Moral i ljudska sebicnost

[Static-X]

[ljubav_aha]

[Warhead]

Znas sta je meni glupo i sta ne razumijem? To da doguras do 10.000 postova a da nisi naucila da iza tacke i zareza ide razmak, a da ne spominjem ostalo. Ja u jednoj recenici odavno ne uocih vise gresaka. Sa takvim nivoom pismenosti onda nije ni cudo da jedino ti ne mozes skontati to sto se treba skontati. Ja bih ti savjetovao da za pocetka procitas koju lektiru, pa da onda svratis do foruma. Manje ces kolutati ocima i ispadati smijesna.

tema nije gramatika i to je sve sto si imao napisati , a o svom stavu moralu i ljudskoj sbicnosti vjernika i nevjernika nestalo baterija

Nije nestlo bateriji,nego sve je rijeto sto se imalo rijet o tojme.Sreco,ocioto ti nemores ukapirat.

[ljubav_aha]

Znas sta je meni glupo i sta ne razumijem? To da doguras do 10.000 postova a da nisi naucila da iza tacke i zareza ide razmak, a da ne spominjem ostalo. Ja u jednoj recenici odavno ne uocih vise gresaka. Sa takvim nivoom pismenosti onda nije ni cudo da jedino ti ne mozes skontati to sto se treba skontati. Ja bih ti savjetovao da za pocetka procitas koju lektiru, pa da onda svratis do foruma. Manje ces kolutati ocima i ispadati smijesna.

tema nije gramatika i to je sve sto si imao napisati , a o svom stavu moralu i ljudskoj sbicnosti vjernika i nevjernika nestalo baterija

Nije nestlo bateriji,nego sve je rijeto sto se imalo rijet o tojme.Sreco,ocioto ti nemores ukapirat.

zar ti zaista mislis da sam nasekriana jer te ne zelim ukapirati

[Warhead]

zar ti zaista mislis da sam nasekriana jer te ne zelim ukapirati

Gotovo da samo djelimicno mislim da si nasikirana i bas mi je zao.

[ljubav_aha]

zar ti zaista mislis da sam nasekriana jer te ne zelim ukapirati

Gotovo da samo djelimicno mislim.

samo nastavi pisati ne temi,vidim,imas potrebu nastaviti pisati, ne brigaj,ne interesuje me dovolljno si >rekao<

[Warhead]

@warhwd....kako li vec se zove
da je i ljubav_aha ispravljala post kao ti 2 puta, vrlo je vjerovatno da ni ona ne bi imala greshaka

Sanejbi bejbi pazi da ti se zvaka ne zalijepi na celo.

[Warhead]

samo nastavi pisati ne temi,vidim,imas potrebu nastaviti pisati, ne brigaj,ne interesuje me dovolljno si >rekao<

Ja bih najradije da izadjemo na kafu. Pozelio sam da ucinim dobro djelo

[ljubav_aha]

@warhwd....kako li vec se zove
da je i ljubav_aha ispravljala post kao ti 2 puta, vrlo je vjerovatno da ni ona ne bi imala greshaka

Sanejbi bejbi pazi da ti se zvaka ne zalijepi na celo.

hajd' probaj

[ljubav_aha]

samo nastavi pisati ne temi,vidim,imas potrebu nastaviti pisati, ne brigaj,ne interesuje me dovolljno si >rekao<

Ja bih najradije da izadjemo na kafu. Pozelio sam da ucinim dobro djelo

sto si fin zoves me na kafu ,jer ti se pije kafa

[travar]

Ova je bolja

[Shoshana]

• tumacenja teznji ka pomaganju se mogu izvesti na nekoliko nacina ali onaj kljucni za ovu raspravu je taj da covjek pomazuci druge prvenstveno zeli dobro za sebe, sto se projicira u karakteristiku koju nazivamo sebicnost (postoje matematicki modeli koji nedvosmisleno pokazuju da je ovo zaista tacno);

Ja se taman zaletjeh ovo napisati (sa izuzetkom ovih modela za koje prvi puta cujem), kad me NIN vec pretekao. Kad se sve ogoli do dna - sva dobra djela cine se iz sebicnih razloga. Sto ih ne cini manje dobrim djelima, naravno.

[ljubav_aha]

Ova je bolja

ne,nije,moja fotka paralelne ljubavi je ipak najbolja

[ljubav_aha]

Kad se sve ogoli do dna - sva dobra djela cine se iz sebicnih razloga. Sto ih ne cini manje dobrim djelima, naravno.

[arzuhal]

Obzirom da je NIN toliko toga dobrog i tačnog napisao na ovoj temi, ovu priči prebacujem ovdje...

Eh, u ovim postovima koje ste napisali se krije konacna tacka i napokon cisti dokaz koji dolazi iz samih vjerskih nacela i potvrdjuje ono sto sam pricao sta je uopste vjera i koji cilj ima, ovo ce biti sjajno izlaganje. Citirat cu tebe i Kotromanicha.

Već sam opširno pisao, na nekim temama ranije, o: pitanju morala kod ateista; da li ateisti mogu činiti dobra djela?, prizna li Bog djela ateista ili samo vjernika, itd. tako da ne mislim nanovo o tome. Zato hoću samo malo o ovome...
Naravno da ateisti mogu činiti dobra djela i to sa iskrenom namjerom. To, za onoga koji vjeruje u Kur'an i nastoji da se što više druži sa Kur'anom i da ga razumije i primjeni, a uz to da živi život bez poveza na očima, nije uopće sporno. Allah, 'azze we dželle, kaže (sura En-Nisa):

113. Da nije Allahove dobrote i Njegove milosti prema tebi, - neki pojedinci njihovi su bili naumili da te prevare – ali su samo sebe prevarili, a tebi nisu nimalo naudili. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!
114. Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.

U ovim ajetima Allah govori o nekim nevjernicima iz vremena Muhammeda, alejhi-selam, koji su vazda kovali nake planove kako da naštete Muhammedu, alejhi-selam, i njegovoj poslaničkoj misiji. A očekivati je da se, za one koji tajno rade na tome da nanesu zlo nekome drugom (a u ovom slučaju Muhammedu, alejhi-selam, najdražem biću Allahovom), kaže ono najgore i pokaže, ako ne mržnja, a ono velika odvratnost.
Pa, ipak, pored tih njihovih potajnih kovanja planova protiv Muhammeda, alejhi-selam, Uzvišeni Allah u ovim ajetima ne govori ružno o njima, podstičući Svog poslanika, alejhi-selam, i sve druge vjernike, na mržnju protiv takvih ljudi. Naprotiv, Allah prvo izdvaja jedne od drugih - čak ni Bog ne generalizira u ovom slučaju! - pa kaže da postoje pojedinci (zato sam boldirao) među njima.
U tome je, za onoga ko voli Kur'an i pažljivo i brižljivo ga iščitava, velika pouka.

Obrati paznju na ono sto sam boldirao, znaci tu se opisuje da ja koji sam nevjernik (pojedinac) imam naumu da prevarim nacela vjere, ali da Allah ne govori nista ruzno o meni. To uzimamo na razmatranje za dalje stavke:

I nakon što Allah ukaže da neki pojedinci rade na spletkarenju protiv Poslanika, alejhi-selam, Allah potom ističe da svi ti tajni dogovori nemaju ništa dobro, osim u nekoliko slučajeva:

1) kada traže (jedni od drugih, podstičući se međusobno) da daju milostinju, da pomažu potrebite;
2) da se, generalno, čine dobra djela koja su od velike koristi za društvo i;
3) kada rade na pomirenju pojedinaca i cijele zajednice, stvarajući slogu među ljudima.

Dakle, sam Allah Pravedni ističe i ne skriva činjenicu da oni, koji svakako ne vjeruju u Njega, jesu kadri da čine dobra djela, i to kakva dobra djela! I ne tvrdi da je to nemoguće, samo zato što su nevjernici

Kroz cijeli Kur'an se ističu dvije karakteristike sretnih ljudi: vjerovanje i činjenje dobrih djela. Onaj, prema Kur'anu, koji spoji to dvoje, taj je od ahiretskih sretnika. Od vjernika koji tvrdi da vjeruje, uvijek se traži potvrda njegovih riječi dobrim djelima. Jer ukoliko njih nema, onda on priča priču bez pokrića.
Prema tome, što se tiče islamskog učenja, nije uopće sporno da neki nevjernik ima jednu od ove dvije karakteristike, pa da bude jedan od sretnika, makar samo u ovosvjetskim okvirima, u okvirima svijeta i Realnosti koju jedino priznaje i po kojoj mjeri istinu.
A, inače, linija između vjerovanja i nevjerovanje je veoma tanka, ma ko tvrdio suprotno, i nikad se ne zna ko će kako završiti. Tako ima primjera da sku pojedinci gubili svoju vjeru zbog nečinjenja dobrih djela, a drugi su, upravo zbog takvih djela, zadobijali vjeru

Sto se tice nevjernickih dobrih djela, posto Allah nije nepravedan, Allah nagradi nevjernika za njegova dobra djela na ovom svijetu, tako sto mu otkloni nesrecu, od njega, ili mu da malo vise imetka, ili da zdravlje, otkloni bolest itd
ali zato kad dodje na sudnji dan, onda belaji nastaju jer je dosao praznih dzepova nepripremljen za novi zivot.

Allah kaze u Kuranu:

Allah je dobar prema robovima Svojim; on daje opskrbu kome hoće, i On je moćan i silan.

Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu - umnogostučićemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovom svijetu - daćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.

23. i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti - a na što mu je sjećanje?! -
24. i reći: "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!"

evo odgovara od Allaha :

"Onome koji želi Ovaj Svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti." Kuran

nemora znaciti da ce svi nevjernici dobiti od Allaha nagradu na ovom svijetu, u vidu sacuvanja zdravlja, da ga izlijeci bolesti, sacuva nesrece itd, ima recimo nevjernika nepoznaju islam, niti kuran, a udjeljuju imetak , pomazu siromahe, sirocad, itd takvi mogu dobiti nagradu za svoja djela na ovom svijetu ako to Bog hoce.

a ima bogami i nevjernika, koji rade nekad dobra djela samo eto kako bi rekli kako je siroke ruke, pa da se pohvali pred narodom, i kako moze takav ocekivati nagradu na bilo kom svijetu ??? Ili recimo rade dobra djela iskreno a sa drugi strane kad im spomenes BOga mrak i padne na oci, ili o islamu itd

pa u ovoj recenci ti je odgovor Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo,

ali ima jos jedna stvar, Allah moze covjeka da kazni dunjaluckim blagodatima zbog nevjerstva, tako sto ce ga obamnuti jer davanje raznoraznog bogastva i zdravlja i svega, pa on pomisli da je Bog zadovljan sa njim zbog raznih balgodati koje ima

Allah kaze:

55. Neka te ne odusevljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima kazni na ovom svijetu i da skoncaju kao nevjernici.

Život na ovome svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli

1.Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati
1.i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!

Spojio sam dva citata i arzuhalova i Kotromanicha jer se nadovezuju, a Kotromanich je izvadio detaljne iskaze. Ponovo obratite paznju na boldirani tekst. Znaci u gornjem dijelu gdje sam napisao da nevjernici (pojedinici) imaju naumu da prevare nacela vjere, ali Allah ne govori nista ruzno o njima, vec ih kako pise u dva spojena citata nagradjuje na ovom svijetu blagodatima tacnije kako pise obmanjuje, ali na onom svijetu ih ceka pakao, belaj, kazne.

Kao prvo, mi nevjernici kao sto sam vec koliko puta rekao ne ocekujemo nit trazimo ikakve nagrade vec iskreno od sebe pomazemo drugome. A u vjerskim nacelima se bez ikakve potrebe se spominju nagrade i nagrade, ovosvjetska bogatstva za nevjernike i time se zeli stvoriti losa i kriva slika o nama da iako uradimo dobro, da smo pohlepni pa nas Allah obmanjuje nagradama, a ponovo govorim da nista ne trazimo ni od koga zauzvrat nit ista ocekujemo nit zelimo da budemo dio vjerskih nacela tako da te nagrade i bogatstva koja se govore u nase ime obicna izmisljotina.

A kad su u pitanju nagrade prema vjerskim nacelima znaci ono sto se tvrdi da vjernike ocekuje na onom svijetu, ovaj primjer jasno dokazuje koliko su njihova dobra djela moralna u ovom svijeru u odnosu na nevjernike:
"Da li je moralan i dobar onaj pjevac koji humanitarni koncert odradi iskreno od sebe za drugoga bez ikakvih ocekivanja i nagrada za svoje djelo (nevjernik), ili onaj pjevac koji ocekuje nesto od toga u vidu skupljanja jos jednog boda za sebe za koje ce biti nagradjen (vjernik)? Oba pjevaca su uradilo dobro djelo, ali koji je moralniji jasno se vidi.

Sada slijedi zavrsni dio i zakljucak.

Lazne tvrdnje u vjerskim nacelima pocinju od arzuholovih iskaza na pocetku gdje se kaze "da nevjernici (pojedinci) imaju naumu da prevare vjerska nacela, ali da Allah ne govori nista lose o njima." Onda sam jasno dokazao da nevjernici nemaju nikakve naume i kojekakve planove prevare, i da Allah ustvari govori lose o njima i to sa lazima. Znaci te naume da prevare vjerska nacela se opisuju u Kotromanichevim isječcima u obliku cinjenja dobrih djela samo samo da bi bila nagradjena nagradama, bogatstvom, i da ce nevjernici tako biti nagradnjeni ovozemaljskim blagodatima i zatim kanjeni na onom svijetu paklom itd. Tu sam ponovo dokazao da nevjernici koji cine dobra djela ne cine iz nekih ocekivanja i nagrada ovozemaljskih nit onozemaljskih kao sto se lazno pripisuje u vjerskim nacelima, vec iskreno od sebe za drugoga ebez ikakvih ocekivanja.

I ponovo da citiram Kotromanicha:

"evo odgovara od Allaha :
"Onome koji želi Ovaj Svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći. A onaj koji želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti." Kuran

Eh sada je sve jasno na pitanja "morala kod ateista; da li ateisti mogu činiti dobra djela?, prizna li Bog djela ateista ili samo vjernika?" Odgovor je jednostavan na primjeru:

Onaj koji cini dobro djelo i ne vjeruje u vjerska nacela, ce biti nagradjen na ovom , ali na onom svijetu kaznjen!

Na tom primjeru uzimajuci u obzir sva lazna tumacenja i opise koje se pridodaju onima koji nevjeruju, dolazimo do jasne cinjenice da time ako nevjernik uradi dobro djelo ce biti nagradjen na ovom svijetu, ali kako pise "da ce biti kaznjen na onom svijetu od Allaha" apsolutno razotkriva prema vjerskim nacelima da Allah bez obzira da li nevjernik cini DOBRO DJELO, ono se ne cijeni kod Njega i bit ce KAZNJEN bez obzira sto je citav zivot taj nevjernik cinio dobra djela iskreno od sebe pomogajuci drugima, nije varao, krao, odavao ovozemaljskim zadovoljstvima, bez obzira na ISPRAVAN nacin zivota i DOBRA DJELA ako nije vjerovao u Allaha bit ce kaznjen. E da li je Allah onda PRAVEDAN kao sto mu se dodaje epitet, da li je pravedno da DOBRA DJELA i DOBRI LJUDI budu kaznjeni samo sto nisu vjerovali i nisu bili vjernici.

BUDI VJERNIK ILI CES BITI KAZNJEN KOD BOGA (ALLAHA) BEZ OBZIRA CINIO TI DOBRA DJELA I BIO TI DOBAR COVJEK.

Pa to je to o cemu sam pricao, sad je ovom greskom iz vjerskih nacela dokazano da je vjera samo alat za prikupljanje masa ciji su temelji puni pogresnih, laznih, nemoralnih tumacenja onih koji nisu dio njenih okvira onih koji su se opametili i postali svjesni lazi i izimisljotina, alat izmisljen od strane covjeka da bi pridonosio pojedincima na vrhu kao sto se dogagja od kako se zna za bilo koju vjeru kroz historiju covjecanstva, izmisljena personifikacija lika u obliku Boga koja iz treceg lica zapovijeda, kaznjava, nagradjuje itd. Cak i sada ako neko pokusa iz vjerskih redova da demantuje ovaj dokaz, ustvari ce demantovati tumacenja iz vjerskih nacela koje i sam prakticira, postuje, pa ce se tako dovesti u slijepu ulicu, a koliko ih je samo u vjerskim nacelima pored ovog primjera...

[arzuhal]

Najbliža definicija čovjeka (a to je veoma nezahvalna stvar, to definiranje) i osnov sa kojeg mogu krenuti u bilo kojem smjeru kada pričamo o čovjeku pojedincu ili čovjeku u interakciji sa drugim ljudima ili svom prirodom, pa i duhovnim svijetom kada je riječ o vjernicima, je:

Čovjek je biće potrebe.

Čovjek je, naprosto, biće kojeg karakteriše POTREBA, u svim njenim oblicima. Ne kažem da drugi živi organizmi nisu u potrebi, nego da je to nešto što na poseban način karakterizira čovjeka kao misleće biće, a opet, kao biće koje zna napraviti čudesa (dobra i loša) u odnosu na zadovoljenje svoje potrebe. Svi smo mi, kao ljudi, u stalnoj potrebi za nečim, pa radilo se o osnovnim potrebama za zadovoljenje biološkog opstanka ili o nekim suptilnijim, duhovnim, duševnim, emotivnim stvarima. Ta POTREBA odavno tjera čovjeka i odvažuje ga na putu umjetnosti, filozofije, sporta, znanosti, vjere...Zbog potrebe ljudi vole i bivaju voljeni, hrane i bivaju nahranjeni...Iz potrebe da nešto kažu, oni pišu najljepše sonete, najljepšu poeziju. Zbog potrebe da se iskažu, oni treniraju i vježbaju, usavršavaju se.
Naravno, upravo što je to tako, čovjek, uglavnom, zna činiti i bespotrebne stvari, zna pretjerivati u želji da zadovolji svoju potrebu.
Ovo malo navodim kako bih rekao ono što je i NIN govorio: nema tog čovjeka koji nije u potrebi i koji bilo što čini ne čini a da to nije zadovoljenje neke navlastito njegove potrebe.
I zato: bilo koji čovjek koji učini ''neko dobro djelo'', makar ga niko ne vidio, makar ne vjerovao da ima da Neko ko ga vidi, taj samozatajni pojedinac čini nešto što predstavlja potrebu njegova duha, njegova ega. S tim u vezi, priča o tome čije je djelo ''iskrenije'', vjernika ili nevjernika, kada izdvojeno o tome pričamo, biva kao dječije prepiranje. Svaki pojednac ima potrebu da to dobro djelo učini, a mi treba da pričamo o tome kako je moja potreba iskrenija i autentičnija od tvoje potrebe!?
Onako kako ja gledam na te stvari, to je nonsens.
Sada prelazim na neka objašnjenja kroz islam.

Allah u Kur'anu veli, u suri Fatir/Stvoritelj:

15. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.
16. Ako hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti,
17. to Allahu nije teško.

Ovi ajeti su ključni za razumijevanje nekih stvari. Ja ću pokušati nešto od toga objasniti, a kako će se to shvatiti i razumjeti, o tom-potom...

Prema islamskom učenju, tri su ključna odnosa:
1) odnos Boga prema čovjeku;
2) odnos čovjeka prema Bogu i;
3) međuljudski odnosi

Već sam naveo i kur'anske ajete kao dokaz da Allah ne negira ničije dobro djelo, pa tako ni dobra djela onih koji ne vjeruju. Svakako da su oni koji ne vjeruju kadri činiti dobra djela, kao što su i oni koji vjeruju kadri činiti loša djela, nedjela. Treba makar malo bolje poznavati islam i izvore islamskog učenja, Kur'an i sunnet, pa imati mogućnost neke cjelovitije slike o ovim trima odnosima koje navedoh. Makar zbog elementarnog poštenja.

Što se tiče onog prvog odnosa (Boga prema čovjeku), a kojeg sam malo otkrio navodeći ajete, on je sasvim jasan (a ovom priliko govorim samo o jednom aspektu tog odnosa): Allahu nije potrebno ništa od čovjeka, ni vjera ni nevjera, ni dobra ni loša djela. On je neovisan od svega toga. Bogu ne treba moja molitva i sadaka, kao ni moji grijesi. Allaha ''ne održava'' vjerovanje vjernika, niti ga ''slabi'' nevjerovanje nevjernika. On je već sam o sebi rekao da kada bi svi ljudi i džini, svi do jednog, bili vjernici kao najbolji vjernik među njima, to ništa ne bi uvećalo Njegovu veličanstvenost, kao što ne bi, kada bi svi ljudi i džini bili svi do jednog nevjernici kao najveći nevjernik između njih, to ništa umanjilo Njegovu veličanstvenost.
Tako je u akaidu, u islamskim osnovama vjerovanja.

Ovdje sam se već dotakao i drugog odnosa: sve što mi radimo, bilo u skladu sa vjerom ili ne, to nije zbog Boga. Prema onome što znamo, a što stoji u Kur'anu, to činimo zbog nas samih. Allah je, jednostavno, davao Upute čovječanstvu, a dao mu je i slobodu volje da te Upute prihvati ili odbaci. Bogu je svejedno kako će se ljudi ponašati, sebi će.

Da bi se razumjelo zašto postoji ''drukčiji odnos'' prema djelima vjernika i nevjernika, ali i djelima među samim vjernicima, treba saznati sa koje to ''pozicije'' Bog govori ljudima.
Naime, Kur'an obiluje informacijama koje nam kazuju kako je Allah stvorio sve, pa i čovjeka. On je omogućio čovjeku da uopće bude, da postoji. Opskrbio ga je razumom i mogućnošću da podredi okolni svijet sebi.
Dakle, nastojim reći ono što sam Bog o sebi govori, kroz Kur'an.
Ono, zbog čega Bog poziva ljude da vjeruju u Njega, je zato što je On njihov Stvoritelj i Opskrbitelj. Sad, pokušajmo zamisliti ovo o čemu govorim: Allah je samog čovjeka izveo iz nepostojanja u postojanje, dao mu skladan oblik, sve mu potčinio, odlikovao ga razumom...i tako unedogled, a jedino što traži od tog mizernog stvorenja je da Ga povjeruje kao Stvoritelja. A ne traži zbog Sebe, nego zbog tog samog čovjeka.
Često sam znao praviti neprikladno poređenje: dva roditelja su bila i prije rađanja svog djeteta. Zamislimo kako se oni brinu o djetetu u još prenatalnom dobu, pa nakon rođenja. Oni, recimo, sve nastoje da učine za njega, da ga othrane dok je slab i nejak, rade za njegovo dobro, nastoje da mu omoguće što bolje uslove za život, da ga otškoluju, da ga pripreme za život. I, recimo, da uspiju u tome, uz svu roditeljsku brigu i ljubav. A onda to dijete ode daleko od njih, zaboravivši potpuno na svoje roditelje, i tamo negdje, u bijelom svijetu, čini neka dobra djela nekim nepoznatim ljudima. A nikad se više ne vrati svojim roditeljima, da ih vidi. Nikad ni pismo da im pošalje, pa, čak, počne tvrditi da on, zapravo, nikad i nije imao roditelje, da je sve sam uspio u životu.
Kako bi se ti roditelji osjećali? Šta bi rekli za njegova neka dobra djela, ukoliko on nikad ne bi pokazao obzir da im, makar, javi ponekad?
A Allah je iznad svega toga.
Ovo što pričam je samo pokušaj da lociram mjesto dobrih djela kada je rijač o vjernicima i nevjernicima, a kako je to objašnjeno u islamu.
Dakle, Allah nas pita, Onaj koji je stvorio i stvari koje su čovjeku nezamislive, otprilike: odakle ti pravo, čovječe, da ti Meni mašeš svojim 'dobrim djelima', a da pritom još i ne vjeruješ u Mene, i zahtijevaš nešto?
Ne postoji to dobro djelo, ne postoji taj izum ili otkriće nekog ateiste-znanstvenika koji će omogućiti lakši život čovječanstvu, a koje će frapirati i zadiviti Stvoritelja i zbog čega će On reći: Nisi vjerovao u Mene, ali si prave stvari radio i to iznenađujuće dovitljivo, haj u džennet!
Sva naša djela, i vjernika i nevjernika, i postoje jedino što nam On omogućava da ih činimo, a ista ta sva djela spram Njegova djela i ne postoje, ništavna su!
To je ključna stvar koju valja razumjeti da bi se razumjelo zašto dobra djela ateista nemaju svoju prođu na Budućem svijetu. Ali isto tako ni vjernici ne mogu imati pouzdanje u svoja dobra djela, da će im ona nešto priskrbiti kod Gospodara svjetova. Zato je i Muhammed, alejhi-selam, rekao da niko neće ući u džennet zbog svojih djela, nego samo zbog Allahove milosti, pa i on sam, kao poslanik.
I tu se radi o praktično pokazanoj slobodnoj volji koju je Allah dao svim ljudima: vjernik se ne uzdaje u svoja dobra djela kao kartu za Bolji Život, nego se uzda u Svemilosnog i Njega ima na umu, kao što ima na umu da su mu sva djela manjkava i 'zaprljana' egocentrizmom, željom da ga se blagonaklono pogleda kao dobročinitelja, da dobije priznanje ili bilo što drugo što može imati i ateista-dobročinitelj. I to i jest ključna razlika: vjernik ima na umu Allaha sa čijim Imenom će činiti nešto, a ateista Njega nema na umu. Zato sam već navodio: nevjernik nije osoba koja ne može činiti dobra djela, samo što odbacuje mogućnost da ta dobra djela imaju ikakav rezultat za ''tamo neki ahiret'', pa ga, samim tim, i ne šalju na ahiret i to na pravu adresu
Zato će, kako kaže Allah u suri Sad, doći Dan kada će Allah reći onima koji Ga nisu vjerovali: ''Danas ćete biti zaboravljeni, kao što se vi bili zaboravili Nas.''

Što se tiče vjernika, oni se, generalno, dijele na tri, slikovito kazano, vrste (kako je to lijepo objasnila Rabija El-Adewija):
1) trgovci
2) robovi
3) oni koji su spoznali

''Trgovci'' su oni vjernici koji se mole i čine dobra djela, e da bi time ušli u džennet, u tome vide podsticaj. ''Robovi'' su vrsta vjernika koja sve to isto čini samo da ne bi otišli u džehennem, oni se plaše kazne pa su brižni.
Treća vrsta vjernika su iskreni vjernici kojima nikad nije prvo na umu ni džennet, ni džehennem, nego naprosto vjeruju i znaju da je Allahovo zadovoljstvo iznad dženneta i da je Njegovo nezadovoljstvo gore od džehennema, te da se Njemu, kao Stvoritelju i Opskrbitelju, ne treba pridodavat neki drugi razlog (džennet ili džehennem) da bi mu se okrenuli. Ako Allah jest moj Stvoritelj i ako je On meni dao sve ovo što imam, pa zar još da zbog nečeg, a mimo Njega Samog, da činim ibadet i nadam se nečemu boljem od Njega!? Ovdje radi o nivoima svijesti kod različitih vjernika.
A da ima vjernika svakakvih, pa Kur'an nam stalno kazuje o tome. Dovoljna je sura El-Ma'un koja govori o vjernicima koji svoju vjeru poriču, klanjaju namaz, a nikome ništa ne bi dali, nikome ne bi pomogli.

Ovako (između ostalog) islam uči, a molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje pogriješio.

Iskren i pametan vjernik, svjestan svojih ljudskih slabosti, neće nikada imati pouzdanje, ne samo u svoja djela, nego čak i u svoje vjerovanje, jer zna da se stvar može preko noći okrenuti, pa da neko zanoći kao vjernik, a osvane kao nevjernik i obrnuto. Zato vjernik neće prozivati nijednog nevjernika zbog njegova nevjerovanja, niti će sa ponižavanjem gledati na dobra djela nevjernika. On će se o sebi pozabavit jer ništa nije riješeno, sve do samog Kraja. I to je dio onog trećeg, međuljudskog odnosa.

Zato je nijet ili namjera ono što određuje, na koncu, i samo djelo. A da se taj nijjet očuva čistim, pa to je najveća tegoba jednom vjerniku, a i iz onih razloga koje je NIN navodio.

I šta, onda, preostaje, u ovoj priči o dobrim djelima jednih i drugih, ako su svi kadri činiti dobra djela? Pa jedino napadati same temelje islama koji nas uče o Stvoritelju. Odbaciti samo vjerovanje da je to tako kako Kur'an veli. Ima ko da vjeruje.
Uostalom, zašto bi se neki ateista zamarao ahiretom u kojeg ne vjeruje...

[strongwoman]

Aferim Arzuhale

Narocito na zadnju recenicu...

[bijela]

arzuhal - svaaaaka čast!
Bog ti dao, vazda im'o, vazda pis'o.

[ljubav_aha]

Najbliža definicija čovjeka (a to je veoma nezahvalna stvar, to definiranje) i osnov sa kojeg mogu krenuti u bilo kojem smjeru kada pričamo o čovjeku pojedincu ili čovjeku u interakciji sa drugim ljudima ili svom prirodom, pa i duhovnim svijetom kada je riječ o vjernicima, je:

Čovjek je biće potrebe.

Čovjek je, naprosto, biće kojeg karakteriše POTREBA, u svim njenim oblicima. Ne kažem da drugi živi organizmi nisu u potrebi, nego da je to nešto što na poseban način karakterizira čovjeka kao misleće biće, a opet, kao biće koje zna napraviti čudesa (dobra i loša) u odnosu na zadovoljenje svoje potrebe. Svi smo mi, kao ljudi, u stalnoj potrebi za nečim, pa radilo se o osnovnim potrebama za zadovoljenje biološkog opstanka ili o nekim suptilnijim, duhovnim, duševnim, emotivnim stvarima. Ta POTREBA odavno tjera čovjeka i odvažuje ga na putu umjetnosti, filozofije, sporta, znanosti, vjere...Zbog potrebe ljudi vole i bivaju voljeni, hrane i bivaju nahranjeni...Iz potrebe da nešto kažu, oni pišu najljepše sonete, najljepšu poeziju. Zbog potrebe da se iskažu, oni treniraju i vježbaju, usavršavaju se.
Naravno, upravo što je to tako, čovjek, uglavnom, zna činiti i bespotrebne stvari, zna pretjerivati u želji da zadovolji svoju potrebu.
Ovo malo navodim kako bih rekao ono što je i NIN govorio: nema tog čovjeka koji nije u potrebi i koji bilo što čini ne čini a da to nije zadovoljenje neke navlastito njegove potrebe.
I zato: bilo koji čovjek koji učini ''neko dobro djelo'', makar ga niko ne vidio, makar ne vjerovao da ima da Neko ko ga vidi, taj samozatajni pojedinac čini nešto što predstavlja potrebu njegova duha, njegova ega. S tim u vezi, priča o tome čije je djelo ''iskrenije'', vjernika ili nevjernika, kada izdvojeno o tome pričamo, biva kao dječije prepiranje. Svaki pojednac ima potrebu da to dobro djelo učini, a mi treba da pričamo o tome kako je moja potreba iskrenija i autentičnija od tvoje potrebe!?

arzulah,tako vec godinama razmisljam

[just_think]

Najbliža definicija čovjeka (a to je veoma nezahvalna stvar, to definiranje) i osnov sa kojeg mogu krenuti u bilo kojem smjeru kada pričamo o čovjeku pojedincu ili čovjeku u interakciji sa drugim ljudima ili svom prirodom, pa i duhovnim svijetom kada je riječ o vjernicima, je:

Čovjek je biće potrebe.

Čovjek je, naprosto, biće kojeg karakteriše POTREBA, u svim njenim oblicima. Ne kažem da drugi živi organizmi nisu u potrebi, nego da je to nešto što na poseban način karakterizira čovjeka kao misleće biće, a opet, kao biće koje zna napraviti čudesa (dobra i loša) u odnosu na zadovoljenje svoje potrebe. Svi smo mi, kao ljudi, u stalnoj potrebi za nečim, pa radilo se o osnovnim potrebama za zadovoljenje biološkog opstanka ili o nekim suptilnijim, duhovnim, duševnim, emotivnim stvarima. Ta POTREBA odavno tjera čovjeka i odvažuje ga na putu umjetnosti, filozofije, sporta, znanosti, vjere...Zbog potrebe ljudi vole i bivaju voljeni, hrane i bivaju nahranjeni...Iz potrebe da nešto kažu, oni pišu najljepše sonete, najljepšu poeziju. Zbog potrebe da se iskažu, oni treniraju i vježbaju, usavršavaju se.
Naravno, upravo što je to tako, čovjek, uglavnom, zna činiti i bespotrebne stvari, zna pretjerivati u želji da zadovolji svoju potrebu.
Ovo malo navodim kako bih rekao ono što je i NIN govorio: nema tog čovjeka koji nije u potrebi i koji bilo što čini ne čini a da to nije zadovoljenje neke navlastito njegove potrebe.
I zato: bilo koji čovjek koji učini ''neko dobro djelo'', makar ga niko ne vidio, makar ne vjerovao da ima da Neko ko ga vidi, taj samozatajni pojedinac čini nešto što predstavlja potrebu njegova duha, njegova ega. S tim u vezi, priča o tome čije je djelo ''iskrenije'', vjernika ili nevjernika, kada izdvojeno o tome pričamo, biva kao dječije prepiranje. Svaki pojednac ima potrebu da to dobro djelo učini, a mi treba da pričamo o tome kako je moja potreba iskrenija i autentičnija od tvoje potrebe!?
Onako kako ja gledam na te stvari, to je nonsens.
Sada prelazim na neka objašnjenja kroz islam.

Allah u Kur'anu veli, u suri Fatir/Stvoritelj:

15. O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.
16. Ako hoće, uklonit će vas i nova stvorenja dovesti,
17. to Allahu nije teško.

Ovi ajeti su ključni za razumijevanje nekih stvari. Ja ću pokušati nešto od toga objasniti, a kako će se to shvatiti i razumjeti, o tom-potom...

Prema islamskom učenju, tri su ključna odnosa:
1) odnos Boga prema čovjeku;
2) odnos čovjeka prema Bogu i;
3) međuljudski odnosi

Već sam naveo i kur'anske ajete kao dokaz da Allah ne negira ničije dobro djelo, pa tako ni dobra djela onih koji ne vjeruju. Svakako da su oni koji ne vjeruju kadri činiti dobra djela, kao što su i oni koji vjeruju kadri činiti loša djela, nedjela. Treba makar malo bolje poznavati islam i izvore islamskog učenja, Kur'an i sunnet, pa imati mogućnost neke cjelovitije slike o ovim trima odnosima koje navedoh. Makar zbog elementarnog poštenja.

Što se tiče onog prvog odnosa (Boga prema čovjeku), a kojeg sam malo otkrio navodeći ajete, on je sasvim jasan (a ovom priliko govorim samo o jednom aspektu tog odnosa): Allahu nije potrebno ništa od čovjeka, ni vjera ni nevjera, ni dobra ni loša djela. On je neovisan od svega toga. Bogu ne treba moja molitva i sadaka, kao ni moji grijesi. Allaha ''ne održava'' vjerovanje vjernika, niti ga ''slabi'' nevjerovanje nevjernika. On je već sam o sebi rekao da kada bi svi ljudi i džini, svi do jednog, bili vjernici kao najbolji vjernik među njima, to ništa ne bi uvećalo Njegovu veličanstvenost, kao što ne bi, kada bi svi ljudi i džini bili svi do jednog nevjernici kao najveći nevjernik između njih, to ništa umanjilo Njegovu veličanstvenost.
Tako je u akaidu, u islamskim osnovama vjerovanja.

Ovdje sam se već dotakao i drugog odnosa: sve što mi radimo, bilo u skladu sa vjerom ili ne, to nije zbog Boga. Prema onome što znamo, a što stoji u Kur'anu, to činimo zbog nas samih. Allah je, jednostavno, davao Upute čovječanstvu, a dao mu je i slobodu volje da te Upute prihvati ili odbaci. Bogu je svejedno kako će se ljudi ponašati, sebi će.

Da bi se razumjelo zašto postoji ''drukčiji odnos'' prema djelima vjernika i nevjernika, ali i djelima među samim vjernicima, treba saznati sa koje to ''pozicije'' Bog govori ljudima.
Naime, Kur'an obiluje informacijama koje nam kazuju kako je Allah stvorio sve, pa i čovjeka. On je omogućio čovjeku da uopće bude, da postoji. Opskrbio ga je razumom i mogućnošću da podredi okolni svijet sebi.
Dakle, nastojim reći ono što sam Bog o sebi govori, kroz Kur'an.
Ono, zbog čega Bog poziva ljude da vjeruju u Njega, je zato što je On njihov Stvoritelj i Opskrbitelj. Sad, pokušajmo zamisliti ovo o čemu govorim: Allah je samog čovjeka izveo iz nepostojanja u postojanje, dao mu skladan oblik, sve mu potčinio, odlikovao ga razumom...i tako unedogled, a jedino što traži od tog mizernog stvorenja je da Ga povjeruje kao Stvoritelja. A ne traži zbog Sebe, nego zbog tog samog čovjeka.
Često sam znao praviti neprikladno poređenje: dva roditelja su bila i prije rađanja svog djeteta. Zamislimo kako se oni brinu o djetetu u još prenatalnom dobu, pa nakon rođenja. Oni, recimo, sve nastoje da učine za njega, da ga othrane dok je slab i nejak, rade za njegovo dobro, nastoje da mu omoguće što bolje uslove za život, da ga otškoluju, da ga pripreme za život. I, recimo, da uspiju u tome, uz svu roditeljsku brigu i ljubav. A onda to dijete ode daleko od njih, zaboravivši potpuno na svoje roditelje, i tamo negdje, u bijelom svijetu, čini neka dobra djela nekim nepoznatim ljudima. A nikad se više ne vrati svojim roditeljima, da ih vidi. Nikad ni pismo da im pošalje, pa, čak, počne tvrditi da on, zapravo, nikad i nije imao roditelje, da je sve sam uspio u životu.
Kako bi se ti roditelji osjećali? Šta bi rekli za njegova neka dobra djela, ukoliko on nikad ne bi pokazao obzir da im, makar, javi ponekad?
A Allah je iznad svega toga.
Ovo što pričam je samo pokušaj da lociram mjesto dobrih djela kada je rijač o vjernicima i nevjernicima, a kako je to objašnjeno u islamu.
Dakle, Allah nas pita, Onaj koji je stvorio i stvari koje su čovjeku nezamislive, otprilike: odakle ti pravo, čovječe, da ti Meni mašeš svojim 'dobrim djelima', a da pritom još i ne vjeruješ u Mene, i zahtijevaš nešto?
Ne postoji to dobro djelo, ne postoji taj izum ili otkriće nekog ateiste-znanstvenika koji će omogućiti lakši život čovječanstvu, a koje će frapirati i zadiviti Stvoritelja i zbog čega će On reći: Nisi vjerovao u Mene, ali si prave stvari radio i to iznenađujuće dovitljivo, haj u džennet!
Sva naša djela, i vjernika i nevjernika, i postoje jedino što nam On omogućava da ih činimo, a ista ta sva djela spram Njegova djela i ne postoje, ništavna su!
To je ključna stvar koju valja razumjeti da bi se razumjelo zašto dobra djela ateista nemaju svoju prođu na Budućem svijetu. Ali isto tako ni vjernici ne mogu imati pouzdanje u svoja dobra djela, da će im ona nešto priskrbiti kod Gospodara svjetova. Zato je i Muhammed, alejhi-selam, rekao da niko neće ući u džennet zbog svojih djela, nego samo zbog Allahove milosti, pa i on sam, kao poslanik.
I tu se radi o praktično pokazanoj slobodnoj volji koju je Allah dao svim ljudima: vjernik se ne uzdaje u svoja dobra djela kao kartu za Bolji Život, nego se uzda u Svemilosnog i Njega ima na umu, kao što ima na umu da su mu sva djela manjkava i 'zaprljana' egocentrizmom, željom da ga se blagonaklono pogleda kao dobročinitelja, da dobije priznanje ili bilo što drugo što može imati i ateista-dobročinitelj. I to i jest ključna razlika: vjernik ima na umu Allaha sa čijim Imenom će činiti nešto, a ateista Njega nema na umu. Zato sam već navodio: nevjernik nije osoba koja ne može činiti dobra djela, samo što odbacuje mogućnost da ta dobra djela imaju ikakav rezultat za ''tamo neki ahiret'', pa ga, samim tim, i ne šalju na ahiret i to na pravu adresu
Zato će, kako kaže Allah u suri Sad, doći Dan kada će Allah reći onima koji Ga nisu vjerovali: ''Danas ćete biti zaboravljeni, kao što se vi bili zaboravili Nas.''

Što se tiče vjernika, oni se, generalno, dijele na tri, slikovito kazano, vrste (kako je to lijepo objasnila Rabija El-Adewija):
1) trgovci
2) robovi
3) oni koji su spoznali

''Trgovci'' su oni vjernici koji se mole i čine dobra djela, e da bi time ušli u džennet, u tome vide podsticaj. ''Robovi'' su vrsta vjernika koja sve to isto čini samo da ne bi otišli u džehennem, oni se plaše kazne pa su brižni.
Treća vrsta vjernika su iskreni vjernici kojima nikad nije prvo na umu ni džennet, ni džehennem, nego naprosto vjeruju i znaju da je Allahovo zadovoljstvo iznad dženneta i da je Njegovo nezadovoljstvo gore od džehennema, te da se Njemu, kao Stvoritelju i Opskrbitelju, ne treba pridodavat neki drugi razlog (džennet ili džehennem) da bi mu se okrenuli. Ako Allah jest moj Stvoritelj i ako je On meni dao sve ovo što imam, pa zar još da zbog nečeg, a mimo Njega Samog, da činim ibadet i nadam se nečemu boljem od Njega!? Ovdje radi o nivoima svijesti kod različitih vjernika.
A da ima vjernika svakakvih, pa Kur'an nam stalno kazuje o tome. Dovoljna je sura El-Ma'un koja govori o vjernicima koji svoju vjeru poriču, klanjaju namaz, a nikome ništa ne bi dali, nikome ne bi pomogli.

Ovako (između ostalog) islam uči, a molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje pogriješio.

Iskren i pametan vjernik, svjestan svojih ljudskih slabosti, neće nikada imati pouzdanje, ne samo u svoja djela, nego čak i u svoje vjerovanje, jer zna da se stvar može preko noći okrenuti, pa da neko zanoći kao vjernik, a osvane kao nevjernik i obrnuto. Zato vjernik neće prozivati nijednog nevjernika zbog njegova nevjerovanja, niti će sa ponižavanjem gledati na dobra djela nevjernika. On će se o sebi pozabavit jer ništa nije riješeno, sve do samog Kraja. I to je dio onog trećeg, međuljudskog odnosa.

Zato je nijet ili namjera ono što određuje, na koncu, i samo djelo. A da se taj nijjet očuva čistim, pa to je najveća tegoba jednom vjerniku, a i iz onih razloga koje je NIN navodio.

I šta, onda, preostaje, u ovoj priči o dobrim djelima jednih i drugih, ako su svi kadri činiti dobra djela? Pa jedino napadati same temelje islama koji nas uče o Stvoritelju. Odbaciti samo vjerovanje da je to tako kako Kur'an veli. Ima ko da vjeruje.
Uostalom, zašto bi se neki ateista zamarao ahiretom u kojeg ne vjeruje...

Nisam primjetio ovu temu. To je sjajno ispricano, ali sve pada u vodu. Zasto? Pa to je samo gomila primjera istih onih tvrdnji. Ako nesto tvrdimo treba ici do samih izvora o onome sto tvrdimo i od koga tvrdimo, u ovom slucaju ta sjajna prica Bog - Covjek i zahvali covjeka prema Bogu je nastala na osnovu stvarnog zivota (roditelji, dijete, bijeli svijet koja se proteze od samog nastanka covjeka). Ponovo, same tvrdnje o Bogu i njegovim zapovjedima itd. je ponovo samo prica nastala na osnovu stvarnog zivota tacnije personifikacije iz treceg lica (On je rekao, On je zapovjedio itd.). A takve price i pojmovi zasnovani na stvarnom svijetu mogu samo i doci odatle, personifikaciju Boga je napravio covjek, svojom mastom, a sve tvrdnje su bazirane i pisane shodno ljudima u vremenu u kojem su zivjeli pa imamo pojmove tipa Pokori se, Bit ces kaznjen, zrtovavanja, Velicanstveni, pravedni itd.

Od necega sto covjek ne poznaje i sto ne zna nastupit ce u njemu strah, pa mu se javlja potreba za sigurnost.

Ako ja sad izmislim pojam koji cu nazvati na primjer "Uiop", znaci potpuno izmisljena rijec (cetiri slova na tastaturi ako pogledate), i kazem da ce to predstavljavljati sve, tvoj zivot, prirodu i njene sile, kamen, planete, univerzum i apsolutno sve sto padne na pamet i da je to razlog svega sto se pokrece i ne pokrece itd. itd., to ce zvucati zastrasujuce, narocito ljudima u tom vremenu koji nisu ni znali osnove nauke koja danas sve to objasnjava pa im je i svaki zemljotres, obicna kisa, grmljavina, krvolocnost i snaga zivotinja svime su bili ocarani i tih prirodnih sila su se bojali, pa bi najlakse bilo izmisliti da neko time upravlja i takvu pricu plasirati masi koja se svega bojala jer nije nista znala. I kada bi taj izmisljeni pojam "Uiop" predstavio masi ljudi oni bi povjerovali jer bi im imalo smisla u ono sto su sumnjali, da neko tim strasnim pojavama, snagom kontrolise i taj pojam bi im ulio sigurnosti jer bi barem imao smisla sto znaci nesto su malo saznali i strah im je malo i nestao. Znaci potvrdjujemo onu stavku da je ljude strah ako nesto ne znaju i ako ne poznaju, makar to bio i izmisljen pojam ako ce uliti sigurnost i nadu dobrodosao je bez obzira da li je ispravan ili ne itd. I tako su i nastale malo po malo price zasnovane na stvarnosti i koristeni termini o tom pojmu koja je personifikacija iz treceg lica (On je stvorio nebo, grmljavinu, on sve pokrece itd.) koji je ulio nadu i predstavljao je te nepoznate i snazna desavanja oko ljudi. Tako su i nastale vjere na osnovu straha ljudi od nepoznatog,

Znaci jedna od glavnih ljudskih potreba je znanje koje daje sigurnost. E sada kada pogledamo vremenski tok nastajanja vjera mozemo vidjeti da do nastanka Islama je trebalo da prodje vise od 2.600 godina (mjerim od nastanka Judizma 2.085. god prije Krista), a od Krscanstva skoro 600 godina. A ako pogledamo i prije Judizma vjerovanja su bila u punom mahu, Grcka, Egipat, pa i prije njih kad su ljudi vjerovali u zivotinje itd. Znaci skoro od samog nastanka covjeka posto mu je nivo znanja o njegovoj okolini bio jako nizak to ga je i strasilo, nepoznate sile prirode i kosmosa (neba). Tako da mu je bilo nesto potrebno sto ce mu uliti nadu, pa je tako kao na primjeru o izmisljenoj rijeci "Uiop" koja je predstavljala sve nepoznato oko njega dobio je neku vrstu sigurnosti, nade u pojmu Boga, to je cisto psihicki. Da se vratimo vremenskom toku vjera, znaci proslo je 2600 godina od Judizma i jos puno vise prije toga dok nije nastao Islam kao jedna od najmljadjih vjera. E za tih 2600 godina i plus povecim kusurom sasvim je bilo dovoljno vremena da se na temelju prijasnjih vjera i vjerovanja napravi samo jos u nizu takva, samo naravno se ponekim izmjenama tako da nije ni cudno sto imamo sve atribute prijasnjih vjerovanja od istog pojma obozavanja, svetaca, objekata samo drugog dizajna, obicaja itd. Jedan sjajan dokaz da su se vjerovanja samo nadogradjivala vremenom od davnina daje primjer Isus - Horus pa procitaje ovdje - http://www.nevandjelje.com/page3.html, a krscanstvo je nastalo 600 godina prije Islama. Znaci u potpunosti je sve isto samo sa drugim pricama ali vec sam rekao isti pojmovi obozavanja i prakticiranja.

Da imate uvid sta znaci 2600 godina i kusur, ako uzmemo danasnje vrijeme i uporedimo u nazad 2000 godina, od stapova, konjeva, kamenja, do auta, zgrada, tehnike itd. Znaci kada covjek uzme nesto da na tome radi nije mu potrebno puno da napravi revoluciju, pa i u danasnje vrijeme vidimo to u obliku nauke i tehnologije, dok prije covjek se bazirao na razna vjerovanja jer nije znao za pravi pristup istrazivanja necega kao sto je to nauka danas uspjela, znaci iz straha od ne znanja i nepoznatog lakse je bilo izmisiliti price koje ce predstavljati i obuhvatiti sve ono sto mu je bil nejasno. Pa sada mozete i zamsliti koliko je mogao detaljno da opisuje zivot na temelju stvarnog zivota i povezuje ga sa onim izmisljenim pojmom svega tj. "Boga" za tih 2600 godina, a to ti sada uprao cinis tim primjerima. Ali kada je nauka dosla do izrazaja sa njenim pristupom zivotu i svemu, vidjela se ogromna razlika. Vjerovanja su ostala tu gdje jesu i dalje se u krug vrtilo povezivanje pojma svega i i tih prica zasnovanih sa stvarnim zivotom, ali nauka se nije zasnivala na izmisljenom pojmu i pricama, vec je detaljno istrazivala svaku cesticu ne bi li se doslo do tacnih shvatanja u cemu je uspjela u tolikoj mjeri da se nezaustavljivo razvija, objasnjava sve i pokusava da objasni bez izmisljanja prica i davanja lazne sigurnosti ljudima. Zato ne kazem da vjerovanja nisu bila potrebna, naprotiv, dobro je sto su bila da mozemo uvidjeti sta su pogresna izmisljena shvatanja, koja se trebaju prevazici u okviru nauke. Tako da vjera nije potrebna pored nauka kao sto je psihologija, sociologija, generalno receno svih nauka jer u njima nema nesto izmisljeno kako bi dalo sigurnost vec se sa preciznoscu sve objasnjava i pristupa nepoznatom.

Eh dovoljno o tome jer bilo ko pokusa da iskoristi mozak i razmisli na osnovu historije vjerovanja sto sam naveo moze lagano da zakljuci da je Bog izmisljeni pojam svega, a vjerska nacela price povezane na temelju stvarnog zivota sa tim pojmom svega da bi dao sigurnost od ne znanja covjeka od svega nepoznatoga. Tako da bilo ko se sluzi izmisljenim pojmom Boga i svih ostalih izmisljenih pojmova koji se temelje na stvarnosti (raj - koji se opisuju kao pejzazi i ljepote prirode, pakao - kao vatra, mucenja koje i vidimo na ovom svijetu, sotona - kao krvolocna zivotinja i obliku predavanja ljudi grijehovima, andjeli - kao nasi roditelji koji nas cuvaju i odgaju i jos tonu stvari). Tako da ko se koristi tim izmisljenim terminima u vidu duhovnog koje je utemeljeno na stvarnosti njegova izlaganja naspram naucnih psihologije, filozofije i bilo koje nauke ne piju vodu jer kako smo vec rekli Bog je izmisljeni pojam svega. Posto su vjerovanja ostala na nivou svojstvenom tadasnjih ljudi upotrebom nauke je isplivao ogroman broj greski koje se nalaze u tim vjerovanjima, a jedan od njih sam i bio dokazao u vezi ne vjernika gdje se tvrdi da ce biti kaznjeni iako budu cini dobra djela na ovom svijetu. Normalno i onaj svijet je izmisljen na temelju stvarnog zivota vec sam opisao pojmove raja, pakla itd. Pristup vjere ka covjeku je takodjer mizeran jer kada se rodi dijete roditelji ga nece pitati koje ces vjere da bude sine? Nego ce mu oni odrediti, dati da proucava vjeru koje su oni sami, tako da vjera ne daje izbora i tako se prenosi sa koljeno na koljeno, pa mu roditelji pricaju od malih nogu razne price izmisljenih pojmova, tako da tesko da ce kad odrast iako budu postojali jasni dokazi da je to izmisljeni iz postovanja prema roditeljima i korijenima iz inata stovati tu vjeru.

Da zavrsim, znaci te izmisljene pojmove temeljene na stvarnom zivotu kao "Robovi, stvoritelj, Allah, raj, pakao i sve ostalo duhovno" mozes slobodno prekriziti jer su izmisljeni tako da citava koncepcije tvoje tvrdnje koja se zasniva na tim pojmovima pada u vodu i nista ne preostaje. Znaci sada vam je jasno zasto ne vjernik pored znanja nauke (psihologija, filozofija i sve ostale) nema potrebu za vjerom koja je temeljena na izmisljenim pojmovima iz stvarnog zivota i shvatanja shodna ljudima iz doba koja je nastala, da cini dobra djela i kloni se losih jer nauka daje razum, logiku objasnjavajuci svaku cesticu svega, a ne vjera koje se temelje na izmisljenim pojmovima i zaostalih shvatanja kao na primjer bas to o ne vjernicima koje je poistovjetila sa svim losim na svijetu.

[ljubav_aha]

just_think,pusti narod da dishe i razmislja kako njemu odogovara,i ja imam povermeenih talasnih-smetnji na pdf religija,al' mi ne pada na pamet mijenjati nekoga,samo razumjeti

[just_think]

just_think,pusti narod da dishe i razmislja kako njemu odogovara,i ja imam povermeenih talasnih-smetnji na pdf religija,al' mi ne pada na pamet mijenjati nekoga,samo razumjeti

Ne pokusavam promjeniti ikoga nego podjeliti razumijevanje.

[asurbanipal]

just_think,pusti narod da dishe i razmislja kako njemu odogovara,i ja imam povermeenih talasnih-smetnji na pdf religija,al' mi ne pada na pamet mijenjati nekoga,samo razumjeti

Ne pokusavam promjeniti ikoga nego podjeliti razumijevanje.

Možeš ti podijeliti svoje razumijevanje tj.mišljenje, ali na kraju krajeva ne mora značiti i da je ispravno. Mogao bih podosta toga napisati u vezi tvog prethodnog posta, ali mi se nešto ne da, ubi ova južina...Samo da napomenem da se i sam bavim humanističkim naukama, a vjerovao ti ili ne, vjera mi je jako bitan faktor u životu...

Arzuhal

[ljubav_aha]

just_think,pusti narod da dishe i razmislja kako njemu odogovara,i ja imam povermeenih talasnih-smetnji na pdf religija,al' mi ne pada na pamet mijenjati nekoga,samo razumjeti

Ne pokusavam promjeniti ikoga nego podjeliti razumijevanje.

OK,samo male lakse i bez prtiskanja sa akcentom na "Bog postoji-Bog ne postoji"

[ljubav_aha]

just_think,pusti narod da dishe i razmislja kako njemu odogovara,i ja imam povermeenih talasnih-smetnji na pdf religija,al' mi ne pada na pamet mijenjati nekoga,samo razumjeti

Ne pokusavam promjeniti ikoga nego podjeliti razumijevanje.

Možeš ti podijeliti svoje razumijevanje tj.mišljenje, ali na kraju krajeva ne mora značiti i da je ispravno. Mogao bih podosta toga napisati u vezi tvog prethodnog posta, ali mi se nešto ne da, ubi ova južina...Samo da napomenem da se i sam bavim humanističkim naukama, a vjerovao ti ili ne, vjera mi je jako bitan faktor u životu...

Arzuhal

asurbanipal,zar je neko pisao kako naucnici ne mogu biti vjernici