Nemojte mijesati "vezu" i brak.
Brak je nesto sasvim drugo, za razliku od veze.
Da, u vezi je potrebna strast, kao i u braku, ali ne znam ko ocekuje da ta strast traje godinama nesmanjenom zestinom?
Svi znamo kada smo se skontavali i handrili svojevremeno, u pocetku je to znalo trajati satima, a onda se postepeno skracivalo. Necu da kazem da medju vama nema onih koji zive za strast i onih koji ne mogu da zamisle vezu bez strasti koja je intenzivna kao i na pocetku (a koja traje godinama), ali eto.
I ja sam sa svojom suprugom dozivljavao strasne trenutke, i danas ih dozivljavam, ali rijedje u onom kontekstu na koji vecina ovdje misli. Necu sada govoriti sta je bolje i kvalitetnije, ali u mojoj "vezi" tj braku, strast je ljubav prema toj osobi, ljubav prema plodovima nase ljubavi, prema nasoj djeci, strast je svaki trenutak koji provedemo zajedno. Meni je strast kada mi moja zenica napravi kaficu bas onakvu kakvu ja volim (a ja je nikada ne znam sebi napraviti takvu), a njoj je strast kada nam ja zgotivim kokice pa zajedno se usushkamo i pogledamo neki odbar film.
Da ne ulazim u detalje, ali strast prema seksu (znaci sirovo i brutalno) i strast prema voljenoj osobi na nacin da ti je srce ko tikva kada je vidis, dotaknes, poljubis, to su dvije razlicite stvari.
Kada i ako ikada dozivim neku starost, naravno da ce strast vremenom da se smanji na neki svoj poseban nacin, ali nikada nece da iscezne. Ako je prava ljubav uz tebe, niti jedna strast na svijetu ti ne moze zamijeniti onaj osjecaj kada se pogledate u oci, kada u njima vidis svoju proslost, sadasnjost i buducnost, sve sto je bilo i sto ce biti, sve te godine sabrane u jednom pogledu.
Ne znam ni sam sto se raspisah ovoliko...
