su nesigurne i veoma sumnjive vrijednosti. Nauka, kao što smo već istakli, ne ide dalje od materije, pa čak ni u toj oblasti ne prodire u suštinu.
Ja bih ovdje pitanju Objave prišao na jedan poseban način i postavio bih ga na jednu drugu osnovu.
Mi se zavaravamo kad mislimo da se prema stvarima i pojavama postavljamo i odnosimo onako kako ih razumijemo. Pričinjava nam se da prihvaćamo ono što razumijemo, a odbacujemo ono što ne razumijemo. U stvari ne radi se o razumijevanju nego o privikavanju. Pogrešno je dijeliti pojave na one koje predstavljaju čuda i one koje razumijemo. Sve pojave jednako predstavljaju čuda. Razlika je samo u lome što smo se na neke privikli, jer su česte, živimo u njima, pa nam se čine sasvim normalne, iako ih suštinski ne razumijemo. Sve što znamo i možemo znati u odnosu na jednu pojavu jesu okolnosti pod kojima se to zbiva i način kako se to događa, a o pravom uzroku niti govorimo niti što znamo. Učimo da grom nastaje usljed električnog pražnjenja, a da pri tom i ne pomišljamo na to, šta su po svojoj prirodi pozitivni i negativni elektroni. Znamo samo, da oni postoje, vidimo efekte njihovog postojanja. To je za nas normalna pojava, iako je suštinski nera-zumijemo.

Tako je i sa svim drugim pojavama i procesima. Izgledaju nam sasvim normalne. Prihvaćamo ih i ne čudimo se, jer smo se na njih navikli, pomirili se sa činjenicama, a ne zbog toga što bi nam bila razumljiva suština zbivanja.
Prema tome fenomenu Objave ne bi trebalo prilaziti iz ugla razumljivosti. Bitno je ustanoviti i utvrditi Objavu kao činjenicu. To je u ovom pitanju primarno. Sasvim je sekundarne naravi, da li nam je ta pojava jasna i razumljiva.
Imamo dovoljno razloga, da prihvatimo Objavu kao činjenicu. Ona se, iako rijetko, ipak, događala. Ogromna većina čitavog čovječanstva vjeruje u Objavu. Ne možemo, isto tako, sumnjati u iskrenost ljudi i Božijih poslanika, koji su dobijali Objavu.

Za mene trenutno nije bitan određeni način Objave. On može biti diskutabilan, može se, čak, poricati ovaj ili onaj način Objave. Ali Objava kao doživljaj, kao izuzetno stanje ljudskog duha, kao više nadahnuće, ne može se poricati; ona je činjenica.
Mi de facto poznajemo postojanje čitavog niza pojava koje bismo mogli nazvati jednom vrstom Objave — nadahnuća. U to spadaju svakako umjetnička nadahnuća i svako nadahnuće inteligencije. Zar genij nije nadahnuće? Čime objašnjavamo tako složene radnje i ponašanje pčele, mrava i drugih životinja? Da H smo išta određenije rekli i da li smo išta objasnili kada kažemo instinkt? Riječ instinkt nam nije ništa određenija i jasnija od riječi Objava.
Predstavnici mističkog gledanja (tesavuf) tvrde, da postoji neposredan način saznanja (kešf) koji se postiže duhovnim vježbama. Ne ulazeći u detalje ove tvrdnje, ne bi se mogla apriore odbaciti mogućnost nekih viših doživljaja i nadahnuća. Čovjek u sebi posjeduje nečeg duhovnog, višeg, božanskog. To božansko u njemu teži ka svome izvoru. Nije isključena mogućnost spoznaje u određenim vanrednim trenucima na poseban način.
Period Objave u poznatom obliku završava se Kur'anom, koji predstavlja njeno posljednje izdanje i konačnu i definitivnu formulaciju. Prema tome i Muhamed a. s. je posljednji Božiji poslanik (hatemel enbijai).

Objava je u osnovi jedinstvena. Razvijala se u jednom kontinuiranom procesu. Slijedeća je uvijek nadopunjavala prethodnu, zadržavajući neizmijenjenu osnovu. Otuda je sasvim razumljivo što Kur'an sadrži određene elemente iz jevrejske i krišćanske religije. Pogrešno je iz toga zaključivati, da je Muhamed a-s. preuzeo brojne religijske postavke i misli iz već postojećih monoteističkih religija mojsijevstva i krišćanstva i da je Islam eklektička religija. U vezi s tim korisno će biti upozoriti na konstataciju, da se Islam ne može svesti na prosti eklektički spoj jevrejstva i kršćanstva, jer Kur'an često zamjerava predstavnicima ovih religija, da su odstupili od pravog učenja, pa svoju misiju vidi u tome da potvrdi stare izvore i da ih očuva od svakog izvrtanja. Najznačajniji momonat zbog kojeg Kur'an. kritikuje hrišćanstvo jeste nedosljednost u monoteizmu. Za kršćane Isa a. s. je ne samo Božiji poslanik, već i sam Bog. Odnosno, kršćanski Bog se inkarnirao, javlja se kao trojstvo (otac, sin i duh). Kur'an, odnosno, Islam odbacuje svaku pomisao o inkarnaciji Boga i o njegovoj troičnosti. Isa a. s., prema tome, ne može imati božansku suštinu. Kur'an ga pušta da sam porekne svoju božanstvenost. Tada Bog Isau reče: »Jesi li ti ljudima ikada rekao: uzmite za bogove mene i moju majku pored Boga jedinog? Tako mi slave Tvoje nisam. Kako sam mogao reći što nije istina? Ja sam im samo rekao što si Ti naredio da im rečem: Obožavajte Boga Gospodara mojega i vašega«.
Muhamed a. s. nije bio eklektičar. Kur'an nije njegovo djelo. To je Objava koju je on samo dostavio, protumačio i primijenio u životu.

Ličnost i historijska uloga Muhameda a. s. ne prestaje biti predmet osobitog interesa. Ne možemo reći, da je ovaj interes uvijek odraz želje da se objektivno upozna ova ličnost, da joj se odredi pravo mjesto i doprinos u razvoju ljudske misli. Ima još tendencioznih prilaza, ali, po svoj prilici, sve manje.
Drago nam je što možemo zabilježiti, da se i kod nas pojačava ovaj interes. Tu su najozbiljniji pokušaji, da se ocijeni djelo Muhamedovo i doprinos toga djela ovdje na ovom našem tlu. Posebno ističem dr Vuku Pavičevića profesora beogradskog univerziteta koji o Muhamedu a. s. kaže ovo: »Muhamed se kao ličnost znatno razlikuje od Bude i Hrista. Buda je u osnovi tanani i pesimistički orijentisani filozof koji je prozreo efemernost (prolaznost) svijeta, koji je impresioniran prolaznošću svega. On se zato i odaje mona-škom životu i osniva monaški red koji se odlikuje as-ketizmom. Isus je uzneseni propovjednik samoodrica-nja koji je izjavljivao: »Moje carstvo nije od ovog svijeta«. Ni Buda ni Isus ne teže za političkim utica-jem i vodstvom. Muhamed, naprotiv, već od početka svoje religijske djelatnosti ima i državničke i političke pretenzije. On se bori protiv politeizma i idolopoklonstva kod svojih arapskih saplemenika, da bi razvijanjem vjere u jednoga Boga stvorio duhovnu osnovu za političko jedinstvo raznih razjedinjenih arapskih plemena. U svakom slučaju, proces političkog ujedinjavanja arapskih plemena u nekada moćno carstvo i proces širenja konsekventno monoteističkog učenja tekli su zajedno.
Muhamed se nije odlikovao ni asketizmom u ličnom životu kao što ni njegova opšta teološka, antropološka i etička koncepcija ne pruža osnove za asketske zaključke. On čak dopušta da ima više žena, nego drugi. Treba, međutim, reći, da motiv ovog mnogožen-stva ne mora biti Muhamedova »veoma jaka čulnost*(*) Vuko Pavičević, Islam, Filozofija 4/70. )
ili požuda, kako to tvrdi H. Hasenap i mnogobrojni drugi pisci neislamske provenijencije ,već da mogu biti po srijedi motivi humane i političke prirode, — želja Muhameda da stupi u rodbinske veze sa istaknutim arapskim plemenima i da pruži zaštitu nekim napuštenim ženama«.2)

Najhitnije u ličnosti, životu i ponašanju Muhameda a- s. predstavlja njegovo realističko ljudsko postavljanje u životu i svijetu uopšte. On je prije svega čovjek. Ostao je u tim ljudskih granicama i nikada nije ni pokušavao, da izađe iz njih, osim izuzetnih trenutaka primanja Objave. Kur'an na više mjesta kategorički poriče bilo kakvo nadljudsko porijeklo ili nadprirodnu moć Muhameda a. s. Nikada se u svom radu, izvršavajući svoj veliki historijski zadatak, nije služio čudom. Njegova ličnost predstavlja savršeno uravnoteženje materije i duha, puni sklad između duše i tijela, vrline i znanja, htijenja i mogućnosti, ljudskih i životinjskih elemenata. Njegova veličina i uspjesi leže upravo u tome što je znao, inspirisan i prožet učenjem Kur'ana, da u ovom pojavnom svijetu, koji živi svojim vlastitim životom, nađe svoje mjesto, uskladi svoja htijenja i nastojanja sa redom i zakonima koji vladaju u svijetu i da Božiju riječ najprikladnije primijeni. Otvoren i okrenut čitavom svojom dušom, čitavim bićem prema Apsolutnoj istini, on je, istodobno,

bio jednako otvoren i okrenut i prema svijetu koji nije ništa drugo nego odraz i znak te istine, i kojeg je on, kao takvog najsnažnije doživljavao. U tom doživljaju ukazalo mu se i otkrilo puno jedinstvo totaliteta i puni sklad između Božije riječi i prirode. Miradž nam uglavnom simbolizira takav doživljaj, gdje se Muhamed a. s. na trenutak utopio u totalitet i inspirisao duhom njegovim. Tu je on shvatio ovaj svijet, kao dio totaliteta, shvatio ga dušom i čitavim svojim bićem, a ne razumom. Tu je postignuto puno jedinstvo i sklad unutarnjih snaga i jedinstvo njegovog ljudskog bića sa prirodom.
U tom uravnoteživanju, jedinstvu i usklađivanju leže osnovne karakteristike Muhamedove a. s. ličnosti, njegova djela i puta. To je ujedno bitna osobina islamskog učenja i smisao ajeta, koje ističe posredničku ulogu muslimana. A ta posrednička uloga (Ummeten ve saten) sastoji se u održavanju ravnoteže između duha i materije, tijela i duše, srca i razuma, vrline i nauke, dunjaluka i ahireta, smrti i života, pojedinca i društva, ilčnog i općeg, riječi i djela.
Oko 22 godine (12 u Meki i 10 u Medini) Muhamed a- s. je praktično u svakidašnjem životu primjenjivao učenje Islama, udarajući temelje novom islamskom društvu i otvarajući novu epohu u razvoju ljudske misli. Tako je. pored Kur'ana kao knjige, koja sadrži učenje Islama, ostavio i prvu praktičnu primjenu islamske misli. Ova primjena je za nas neobično važna, manje kao gotova rješenja, a mnogo više kao način primjene. Tako su je i shvatili ashabi i prvi veliki mudžtehidi. Ugledaući se u praksu Muhameda a. s. oni su nastavili sa primjenom i razradom islamskih koncepcija. Nisu shvatili Sunet kao gotovo rješenje, nego kao način primjene i razrade. Vrlo rano se ovaj odnos, na žalost, izmijenio. Prva primjena islamske misli shvaćena je, ne kao način razrade, nego kao gotovo rješenje. Time ja zaustavljen dalji dinamičan razvoj islamske misli. Ona se okamenila u prve oblike
praktične primjene. Stalo se gotovo tamo gdje se i počelo, kao da su prvi mudžtehidi i autori rekli konačnu i definitivnu riječ u primjeni Islama.

Kad se govori o Muhamedu a. s. kao uzoru (usve-tun hasenetun) mora se misilti na uzor u prilaženju Islamu, kao Živoj i dinamičnoj misli, koja se nikada ne smije zatvarati u se i u određene forme primjene, kao i na uzor u moralno etičkom pogledu.
Sada u eri obnove, buđenja i ponovnog vraćanja Islamu vrlo je važno, ne toliko ono što je radio Muhamed a. s., koliko ono kako je radio. Za nas je, kad je riječ o uzoru, važan metod, taktika i strategija kojom se služio Božiji poslanik, važno je kako je prilazio problemima, kako se suočavao sa datim situacijama, kako se u njima postavljao i kako je na njih primjenjivao Kur,an. Očito je, da mi u njegovim praktičnim rješenjima ne možemo uvijek naći rješenje za svoje probleme. On je praktično rješavao probleme svoga vremena i svoga društva, i na njih primjenjivao Islam. Čak i kad se radi o istom problemu on u drugom vremenu i drugim uvjetima ima drugo rješenje i drukčiju primjenu. O jednom problemu nemoguće je dati konačno praktično rješenje i o njemu reći posljednju riječ. Praktična primjena islamske misli, u vidu rješenja datih problema u određenom historijskom trenutku uvijek je determinirana načinom shvaćanja društvenih potreba, općim razvojem samog društva i tehničkim mogućnostima. Oblici i forme primjene islamskog učenja nemaju niti smiju imati obilježje konačnog, nepromjenjivog rješenja. Prvu islamsku zajednicu ne prihvaćamo kao uzor po njenoj vanjskoj organizacionoj formi, niti po njenim praktičnim rješenjima, već po njenoj osnovnoj orijentaciji, po načinu prilaza i odnosa prema islamskoj misli. Bilo je naj-kobnije u razvoju islamske misli kada se ona mistificirala, pretvorila u praktična rješenja i identifikovala sa tim rješenjima.
Što se tiče moralno etičke komponente u ličnosti Muhameda a. s. ona, isto tako, predstavlja vrlo važno pitanje. Muhamed a. s. kao moralni uzor ima za nas
osobiti značaj. Inače, sama Objava stavlja glavni akce-nat na moralno etičke principe i duhovne vrijednosti. To je u stvari glavni predmet Objave. Tako je i sam Muhamed a. s. definisao svoj poziv i označio smisao svoga poslanja — kada je rekao, da je poslat da usavrši moralne vrline. Objava nam otkriva zakone moralno etičkog života, zakone duha. Njena oblast je naša duša, srce i savjest, odnosno duhovne vrijednosti. Otkrivanje materijalnih vrijednosti i zakona koji upravljaju materijalnim svijetom ostavljeno je razumu. To je oblast nauke.
Moralno etički principi čine osnov ljudskog života, ljudske sreće. Oni predstavljaju trajnu i najveću vrijednost. Muhamedu a. s. je bila najveća briga da islamsku zajednicu postavi na zdrave moralne principe i čvrstu duhovnu osnovu, jer su to temelji na kojima mora počivati svaka zajednica, ako želi da se pravilno razvija i da postigne blagostanje. Materijalna dobra služe samo kao tehnička sredstva u ostvarivanju duhovnih vrijednosti. Karakteristično je za Muhameda a. s. što on nije bio samo teoretičar i propovjednik, kao što je to slučaj sa Budom i Isaom a. s. I ovdje kad je riječ o moralnim principima, mora se istaknuti, da ih on nije gledao kao neke više apstraktne vrijednosti. Gledao ih je u primjeni kao životne vrijednosti. Sve je, pa i duhovne vrijednosti, vezao za život i namjenjivao čovjeku, da bi mu olakšao borbu za svoj opstanak, svoju sreću i vršenje svoje misije. Vrijednost koja ostaje samo u apstrakciji i ne nalazi svoje primjene ili je ne može naći, nije nikakva vrijednost. U Islamu je sve okrenuto čovjeku i životu i sve mora imati životni smisao. Zato nije nikakva slučajnost što je Muhamed a. s. bio državnik, političar i vođa. To je u punom skladu sa osnovnim koncepcijama Islama. Islam je u djelu a ne u riječi, u praksi, a ne u teoriji. Ukratko on je življenje i ponašanje. Kad se u eri dekadence odvajao od života, njega je tada stvarno i nestalo. Dijelom se zadržao još samo u nekim obrednim formalnostima, koje u svakidašnjem životu i ponašanju nisu ostavljale nikakvoga traga.

Zato kad govorimo o drugom elementu kelimei šehadeta, o vjerovanju da je Muhamed a. s. Božiji poslanik, kad govorimo o njemu kao uzoru, u kojeg se muslimani moraju ugledati, onda treba bez imalo dvojbe znati, da se to može iskazati i potvrditi samo u određenoj praksi, životu i ponašanju. Sama riječ, samo izgovaranje kelimei-šehadeta, samo donošenje salavata ne iskazuje ništa, ne potvrđuje ništa, ne znači nikakav odnos. Muhamed a. s. za sebe lično nije tražio ništa, zabranjivao je, da mu se ukazuju neke naročite formalnosti poštivanja. Nije dozvoljavao da se ljubi u ruku i da mu se klanjaju, govoreći da on nije rimski car niti perzijski imperator. Često je naglašavao da on ne želi, da se izdvaja od drugih, jer Bog mrzi one koji se ističu i traže za sebe posebne privilegije.
Husein ef. Đozo

kamen spoticanja wrote:

bijela wrote:malo doprinosa priči o ljudskim pravima u 21. stoljeću

http://www.sarajevo-x.com/svijet/clanak/101117069

(druga fotografija - žena, mobitel, čovjek-tijelo...)

a najvrliji zastitnici demokratije i ljudskih prava rasporedili svoje vojne snage na strateske chuke haitia i pomazu "cuvanju demokratskih principa"...gadovi

kada sam bio mali amerika mi je bila diznilend, zamisljao sam kako je tamo, kako bi bilo lijepo
ziviti u jednoj takvoj zemlji a one osobe koji su otisli tamo za vrijeme rata ili poslije smatrao sam samo takvim sretnicima, da priznajem bio sam i ljubomoran!! zatim sam smatrao da su amerikanci najkuul ljudi, slusao sam odnosno gledao samo mtv, balio na reklame mekdonaldsa, vjerovao u njihovu bezrezervnu dobrotu i podrsku, docekivao klintona kod rtv doma masuci americkim zastavicama...

ali onda sam odrastao i slijedilo je samo takvo razocarenje, djeciji mozak je poceo primati signale i donositi sopstveni sud o svemu i svacemu...

medjutim nije mi jasno kako neko sa 20,30 godina i dalje moze da se ponasa kao imaginacija sa pocetka...
diznlilend i mekdonalds u mladosti demokratija i ljudska prava u starosti, znaci da sa 10,15 razmislja kao i sa 20,30 ljeta...
sta je u pitanju, lobotomija??

Uzvišeni Allah voli Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem a voljeti ono što Allah dž.š. voli je sastavni dio ljubavi prema Allahu.
Muhammed nije slučajno odabran za ovu uzvišenu misiju, on je najodabraniji i najbolji među ljudima i oblikovan je nad svim ostalim poslanicima.


Od Ebu-Hurejere se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rakao:
„Ja ću na Sudnjem danu biti velikan (prvak) sinova Ademovih, prvi kome će se kabur otvoriti, prvi koji će šefaat činiti i prvi kome će šefaat biti prihvaćen.“
(Muslim)

Poslanikova, s.a.v.s. blagost i milost prema svome ummetu i njegovo nastojanje da ih izvede na pravi put i spasi propasti, također je razlog da ga volimo.

Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je neko rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:
„Dovi protiv mušrika?“, a on je odgovorio:
„Nisam poslan da proklinjem, poslan sam samo kao milost.“

Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao:

„Svaki vjerovjesnik je imao dovu koja se uslišava, pa je svaki od njih požurio da tu dovu iskoristi, a ja sam svoju dovu sačuvao za šefaat mom ummetu. To će, inšallah, biti za one sljedbenike moga ummeta koji umru, a Allahu nisu saučesnika pripisali.“

(Buharija i Muslim)

Kaže Uzvišeni Allah:
„Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je kad ste u mukama, jedva čeka da pravim putem krenete a prema vjernicima je blag i milostiv.“
(Et-Tevba, 128.)

Ako čovjek voli svoje roditelje koji su uzrok njegova postojanja i što su mu u djetinjstvu pružili svu pažnju i brigu, onda se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, treba više voljeti jer nam je Uputom, uz Allahovu pomoć, omogućio da se okoristimo svojim životom.

Neka je salavat i selam na odabranog i časnog Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem,

Govor na Arefatu Vjerovjesnik je započeo riječima:

„Hvala Allahu!
Hvalimo Te, Allahu, i za pomoć molimo.
Molimo Te da nam oprostiš grijehe, i Tebi se obraćamo.
Tražimo da nas zaštitiš od poroka naših duša i protiv zlih djela naših.

Koga Allah vodi, taj ne briješi. Ako neko griješi, znači da ga niko ne vodi.

Priznajem da nema drugog boga osim Allaha i tvrdim da je Muhammed a.s. Allahov rob i poslanik.

Nalažem vam, Allahovi robovi, da se Boga bojite i da Ga slušate.
Počinjem sa onim što je najbolje.

Čujete, ljudi, da vam sve lijepo objasnim, jer ne znam da li ću više moći dolaziti ovamo.

O pravovjernici, bojte se Allaha i budite humani i pravedni između sebe i prema drugima. Ljudi, vaši životi, vaša imanja i vaše časti neka vam budu sveti i neprikosnoveni, kao što je za sve nas uzvišen i svet ovaj mjesec, današnji dan i mjesto (Arefat) na kome se nalazimo, sve dok se ne sastanete s Gospodarom vašim.

Čovjek je djelo Božije, i neka je proklet onaj koji to djelo ruši. Mi ćemo svi doći pred Boga, i On će nas pitati za naša djela i naš rad. Stvari koje su vam date u amanet čuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome čije su.

Krvna osveta i lihvarstvo iz poganskih vremena neka prestanu zauvijek. Bog je dopustio poštenu trgovinu, i na glavnicu imate pravo, ali lihvarstvo je strogo zabranio. Ne budite ni tlačitelji ni tlačeni. Lihvarska kamata i krvana osveta ne postoje više ni za jednog pravog muslimana. Bog je naredio da više ne bude kamata među njima. A prve kojih se odričem neka budu one moga amidže Abbasa, koji ima mnogo dužnika. I krvna se osveta ukida, a prva koje se odričem neka bude cijena krvi moga strica Amira ibn Rebi`a, koga su kao nevina dječaka ubili ljudi iz plemena Huzejl. Sve se treba oprostiti i zaboraviti.

O vjernici, bojete se Boga i oprostite svojim dužnicima lihvarske kamate. Ako poslušate moj savjet, vaša će se imovina uvećati, jer vam ostaje glavnica za pošten rad i trgovinu. Ako to ne učinite, znajte da ste se teško zamjerili Allahu i Njegovom Poslaniku. Nemojte činiti nepravdu drugome, pa će i vama biti dobro. Ako je vaš dužnik u nevolji, produžite mu rok plaćanja, a ako ste u položaju da mu dug oprostite, to je još bolje. Bojte se onoga dana u kome ćete svi doći pred Boga, gdje je On vrhovni sudija i gdje je Njegova apsolutna pravda.

O vjernici, kad se obavezujete da ćete jedan dug platiti na vrijeme i kad uopće pravite ugovore, radite to napismeno, tačno i vjerno, onako kako ste ugovorili. Svaki ugovor, bio mali ili veliki, napravite napismeno i naznačite rok plačanja. Ove su mjere opreznosti pred Bogom najopravdanije, i to ja najsigurnije dokazano sredstvo da se izbjegne svaki nesporazum i sumnja.

O smrtnici, bojete se Boga, Koji vas je sve stvorio po istom životnom principu, čovjeka i ženu, od kojih se umnožilo čovječanstvo. Bojte se Boga, od Koga svi pomoć tražite i poštujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte dužnosti koje postoje između muža i žene, između roditelja i djece. Dijete stječe džennet pod nogama majke svoje. Čuvajte se preljube i ljubomore: prvo je težak grijeh, a drugo vodi nesreći u braku. Ženite se onima koje volite, a kad vas je Božija volja sjedinila, onda živite u ljubavi i skladu. Vi imate pravo na svoje žene i one na vas. Sa ženama postupajte ljubazno i s mnogo dobrote. Izbjegavajte ogovaranja. Oni koje kleveću poštene žene neka su prokleti na oba svijeta. One koji optuže poštene žene zbog nevjerstva u braku ili zbog nemorala, a ne mogu za to izvesti četiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca bičem i nikada im ni u čemu više nemojte vjerovati, jer to su nevaljalci i zlikovci. Ako prema svojim ženama osjetite malu odvratnost, nemojte nagliti, promislite, možda vam je Bog baš u tome ukazao sreću. Nemojte tražiti razvod braka bez opravdanih razloga, jer od svih stvari koje je dopustio Bog najviše mrzi razvod braka. Žene su vam se predale na vjeru Božiju, - poštujte, vjernici, taj amanet Božiji.

O vjernici, kad određujete i između sebe dijelite nasljedstvo, budite strogo pravedni i držite se Allahove knjige. Bog je odredio koji dio nasljedstva kojem nasljedniku pripada; nije vam, dakle dozvoljeno napraviti oporuku u nečiju korist nauštrb nasljednikovog prava. A oporuka u korist strane osobe ne smije prelaziti trećinu ukupnog nasljedstva. Čuvjate imanja maloljetnih, nemoćnih i slaboumnih. Nemojte upotrebljavati njihova imanja da umnožite svoja. To je bio težak grijeh.

Dijete pripada bračnom drugu, a preljubnik se kamenuje. Ko traži drugog oca os svoga, proklet neka bude od Allaha, meleka i svih ljudi. On njega se na Sudnjem Danu neće primiti ni otkup ni naknada. Mir neka bude među vama.

Ubistvo s predumišljajem bit će kažnjeno poravnanjem, ubistvo bez predumišljaja, kada se ubije iz nehata kolcem ili kamenom, stajat će počinitelja stotinu deva kao krvarina. Ko bude tražio više od ovoga, on pripada vremenu neznanja (džahilijeta). Razumjeste li poruku, o ljudi! Bog neka mi je svjedok.

Počasne službe iz doba neznanja ukidaju se, izuzev straže pred Kabom i dužnosti napadanja hodočasnika. Šejtan nema više nade da će biti poštovan u vašoj zemlji. Ali, čuvajte se da mu ne izađete u susret u drugim stvarima tj. u onima koje ne smatrate vrijednim i značajnim. Čuvajte, dakle, vjeru svoju!

Ljudi čujete! Dodavanje neposvećenog mjeseca usred mjeseci Božijeg mira djelo je nevjernika koji ovaj mjesec jedne godine smatraju neposvećenim, a druge posvećenim, kako bi prividno poštovali broj svetih mjeseci. Oni, dakle, oskvrnjuju ono što je Bog posvetio, a posvećuju ono što je Bog ostavio profanim. Vrijeme je da postavimo stvari onako kako ih je Bog uredio stvarajući nebesa i Zemlju. I, zaista, Bog je odredio da se godina sastoji od dvanaest mjeseci, od dana stvaranja nebesa i Zemlje. Od ovih dvanaest mjeseci četiri su posvećena, od kojih tri uzastopna i jedan odvojeni: zulkade, zulhidždže i muharrem, te redžeb, koji pada između dva mjeseca `džumade` i šabana.

Ljudi, vjernici su braća. A bratstvo je imanje nepovredivo, osim kad on sam dopusti. Nemojte se nakon moje smrti vratiti bezboštvu, te se okomiti jedni na druge. Ta ja sam ostavio što će vas voditi: Knjigu Božiju, koja će vas, ako je vjerno budete pridržavali, uvijek čuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. To je knjiga jasna i pozitivna, koju je sam Allah objavio. Imate pred sobom i moj cijeli život, moje riječi i moja djela; sve što sam govorio i radio nastojao sam da to bude u potpunom skladu s Božijim određenjima.

O ljudi, vas je Allah stvorio od jednog pretka, i svi vi potječete od Adema, a Adem je od gline stvoren. Najbolji je kod Boga onaj koji Ga se ponajviše boji. Nema prednosti Arap nad ne-Arapom niti ne-Arap nad Arapom, osim po vjeri!

O vjernici, govorite uvijek čistu istinu, neka vas nikad mržnja ne zavede sa staze pravde i pravičnosti. Pravednost je sestra pobožnosti. Bojte se Boga, On poznaje vaša djela!“

Nakon kratke pauze Muhammed a.s. uskliknu: „O Bože moj, jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju?“ „Božiji Poslaniče, ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama prenio što ti je Bog povjerio!“, potvrdilo je sto pedeset hiljada duša u jedan glas.

Tekst preuzet iz knjige KORACI U ISLAM - Mustafa Spahić

Neka je Allahov oprost, milost i selam na našeg Poslanika s.a.v.s. njegovu porodicu, ashabe, prijetelje i sve muslimane i muslimanke.
Amin

vidim duži tekst, kontam da li da se namjestim i počnem čitati ,
kad vidjeh da je autor...

kamen spoticanja wrote:Sada u eri obnove, buđenja i ponovnog vraćanja Islamu vrlo je važno, ne toliko ono što je radio Muhamed a. s., koliko ono kako je radio. Za nas je, kad je riječ o uzoru, važan metod, taktika i strategija kojom se služio Božiji poslanik, važno je kako je prilazio problemima, kako se suočavao sa datim situacijama, kako se u njima postavljao i kako je na njih primjenjivao Kur,an. Očito je, da mi u njegovim praktičnim rješenjima ne možemo uvijek naći rješenje za svoje probleme. On je praktično rješavao probleme svoga vremena i svoga društva, i na njih primjenjivao Islam. Čak i kad se radi o istom problemu on u drugom vremenu i drugim uvjetima ima drugo rješenje i drukčiju primjenu. O jednom problemu nemoguće je dati konačno praktično rješenje i o njemu reći posljednju riječ. Praktična primjena islamske misli, u vidu rješenja datih problema u određenom historijskom trenutku uvijek je determinirana načinom shvaćanja društvenih potreba, općim razvojem samog društva i tehničkim mogućnostima. Oblici i forme primjene islamskog učenja nemaju niti smiju imati obilježje konačnog, nepromjenjivog rješenja. Prvu islamsku zajednicu ne prihvaćamo kao uzor po njenoj vanjskoj organizacionoj formi, niti po njenim praktičnim rješenjima, već po njenoj osnovnoj orijentaciji, po načinu prilaza i odnosa prema islamskoj misli. Bilo je naj-kobnije u razvoju islamske misli kada se ona mistificirala, pretvorila u praktična rješenja i identifikovala sa tim rješenjima.

eto, da i ja šta malo podvučem

bijela wrote:
eto, da i ja šta malo podvučem

ocekivao sam