******************TOTAL SPOILER ALERT!!!!********************
Format
Triple_XXX ---> argument
darius_maximus ---> kontraargument
Triple_XXX ---> komentar, pojašnjenje, kontraargument
Pitanje je kako je uopšte moguće ne očekivati da Robert
nema neku obuku, tim prije što je ekipa 100% sigurna da će on naslijediti Mauricea. Na toj izvjesnosti se zasniva čitav plan.
Tvoja logika da ako je, recimo, predsjednik Chevrona stekao obuku iz borbe protiv terorizma, da
bi bilo logicno i da sin predsjednika BP-a stekne istu obuku je toliko nategnuta da ja ne mogu da
vjerujem da si se vezao nje kao da je to ultimativna istina, dogma. Da ti kazem sta je ovo. Ovo je
tvoj pokusaj da opravdas nesto sto je subjektivni dozivljaj kao argument, a on to stvarno nije,
izvini ali nije, koliko god se ti trudio.
Nije pitanje da li Robert Fischer ima obuku ili ne, nego kako je moguće takvo nešto ne očekivati, pa da :
a) Arthur, kao vrhunski profesionalac ne istraži Fischerov privatni život i to ne stavi u izvještaj
b) Da Cobb, također kao vrhunski profesionalac, čitajući izvještaj, ne primijeti da nedostaje dio o Robertovoj prošlosti, a oni mu, ko biva, provaljuju u podsvijest I kroz tri nivoa snova usađuju ideju
Nolan očekuje od nas da na tom mjestu vjerujemo u dvostruko nevjerovatnu stvar, što je previše, čak i za svijet snova.
Sto se tice ove tacke, mislim da sam napokon shvatio u cemu je problem. Znaci ti imas problem s
tim sto se Arthur nije probudio u kombiju, nakon sto kombi sleti s ceste?
Nikada nisam uspio da sklopim tacno tvoj problem i moje objasnjenje, ali mislim da je problem u
slijedecem. Ovo moram sve provjeriti negdje, jer nemam tacnih citata. Kickovi u ovom slucaju, sa
ovim teskim drogama, moraju biti sinhronizovani da bi djelovali, zato se i govori da je kick
propusten. Muzika u slusalicama sluzi za to da bi se sanjaci upozorili da kick dolazi i da bi se
harmonizovao sa nivoima ispod. Dakle, u trenutku kada oni slete s ceste, prvi put, kick na nivou
Hotel nije izvrsen i oni se ne vracaju nigdje, zbog cega moraju napraviti drugi pokusaj i drugi kick.
Pošto me ti, malo, malo, pa počastiš nekim komplimentom, što je valjda tvoje shvatanje argumentacije, da i ja tebi dam jedan ili dva. Prvi je, da imaš odlično pamćenje! Nakon toliko vremena ja se ni upola ne bih sjećao filma kao ti. Drugi kompliment je da si veoma maštovit. To je jako lijepa osobina ali ne pomaže previše kod argumentacije.
Ovdje si pomiješao dvije scene, jednu kad kombi sleti sa ceste, a drugu kada kombi probija ogradu na mostu. Kod prve se Nolan nije ni trudio da je označi kao kick, a kod druge je to i priznao. Priča o sinhronizaciji kickova, da bi oni djelovali, je jedno u nizu tvojih kreativnih objašnjenja. Ništa u fimu nam ne daje osnovu za to. Što se propuštanja kicka tiče, on se odnosi na drugu scenu sa probijanjem ograde na mostu. Tu je sve OK, kick je propušten jer stiže sa prvog nivoa dok je ekipa koja komentariše njegovo propuštanje na trećem nivou. Razlog, Arthur nije zadao kick sa drugog nivoa. Ali to ne oslobađa Arthura da se kao « budan » na nivou dva ne odazove na kick sa nivoa jedan. Ali zašto bi to Nolan radio, pa da propustimo tučnjavu u rotirajućem hodniku, pa u bestežinskom stanju itd.
Triple_XXX: Pa Eames je još i vidovnjak! Bez šale, upravo je taj vidovnjački element ono što ne
mogu da "kupim". On je prije akcije napravio samo jednu izmjenu i biće to upravo ona koja će
se uklopiti kao rješenje za problem koji će tek kasnije nastati! A i kako se Cobb toga dosjetio, to
je tek misterija. Pa Eames mu to nije rekao. Ili se znaju od ranije pa Cobb zna da je Eames tome
sklon. Potrebno je opet mnooogo, objašnjavanja.
darius_maximus: Zamisli samo, neko napravio plan B... Rekoh ti, tu im ne zamjeras sto su mislili
unaprijed, samo im za Fischera zamjeras sto su pogrijesili, bas kako tebi padne na pamet, tako
je... 
Eames je mogao kao sanjac promijeniti to i na licu mjesta, big deal, get over it...
Nije pitanje šta je moglo biti, a šta ne. Kad sam gledao film pomislio sam na tom mjestu (E hebi ga sad, od svih mogućnosti baš ta!) Pojašnjavam samo da mi je to mjesto neuvjerljivo, još jedan specijalni slučaj. Čitav scenario mi je niz specijalnih slučajeva. Meni je to problem. Shvatam ako tebi nije.
Triple_XXX: Ne, nisam ja govorio ni o kakvom zbrzavanju. Rekao sam da im je upravo ta, jedna,
vrlo sretno odabrana i unaprijed urađena izmjena, za koju nismo ni znali da postoji dok se
problem vremena nije pojavio, savršeno poslužila da naknadni problem riješe!
darius_maximus: Reci mi, koji je problem rijesio ventilacioni otvor? Da nisu mozda tako izbjegli
sukob sa podsvijescu? Da nisu mozda uspjeli u zadanom roku svi izaci iz sna? Ne, ni jedno ni
drugo, sukob sa podsvijescu se desio, Cobb i Saito na kraju zaglave u limbu, zamalo i Fischer, tako
da nijedan od uslova koje ti postavljas kao argument nije ispunjen. To je dio filma koji se tebi ne
mora licno svidjati, ali opet ponavljam, nije Deus Ex Machina, u sta si ti ubijedjen.
Treći nivo je dizajniran kao labirint (kaže Ariadne) i to s dobrim razlogom. Zamišljen je tako da oteža stvar za Mal. Sasvim je svejedno da li će to na kraju upaliti ili ne, to je strategija. Cobb je, kada je testirao Ariadne, postavio zadatak: Za dva minuta kreiraj labirint, koji ja za jednu minutu neću moći da riješim! Nije to bez veze. Cobbova ideja je da bi labirint mogao usporiti Mal iz Cobbove podsvijesti u namjeri da ugrozi operaciju. Eh, sad od svih mogućih izmjena na tom layoutu Eames pravi kraticu kroz labirint koja potpuno oduzima smisao kompletnom dizajnu! Šta će ti labirint sa kraticom kroz njega? Ali zato, na “čudesan način” dobijemo dovoljno vremena. Akcija je to druže, akcija! Na Nolanov način. Koliko je važan taj prolaz? Pa, zamisli da ga nema. Odmah kraj priče. Jasno?
Triple_XXX:
Znam ja da bi ti kao Nolan, malo pravila važe, malo ne važe. Neće moći. Vrijeme
u Limbu neumitno teče i svi u njemu veoma ubrzano stare u odnosu na normalno, stvarno
vrijeme. To što možeš da gradiš u Limbu ne znači da možeš da izabereš da li ćeš biti star ili
mlad! Pa i Saito je sebi u Limbu izgradio pristojnu palačicu, ali se nekako nije sjetio da izabere
da bude mlad! Jok. U Limbu stariš neumitno i otud proces kajganizacije, koji će u slučaju Doma i
Mal i nakon 50 godina u limbu, biti magično suspendovan. Predlažem novu mentalnu
konstrukciju kao rješenje: The Power of Love!
Ozbiljno, nakon 50 godina u Limbu Dom i Mal su ostarili kao i svi drugi stanovnici Limba. Dom
kaže da mu je na kraju dojadila ta lažna egzistencija, što je i logično, pa nisu mogli da odu usred
svog 50 godišnjeg boravka u stvarni svijet nego samo na kraju. Ostaje problem mlađahnih lica
koja na kraju prilegnu na šinu.
darius_maximus: Ja ti ne govorim da je to nesto sto je Nolan izmislio ili nije. Ovo su moja
razmisljanja pa ih ti prihvati kako hoces. Nolan u filmu nikada nije rekao da tijelo u limbu stari,
vec govori da se moze napraviti onakav svijet kakav covjek zeli. Gradi se sta se hoce, zivi se kako
se hoce. Da li covjek u snu, narocito u limbu, moze birati hoce li biti mlad ili ne je stvar
pretpostavke. Ti pravila fizike i biologije iz ove stvarnosti projektujes na svijet snova, gdje uopste
ne moraju vaziti ista pravila, cak je i malo vjerovatno da ce vaziti ako vec mozes grad saviti kao
rolat... Mislim da je Saito onoliko star u limbu zato sto nekad tokom filma govori, ako se sjecam
dobro, da se boji da ce zavrsiti zivot kao stari, usamljeni starac, te se to projektuje na njegovo
prisustvo u limbu, bas kao sto su i Cobb i Mal na kraju dozivjeli ono sto im je bilo prvo na pameti,
da ostare zajedno...
Interesuje me šta misliš o filmu i kako ga doživljavaš. Zato I razgovaramo (dopisujemo se). U filmu vidimo dva duža boravka u Limbu, Mal i Dom, 50 godina i Saito i Dom, nespecificirano vrijeme. Sva tri lika ostare. Cobb čak dva puta! Za jedan film, šta je više potrebno? Da usred predstave scenarista/režiser prodere platno i urlikne: U Limbu se stari! A ovo sa padanjem na pamet, moram priznati da je vrlo maštovito. Samo, ipak se nominalno radi o trileru, a ne o komediji. Pitam se koja je misao vodilja umjereno postarala Cobba u drugom boravku u Limbu? Na žalost, na djelu je još jedno kreativno objašnjenje. Ljudski strah od starenja, duboko je ukorijenjen. Obim i prihodi kozmetičke industrije i estetske hirurgije to zorno pokazuju. Tražiti od gledaoca da vjeruje da likovi koji imaju mogućnost da ne stare, tu mogućnost I ne iskoriste i to zbog kojekakvih misli koje im padaju na pamet, znači tražiti da ne vjerujemo da su likovi ljudska bića. Previše se traži po mom mišljenju. A Saita, bolje i da ne spominješ. Uvijek te ukopa. Upravo suprotno, on igra na kartu Cobbovog straha da će umrijeti kao osamljeni starac (bez mogućnosti kontakta sa djecom), i na taj način ga pokreće na akciju (sami početak filma). Ne zamjeram ti što se ne sjećaš, ja se ne bih sjetio ni toliko, ma ni upola. Tako da čak kada bismo i prihvatili mogućnost tvoje fantastične teorije, ona ne štima, radnja filma je demantuje.
Triple_XXX: Morao sam ovo istaći, da vide ljudi šta sve prolazi kao argument. Pa zar smo do
ovdje došli? To što se nešto ne vidi u filmu, ne znači da se nije desilo! Dovoljno je da ja mogu
iskonstruisati teoriju o tome i desilo se! Tipično Nolanovsko rješenje. Sad mi je jasno što se
dobro "razumijete". Kad je postalo bjelodano jasno da je Cobb ranije završio od Saita u Limbu i
da imamo problem, potrebno je bilo posegnuti za ovakvim "rješenjem" ne bi li se kako Cobbov
boravak u Limbu prekinuo (resetovao) i tako riješio problem. Vidite li koliko je tu potrebno
mentalne akrobatike, da bi se "riješio" problem! Dobar scenario nema potrebe za ovakvim
mentalnim akrobacijama! I to je moja poenta što se tiče scenarija. Malo, malo pa treba
posegnuti za mentalnom akrobacijom ne bi li se opravdalo ovo ili ono. A stvar je puno, puno
jednostavnija, ako sam dobro razumio ovaj pomalo nejasni argument. I Saito i Cobb stvarno
postoje u jednom levelu koji se zove stvarnost! Lete fino na relaciji Sydney - LA i najgore što im
se stvarno može desiti je da im se mozak kajganizira u Limbu i da kada se probude, jedan ne
zna šta je tražio, a drugi šta je obećao! Žalim, problem mnogo starijeg Saita u Limbu ostaje. A
valjda bi i ovaj dijalog trebao nešto značiti. (Ariadne i Arthur upravo izašli na obalu rijeke)
darius_maximus: A sta to fali argumentu, reci mi molim te... Ja sve sto ti govorim zasnivam na
prethodnim saznanjima iz filma, ne na licnim misljenjima koje sam smislio u svojoj glavi. U filmu u
kojem su svi koncepti prije objasnjeni, ne mora se sve desavati na ekranu da bi shvatio sta se
desava. Dogovori se sa samim sobom zelis li da ti Nolan crta stvari ili ne zelis, kontradiktoran si.
Ono sto ti zoves mentalni akrobacijama ja zovem razmisljanjem. Covjek se upita zasto se nesto
desilo u filmu, pa se zna desiti da sam film nije dao osnovu za neki dogadjaj, pa covjek kaze: ovo
nema smisla, ne mogu objasniti zasto se to desilo, ovo je greska. Ali ako dobijes sve cinjenice,
onda razmislis pa zakljucis da se desilo to i to.
U ovom slucaju imas sve cinjenice.
Cobb je u limbu, Cobba ubija Mal, Cobb se znaci vraca na neki gornji nivo, u zavisnosti koji se nije
urusio, posto vrijeme u limbu tako sporo protice, u gornjim nivoima prolazi progresivno manje
vremena.
Sto se kajganizacije tice, ne znam da je ikada receno koliko vremena mora proci prije nego se to
desi. Koliko se ja sjecam Cobb, nakon sto ga neko pita sta se desava ako se nikada ne izadje iz
limba, govori da se mozak na kraju kajganizira.
Uostalom, Cobb i Mal su 50 godina bili u limbu i mozak im se nije kajganizirao, pa ne znam zasto
bi se to desilo Saitu. Ocito je da su i Cobb i Mal mogli razmisljati sasvim normalno i nakon 50
godina.
Ima jedan problem, Mal ne ubija Doma u Limbu. Pokušao sam ti to već reći. Ništa, kad nabaviš snimak, podsjetićeš se.
Što se kajganizacije tiče, u pojedinim slučajevima (prema Nolanu) ona čak blagotvorno djeluje na kreativni potencijal! Nakon 50 godina u Limbu Dom ne samo da je mentalno svjež kao rosa, nego mu na pamet pada najkreativnija ideja njegovog života. Ideja o inceptionu! Pa nije mi onda jasno što se ljudi boje boravka u Limbu? Ispade što duže, to bolje. Po starom dobrom običaju, opet upadamo u probleme. U drugom boravku u Limbu, Dom je manje fizički propao nego u prvom boravku u Limbu (scena sa dvoje staraca koji šetaju gradom), pa ipak jedva skonta je li poš’o il’ je doš’o. Očito (uostalom kao i kod Saita) proces kajganizacije je na djelu. Zašto u prvom slučaju ni nakon 50 godina nije bilo kajganizacije, čak je i blagotvorno djelovala na Doma, a u drugom slučaju jeste, ja ne znam. Da ipak nije The Power Of Love? Ja imam jednostavno objašnjenje. Loš scenario. S druge strane potrebno je konstruisati novu teoriju.
Triple_XXX: Otkud ti sad ovo? Ja sam rekao da će čovjek koji voli ženu pokušati sve da joj
pomogne. Sam si rekao da se trebamo osloniti samo na ono što nam Nolan kaže u filmu. I
mene brine ono što nisam vidio. A nisam vidio da je Dom pokušao sa totemom da spasi Mal,
što je jedno od rješenja koje se nameće. Mal je izmislila koncept totema i snažno u njega
vjerovala, ako je bilo šanse da joj se pomogne, onda je totem jedna od prvih opcija. U ovom
filmu punom presedana i jednokratnih rješenja Nolan će napraviti još jedan. Malin totem će se
koristiti kao ultimativni test stvarnosti svijeta u svim, ponavljam, svim situacijama, osim kada
treba pomoći Mal da se ne ubije! Ja za to imam jednostavan odgovor kao i za ostale probleme,
a on je loš scenario. Ti si ponudio jedinstveno rješenje koje kao i ostala koja si nudio važe samo
u jednom slučaju, a to je: Taj se problem tako ne rješava! Još jednom te molim da budeš
ozbiljan.
darius_maximus: Pazi, covjek koji onoliko voli svoju zenu i koji joj gradi hram u podsvijesti je vrlo
vjerovatno pokusao SVE da spasi zenu koju voli. Sad je Nolan trebao ubaciti scenu u kojoj oni
sjede za stolom u kuhinji i vrte totem, da bi se tebi opet nesto nacrtalo. Opet ponavljam, je li tebi
smeta sto Nolan nije sve nacrtao, ili sto jeste sve nacrtao? Ti iz tacke u tacku mijenjas tabore.
Imam jednu ludu pretpostavku, pazi sada ovo: Cobb ne moze uzeti totem koji pripada Mal u svoje
ruke, jer cim to ucini znat ce po cemu je totem jedinstven i on vise nece predstavljati Mal nista.
Zadatak totema je upravo da samo vlasnika ubijedi u postojanje stvarnosti. Ako ga neko dotakne,
onda ga moze u svojim snovima „rekonstruirati“ i test stvarnosti vise ne postoji.
Mozda je na kraju Cobb i pokusao tom metodom, ali zbog gore navedenih cinjenica o
jedinstvenosti totema (uzetih iz filma, ne mojih) Mal mu nece povjerovati jer je totem izgubio
svoje znacenje.
Što se kvaliteta pretpostavke tiče, zašto nisam iznenađen ? Na ovom mjestu jako je važno da shvatiš da ti ovu teoriju nisi imao nakon gledanja filma, jer na ovom mjestu do diskusije sa mnom, nisi ni vidio problem. I to je sasvim OK. Ali je isto tako OK, ako sam ja imao problem na ovom mjestu. Bojim se da ti ovaj dijalog doživljavaš kao borbu za pravo na vlastiti doživljaj filma. Nije to u pitanju. Naprotiv, ja sam bio optužen da na silu hoću da budem drugačiji i da se izdignem iznad običnog naroda i da na silu nađem primjedbe filmu kojem ni mnogo pametniji nisu mogli odbiti pera. Htio sam samo da pokažem da iza mog doživljaja filma postoji nešto više od toga. Nije potrebno da braniš ni svoju ni Nolanovu čast. Nolan je veoma pametan i maštovit čovjek i vjerovatno je mnogih problema ako ne i svih bio svjestan i sam. Vjerovatno je shvatio da je scenario dovoljno dobar za komercijalnu eksploataciju i da ga ne može beskonačno prerađivati, nastojeći da otkloni svaku nekonzistentnost. Ovo je s moje strane puko nagađanje, ali scena u skladištu između Doma i Arthura me navodi na ovu pomisao. Nolan je preko kritičnog mjesta preletio sa vikom. To je mjesto kada Cobb pita zašto podaci o Fischerovoj obuci nisu bili u izvještaju. Nolan zna da na ovo pitanje ne može da da uvjerljiv odgovor i zato je preko tog dijela samo preletio. Tebi to nije zasmetalo i to je OK. Meni jeste i to je također OK. Što se nove teorije tiče, ne znam, da pokušamo sa muzičkim rješenjem? Mogao je da joj zapjeva (uz muzičku pratnju Cuneta Gojkovića) To-ho-tem mi draga zavrtiiii... Po starom dobrom običaju, back to the drawing board.
Triple_XXX: Totem, znači. I ko će tu da nas opet ukopa? Pa Saito, naravno! Sami kraj je radnje,
Cobb je nekako dobauljao do Saita u Limbu, gdje ga Saitove projekcije pokupe i odvedu gazdi.
Na sto mu projekcije stavljaju ono što je Cobb imao sa sobom. Pištolj i totem. Malo zatim Saito
uzima totem u ruku i kaže, onako polukajganiziranoga mozga: Ja znam šta je to! Pa kako Saito,
druže stari, kako? Pa zar Arthur nije rekao da niko ne smije znati za tvoj totem, jer bi to uništilo
njegovu svrhu. Tako, u dobar čas, u 137. minuti filma, saznajemo jednu važnu stvar. Totem
može poslužiti kao test realnosti i osobama kojima ne pripada, pod uslovom da nemaju svoj, da
ga nisu ponijeli od kuće ili pod uslovom da je kraj filma, pa valja završavat'. Sjećam se,
darius_maximus, kada si mi jednom rekao da Nolan objašnjava svoj svijet u prvom dijelu filma.
Pa samo si mi trebao reći da prvi dio traje 99% vremena a da su u drugom od 1%, credits, i ne bi
bilo ovoliko nesporazuma i trvenja.
darius_maximus: Koliko li si puta samo pregledao film i opet ne mozes osnove da pohvatas.
Naravno da neko smije znati da neki totem postoji i koji je totem u pitanju. Fazon je sto je svaki
totem specifican po nekoj sitnici, nekom detalju, koju zna samo sanjac. Kod totema koji pripada
Mal moze biti da je tezina u pitanju, zbog vremena koji provede vrteci se, kod totema koji pripada
Ariadne, sahovska figura, je vjerovatno isti slucaj, kod Eamsa su kockice koje su mu totem
„namjestene“ nije receno da su „namjestene“ da prikazuju taj i taj broj, itd. Ako se dobro sjecam
Saito je usao u WC jednom kada se Cobb unutra dozivao i zavrtio totem, totem pada na pod,
Saito ga tu vidi, vjerovatno zato govori da zna sta je to...
Sto se samog kraja tice, on ostaje namjerno nedorecen. Ili je Cobb ubijedio Saita da se nalazi u
limbu pa su se upucali i probudili se u avionu i vratili se u stvarnost, ili ga nije uspio ubijediti i
onda bi zavrsetak bio Cobbov boravak u limbu u kojem je stvorio savrseni svijet za sebe. Prihvati
koju hoces teoriju. Saito, koliko se ja sjecam, nije zavrtio totem, pa onda rekao Cobbu: Vidis,
dobro si, ovo stvarno nije stvarnost. Tu je montaza odradila svoje...
Da, Nolan je objasnio svoj svijet, drugi je problem sto ga ti ili ne shvatas ili neces da ga shvatis,
samo povrsno hvatas citate, pa mene nesto na prepad hvatas, kao...
Kockice pripadaju Arthuru a ne Eamesu, njih dvojicu stalno brkaš. Svejedno, impresioniran sam tvojom memorijom. Upravo je ta specifičnost totema o kojoj govoriš ono na šta se njegov vlasnik, koji je po definiciji jedini upoznat s njom, oslanja u pitanju da li je ovo oko mene stvarnost ili ne. U zadnjoj sceni u Limbu se vidi kako se totem stabilno vrti na stolu. Nije bitno ko ga je zavrtio. Bitno je da je tuđi totem apsolutno uvjerljiv i čovjeku kojem ne pripada, a to je Saito. To po definiciji ne bi smjelo biti. Na to sam mislio kada sam rekao da Malin totem pomaže svima, osim njoj koja ga je osmislila, u njega čvrsto vjerovala i to baš kada joj najviše treba, da se ne ubije. Po meni Nolan na ovaj način uspostavlja, još jedan u nizu specijalnih slučajeva. Tebi to ne smeta i to je OK. Meni smeta. I to je OK.
Trilple_XXX: Osim toga treba demaskirati još jednu stvar, a to je slučaj sa Mal, Domom i
totemom, kada Mal ne vjeruje u stvarnost svijeta u kome živi. Dom vrlo jasno kaže, da se ta
ideja polaaaakkkooo počela razvijati i rasti poput raka i preuzimati sve aspekte njenoga života.
Čovjek koji je voli imao je dovoljno vremena da uoči da nešto nije u redu i da još na vrijeme
proba jednostavnu stvar, da ubijedi Mal sa totemom u stvarnost svijeta u kojem živi. Suprotna
strana se koristi sljedećom taktikom. "Pusti", prvo Mal da totalno prolupa, pa onda kaže, evo
totalno je prolupala, tu ni totem ne može više pomoći! Sve je OK, samo malo treba naštimati
tajming! Podsjećam da je totem korišten kao ultimativni test realnosti, čak i sa osobama kojima
ne pripada (Saito u Limbu), sa jednim značajnim izuzetkom. Kada treba pomoći Mal da se ne
ubije! Pa nije li malo previše izuzetaka, srećnih pogodaka, srećnih koincidencija i nevjerovatno
propuštenih prilika i grešaka za jedan film?
darius_maximus: Kada je neko rekao da se cekalo da prolupa, pa da se onda koristio totem? Gore
sam ti objasnio sve, ti ces to kao i inace odbaciti i zamijeniti svojom stvarnoscu...
Opet da ponovim, Cobb nije zavrtio totem Saitu, nigdje se to ne prikazuje... On i Saito vode
razgovor koji su vodili nekada tokom filma, sto je mozda Saita navelo da razmisli da li je u limbu ili
ne. Ne znam koji je razgovor, samo se sjecam da se prisjecaju nekog razgovora. Dakle, da
ponovimo osnove, totem moze koristiti samo vlasnik totema, niko drugi. Izmisljas stvari kao
argumente, zadivljen sam samo tvojom upornoscu kojom pravdas sta god ti padne na pamet...
Ja stalno insistiram na Domovim riječima da ju je ideja o nestvarnosti njenog svijeta polako nagrizala i širila se poput raka. To uvodi faktor vremena. Ti si pokušao upotrebu totema diskvalifikovati na taj način što si rekao da je Mal bila psihički bolesna. Psihičko oboljenje ne nastaje na dugme, razvija se kao i svako drugo. Za Malin slučaj imamo i potvrdu od Doma. Ti prezentiraš Mal, kao već oboljelu, na kraju procesa, ja pitam zašto se nije intervenisalo prije. To je diskvalifikacija totema kao opcije po osnovu vremena. Kada si uvidio da ta teorija ne može proći razvio si novu verziju, diskvalifikacija upotrebe totema putem dodira! Kao što smo već vidjeli ni to ne može proći. Ništa, idemo nova verzija.
Svaka ti cast, fakat bi neko i povjerovao, da ne zna citav tok rasprave... …
Ja od pocetka govorim, svako ima pravo da voli sta hoce, ja tebe ne zelim da ubijedim da se tebi
film treba svidjati, vec je tvoja misija „budjenje“ zavedenih masa, ja samo odgovaram na pitanja...
Ovo je vjerovatno nešto najbliže komplimentu, što ću ikada dobiti od tebe, pa samoljubiv, kakav već jesam, nisam mogao propustiti da ovjekovječim ovaj trenutak. Hvala ti druže, nemaš pojma koliko mi to znači.
Da podsjetim, ja sam originalno rekao ovo:
Moj post je namijenjen prvenstveno onima koje bi to moglo ohrabriti, da iznesu svoje mišljenje, čak i ako je ono u suprotnosti sa mišljenjem većine.
Za to sam bio počašćen stvarima kao što je ovo:
nastojis nastupati bezobzirno kako bi pojedine citaoce privolio da vjeruju kako posjedujes znanje i m*da jer, pobogu, ti si The One koji ce osuditi film kad ga ni pametniji i ni mnogi ne osudjuju.
Ovo je klasični pritisak na ljude da se ne smije izraziti svoje mišljenje koje je drugačije od mišljenja većine ili pametnijih, ma šta to značilo.
Nažalost, potrošili smo više od 99% vremena na sporedne stvari diskutujući oko problematičnih mjesta u scenariju (bar ih ja tako vidim, a mogu biti potpuno u krivu). To nikada nije ni bio moj centralni argument. Centralni argument je da me film nije uspio zainteresovati za krajnju sudbinu njegovih „junaka“. Možda kada bi i casting bio perfektan, scenario savršen, možda bih opet imao problem sa ovim filmom. Sa kime da se identifikujem? Sviđa mi se što je Saito tako čvrst lik, ali u krajnjoj liniji i on je samo jedan od drmatora u svijetu korporativnog kapitala koji se ne libi da psihički shebe čovjeka, kako bi ostvario svoj cilj. Ili možda sa Cobbom, koji po mom mišljenju i jeste kriv za smrt njegove žene iz nehata i koji bježi od odgovornosti, usput baveći se nečasnim poslom extractiona/inceptiona. U svom tom svijetu, poprilično papirnatih likova ja nemam nikoga da se za njega zakačim, ni sa kim da se nadam, ni za kog da strahujem. A to je pogubno za triler. Čak i kada bi se svi moji argumenti srušili kao kule od karata, ovo što sam upravo naveo, ostaje. I to je sve što je potrebno. Praktično identičan dojam iskazali su i neki drugi učesnici na ovoj temi npr.
2407 wrote:ali malo me je smorio film tako da sam jedva cekao da zavrsi i apsolutno nisam bio zainteresovan da kontam da li je on na kraju u limbu ili u stvarnosti.
Ja sam pokušao da podvučem ovaj momenat, ali nije upalilo. Sve se pretvorilo u odbranu Nolanove i ko zna čije časti. Što se mene tiče sasvim nepotrebno.
I za kraj, da te pitam iskreno. Jesam li održao obećanje?
.
ovaj, tj. drugacije misliti o filmu. Ti si egzemplar