ZA SVE OVE GODINE...
Sjećanje na Dražena Ričla Ziju i Aljošu Buhu
"Prođe avgust, srećo moja, vrijeme da se rastane...", "Volio bih umrijet' prije nego ostarim..." Rijetko ko je tako precizno najavio svoju nesretnu sudbinu kao što su to kroz pjesme učinili članovi "Crvene jabuke" Dražen Ričl Para ili, kako su ga također zvali, Zijo, te Aljoša Buha.
Sarajevska škola
Na današnji dan prije 27 godina, na putu ka Mostaru, gdje su trebali održati prvi koncert prve turneje, kod Jablanice su imali tešku saobraćajnu nesreću. Buha je nastradao na licu mjesta, Ričl je teško povrijeđen prebačen u Beograd na VMA, ali je 1. oktobra 1986. godine preminuo.
Sada bi po tužnom šablonu današnjice mogao uslijediti traktat - kako omiljeni Zijo u svome Sarajevu nikada nije dobio ulicu, kako je njegova majka zaboravljena, kako je Zenica zaboravila svoga dragog Aljošu, kako na njihove grobove odlaze tek članovi porodice i rijetki prijatelji...
Ali, ni Para ni Aljoša to ne bi voljeli. Obojica su bili izdanci gotovo izumrle sarajevske muzičke i, rekli bismo, životne škole, čije je polaznike, osim iznimnog talenta, nekonvencionalnog načina stvaranja, harizme i obrazovanja, krasilo dostojanstvo.
Sigurno da bi voljeli, ako se baš o njima mora pisati, da se piše šta su napravili u svojim tužno kratkim životima. A rezultat je fascinantan.
Aljoša je, prije "Jabuke", bas gitaru svirao u popularnom "Kongresu". Zijo je svirao s grupom "Elvis J. Kurtović&His Meteors", bio je voditelj na Radiju Sarajevo zajedno s Neletom Karajlićem, Zlatkom Arslanagićem, Zenitom Đozićem i Borisom Šiberom u humorističkoj emisiji i preteči prvih nadrealista- PRIMUS, glumio je u prvoj sezoni "Top liste nadrealista"...
Sa Zlajom Arslanagićem napisao je pjesme za prvi album "Crvene jabuke", koji je u rekordnom roku stigao do samog vrha muzičke scene bivše Jugoslavije.
Zijinom smrću počeo je umirati jugoslavenski rokenrol, kazao je jednom Dražen Žerić-Žera, a dodali bismo, možda i više od toga. Tek što se slegla zemlja na Zijinoj humci, Sarajevo, a i Bosna i Hercegovina prestaju biti mjezimci Jugoslavije... Nekima prestaje biti zanimljiv super inteligentni humor "Nadrealista", ili je prije istina da ga nikad nisu ni razumjeli, i na Zijin rodni grad počinju gledati zakrvavljenih očiju.
Druga priča
Ali, to je sada druga priča. Umjesto nje, ljepše se sjetiti pjesme "Za sve ove godine", što je, ustvari, naziv drugog albuma "Crvene jabuke". Zijo i Aljoša nisu ga dočekali, učestvovali su njegovoj pripremi, snimili su tek demo verzije...
Da su živi, Dražen i Aljoša imali bi po 51 godinu. I vjerovatno bi im bilo drago da su i zbog njih danas mnogi ponosni što su Sarajlije, Bosanci, ljudi.
dnevni avaz(18.09)
