Citiraću sada djelimično izvještaj četničkog majora Radoslava Đurića, upućen Draži Mihailoviću 26. marta 1942, o stanju četničkih jedinica u istočnoj Bosni. Đurić je bio specijalni izaslanik Vrhovne komande, kojeg je Mihailović uputio u Bosnu da izvidi stanje među raznim četničkim jedinicama i grupacijama. Major Đurić (inače vrlo sposoban obavještajni oficir) poslao je detaljan izvještaj svom vrhovnom komandantu, iz kojeg se nedvojbeno da zaključiti da je Draža Mihailović bio itekako upoznat sa kolaboracijom nekih od svojih vodećih komandanata u Bosni sa Nijemcima, čak i u tako ranom periodu. Evo nekoliko izvoda iz Đurićevog izvještaja, uz moje popratne komentare i pojašnjenja.
Zaista, čim sam stigao u Bratunac kod Dangića razočarao sam se, jer sam mislio da cela stvar prestavlja bar donekle jedan organizovan aparat. Nažalost, već u samom štabu ako se tako može nazvati, ne zna se ni ko pije ni ko plaća. Na prvo moje traženje, da mi iznesu brojno stanje naoružanih odreda, nije bio niko u stanju. Dangić mi je napomenuo neke astronomske cifre, ali njegov načelnik štaba i dr. rekli su mi da nije tačno.
...........................................................................................................................
Dangić održava veze i sa Nemcima i pri mom prolasku kroz Bajinu Baštu bio je na sastanku i ručku sa nekim nemačkim kapetanom doktorom Matlom iz Beograda. Sve ove veze Dangića, mnogo ga kompromituju i daje materijala komunistima za propagandu u njihovu korist, jer zaista uvek raspolažu sa faktima. Njihova nekompromisna akcija protiv Dangića i njegovih oficira, samo je posledica tih svih veza Dangićevih. Po mom mišljenju on je mogao izvesne veze da odražava i iskoristi ali isključivo preko svojih poverljivih lica, a nikako on lično da se pojavljuje. Izgleda da su komunisti uspeli kod Dangićevih ljudi da ga kompromituju, jer pri nailasku partizana on nije mogao naći ni 100 ljudi koji bi hteli da brane njega i štab.
Jezdimir Dangić, žandarmerijski major, poslan je krajem ljeta 1941. od strane Draže Mihailovića u istočnu Bosnu, da tamo organizuje pobunjeni srpski narod u četničke odrede. Nakon kratke saradnje sa partizanima, počeo pregovarati sa Talijanima, koji su ga pustili da sa svojim četnicima uđe u Goražde i Foču i sprovede strahovite pokolje muslimanskog naroda. Krajem januara 1942. preko kapetana Jozefa Matla počeo pregovor sa štabom generala Badera u Beogradu o zajedničkoj borbi protiv partizana. Na insistiranje vlasti NDH i viših njemačkih instanci, uhapšen u aprilu 1942.
Račić je bio komandant opsade kod Han-Pijeska. čim je saznao za partizane povukao je svoj odred (oko 100 lj.) ka Srebrenici i pozvao i druge u borbu protiv partizana.
Tipičan obrazac četničkog ponašanja, viđen još u Srbiji u novembru 1941, kada četnički komandanti skidaju opsade mjesta koja drže Nijemci, da bi ljudstvo usmjerili u borbu protiv partizana. Kapetan Dragoslav Račić bio je četnički oficir iz Srbije, koji je "operisao" u istočnoj Bosni u zimu 1941./1942. Kasnije je bio jedan od vodećih četničkih komandanata, doguravši do mjesta komandanta Četvrte grupe jurišnih korpusa, najveće i najsposobnije (ali kratkovječne) vojne jedinice koju su četnici ikada imali. U tom svojstvu otvoreno sarađivao sa Nijemcima u Srbiji.
U Majevici kod Tuzle neki poruč. Damjanović raščistio je još pre 10—15 dana partizane, pobio im vođe i zarobio arhivu. Iz njihove arhive koju sam čitao vidi se da imaju plan da u Bosni likvidiraju četnike i to odvajajući ih od oficira, a sa seljakom će lako. Njihova poslednja akcija potvrdila je to i bar privremeno uspela. Sve četnike teraju na položaj protiv ustaša, a oni su po starom u pozadini. Verovatno je, da će sve muslimane koji su u selima kod kuća mobilisati i primiti u svoje redove, a ukoliko im nedostaje oružja razoružaće neke naše odrede koji su ostali sa njima.
Tipičan obrazac četničkog "puča", kakvi su sprovedeni u skoro svim partizanskim odredima preostalim u istočnoj Bosni u proljeće 1942. (nakon Druge ofanzive i u vrijeme Operacije "Trio"). Poručnik Stevan Leko Damjanović bio je srbijanski oficir koji je ovim pučem podčinio četničke grupe na Majevici svojoj komandi. Saradnjom sa Nijemcima i vlastima NDH "spasao" srpski živalj na Majevici (prema današnjem tumačenju njegove uloge u ratu).