Pogledao sam površno ovu diskusiju i moram odmah naglasiti da sam ustao sa stolice i odao priznanje mojim profama iz fizike i matematike.Zaslužili su.
Zaslužili su naprosto zato što su nas, u to vrijeme mlade „tikvane“ učili da čovjek od kada postoji, od kada je postao sam sebe svjestan, uočava pojave - događanja oko sebe i potpuno je prirodna težnja da ih pokušava objasniti.Objasniti na sebi svojstven način.
Da bi te pojave – događanja oko sebe objasnio mora na neki način sa tim pojavama „komunicirati“ ali na taj način da kroz tu komunikaciju ne utječe na promatranu pojavu, jer ako se to desi doći će u situaciju da objašnjenje te pojave bude neprecizno.
Sa druge strane potpuno prirodno je da čovjek misli kako se uočene pojave – događaji dešavaju po nekom zakonu.Ne nasumično i ne slučajno .A još je prirodnija čovjekova težnja da osmisli aparaturu – univerzalnu aparaturu kojom će najprije moći komunicirati sa svim događanjima – pojavama oko sebe - prirodnim pojavama ,a zatim ih moći i objasniti i sebi i drugima.
I tako korak po korak od Njutna preko Ajnštajna upoznavali smo pojedine pojmove od pojma
MATEMATIČKA APSTRAKCIJA(odličan primjer za to Njutnov zakon gravitacije koji je u početku i bio samo to.Čista i jednostavana matematička apstrakcija) pa do svih ostalih, potrebnih za razumijevanje često vrlo složenih pojava(masa ,sila inercijalno,neinercijalno, otvoreni-zatvoreni ,izolirani sustavi.....)
Ajnštajna smo upoznavali ne kao tvorca nekih novih teorija(one su posljedica) već kao čovjeka koji je uz jednog Maha najviše popularizirao
misaoni eksperiment(on ga je nazivao Gedankenexperiment) kao jedan znanstveni metod koji u to vrijeme uopće nije bio priznat (
u to vrijeme je atom, bio čista apstrakcija fizičari su ga smatrali korisnim konceptom).
„Ajnštajnov lift“ nam je prezentiran kao ( ne ljutite se na izrazu) „pandorina kutija“ koja otvara niz pitanja(
crne rupe, gravitacioni talasi, supernove, neutronske zvezde, Veliki prasak, crvotočine, – sve je to“ispalo“ iz nje, a što će još ispasti to ni neznamo)
Da ne duljim .HVALA IM.
Hvala i profu matematike koji nas je naučio da matematičke aparat - matematičke teorije, ne govore ništa o suštini stvari, suštini međudjelovanja tijela i njegove okoline , nego samo kako se u tom međudjelovanju ponašaju .Suštinu mora pronaći fizika, a od kvaliteta matematičkog aparata će ovisiti sam kvalitet objašnjenja tog ponašanja.
Kako je ovdje rijeć o Ajnštajnu ,on je samo jedan od onih koji je duboko zaronio u otvorenu „pandorinu kutiju“ koja se zove „
Stalna težnja da se jednim i samo jednim prirodnim zakonom objasne sve prirodne pojave ,od mikro ,preko ovog našeg, do makrokosmosa“ i dao nemjerljiv doprinos činjenici
da se u zadnjih 50 godina 20 stoljeća otkrilo više nego u 2500 godina do tada, pa je sasvim realno pretpostaviti da se u tako žestokom tempu znastvenih otkrića i tehnološkog razvoja, ponešto i „zagubilo“.
Samo nastavite,uz malu sugestiju .Ako se već dotičete
Henri Poincarea onda se bar malo osvrnite i na malo poznatu ali vrlo značajnu
Emmi Noether(Noether's theorem) koja je zaslužna za jedan od najvažnijih zaključaka teorijske fizike.Zaključak koji zakone održanja (očuvanja) u prirodi objašnjavaju kao posljedicu simetrija tj. kao rezultat invarijantnosti – nepromjenjivosti fizikalnog sustava s obzirom na neku transformaciju , pa i energetsku transfornaciju .
Možda bude interesantnije.
I živi mi bili!!!!