#76 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 20/02/2011 13:45
Forum Klix.ba
Legende FK Sarajevo
Page 4 of 11
#77 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 20/03/2011 02:01
#78 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 00:34
#79 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 09:40
Našoj legendi sretan rođendan, uz želju da reprezentaciju odvede na EP 
#80 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 12:32
sretan rodjus PAPE
#81 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 16:58
PAPE, SRETAN ROĐENDAN, SVE NAJBOLJE
#82 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 17:00
zlo87 wrote:PAPE, SRETAN ROĐENDAN, SVE NAJBOLJE
#83 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 13/04/2011 17:25
sretan rođendan legendo kluba, uz želju da nam odvedeš reprezentaciju na euro 
#84 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 14/04/2011 07:57
PAPE, SRETAN ROĐENDAN, SVE NAJBOLJE
#85 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 25/04/2011 11:48
Slika tonbe, armirani
#86 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 11/07/2011 16:38
#87 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 11/07/2011 16:49
Greška u kucanju. Često su u beogradskoj štampi griješili u pisanju imena igrača iz BiH (pretežno muslimanska imena). Imam ja dosta materijala iz Tempa (uključujući i taj članak 
), tako da sam često znao naletiti na sličnu situaciju.
Husrefa su recimo znali prozvati Nusrefom, Pape je znao biti Sadet Sušić itd...
), tako da sam često znao naletiti na sličnu situaciju.Husrefa su recimo znali prozvati Nusrefom, Pape je znao biti Sadet Sušić itd...
#88 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 11/07/2011 17:29
Klasika, sjećam se tih "problema" BG novinara, od ovih novijih bisera, Baka ga u emisiji na BHT-u prije 3-4 godine cijelo vrijeme zove Nusrefe, Gusrefe, stožernik na HRT-u bivšeg ministra zove Hašinšahović 
Imam još nešto od FKS staviću poslije, ako imaš kakvih članaka o Želji "baci" nam tamo na temi, ja sam imao pun veliki paket Tempa, Večernjih, Oslobođenja, Sportskih Novosti, albuma sa slibama, otišlo sve u mp3 kad mi je granata uletila u stan
sad ponešto izbunarim sa interneta.
Imam još nešto od FKS staviću poslije, ako imaš kakvih članaka o Želji "baci" nam tamo na temi, ja sam imao pun veliki paket Tempa, Večernjih, Oslobođenja, Sportskih Novosti, albuma sa slibama, otišlo sve u mp3 kad mi je granata uletila u stan
sad ponešto izbunarim sa interneta.#89 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 10/09/2011 13:27
Junaci bez ulica: Miroslav Meho Brozović
Koliko se malo pažnje posvećuje sportskim legendama rođenim na teritoriju Bosne i Hercegovine najlakše je potvrditi tako što u vaš omiljeni pretraživać ukucate ime Miroslava Brozović.
Za jednu nogometnu veličinu kakva je bio Brozović ono što se može pronaći je sramotno, a Meho, kako su ga odmilja zvali, zaslužuje mnogo više. Sigurno zaslužuje u ulicu u glavnom gradu, kojem je mnogo dao i u kojem je proveo dobar dio svog života.
Ko je bio Miroslav Brozović?
Miroslav Brozović ili ako želite Miro, Meho, Broza, bio je jedan od najuspješnijih igrača koji je učestvovao u podizanju nogometnog sporta na području čitave Jugoslavije.
Bila je to 1935, posljednja godina Nijemca Hansa Ringera na mjestu trenera zagrebačkog kluba. "Predstavio me igračima govoreći: 'Eto, dobili smo mladića iz Mostara, Miru Brozovića.' Jedan od njih će na to: 'Nije ti on Miro, on je Meho!' I otada me svi znaju kao Mehu!"
Dani, 3. avgust 2001.
Brozović je rođen u Mostaru 26. avgusta 1917 godine, a karijeru je počeo 1933. u mostarskom JŠK-u. Igrao je još za Zrinjski, a u sezoni 1939./40. u dresu zagrebačkog Građanskog osvojio titulu prvaka Kraljevine Jugoslavije. Sa istim klubom je 1941. i 1943. godine osvojio prvenstvo Nezavisne države Hrvatske za koju je nastupao 17 puta.
Nakon Drugog svjetskog rata, naloženo mu je da pređe u Beograd, a zatim je i zaigrao za Partizan sa kojim 1946. godine osvaja titulu prvaka Jugoslavije. Sa istim klubom je osvojio titulu prvaka države i Kup Maršala Tita godinu dana kasnije.
Bio je član jugoslovenske reprezentacije koja je u Londonu 1948. godine osvojila srebrnu medalju nakon što su u finalu sa 3:1 poraženi od Švedske.
U mešuvremenu je u Sarajevu spajanjem klubova Udarnik i OFK Sloboda nastalo sportsko društvo Torpedo koje godinu dana kasnije mijenja ime u SD Sarajevo. Brozović je iz Beograda prešao u Sarajevo te je pomogao da se ovaj klub plasira u najelitnije društvo. U bordo dresu je i završio karijeru.
Sarajevu titula prvaka Jugoslavije
Trenersku karijeru počeo je u Borcu, pa je vodio ljubljanski Odred. Od 1956. do 1958. vodio je sarajevski Željezničar, a potom i kakanjski Rudar.
Godine 1966. godine vratio se u Sarajevo sa kojim će napraviti istorijski uspjeh, iako su im mnogi su predviđali borbu za opstanak. Ekipu su napustili glavni igrači, ali je Brozović uspio napraviti istorijski rezultat
U istoj sezoni Sarajevo je igralo finale Kupa Jugoslavije. Bilo je to prvi put da se finalni susret ovog takmičenja igra van Beograda, a žrijebom, koji je po mnogima bio namješten, domaćinstvo je dobio Split. U finalnom susretu Hajduk je bio bolji sa 2:1.
"Da smo igrali bilo gdje drugo, pobjedili bi ih. A i ovako su nam morali dati gol iz auta da bi nas pobjedili", rekao je jednom prilikom Brozović.
Dva kola prije kraja prvenstva Sarajevo je bilo prvo na tabeli
Brozović je napravio čudo i u istoriju upisao Sarajevo kao drugi tim koji je osvojio titulu Jugoslavije, a da nije pripadao "velikoj četvorki".
"Uživao je ogroman autoritet. Biti kapiten u državnom timu, to je nešto što se zaista teško dostiže. Mijenjao je klubove, gradove, ali je uvijek svugdje dobrodošao, bez obzira na sredinu u kojoj je demonstrirao svoje umijeće", rekao je za Oslobođenje nekadašnji Mehin saigrač Ibro Biogradilić i dodao: "Iznad svega, bio je ljudina. I jako, jako emotivan čovjek. To smo znali najbolje mi iz njegovog okruženja."
Zbog sukoba sa tadašnjom upravom već naredne sezone Brozović je napustio Sarajevo, koje mu je bilo posljednja trenerska stanica.
Brozović je uveo disciplinu u ekipu koju su mediji nazivali "sportskim režimom", a u gradsku mitologiju ušla je legenda kako je "Broza smio svakome šamarčinu opaliti".
Penziju je dočekao u Sarajevu.
Miroslav 'Meho' Brozović umro je u Mostaru 5. oktobra 2006, a pokop je protekao diskretno, uz prisustvo članova porodice i ljudi sa kojima je radio.
Radio Sarajevo 10.9.2011.
Nadam se da će uskoro na Koševu pored Hasetovog osvanuti i spomenici Brozoviću, Vujoviću i Bošku Antiću. To je tako malo, a u isto vrijeme tako puno, da ne zaboravimo ove velike ljude, koji su proslavili i klub i grad...
Ja sam pretraživao mnoge knjige i almanahe ali nisam našao podatak da je neki sportski kolektiv iz Sarajeva bio šampion do te 1967. Možda griješim, ali do tada tvrdim da je Miroslav Brozović donio prvu sportsku šampionsku titulu u istoriji našeg grada što ga nesumljivo svrstava u red velikana i zaslužnih stanovnika našeg grada koji su zaslužili da ostanu besmrtni....
Koliko se malo pažnje posvećuje sportskim legendama rođenim na teritoriju Bosne i Hercegovine najlakše je potvrditi tako što u vaš omiljeni pretraživać ukucate ime Miroslava Brozović.
Za jednu nogometnu veličinu kakva je bio Brozović ono što se može pronaći je sramotno, a Meho, kako su ga odmilja zvali, zaslužuje mnogo više. Sigurno zaslužuje u ulicu u glavnom gradu, kojem je mnogo dao i u kojem je proveo dobar dio svog života.
Ko je bio Miroslav Brozović?
Miroslav Brozović ili ako želite Miro, Meho, Broza, bio je jedan od najuspješnijih igrača koji je učestvovao u podizanju nogometnog sporta na području čitave Jugoslavije.
Bila je to 1935, posljednja godina Nijemca Hansa Ringera na mjestu trenera zagrebačkog kluba. "Predstavio me igračima govoreći: 'Eto, dobili smo mladića iz Mostara, Miru Brozovića.' Jedan od njih će na to: 'Nije ti on Miro, on je Meho!' I otada me svi znaju kao Mehu!"
Dani, 3. avgust 2001.
Brozović je rođen u Mostaru 26. avgusta 1917 godine, a karijeru je počeo 1933. u mostarskom JŠK-u. Igrao je još za Zrinjski, a u sezoni 1939./40. u dresu zagrebačkog Građanskog osvojio titulu prvaka Kraljevine Jugoslavije. Sa istim klubom je 1941. i 1943. godine osvojio prvenstvo Nezavisne države Hrvatske za koju je nastupao 17 puta.
Nakon Drugog svjetskog rata, naloženo mu je da pređe u Beograd, a zatim je i zaigrao za Partizan sa kojim 1946. godine osvaja titulu prvaka Jugoslavije. Sa istim klubom je osvojio titulu prvaka države i Kup Maršala Tita godinu dana kasnije.
Bio je član jugoslovenske reprezentacije koja je u Londonu 1948. godine osvojila srebrnu medalju nakon što su u finalu sa 3:1 poraženi od Švedske.
U mešuvremenu je u Sarajevu spajanjem klubova Udarnik i OFK Sloboda nastalo sportsko društvo Torpedo koje godinu dana kasnije mijenja ime u SD Sarajevo. Brozović je iz Beograda prešao u Sarajevo te je pomogao da se ovaj klub plasira u najelitnije društvo. U bordo dresu je i završio karijeru.
Sarajevu titula prvaka Jugoslavije
Trenersku karijeru počeo je u Borcu, pa je vodio ljubljanski Odred. Od 1956. do 1958. vodio je sarajevski Željezničar, a potom i kakanjski Rudar.
Godine 1966. godine vratio se u Sarajevo sa kojim će napraviti istorijski uspjeh, iako su im mnogi su predviđali borbu za opstanak. Ekipu su napustili glavni igrači, ali je Brozović uspio napraviti istorijski rezultat
U istoj sezoni Sarajevo je igralo finale Kupa Jugoslavije. Bilo je to prvi put da se finalni susret ovog takmičenja igra van Beograda, a žrijebom, koji je po mnogima bio namješten, domaćinstvo je dobio Split. U finalnom susretu Hajduk je bio bolji sa 2:1.
"Da smo igrali bilo gdje drugo, pobjedili bi ih. A i ovako su nam morali dati gol iz auta da bi nas pobjedili", rekao je jednom prilikom Brozović.
Dva kola prije kraja prvenstva Sarajevo je bilo prvo na tabeli
Brozović je napravio čudo i u istoriju upisao Sarajevo kao drugi tim koji je osvojio titulu Jugoslavije, a da nije pripadao "velikoj četvorki".
"Uživao je ogroman autoritet. Biti kapiten u državnom timu, to je nešto što se zaista teško dostiže. Mijenjao je klubove, gradove, ali je uvijek svugdje dobrodošao, bez obzira na sredinu u kojoj je demonstrirao svoje umijeće", rekao je za Oslobođenje nekadašnji Mehin saigrač Ibro Biogradilić i dodao: "Iznad svega, bio je ljudina. I jako, jako emotivan čovjek. To smo znali najbolje mi iz njegovog okruženja."
Zbog sukoba sa tadašnjom upravom već naredne sezone Brozović je napustio Sarajevo, koje mu je bilo posljednja trenerska stanica.
Brozović je uveo disciplinu u ekipu koju su mediji nazivali "sportskim režimom", a u gradsku mitologiju ušla je legenda kako je "Broza smio svakome šamarčinu opaliti".
Penziju je dočekao u Sarajevu.
Miroslav 'Meho' Brozović umro je u Mostaru 5. oktobra 2006, a pokop je protekao diskretno, uz prisustvo članova porodice i ljudi sa kojima je radio.
Radio Sarajevo 10.9.2011.
Nadam se da će uskoro na Koševu pored Hasetovog osvanuti i spomenici Brozoviću, Vujoviću i Bošku Antiću. To je tako malo, a u isto vrijeme tako puno, da ne zaboravimo ove velike ljude, koji su proslavili i klub i grad...
Ja sam pretraživao mnoge knjige i almanahe ali nisam našao podatak da je neki sportski kolektiv iz Sarajeva bio šampion do te 1967. Možda griješim, ali do tada tvrdim da je Miroslav Brozović donio prvu sportsku šampionsku titulu u istoriji našeg grada što ga nesumljivo svrstava u red velikana i zaslužnih stanovnika našeg grada koji su zaslužili da ostanu besmrtni....#90 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 10/09/2011 22:02
Kako ne volim ovu neinformisanost. Čuj trenersku karijeru počeo u Borcu, a čovjek došao u Sarajevo 1948. i postao trener-igrač, a nakon završetka igračke karijere, nastavio da radi samo kao trener.
#91 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 12/09/2011 21:43
#92 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 16/10/2011 15:12
Nedelja kad je otišao Hase
Na današnji dan, 16. oktobra 1966. godine, Hase je odigrao svoj posljednji meč.
http://www.fksinfo.com/np-1515-Nedelja_ ... o_Hase.htm
Na današnji dan, 16. oktobra 1966. godine, Hase je odigrao svoj posljednji meč.
http://www.fksinfo.com/np-1515-Nedelja_ ... o_Hase.htm
#93 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 17/10/2011 17:55
Svi u napad JEDAN JE HASE!
#94 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 23/10/2011 19:42
#95 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 24/10/2011 17:27
Jedan je Hase
Donosimo vam tekst iz knjige "Teferič na ničijoj zemlji" (zbirka sportskih priča - Buybook), o Hasetu, velikom igraču, ali još većem čovjeku.
Piše: Zdravko Lipovac
Kad god na radiju ili televiziji čujem njemačkog kancelara Gerhard Schrödera kako govori o "dogradnji socijalne države i mjerama socijalne pravde", sjetim se Haseta. Asim Ferhatović bio je veliki igrač, ali ja ću ovdje pripovijedati o Hasetu kao o čovjeku koji je imao dušu mekanu kao pamuk.
Sarajevske zime duge su i hladne, još duže za one koji su u kući imali više čeljadi. Obično bi otac radio, a majka brinula o kući i djeci. Naručiti u "Ogrevu" dovoljno uglja da se iz kuće odagna studen bila je jedna od prvih briga još prije nego bi stegao mraz, prije nego bi zabjelasao vrh Bjelašnice, a na gradske pijace stigli "kupusari" iz Semberije i Posavine.
Hase je rijetko odlazio izvan Baščaršije i svoga Vratnika, što se poput balkona nadvija nad starim dijelom Sarajeva. Ali bi, čim sarajevska hladnoća i magla počnu štipati za nos, otićao do Novog Sarajeva, gdje je bila centrala "Ogreva" i poručio po nekoliko tona kreke.
S prvim snjegovima bi kamion natovaren ugljem istresao teret ispred vrata neke od porodica u kojima je bilo više djece nego para. Majka bi se ibretila i čudom čudila: "Oklen dođe čumur!" Djeca bi, ništa ne pitajući, već unosila crno grumenje u podrum, trljajući promrzle, garave ruke. Predvečer bi, po povratku s posla, jedino babo pokušavao prikriti iznenađenje, ipak sluteći da je to mjera "socijalne države" koju je izrekao Hase.
Često bi ljudi Haseta sačekivali pred njegovom ćevabdžinica na Čariji, ne bi li mu nekako zahvalili. Gore na Mejdanu u Vatrogasnom domu, Hase je igrao šah ili table. Nije volio publicitet, ali je volio ljude. Govorio je malo i polako. Ponekad bi zaškiljio na jedno oko, zategao kraj usana i skoro nečujno škripnuo zubima. To kad bi, recimo, odmjeravao protivnički potez koji ga je, kao, zabrinuo. Kibiceri bi komentarisali, a Hase jedva da bi procijedio poneku.
A dolje, u Hasetovoj radnji na čaršiji, dobro su znali kome će od gradske sirotinje udijeliti "deset s lukom" ili "deset u kajmaku". Kad god bi, već sjedokosi Hase, silazio s Vratnika niz Kovače do svoje ćevabdžinice, vazda sa kravatom i naherene glave, zaigralo bi srce svima koje je život natjerao da ispruže ruku. Hase ih nikada nije previdio. Zastajao bi kraj njih i diskretno tutnuo novac u ispruženu ruku. Hase nije bio samo plemenite nego i jake ruke. To mu je, kažu, ostalo od mesarskog zanata što ga je kao šegrt izučavao u Staroj klaonici u Novom Sarajevu.
Tako bi se u svojim nezaboravnim driblinzima u bordo dresu znao rukama ograditi od protivničkog igrača, pa mu se jedva moglo prići, kao Kuli vratničkoj. Priča o njegovoj snazi postala je nezaobilazna u prisjećanjima o legendama fudbala.
Bilo je to jednog kišnog, nedjeljnog popodneva ranih šezdesetih. Igrali su ljuti gradski rivali Željo i Sarajevo. Pred punim stadionom na Grbavici Asim Ferhatović zabio je gol Čiki, Radoviću. Hase se potom, od radosti, zapetljao u mređu, a trošna stativa pukla i obrušila se na njega!
No, nije puštao loptu koju je u slavlju zgrabio. Učvrstili su stativu daskama, pa je izdržala do kraja derbija koji je završen neriješeno 2:2. Navijači Sarajeva su s ponosom pričali po gradu: "Hase Želji slomio stativu"!
Kada je Hase umro, za baščaršijsku sirotinju umrla je "socijalna država" – ona država koja počiva na solidarnosti sa slabijim od sebe i o kojoj će kasnije govoriti zapadni državnici, uglavnom kada je treba "kresati".
Ta je sirotinja na Baščaršiji danima oplakivala Haseta, sluteći valjda da se u Bosni, kao i na drugim meridijanima, rijetko rađaju ljudi koji, mada imućni, radost pronalaze u davanju.
A i socijalna država odavno viće ne stanuje u Hasetovom gradu. Kažu da izvrsno funkcioniše još samo negdje tamo, u Štokholmu.
#96 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 24/10/2011 17:28
Preuzeto sa: www.radiosarajevo.baJedan je Hase
Donosimo vam tekst iz knjige "Teferič na ničijoj zemlji" (zbirka sportskih priča - Buybook), o Hasetu, velikom igraču, ali još većem čovjeku.
Piše: Zdravko Lipovac
Kad god na radiju ili televiziji čujem njemačkog kancelara Gerhard Schrödera kako govori o "dogradnji socijalne države i mjerama socijalne pravde", sjetim se Haseta. Asim Ferhatović bio je veliki igrač, ali ja ću ovdje pripovijedati o Hasetu kao o čovjeku koji je imao dušu mekanu kao pamuk.
Sarajevske zime duge su i hladne, još duže za one koji su u kući imali više čeljadi. Obično bi otac radio, a majka brinula o kući i djeci. Naručiti u "Ogrevu" dovoljno uglja da se iz kuće odagna studen bila je jedna od prvih briga još prije nego bi stegao mraz, prije nego bi zabjelasao vrh Bjelašnice, a na gradske pijace stigli "kupusari" iz Semberije i Posavine.
Hase je rijetko odlazio izvan Baščaršije i svoga Vratnika, što se poput balkona nadvija nad starim dijelom Sarajeva. Ali bi, čim sarajevska hladnoća i magla počnu štipati za nos, otićao do Novog Sarajeva, gdje je bila centrala "Ogreva" i poručio po nekoliko tona kreke.
S prvim snjegovima bi kamion natovaren ugljem istresao teret ispred vrata neke od porodica u kojima je bilo više djece nego para. Majka bi se ibretila i čudom čudila: "Oklen dođe čumur!" Djeca bi, ništa ne pitajući, već unosila crno grumenje u podrum, trljajući promrzle, garave ruke. Predvečer bi, po povratku s posla, jedino babo pokušavao prikriti iznenađenje, ipak sluteći da je to mjera "socijalne države" koju je izrekao Hase.
Često bi ljudi Haseta sačekivali pred njegovom ćevabdžinica na Čariji, ne bi li mu nekako zahvalili. Gore na Mejdanu u Vatrogasnom domu, Hase je igrao šah ili table. Nije volio publicitet, ali je volio ljude. Govorio je malo i polako. Ponekad bi zaškiljio na jedno oko, zategao kraj usana i skoro nečujno škripnuo zubima. To kad bi, recimo, odmjeravao protivnički potez koji ga je, kao, zabrinuo. Kibiceri bi komentarisali, a Hase jedva da bi procijedio poneku.
A dolje, u Hasetovoj radnji na čaršiji, dobro su znali kome će od gradske sirotinje udijeliti "deset s lukom" ili "deset u kajmaku". Kad god bi, već sjedokosi Hase, silazio s Vratnika niz Kovače do svoje ćevabdžinice, vazda sa kravatom i naherene glave, zaigralo bi srce svima koje je život natjerao da ispruže ruku. Hase ih nikada nije previdio. Zastajao bi kraj njih i diskretno tutnuo novac u ispruženu ruku. Hase nije bio samo plemenite nego i jake ruke. To mu je, kažu, ostalo od mesarskog zanata što ga je kao šegrt izučavao u Staroj klaonici u Novom Sarajevu.
Tako bi se u svojim nezaboravnim driblinzima u bordo dresu znao rukama ograditi od protivničkog igrača, pa mu se jedva moglo prići, kao Kuli vratničkoj. Priča o njegovoj snazi postala je nezaobilazna u prisjećanjima o legendama fudbala.
Bilo je to jednog kišnog, nedjeljnog popodneva ranih šezdesetih. Igrali su ljuti gradski rivali Željo i Sarajevo. Pred punim stadionom na Grbavici Asim Ferhatović zabio je gol Čiki, Radoviću. Hase se potom, od radosti, zapetljao u mređu, a trošna stativa pukla i obrušila se na njega!
No, nije puštao loptu koju je u slavlju zgrabio. Učvrstili su stativu daskama, pa je izdržala do kraja derbija koji je završen neriješeno 2:2. Navijači Sarajeva su s ponosom pričali po gradu: "Hase Želji slomio stativu"!
Kada je Hase umro, za baščaršijsku sirotinju umrla je "socijalna država" – ona država koja počiva na solidarnosti sa slabijim od sebe i o kojoj će kasnije govoriti zapadni državnici, uglavnom kada je treba "kresati".
Ta je sirotinja na Baščaršiji danima oplakivala Haseta, sluteći valjda da se u Bosni, kao i na drugim meridijanima, rijetko rađaju ljudi koji, mada imućni, radost pronalaze u davanju.
A i socijalna država odavno viće ne stanuje u Hasetovom gradu. Kažu da izvrsno funkcioniše još samo negdje tamo, u Štokholmu.
#97 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 20/11/2011 19:39
#98 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 12/12/2011 13:55
Danas je u Sarajevu, u 74. godini života preminuo Ivica Mioč, dugogodišnji fudbaler FK Sarajevo.
Počivaj u miru. Neka ti je vječna slava i spokoj.
Počivaj u miru. Neka ti je vječna slava i spokoj.
#99 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 12/12/2011 14:27
#100 Re: Legende FK Sarajevo
Posted: 12/12/2011 14:29
Neka ti je vječna slava i spokoj.